Kad padne šećer u krvi …

Hladni znoj, drhtanje, bljedilo, nesvjestica, osjećaj gladi i lupanja srca, simptomi su hipoglikemije, do koje dolazi kad se naglo smanji količina glukoze u krvi.

Glikemija je količina šećera odnosno glukoze u krvi. Kod odraslih zdravih osoba normalne su vrijednosti od 3,5 do 6,4 milimola (mmol) na litru krvi. Šećeri, odnosno ugljikohidrati koje s hranom unosimo u organizam pretvaraju se u glukozu, koja onda hrani naše stanice i tkiva i osigurava im energiju.

Ponekad se, međutim, dogodi da se razina šećera naglo snizi – tada govorimo o hipoglikemiji, odnosno nedostatku šećera u krvi. Nedovoljan unos šećera odnosno ugljikohidrata (primjerice tijekom gladovanja), povećana potrošnja glukoze (tijekom intenzivne tjelesne aktivnosti) te uporaba lijekova i tvari koje razgrađuju šećere, tri su glavna i najčešća uzroka hipoglikemije

Hipoglikemija je stanje u kojem je razina šećera u krvi ispod 2,5 mmol/l. Što se događa kad su razine šećera tako niske, i koje su posljedice?

Kad se koncentracija glukoze u krvi smanji, smanjuje se ukupna glukoza prisutna u organizmu, dakle ona unutar i ona izvan stanica. Prije nego se jave simptomi hipoglikemije, organizam sam nastoji brzo popraviti stanje aktiviranjem metaboličkih procesa koji djeluju poticajno na povećanje razine glukoze u krvi.

Simptomi hipoglikemije su hladni znoj, drhtanje, bljedilo, nesvjestica te osjećaj gladi i lupanja srca.

Nakon konzumiranja, ugljikohidrati (slatkiši, kruh, tijesto, riža, mahunarke) postupno se rastavljaju na sve jednostavnije dijelove i pohranjuju u jetri i mišićima u obliku glikogena, rezervnog šećera. U trenutku kada je organizmu potrebna energija, glikogen se rastavlja na glukozu (glikogenoliza) koja iz jetre ulazi u krv da bi se rasporedila tijelom.

Ako glikogenoliza nije dovoljna da se uspostavi normalna razina šećera u krvi, uključuje se još jedan biokemijski proces, glukoneogeneza. To je proces metabolizma koji se zbiva u jetri i sastoji se od stvaranja nove glukoze iz različitih sastojaka poput aminokiselina ili masnih kiselina koje smo unijeli hranom.

Oba procesa reguliraju hormoni: inzulin snizuje šećer u krvi, dok ga glukagon (hormon također proizveden u gušterači) i kortizol (kojeg proizvode nadbubrežne žlijezde) povećavaju.

Ako se, dakle, u gušterači proizvodi previše inzulina, koncentracija glukoze u krvi se smanjuje i javlja se hipoglikemija. Ona stoga može biti uzrokovana zdravstvenim problemima uslijed kojih gušterača proizvodi previše inzulina.

Kod pretjerane nervoze

Neke prenervozne osobe mogu završiti s hipoglikemijom nakon obroka s puno rafiniranih ugljikohidrata kada njihovo emocionalno stanje utječe na gušteraču da proizvodi previše inzulina. To je tzv. postprandijalna ili reaktivna hipoglikemija. Općenito, prvi se simptomi javljaju dva do četiri sata nakon obroka bogatog rafiniranim šećerima (slatkišima, voćem, šećerima kojima zasladujemo pića).

Nakon operacije probavnog sustava

Hipoglikemija može nastupiti i u osoba koje su jedanput ili više puta bile podvrgnute kirurškim intervencijama na probavnom sustavu, kao i u bolesnika s peptičkim ulkusom (čirom).

Ubrzano pražnjenje želuca uzrokuje brzu apsorpciju glukoze i porast količine šećera u krvi. Zatim slijedi nagli porast lučenja inzulina iz gušterače pa se koncentracija glukoze smanji brže od koncentracije inzulina, zbog čega hipoglikemična kriza slijedi dva sata nakon konzumiranja hrane.

Zbog bolesti žlijezda s unutrašnjim lučenjem

Vrlo rijetko, hipoglikemija može nastati i zbog nedostatnog lučenja hormona, primjerice kortizola koji je važan u održavanju ravnoteže glukoze u krvi. To se zbiva u tzv. Addisonovoj bolesti, koja je obilježena i brončano tamnom bojom kože. Zbog smanjenog izlučivanja adrenokortikotropnog hormona (ACTH) ili hormona rasta iz hipofize također može doći do hipoglikemije.

Zbog bolesti jetre

U nekim slučajevima hipoglikemiju uzrokuje smanjena zaliha glikogena u jetri, što može biti posljedica ozbiljne bolesti jetre. U tih se bolesnika ravnoteža šećera u krvi ne može održati na normalnoj razini, pa se javlja hipoglikemija.

