Iscjedak, svrbež, upala, crvenilo … svaka treća žena ima kandidijazu

I zbog naizgled malog, ali neugodnog poremećaja – kao što je neugodan svrbež u rodnici, pojačani iscjedak, sitni mjehurići na sluznici, ili čak svrbež i bol za vrijeme spolnog odnosa – treba otići ginekologu. Prema statističkim podacima, čak 30 posto ginekoloških pregleda motivirano je upravo ovakvim simptomima. Većinom su to bolesti što se mogu izliječiti kratkotrajnom terapijom koju će propisati liječnik. Ali ako se zanemare, neke od tih bezazlenih smetnji mogu prerasti u tvrdokorne bolesti s neugodnim posljedicama.

Što učiniti kad se pojavi neki takav problem? Treba li odmah otići specijalistu ili je bolje pričekati i vidjeti kako će se bolest razvijati? Svaka žena treba znati procijeniti kako postupiti, a većina će željeti što prije saznati što se zapravo događa i početi s liječenjem.

Seks s upalom rodnice, odnosno vaginitisom, pitanje je koje žene na pregledu često postavljaju ginekolozima. Ako je nadražaj jak, bolje je pričekati da se bolest smiri, kako seksualni čin ne bi pogoršao stanje. Glavna je briga kako zaštititi partnera od zaraze. Najpraktičnije je koristiti prezervativ koji onemogućuje dodir sluznica.

Pečenje, svrbež

To su zacijelo najrašireniji genitalni simptomi. Dovoljno je odjenuti sintetičke gaćice, nedovoljno isprati pjenu za tuširanje, cijeli dan nositi preuske traperice, pa da se na genitalnoj sluznici javi reakcija.

Ako je svrbež prolazan i kratko traje, liječnička pomoć nije potrebna. Da bi se povukao, dovoljno je pranje vodom i nekim blagim sredstvom za intimnu njegu ili čajem od sljeza. Javlja li se, pak, periodično ili u određenim danima u mjesecu, treba otići k liječniku.

Nadražaj najčešće prati crvenilo kože. Prepoznaje se po tome što se javlja odmah i uvijek nakon kontakta s nadražujućim sredstvom. Može ga izazvati rublje, sapuni, intenzivan ili produžen spolni odnos ili korištenje spermicida i prezervativa premazanih sa spermicidom.

Infekcija može zahvatiti ne samo vanjski, nego i unutarnji dio spolnog organa, a prati ga iscjedak iz rodnice. Obično traje nekoliko tjedana, a najčešće ga izazivaju gljivice (većinom Candida).

Treba otići ginekologu, koji će otkriti što je izazvalo svrbež. Tijekom pregleda uzet će vaginalni bris i dati ga na analizu, kako bi se utvrdio uzročnik, a zatim propisala odgovarajuća terapija (za oba partnera).

Distrofija i suhoća rodnice podrazumijeva promjene, od kojih pate starije žene koje više nemaju menstruaciju. “Distrofični” vaginitis nije posljedica upale, već nedostatka hormona. Prepoznatljiv je jer svrbež koji može trajati tjednima i mjesecima, prati osjetljivost i istanjivanje sluznice rodnice koja postaje naborana. Kako u postmenopauzi jajnici više ne proizvode hormone, taj se nedostatak odražava na rodnicu smanjenim izlučivanjem sluzi. Ona postaje manje elastična i time osjetljivija i sklonija oštećenjima kod spolnog odnosa, koji postaje neugodan i bolan. Smetnje se mogu ublažiti hidratantnim i hormonskim kremama. Nužan je liječnički pregled. Vrlo rijetko javlja se kod mlađih žena.

Pojačani iscjedak

Ako je jak i traje dugo, zacijelo je izazvan infekcijom ili bolešću vrata maternice, a uzročnik se može prepoznati po osobinama iscjetka.

Vezani članak:  Spolni odnosi i mjesečnica: Pravila koja morate znati!

