Anemija je najčešći poremećaj krvi

Manjak željeza u krvi dovodi do bolesti anemije, vrlo čestog stanja koje, ako se ne prepozna i ne liječi, uzrokuje ozbiljne zdravstvene probleme poput prekomjerne sklonosti infekcijama, srčane, neurološke i kožne bolesti, spontane pobačaje pa čak i tumore. Manjak željeza ima svatko tijekom života, a kao najčešći uzroci navode se neadekvatna prehrana, poremećaj apsorpcije željeza iz probavnog sustava, kronični gubitak krvi zbog bolesti urogenitalnog, probavnog i dišnog sustava, jaka menstrualna krvarenja, bolesti maternice, ulkusi, upalne bolesti crijeva, šećerna bolest, hemoroidi, karcinomi, ali i iznimni sportski napori, trudnoća i dojenje, intenzivan rast i razvoj u pubertetu …

Baš kao ni manjak željeza, nije dobar ni njegov višak u krvi (što se naziva hemokromatoza).

Željezo se u tijelu nalazi u stanicama i ima nekoliko vitalnih funkcija: nositelj je kisika u tkiva, služi kao transportni medij za elektrone u stanicama i sudionik je važnih enzimskih i imunoloških reakcija u tijelu. Žene i djeca mnogo su više ugroženi zbog manjka željeza. Također, željezo se više troši noću nego danju. Manjak željeza u organizmu često je glavni uzrok umora i bržeg zamaranja. Kada iscrpimo i zalihe, dolazi do nemogućnosti sinteze normalnih količina hemoglobina – transportnog proteina za kisik, koji daje crvenu boju krvi, a tada nastupaju i klasični simptomi anemije: umor, slabost, nesanica, gubitak apetita, glavobolja i bljedilo kože.

Željezo u organizam unosimo hranom, najbolji izvor su nemasno crveno meso, iznutrice (teleća i kokošja jetrica), riba (srdele), jaja, žitarice (kvinoja), orašasto voća i sjemenke (bučine sjemenke, sezam, chia sjemenke), voće, zeleno lisnato povrće (špinat, blitva, kelj, brokula, prokulica, kupus) i mahunarke (grah, grašak). Za apsorpciju je nužan vitamin C, a dokazano je i da na oslabljenu apsorpciju željeza, osim vitamina C, utječe i manjak vitamina A, osobito kod žena. Za dobru apsorpciju nužan je i bakar.

No, nikako se ne preporučuje uzimati vitaminske i mineralne dodatke prehrani na svoju ruku, već isključivo u dogovoru s liječnikom. Jednom godišnje preporučuje se provjeriti »krvnu sliku«.

U početnom stadiju smanjene su zalihe željeza u prirodnim skladištima stanica jetre, slezene i koštane srži, a vrijednosti željeza u krvi i hemoglobina uglavnom su normalne. U uznapredovaloj slabokrvnosti vrijednosti su snižene i u serumu i u zalihama (feritin u jetri) kao i vrijednosti hemoglobina, hematokrita, MCV-a (krvnog volumena eritrocita), MCHC-a (sadržaj hemoglobina u eritrocitima). Povišenje UIBC (kapacitet vezanja željeza u serumu) i snižen feritin. Terapiju nadoknade željeza treba provoditi najmanje tri mjeseca.

Poremećaji zgrušavanja krvi

Tromboza je zgrušavanje krvi unutar krvne žile (vene, ponekad i arterije) što dovodi do prekida protoka krvi kroz žilu. Stvaranje ugruška (tromba) rezultira oticanjem i bolom, a putujući krvlju po tijelu, ugrušak može biti smrtonosan ako dođe u mozak ili srce. Začepi li krvnu žilu, dovest će do moždanog, odnosno srčanog udara.

Tromboza najčešće zahtijeva bolničko liječenje i uzimanje lijekova protiv zgrušavanja krvi, a kod površnih upala vena s trombozom (tromboflebitisi) daju se antiupalni lijekovi (nesteroidni antireumatici). I kod duboke i površne venske tromboze preporučuje se nošenje elastične čarape. Kretanje, a manje sjedilački način života, pijenje puno tekućine, uravnotežena prehrana, redoviti liječnički pregledi zbog kontrole faktora rizika uglavnom su dobra prevencija tromboze. Među rizičnim faktorima su pušenje, dugotrajno sjedenje, oralni kontraceptivi, ali i oštećenja endotela (unutarnji sloj stijenke krvne žile) kateterom, zastoj krvi nakon operativnih zahvata …

Sklonost krvarenju

Hemofilija je nasljedna rijetka bolest kod koje je glavna karakteristika sklonost krvarenju, a nastaje zbog nedostatka pojedinih prirodnih faktora zgrušavanja krvi. Ipak, oko 30 posto ljudi s hemofilijom nema obiteljsku povijest bolesti. Kod tih ljudi je hemofilija uzrokovana spontanim mutacijama gena. Bolest zahvaća uglavnom muškarce, ali je prenose žene. Prema podacima ima je jedan na 50.000 muškaraca.

Ne postoji lijek za hemofiliju, a terapija je intravenozna primjena faktora zgrušavanja. Simptomi su najčešće neobjašnjivo krvarenje iz posjekotine ili nakon ozljede, nakon operacije ili posjeta stomatologu, velike i duboke masnice, bol, otekline, krv u mokraći ili stolici, krvarenje iz nosa bez poznatog uzroka …

Leukemije

Dijagnoza se postavlja pomoću dva testa – analizom krvi i punkcijom koštane srži. Iako se leukemija naziva i rak krvi, to je zapravo rak koštane srži – “tvornice” u kostima gdje se stvaraju krvne stanice. Kad se uzme uzorak krvi i analizira, izbroje se bijela krvna zrnca i krvne pločice. Posumnjat će se ako je broj krvnih stanica izvan normalnih vrijednosti. Moguće je da primijetimo nizak broj krvnih pločica, nizak broj crvenih krvnih zrnaca, nizak broj zrelih bijelih krvnih zrnaca; ili češće visok broj bijelih krvnih zrnaca od kojih su većina nezrela ili prerano ispuštena bijela krvna zrnca (tzv. blasti). Tada se obavlja punkcija koštane srži. Simptomi leukemije su čest umor, gubitak apetita i tjelesne mase, povišena tjelesna temperatura, učestala znojenja, sklonost krvarenju i pojavljivanju modrica (posljedica znatno smanjenog broja trombocita), bol u kostima. Terapija ovisi o tipu leukemije, dobi pacijenta, stupnju bolesti i općem stanju organizma. Akutne leukemije potrebno je početi liječiti što prije, dok kronične ne zahtijevaju brz postupak liječenja. Osnovni lijekovi su kortikosteroidi i citostatici. Akutna limfocitna leukemija odgovorna je za 80% akutnih leukemija kod djece. Javlja se i kod odraslih, gdje obuhvaća oko 20 posto svih leukemija. Učestalost pojave leukemije je 6 bolesnika na 100.000 ljudi. Kronična limfocitna leukemija pojavljuje se kod starijih osoba. Mnogi se slučajevi otkriju nakon rutinskih pretraga krvi kod ljudi koji nemaju nikakvih simptoma. Uzrok nije poznat. Nije utvrđena povezanost sa zračenjem, kancerogenim kemikalijama ili virusima, ali povećana incidencija primijećena je kod ljudi s određenim autoimunim bolestima.