Zbog uporabe lijekova

U dijabetičara koji koriste inzulin ili lijekove u obliku tableta (posebno sulfonilureju) koji uzrokuju smanjenje razine šećera u krvi, također se može javiti hipoglikemija. To se događa kad se uzimaju prevelike doze lijekova ili kod međudjelovanja tih lijekova s drugim lijekovima ili tvarima koje utječu na metabolizam to jest razgradnju šećera.

Zbog inzulinoma

U nekim, doduše vrlo rijetkim slučajevima, hipoglikemija je posljedica tumora gušterače, posebno beta stanica koje tada proizvode pretjerane količine inzulina. Taj se tumor naziva inzulinom i, osim u gušterači, može biti smješten u slezeni, u stijenci dvanaesnika ili bilo gdje u trbušnoj ili prsnoj šupljini. U 85 do 90 posto slučajeva riječ je o dobroćudnim tumorima, iako se, srećom rijetko, može raditi i o zloćudnom tumoru. Na početku se hipoglikemična kriza javlja dugo vremena nakon obroka, a poslije su hipoglikemije sve češće.

Ako do pada glukoze u krvi dolazi postupno, razvijaju se metabolički i hormonski procesi koji to ublažavaju, pa se u tim slučajevima ne moraju javiti teži simptomi. No kod brzog smanjenja razine šećera u krvi javlja se niz tegoba jer organizam nije u stanju upotrijebiti druge izvore energije da bi zadovoljio vlastite energijske potrebe, a hormonski procesi koji reguliraju ravnotežu šećera u organizmu ne mogu tako brzo ispraviti nisku razinu šećera u krvi.

Većinom se simptomi javljaju postupno: bolesnik osjeti uznemirenost, drhtavicu, zamućenje vida, hladno znojenje i smanjenje koncentracije. Ako se odmah ne reagira (u tim je slučajevima dovoljno pojesti žličicu šećera ili malo čokolade), stanje se sve više pogoršava pa nastupa neusklađenost pokreta, nesvjestica i mentalna konfuzija, a može nastupiti i koma.

Najveće su pak posljedice hipoglikemije na središnji živčani sustav, odnosno mozak. Mozgu treba 120 grama glukoze na dan, pa svaki znatniji manjak glukoze uzrokuje ozbiljna oštećenja stanica mozga.

ALKOHOL I ŠEĆER U KRVI – I pretjerano konzumiranje alkohola može uzrokovati hipoglikemiju. Do toga dolazi najčešće 12-36 sati nakon konzumiranja alkohola, i to zbog sukobljavanja metabolizma alkohola s glukoneogenezom. Ipak, hipoglikemija najčešće nastupa onda kad je konzumiranje alkohola udruženo s višesatnim gladovanjem, jer se tada iscrpe zalihe glikogena u jetri. Kombinacija uzimanja inzulina ili lijekova za smanjenje šećera s konzumiranjem alkohola pogoršava stanje i često uzrokuje hipoglikemiju.

Pretraga krvi i OGTT

Ako ste imali znakove hipoglikemije, trebate potražiti pomoć liječnika specijalista koji će najprije utvrditi jesu li vaši simptomi uistinu posljedica preniske razine šećera u krvi. Najjednostavnija je pretraga uzimanje malo krvi iz vene i određivanje količine glukoze u krvi natašte. Ako je ta vrijednost niža od 2,5 mmol/l, to je znak da se uistinu radi o hipoglikemiji.

Zahtjevnija je pretraga kojom se utvrđuje da li se u tijelu pravilno iskorištava glukoza i da li je možda riječ o šećernoj bolesti (dijabetesu). Pri tome se određuje količina šećera u krvi natašte i uspoređuje ta vrijednost s onima dobivenim sat-dva pa čak i četiri ili pet sati nakon što je bolesnik popio 75 grama glukoze otopljene u vodi. Pretraga se naziva peroralni test opterećenja glukozom, no češće se rabi engleska kratica OGTT.

Liječenje i prevencija

Budući da hipoglikemija može biti posljedica različitih bolesti, potrebno je liječiti osnovnu bolest. No, dobro je pridržavati se i sljedećih pravila:

• ograničiti unos jednostavnih šećera poput onog rafiniranog (uključujući slatkiše) te slatkih pića i voćnih sokova, koji svi uzrokuju brzo lučenje inzulina
• prestati piti alkoholna pića, posebno ona koja sadrže rafinirani šećer (likeri, džin …)
• izbjegavati sve tvari koje potiču lučenje inzulina poput kave i čaja, posebice kad se uzimaju na prazan želudac
• jesti vlakna poput pektina ili guara, koja pomažu da se produlji vrijeme probave hrane
• podijeliti dnevnu prehranu na barem pet manjih obroka, povećati količine integralnog kruha i tjestenine te žitarica u prehrani