Ključne dijagnostičke metode za bolesti želuca

Bolesti želuca su među najčešćim bolestima današnjice, stoga je izuzetno važna njihova pravodobna i točna dijagnostika. Najvažnije dijagnostičke metode koje se primjenjuju u bolestima želuca su gastroskopija s uzimanjem ili bez uzimanja tkiva za analizu te endoskopski ultrazvuk, kompjutorizirana tomografija (CT) i rendgenski (RTG) pregled želuca kontrastom. No, bez obzira na suvremene dijagnostičke metode, uvijek treba imati na umu da su još uvijek na prvom mjestu dobra analiza i rano prepoznavanje simptoma te dobar pregled bolesnika. Upravo su poznavanje simptoma i dobar pregled bolesnika preduvjet za odabir najboljih dijagnostičkih metoda.

Gastroskopija

Ključne dijagnostičke metode za bolesti želuca - gastroskopija

Gastroskopija za pregled, uzorkovanje i
otkrivanje bolesti

Pretraga koja se sastoji od direktnog gledanja sluznice želuca savitljivim aparatom koji ima izgled tanke gumene cijevi, takozvanim gastroskopom koji ima vlastito svjetlo i mogućnost da prenese sliku sluznice želuca na veliki ekran, što ogućuje detaljan pregled svakog dijela sluznice želuca uz vrlo velika povećanja. Gastroskopom se kroz usta ili nos ulazi u jednjak, a potom i u želudac. Tijekom gastroskopije u svakom trenutku moguće je uzeti i uzorak tkiva za analizu. Zahvat kojim se pomoću posebno konstruiranih sitnih kliješta koja se uvode kroz zaseban mali kanal gastroskopa uzima uzorak sluznice naziva se biopsija. Uzorci tkiva se potom, nakon odgovarajuće obrade, detaljno analiziraju pod mikroskopom, pri čemu je istodobno moguće odrediti i prisutnost bakterije Helicobacter pylori.

Česta komplikacija koja prati gotovo svaku gastroskopiju je nelagoda koja nastaje zbog uvođenja aparata i prolaska u jednjak. Moguće ju je ublažiti lokalnim anestetikom.

Endoskopski ultrazvuk

Pregled pomoću posebno konstruiranog aparata koji izgleda poput gastroskopa, s tim što je cijev nešto deblja te na vrhu ima ultrazvučnu sondu. Pregled u pravilu traje nešto dulje od gastroskopije te se provodi kao dodatna metoda u razjašnjavanju promjena želučane sluznice koje su u pravilu prethodno otkrivene tijekom gastroskopije. Endoskopskim ultrazvukom moguće je prikazati slojeve stijenke želuca, što omogućava, ponajprije u slučajevima zloćudnih tumora želuca, procjenu stupnja lokalne proširenosti tumora. Prednost pretrage je u tome što se bilo koja promjena može pomoću tanke igle, koja se uvodi kroz posebno konstruiran radni kanal aparata, ubosti, pri čemu se uzimaju uzorci tkiva, odnosno nakupine stanica koje se potom pod mikroskopom detaljno analiziraju (citološka analiza).

Komplikacije gastroskopije i endoskopskog ultrazvuka su gotovo identične i premda su jako rijetke (u 0,1 do 0,2% slučajeva), mogu biti jako ozbiljne pa i fatalne. Ako se postupak ne radi u anesteziji, gdje postoje i rizici anestezije, najčešća komplikacija koja prati gotovo svaku gastroskopiju je nelagoda koja nastaje kod uvođenja aparata i prolaska aparata u jednjak. Spomenutu nelagodu moguće je barem dijelom ublažiti primjenom lokalnog anestetika koji izaziva prolaznu utmulost ždrijela. Komplikacije primjene lokalne anestezije su izuzetno rijetke i posebno treba izdvojiti methemoglobinemiju – poremećaj koji je praćen većom količinom methemoglobina u krvi koji ima smanjenu sposobnost prijenosa kisika, što uzrokuje otežano disanje. Druga komplikacija lokalne anestezije je ulazak sadržaja želuca u dišne putove (aspiracija), što može dovesti do zatajenja disanja ili upale pluća. Spomenuta stanja mogu rezultirati i smrtnim ishodom. Komplikacije gastroskopije i endoskopskog ultrazvuka mogu biti sistemske, koje uključuju poremećaj srčanog ritma i poremećaje krvnog tlaka, i lokalne, koje podrazumijevaju krvarenja iz stijenke želuca (stoga je potreban poseban oprez u bolesnika koji uzimaju lijekove za smanjenje zgrušavanja krvi), infekcije i probijanje stijenke ždrijela, jednjaka ili želuca (takozvana perforacija koja se javlja izuzetno rijetko).

Kompjutorizirana tomografija (CT)

Pretraga koja pomoću rendgenskih zraka stvara slike slojeva pojedinih organa. Pregled traje relativno kratko i premda nije bolna, ova pretraga je invazivna jer postoji izloženost bolesnika zračenju uz moguću alergijsku reakciju na kon-trastno sredstvo koje se primjenjuje tijekom pregleda. Doza zračenja kod pregleda CT-om ovisi o dijelu tijela koji se pregledava, kojom debljinom i kojim brojem slojeva, primjenjuje li se pritom kontrastno sredstvo te o samom uređaju.

O kojim dozama zračenja se radi najbolje govori podatak da je doza zračenja 100 puta veća u odnosu na obično rendgensko snimanje. Upravo stoga CT u dijagnostici bolesti želuca zasigurno nije rutinska metoda i rezervirana je samo za određene slučajeve.

Rendgenski (RTG) pregled želuca kontrastom

Radiološko-kontrastna pretraga prilikom koje bolesnici progutaju kontrastno sredstvo koje se potom prikazuje unutar želuca pomoću rendgenskih zraka. S obzirom na zračenje i ova metoda se sve manje koristi kao dijagnostička metoda u bolestima želuca i također je rezervirana samo za pojedina strogo određena stanja. Komplikacije rendgenskog pregleda želuca kontrastom uključuju alergijsku reakciju na kontrast te, rijetko, ulazak kontrasta u dišne puteve i smetnje disanja.