Iscjedak, svrbež, upala, crvenilo ... svaka treća žena ima kandidijazu
Candida Albicans – gljivica odgovorna za jedan od najraširenijih oblika upale rocfnice.
Bijeli, zrnast poput krupice, praćen svrbežom, otečenošću i crvenilom. Izazvala ga je Candida Albicans, vrlo raširena gljivica, odgovorna za jedan od najraširenijih oblika upale rodnice (vaginitisa). Statistički, jedna od tri žene boluje od kandidijaze, koja čak i ne mora stvarati nikakve probleme.

Pojava kandidijaze nesumnjivo je vezana uz prisutnost različitih hormona tijekom menstrualnog ciklusa: učestalija je u drugoj polovici ciklusa, kod žena koje koriste kontracepcijsku pilulu i kod trudnica. Češća je kod dijabetičara, a gotovo redovito nakon terapije antibioticima. Infekcija se liječi antimikoticima (tablete i krema lokalno), a kako se prenosi spolnim odnosom, moraju se liječiti oba partnera.

Žućkast ili zelenkast, neugodna mirisa, pjenast, praćen svrbežom. Rodnica je crvena i otečena. Javljaju se i smetnje prilikom mokrenja. Izaziva ga Trichomonas, protozooa koja je uz Candidu najčešći uzročnik infekcija rodnice. Dijagnoza se postavlja na temelju mikroskopske pretrage brisa rodnice. Liječi se vaginalnim tabletama, koje u rodnici ubijaju mikroorganizme i lijekovima koji se uzimaju na usta. Važna je pažljiva higijena i uzdržavanje od spolnih odnosa. Trihomonijaza se povlači nakon terapije, ali može se dogoditi da terapiju treba ponoviti. Liječenju se mora podvrgnuti i partner (u 80 posto slučajeva nositelj Trichomonasa), kako ne bi došlo do ponovnih infekcija.

Bijelo-sivkast, tekući, neugodna mirisa. Najvjerojatnije je bakterijskog porijekla ili su ga izazvale neke mikoplazme, najsitniji stanični mikroorganizmi. Zajedno izazivaju promjene na rodnici sa simptomima nalik na vaginitis, ali slabijeg intenziteta. Ginekolog će, nakon što otkrije pravoga krivca, propisati odgovarajuću terapiju.

Prištići i čirevi

Prištić, sam ili u skupini, tvrd i bolan. Kao i na drugim dijelovima tijela, i na vulvi i međici, bogatim lojnim žlijezdama, mogu se pojaviti prištići. Vrlo su neugodni jer je ovo područje prošarano završecima živaca. Ne preostaje vam ništa drugo nego pričekati da prođu.

Veliki čir, okrugao, tvrd i jako bolan, bez svrbeža. Obično se javlja u donjem dijelu malih stidnih usana, a riječ je o upali Bartholinove žlijezde (žlijezda koja sekretom ovlažuje ulaz u rodnicu), odnosno bartolinitisu. Upalu izazivaju bakterije koje su ušle u izvodni kanal žlijezde i zatvorile ga. Dolazi do nakupljanja gnoja, što se manifestira oteklinom čak veličine kokošjeg jajeta.

U početku se javlja osjećaj težine na ulazu u rodnicu, napetost, crvenilo, otečenost i svrbež. Kasnije se mogu javiti povišena temperatura, oštra bol, koja ponekad onemogućuje hodanje i sjedenje.

Liječi se antibioticima (penicilinom), lijekovima protiv upala i mlakim kupkama. Dođe li do stvaranja apscesa, potreban je mali kirurški zahvat: kirurg napravi rez kroz koji izlazi gnoj, nakon čega pažljivo dezinficira to mjesto. No, cista se može ponovo pojaviti.

Da bi se izbjegla upala, dovoljna je svakodnevna pažljiva higijena intimnih dijelova. Trenje odjeće može iritirati kožu, a suviše pripijeno rublje otežava cirkulaciju, čime se pospješuje razvoj bakterija.

