Kako odgonetnuti upute za uporabu lijeka

Upute za uporabu lijekova često razumiju samo liječnici, iako su namijenjene ponajprije bolesnicima. Kako rastumačiti brojne složene nazive i zašto je to važno?

Upute za uporabu lijeka dragocjena su pomoć i upravo su stoga priložene u svakoj kutijici lijeka, bez obzira da li ga dobivamo uz liječnički recept ili je u slobodnoj prodaji. Te su upute zapravo službeni dokument kojeg je proizvođač lijeka obvezan sastaviti i priložiti lijeku. Sastavljaju se po obrascu koji je propisan zakonom i posebno odobren u postupku registracije lijeka pri Ministarstvu zdravstva i moraju biti na hrvatskom jeziku.

Kako odgonetnuti upute za uporabu lijeka

Kako odgonetnuti upute za uporabu lijeka

No, iako su propisi vrlo precizni a upute temeljito objašnjavaju sve sastojke i njihov učinak, često odustanemo od čitanja uputa jer ni uz najbolju volju velik dio teksta jednostavno ne razumijemo. Tako smo, unatoč vrlo opsežnim uputama, prisiljeni tumačenje potražiti od liječnika ili ljekarnika.

Prosječno obrazovan građanin u nekim će slučajevima uspjeti shvatiti sve, no ponekad će mu biti jasan tek dio uputa, a može se čak dogoditi da bolesnik pogrešno protumači neke nazive i izraze, i pobrka potpuno suprotne pojmove. Posljedice takve greške mogu biti vrlo pogibeljne i bolje ih je i ne spominjati.

Što piše na listiću

Sastav

Na početku svakog listića s uputama najprije su navedeni sastojci lijeka. Osim naziva aktivnih sastojaka, ponekad se tu navodi i podrijetlo tih tvari, tj. da li su dobivene kemijskim putem ili su prirodnog podrijetla. Količine pojedinog sastojka izražene su većinom u miligramima (mg).

Svojstva i djelovanje

Uz osnovne i najvažnije učinke lijeka, taj dio uputa sadrži i opširnije objašnjenje o učincima pojedinih aktivnih sastojaka te načinu na koji se lijek razgrađuje u organizmu.

Indikacije

To je popis bolesti i tegoba za koje se određeni lijek propisuje nakon što je proizvođač izvršio cijeli niz ispitivanja i dobio suglasnost ministarstva zdravstva za puštanje lijeka u proizvodnju. Navedene su, dakle, bolesti za liječenje kojih se lijek propisuje odnosno pri kojima pomaže (što mora biti znanstveno dokazano), vodeći računa o uzročniku i vrsti te bolesti.

Kontraindikacije

Navedena su stanja ili tegobe uz koje je zabranjeno uzimanje lijeka, primjerice bolesti što bi ih uzimanje tog lijeka moglo čak pogoršati i alergije tj. preosjetljivosti koje su moguće kao reakcija na sastojke lijeka. U nekim je slučajevima navedeno i kada se određene reakcije mogu javiti.

Doza i način primjene

U uputi mora biti navedeno koliku količinu tj. dozu lijeka valja uzimati, te kako, odnosno koliko često se lijek uzima u određenim bolestima. Posebno je navedeno kako se lijek uzima ovisno o životnoj dobi bolesnika (djeca, odrasli). Ovisno o sastavu i načinu razgradnje lijeka u organizmu, naveden je i način uzimanja lijeka (primjerice: “progutati cijelu tabletu” ili “staviti pod jezik”, uzimati nakon jela, prije jela i sl.). Takve su upute liječniku i ljekarniku dragocjena pomoć, a bolesniku dodatni podsjetnik.

Nuspojave

To su neželjeni popratni učinci lijeka ili smetnje koje lijek može uzrokovati. Zakonom je propisano navođenje apsolutno svih nuspojava koje su se bilo kada uočile tijekom ispitivanja lijeka. Dužnost je liječnika da, ovisno o stanju bolesnika i vodeći računa o mogućim nuspojavama, propiše najbolji lijek. Upravo taj dio upute u bolesnika često izaziva nedoumice jer bolesnik zbog neopravdanog straha od težih nuspojava može na svoju ruku odlučiti da ne uzima propisani lijek. Budući da se teže nuspojave javljaju u pravilu tek u vrlo malom broju slučajeva (neke od njih budu tijekom ispitivanja lijeka zabilježene samo u jednog ili dva bolesnika, a proizvođač ih ipak mora navesti u uputi), bilo bi korisno kad bi se svaka navedena nuspojava popratila postotkom u kojem je zabilježena tijekom ispitivanja. To, međutim, nije slučaj gotovo ni u jednoj zemlji, pa ni u našoj.

Upozorenje

Riječ je o situacijama u kojima se lijek ne preporučuje davati, ili pak može biti propisan ali uz uvjet da se obrati posebna pozornost na sve učinke i priptemi na pravodobnu reakciju na neželjene nuspojave. Primjerice, neke se lijekove ne preporučuje davati djeci, trudnicama i dojiljama. U drugom pak slučaju neki sastojak lijeka može uzrokovati sporije zgrušavanje krvi. Tada se bolesniku preporučuje da izbjegava sve situacije u kojima postoji mogućnost ozljede, a u slučaju ozljede treba liječnika u hitnoj službi obavijestiti o uzimanju lijeka.

Rok valjanosti

U većini je slučajeva to posljednja u nizu informacija, ali ne i najmanje važna. Rok valjanosti lijeka većinom je naznačen na pakiranju i prije početka uporabe lijeka treba ga provjeriti kako se ne bi uzalud uzimao lijek čiji su sastojci izgubili učinkovitost. Treba međutim reći da se većina lijekova može mirno koristiti i do godinu dana po isteku roka trajanja, osim ako nisu promijenili boju, miris ili bili neodgovarajuće uskladišteni.

