Ovdje može biti vaša reklama
Naslov + tekst reklame do max 30 riječi + link web stranice i/ili kontakt telefon.
Cijena: 3 mjeseca = 300 kn; 6 mjeseci = 500 kn; 12 mjeseci = 800 kn
Info: centaur4@gmail.com ili tel: 098/656-829


Čak 50 posto depresivnih osoba ne traži stručnu pomoć

Po nekim mišljenjima ulazimo u doba melankolije, budući da se učestalost depresije izrazito povećala tijekom druge polovice 20. stoljeća i, na žalost, još se povećava. Depresija je stara koliko i čovječanstvo. Naziv dolazi od latinske riječi depressum i znači potištenost. Spominje se još u doba antike, a tekstove koje danas možemo prepoznati kao opise depresivnih stanja nalazimo u pradavnim dokumentima.

Depresije su vrlo rasprostranjene u svim sredinama. Od ogromnog su socijalnog i medicinskog značaja ne samo zbog učestalosti nego i zbog izraženih subjektivnih patnji i onesposobljenja koja ih prate. Tome treba dodati i visok rizik od suicida kod oboljelih. Uvjeti života suvremenog čovjeka, njegova nesigurnost i sve veća izloženost djelovanju različitih nepovoljnih činitelja češće dovode do anksioznosti i depresivnih stanja. Zbog toga se može reći da depresija postaje bolest našeg vremena, a depresivni sindrom sve češći. Usamljenost uz nužnost potiskivanja emocionalnih doživljavanja stvara podlogu za ovu vrstu reakcije. Osim toga, vrlo složeni uvjeti življenja izlažu suvremenog čovjeka velikim naporima prilagođavanja.

Tjeskoba suvremenog čovjeka

Depresija je na četvrtom mjestu vodećih svjetskih zdravstvenih problema.

Depresija je na četvrtom mjestu vodećih
svjetskih zdravstvenih problema.

Osjećajući se sve češće nesigurnim za svoju egzistenciju, suvremeni čovjek postaje anksiozan i često depresivan. Posljednjih desetljeća depresija je u porastu naročito u industrijski razvijenim i urbaniziranim sredinama. Ovaj se porast samo donekle može objasniti pojavom efikasnih antidepresivnih lijekova zbog kojih depresivni bolesnici češće traže liječničku pomoć. Utvrđeno je da su posljednjih godina u porastu naročito reaktivne depresije, kao i oblici maskiranih depresija kod kojih su u prvom planu somatski simptomi i simptomi autonomnog živčanog sustava.

Depresija je danas na četvrtom mjestu vodećih svjetskih zdravstvenih problema s udjelom od 4,5 posto u globalnom teretu bolesti, a prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) do 2020. godine zauzet će drugo mjesto nakon ishemične bolesti srca s udjelom od 5,7 posto. Procjene iz 2002. godine pokazuju da je u razvijenim zemljama već sada na drugom mjestu s udjelom od 7,3 posto, a u zemljama u razvoju s niskim mortalitetom na prvom, s udjelom od 6 posto. Depresija nije praćena samo gubitkom životne radosti nego i smanjenjem i gubitkom radne sposobnosti. Vodeći je uzrok radne nesposobnosti u svijetu. Izostanci s posla češći su zbog depresije nego zbog arterijske hipertenzije ili šećerne bolesti.

I ADOLESCENZI SU DEPRESIVNI – Iako se depresija može javiti tijekom čitavog životnog vijeka, od dječje do starije dobi, najčešće se dijagnosticira između 25. i 35. godine. Međutim, novija istraživanja pokazuju tendenciju pomaka, prvog javljanja prema mladim dobnim skupinama. Gotovo jedan od osam adolescenata i jedno od 33 djece ima iskustvo depresije. Finsko istraživanje depresije među adolescentima od 15 do 19 godina pokazalo je 12-mjesečnu prevalenciju od 5,3 posto (6% za žene i 4,4% za muškarce), a u dobi od 20 do 24 godine 9,4 posto (10,7% za žene i 8,1 % za muškarce). Depresivni simptomi i depresivna epizoda u adolescenciji snažan su prediktor javljanja depresivne epizode ili povratnog depresivnog poremećaja u odrasloj dobi, povećavajući rizik obolijevanja dva do četiri puta.

U žena dvostruko češća

Prema podacima SZO prevalencija depresije u općoj populaciji je 1,9 posto za muškarce i 3,2 posto za žene, dok je 12-mjesečna prevalencija 5,8 posto za muškarce i 9,5 posto za žene. Govoreći o životnoj prevalenciji, podaci pokazuju da svaka peta žena i svaki deseti muškarac tijekom života mogu doživjeti barem jednu ozbiljnu depresivnu epizodu. Potrebno je istaknuti razliku javljanja unipolarne depresije između muškaraca i žena.

Poremećaj se javlja gotovo dvostruko češće u žena nego u muškaraca, a pravi razlog te razlike nije poznat. Pretpostavlja se da tome pridonose hormonske promjene u žena, trudnoće, porodi i predodređenost životnih uloga. Istraživanja prevalencije pokazuju određene razlike u različitim populacijama vjerojatno kao posljedicu kulturoloških razlika ili različitih čimbenika rizika, pa su tako rezultati velike međunarodne studije usporedbom dobno (18-64 godine) i po spolu standardiziranih stopa na američku populaciju pokazali najnižu stopu životne prevalencije u Tajvanu od 1,5 posto, slijedi Seoul 2,9; Porto Rico 4,3; Edmonton 5,2; Novi Zeland 11,6; Firenca 12,4; Pariz 16,4 i najvišu stopu ima Bejrut – 19 posto.