Mjehurići, prvo vodenastog sadržaja, koji pucaju i nastaju suhe kraste. Ako su bolni, svrbe i ponavljaju se, riječ je o genitalnom herpesu. Genitalni herpes pripada bolestima koje se prenose spolnim putem. Uzrokuju ga dvije vrste herpes-virusa. U posljednje vrijeme u znatnom je porastu.

Vezani članak:  Rak grla maternice: Zloćudna bolest koju je moguće izbjeći

Kod osoba koje dotad nisu došle u kontakt s virusom genitalnog herpesa, infekcija se u pravilu manifestira sedam dana nakon što se zaraze. Mjehurići su zarazni kada pucaju. Simptomi nestaju sami od sebe za otprilike 20 dana, no bolest nije potpuno izlječiva.

Točna dijagnoza postavlja se pregledom i laboratorijskim pretragama (izolacijom i dokazivanjem virusa).

Liječenje se provodi protuvirusnim lijekovima (tabletama) i kremama za lokalnu uporabu. Kako se prenosi spolnim odnosom, vrlo je važna prevencija (prezervativ), posebice kod rizičnih odnosa.

Čirasta izraslina, tvrda uz rubove, iz koje izlazi gusta tekućina. To je sifilis, opasna bolest koja se prenosi spolnim odnosom i dugo se liječi. Uzročnik joj je bakterija spiralnog oblika Treponema pallidum.

Prvi znak je površinski čir (na mjestu gdje je došlo do zaraze), iz kojeg izlazi sukrvica bogata uzročnikom. Limfni čvorovi postaju tvrdi, no pokretni su i nisu bolni. Vrijeme inkubacije je oko tri tjedna.

Vrlo rijetko čir se može pojaviti i blizu anusa ili oko usta. Nakon otprilike 45 dana javljaju se prištići bakreno-crvene boje na rukama, stopalima i licu. Ne liječi li se, pojavit će se takozvana “tercijarna” forma s oštećenjima krvožilnog i neurološkog sustava.

Sifilis se najčešće liječi penicilinom. Najvažnije je da se s liječenjem počne već od samog početka, kako bi se izbjeglo napredovanje bolesti, kada je manje osjetljiva na lijekove.

Važno je javiti se liječniku već nakon pojave prvog oštećenja kože na spolnim organima, jer ono može spontano zarasti, pa je kasnije mnogo teže liječiti bolest.

Izrasline

Sitne bradavičaste izrasline, najčešće na ulazu u radnicu ili na području međice: najvjerojatnije se radi o kondilomima, izraslinama uzrokovanim Humanim papilloma virusom. Vrlo brzo se šire. Kondilomi se namažu tekućinom ili kremom, koja ih “spali”, a nakon nekoliko sati mjesto se pažljivo ispere. Liječnik ih može spaliti i električnim nožem.

U posljednje vrijeme koristi se interferon. Moraju se liječiti oba partnera, u protivnom se infekcija i dalje prenosi.

Intimna higijena

Gotovo sve žene, prije ili kasnije, imaju problema s upalom radnice, a 20 posto njih smetnje izazvane upalom mokraćnog mjehura. No, ti se problemi uvelike mogu spriječiti s nekoliko jednostavnih pravila higijene.

Prvo pravilo intimne higijene je pranje dva puta dnevno (ujutro i navečer) fiziološki neutralnim sapunom. Bolji su tekući proizvodi s dozatorom, jer je manja opasnost od zagađenja klicama.

Vrlo je važno da sapun ima pH (oznaka za stupanj kiselosti) sličan onom u radnici (od 3,8 do 4,5) jer tada neće doći do promjena bakteriološke flore vagine, koja je obrambena barijera protiv napada mikroorganizama.

Svakodnevnom upotrebom žena se štiti od neugodnog iscjetka, osjeća se čistom i sigurnom. Takav se sapun posebno preporučuje u trudnoći i babinjama, za vrijeme i poslije menstruacije, te u starijoj dobi, kad žena ima nedostatak hormona.