Za bolje razumijevanje

Iskusnih tumača uputa za uporabu lijekova vjerojatno je velik broj, no ipak je mnogo i onih kod kojih neki izrazi mogu izazvati zabunu. Većinom je riječ o nazivima pojedinih skupina lijekova koji se ne koriste u svakodnevnom govoru:

Antihipertenzivi

Lijekovi za snižavanje povišenog krvnog tlaka. Povišeni krvni tlak nije isto što i povećana živčana napetost ili nervoza pa o tome vodite računa.

Antagonisti kalcija

Antagonisti su tvari koje sprječavaju učinak određenih tvari. No u ovom slučaju nije riječ o sastojku koji smanjuje količinu kalcija u organizmu već o lijeku koji utječe samo na kalcij u staničnim membranama potreban za određene stanične funkcije. Antagonisti kalcija koriste se ponajprije za snižavanje »povišenog krvnog tlaka«.

Simpatikomimetici

To su sredstva koja imaju ulogu fizioloških prenositelja podražaja u simpatičkom dijelu živčanog sustava, primjerice oponašaju učinak određenih hormona na receptorima bronha i koriste se u liječenju astme. Uzimaju se isključivo pod liječničkim nadzorom.

Protuupalna nesteroidna sredstva

Najrašireniji protuupalni nesteroidni lijek je acetilsalicilna kiselina (Aspirin). Trebalo bi ih sve uzimati isključivo pod liječničkim nadzorom, iako je u praksi drukčije i ti se lijekovi mogu kupiti bez recepta. U svakom slučaju, ne preporučuje se uzimati ih na prazan želudac niti u većim količinama, jer mogu potaknuti nastanak čira (ulkusa) želuca i dvanaesnika te krvarenje iz njega. Potreban je oprez i s dozama lijeka: veće doze mogu imati i neželjene učinke na krvožilni sustav te na bubrege.

Laksativ

Lijek koji potiče stolicu i rješava problem začepa. Iako izgleda bezazlen, laksativ se ne preporučuje uzimati dulje vrijeme bez liječničke kontrole jer može uzrokovati teže poremećaje.

Antihistaminici

Smanjuju lučenje histamina, jedne od tvari koja je u podlozi alergijskih reakcija, pa služe u liječenju alergija (crvenilo očiju, iscjedak iz nosa, urtikarija …). Oprez se preporučuje posebice onima koji voze automobil, jer neki histaminici uzrokuju pospanost i usporavaju reflekse.

Različiti oblici lijekova

Kapsule, tablete, kapi… Oblik lijeka ne odabire se slučajno već ovisno o tome u kojem obliku određena tvar najbolje i najbrže djeluje. Neki se lijekovi proizvode u više oblika, koji se propisuju ovisno o situaciji i stanju bolesnika te ovisno o brzini kojom se želi postići učinak.

Tablete

Sastojci lijeka su u obliku praha od kojega se izrađuju tvrde tablete. Neke tablete obavijene su caklinom koja služi da bi zaštitila želudac od izravnog učinka aktivne tvari. Neke ovojnice lijekova načinjene su tako da se postupno razgrađuju kako bi se i sastojci lijeka postupno oslobađali i imali tzv. odgođeno djelovanje (što se često obilježava oznakom “retard”).

Kapsule

Sastojci lijeka su u maloj želatinoznoj kapsuli koja se otapa u dodiru sa želučanim i crijevnim sokovima. Želatinozna ovojnica neophodna je kako ne bi došlo do uništenja aktivne tvari u gornjim dijelovima probavnog sustava.

Suspenzija

Lijek je pomiješan s tekućinom, zaslađivačima, konzervansima i sl.

Ampule

Aktivna je tvar otopljena u prikladnom otapalu. Ovisno o slučaju, daju se u obliku intramuskularnih (u mišić), potkožnih ili intravenskih (u venu) injekcija.

Čepići (supozitoriji)

Lijek se uvodi u čmar i odatle apsorbira odnosno dolazi u krv putem sluznice, koja je dobro prokrvljena. To je vrlo prikladan oblik lijeka ako bolesnik ne može ili ne smije lijek uzeti oralno (na usta).

Kreme

Koriste se za lokalno liječenje određene i ograničene površine kože. Većinom sadrže veliki postotak vode.

Masti

Sadrže manji postotak vode nego kreme. Koriste se samo na neozlijeđenoj koži.

Tinkture

Otopine lijeka – biljne, hlapljive ili alkoholne. Vrlo se često koriste za dezinfekciju. Potreban je oprez jer je aktivna tvar često u visokoj koncentraciji.

Rječnik

Strane riječi i nazivi koji se ne rabe u svakodnevnom govoru, ali se često se nađu na uputama za uporabu lijekova:

• Acidorezistentna ovojnica – ovojnica lijeka koja se otapa tek u crijevu jer je otporna na djelovanje želučane kiseline
• Anafilaksija – teža reakcija preosjetljivosti
• Analgetik – sredstvo protiv bolova
• Antiflogistik – sredstvo koje smanjuje upalnu reakciju
• Antipiretik – lijek koji snizuje povišenu tjelesnu temperaturu
• Diuretik – sredstvo koje potiče mokrenje
• Hipnotik – sredstvo koje olakšava odnosno potiče spavanje
• itis – riječ koja završava tim nastavkom označava upalu (rinitis, bronhitis …)
• Idiosinkrazija – nepodnošenje lijeka
• Teratogenost – sposobnost neke tvari da uzrokuje nakaznosti (malformacije) čeda ako je uzima trudnica.