Kobno neznanje

Unatrag desetak godina otkrivena je i značajna povezanost povećanog stresa, anksioznosti i depresije s kardiovaskularnim bolestima. Trinaestogodišnje praćenje 1551 osobe pokazalo je da je vjerojatnost obolijevanja od infarkta miokarda bila 4,5 puta veća kod bolesnika s velikom depresivnom epizodom.

Iako je depresija bolest koja se uspješno liječi u oko 70-80 posto slučajeva, postoji disproporcija između visoke prevalencije i broja liječenih bolesnika. Zbog neupućenosti depresiju kao bolest često ne prepoznaju ni osobe koje od nje pate, kao ni njihova najbliža okolina, čak i kad depresija uzrokuje velike bračne, obiteljske, profesionalne i socijalne poteškoće. Zbog neznanja i predrasuda oko 50 posto depresivnih osoba ne traži medicinsku pomoć. Još je poraznija činjenica da čak u polovice depresivnih pacijenata liječnici primarne zdravstvene zaštite ne prepoznaju depresivni poremećaj, najčešće zbog tjelesnih simptoma koji njihovu pozornost odvlače u pogrešnom smjeru.

Neprimjereno liječenje

Tako je američko istraživanje pokazalo da je samo 51,6 posto depresivnih osoba zatražilo liječničku pomoć, a od toga manje od pola (41,9%) je adekvatno liječeno. Slične rezultate dalo je i europsko istraživanje, naime 43% depresivnih osoba nije tražilo pomoć, a od onih koji jesu 57% javilo se liječniku primarne zdravstvene zaštite, a samo trećina primala je antidepresive. S druge strane, porazna je činjenica da se velik postotak depresivnih bolesnika liječi neprimjereno jer uzima manje doze od terapijskih i/ili prekida uzimati antidepresive znatno prije propisanog vremena. Prema rezultatima ispitivanja objavljenog u SAD-u, ekonomski teret depresije za jednu godinu je 43,7 milijardi dolara. Od ukupnog iznosa na direktne troškove otpada 28%, a na indirektne 72%. Najveću stavku u direktnim troškovima čine troškovi bolničkog liječenja (45%), a najmanju troškovi za lijekove (25 posto).

Depresivni poremećaji pripadaju skupini poremećaja raspoloženja, duševnih poremećaja u kojima se osnovne psihopatološke promjene zbivaju u raspoloženju, a prate ga i promjene u drugim psihičkim i tjelesnim funkcijama.

Želja za smrću

Ono što depresiju čini izrazito teškom i po život opasnom bolešću jest činjenica da velik broj depresivnih bolesnika, njih oko 15 posto, počini suicid, a pokušaj suicida daleko je češći u onih koji pate od depresije. Samoubojstvo ili želja za smrću posljedica je dugotrajne velike patnje, a depresija je stanje koje izaziva najjače patnje. Približno dvije trećine svih izvršenih i pokušanih suicida otpada na žrtve depresije. Paradoksalno, manje je vjerojatno da će se netko ubiti dok je u najdubljoj depresiji, iako je tada patnja najveća, a želja za smrću najprisutnija. Naime, u najtežoj depresivnoj krizi pacijent ima premalo energije da pokuša bilo što, pa makar i suicid, iako je smrt ono za čime najviše žudi. Stoga se događa da pacijent pokuša ili izvede suicid kad mu postane malo bolje i kad smogne snage za djelovanje.

Kako bi se teško depresivno stanje poboljšalo do točke da osoba više nije zainteresirana za smrt, potrebno je uzimati terapiju od jednog do četiri tjedna.

SIMPTOMI DEPRESIJE – Depresija je bolest koju karakterizira sniženo raspoloženje pod utjecajem čega se mijenja sveukupno razmišljanje, opažanje, tjelesno stanje, ponašanje i socijalno funkcioniranje osobe. Tipični simptomi depresije su potištenost, gubitak interesa i zadovoljstva, smanjenje energije te povećano umaranje. Ostali simptomi koji mogu biti prisutni su poremećen san, smanjen apetit, smanjena koncentracija i pažnja, smanjeno samopoštovanje i samopouzdanje, ideje krivnje i bezvrijednosti, sumoran i pesimističan pogled na budućnost i ideje o samoozljeđivanju ili suicidu. Mogu biti prisutni i različiti somatski simptomi. Dijagnoza depresije postavlja se kada je zadovoljen kriterij minimalnog broja simptoma potrebnih za postavljanje dijagnoze i kriterij trajanja simptoma od najmanje dva tjedna. Depresija je poremećaj koji se javlja epizodično, a u 50 do 80 osoba s prvom depresivnom epizodom pojavit če se nova depresivna epizoda. Kada se u neke osobe ponavljaju depresivne epizode, govori se o ponavljajućem depresivnom poremećaju. Neliječena depresivna epizoda prosječno traje od šest do 13 mjeseci, a većina liječenih od dva do tri mjeseca.