Sapuni s kiselijim pH (oko 3) ili oni s lužnatijim (iznad 6), mogu se koristiti samo kraće vrijeme u slučaju bakterijskih ili gljivičnih infekcija. Zabranjena su unutarnja ispiranja, osim po preporuci liječnika, u slučaju liječenja određenih smetnji. Ispiranjem mikroorganizmi mogu ući dublje radnicu, otvarajući time mogućnost infekcije.

Vezani članak:  Menopauza - razdoblje velikih promjena

U dane menstrualnog krvarenja žena se mora prati češće, jer je krv izvrsna podloga za razvoj mikroorganizama.

Prije nego što promijeni uložak, posebice tampon bez aplikatora, žena uvijek mora oprati ruke. Uložak nikad ne držati više od tri-četiri sata. Noću se nikad ne smiju koristiti tamponi.

U trudnoći zbog hormonskih promjena (kao i u menopauzi i zbog kontracepcijske pilule) pH radnice postaje manje kiseo, što znači da je povećana mogućnost gljivičnih infekcija. U trudnoći je mogućnost infekcije Candidom veća za 30 posto.

Da bi se spriječile smetnje, treba se češće prati. U nekim slučajevima, posebice kod nadraženosti i žeženja, preporučuje se sapun sa pH malo kiselijim od onog u vagini (oko 3).

Trenje izazvano sintetičkim donjim rubljem (ili suviše tijesnim hlačama) može izazvati upalu, koja pogoduje bakterijskim ili gljivičnim infekcijama. Dakle, treba nositi samo rublje od pamuka ili lana, koje omogućuje da koža diše, te komotnu odjeću.

Ručnici za brisanje intimnih dijelova moraju biti osobni. Najbolji su laneni ili pamučni (ne suviše debeli), koji se brzo suše i ne stvaraju plodno tlo za gljivice i bakterije. Treba ih često mijenjati.

Što je bolje koristiti u vrijeme mjesečnice, uloške ili tampone? Evo njihovih prednosti i mana:

ZA VRIJEME MJESEČNICE: Ulošci ili tamponi?

ULOŠCI
• Mogu se koristiti uvijek.
• Sigurniji su kod jačeg krvarenja jer imaju veću moć upijanja.
• Žene koje pate od kontaktnog dermatitisa ili upalnih ginekoloških smetnji mogu koristiti hipoalergijske uloške. Mnoge žene koriste uloške i između menstruacija zbog pojačanog iscjetka. Uložak djelomično sprečava disanje, pa ako se koristi neprestano, može iritirati kožu ili pojačati već prisutan vaginitis.

TAMPONI
• Omogućuju da se nosi pripijena odjeća, da se žena slobodno bavi sportom, uključujući i plivanje.
• Nema neugodnih mirisa, koji se mogu javiti kod nekih uložaka, posebice na ljetnim vrućinama. Menstrualno krvarenje u kontaktu s nekim bakterijama iz radnice fermentira i poprima karakterističan miris.
• Ginekolozi u slučaju upale velikih i malih stidnih usana preporučuju tampone, jer se time izbjegava da krv dođe u kontakt s upaljenim mjestima. No, treba ih izbjegavati u slučaju infekcija radnice.

Tamponi su sigurni koriste li se prilikom krvarenja slabijeg ili srednjeg intenziteta, a trebaju se mijenjati svaka četiri sata. Tamponi u unutrašnjosti radnice stvaraju toplu i vlažnu klimu u kojoj zbog nedostatka kisika olakšavaju razmnožavanje mikroorganizama. Tampone se, posebice one s povećanom moći upijanja, u prošlosti povezivalo čak i sa sindromom toksičnog šoka, teške infekcije koja izaziva visoku temperaturu, bol i vrtoglavicu. No, ta je komplikacija vrlo rijetka.