Koji nas kim liječi?

Na koju biljku najprije pomislite kada kažemo – kim? Često zbog naziva dolazi do zabune između biljaka kim (Carvum carvi L), kumin (Cuminum cyminum L.) i crni kim (Nigela sativa L.) te ih je potrebno razlikovati. Kada je riječ o njihovoj ljekovitosti, sve tri biljne vrste imaju svoje kvalitete, a osvrnut ćemo se na one koje se češće koriste – crni i “obični” kim. Kumin se uglavnom koristi samo kao začin, i to u indijskoj kuhinji. Dakle, ako je već o kulinarstvu riječ, kim koji na ovim prostorima volimo koristiti je Cavum carvi L.

Čudesni crni kim

Dio biljke koji se koristi u ljekovite svrhe su sjemenke.

Dio biljke koji se koristi u ljekovite svrhe su
sjemenke.

Primjena ulja crnoga kima (Nigela sativa L.) iz porodice Ranunculaceae ima vrlo dugu povijest. Hrvatski naziv biljke je crnjika ili crnika, a naziv crni kim preveden je s drugih jezika. Još su drevni Egipćani koristili to ulje kao sredstvo za održavanje mladosti. Kasnije se u povijesti kim koristio i kao začin i lijek protiv glavobolje, zubobolje, crijevnih parazita … Širok spektar djelovanja doveo je danas do proizvodnje široke palete proizvoda od crnoga kima.

Dio biljke koji se koristi u ljekovite svrhe su sjemenke. Općenito, crni se kim smatra lijekom za sve tegobe. To su potvrdile razne studije, a ono što je dokazano i opisano u stručnoj literaturi njegovo je antihistaminsko, antihipertenzivno, antitumorsko, protuupalno, antidijabetičko, antimikrobno i antipiretsko djelovanje. Ulje crnoga kima ipak se najčešće koristi kad je riječ o slabom imunitetu, astmi i alergijskom dermatitisu, a možemo ga primjenjivati i oralno i lokalno na koži. Vanjska primjena crnoga kima preporučuje se kod upala, ekcema, podljeva krvi, tupih udaraca, svraba, kožnih gljivica, neurodermatitisa, akni i psorijaze.

Crni kim je jednogodišnja biljka koja naraste oko pola metra u vis. Stabljika je obrasla sitnim dlakama te ima bijelo-plavi cvijet. U čahurama se nalaze sjemenke koje koristimo u ljekovite svrhe. Pradomovina mu je Egipat, u prirodi raste u Aziji i jugoistočnoj Europi, a kasnije je kultiviran u cijelome svijetu. Crni kim ima bogat sastav te sadrži 21% bjelančevina, 35% biljnih masnoća (koje sadrže eterična ulja), 38% ugljikohidrata i 6% drugih sastojaka. Eterično ulje kima ima velik broj spojeva, a odgovornim za biološku aktivnost smatra se timokinon prema kojem se određuje i kvaliteta ulja. Može ga biti od 20 do 57% u eteričnom ulju, što ovisi o mjestu i uvjetima uzgoja. Zato je iznimno važno da se u eteričnim uljima odredi točna koncentracija aktivne supstancije, no kako se u ulju crnoga kima ne može točno odrediti minimalni sadržaj timokinona, ono se često patvori. U eteričnom ulju najzastupljenija masna kiselina je linolna kiselina, zatim oleinska i palmitinska. Uobičajena doza u pripravcima koji se nalaze na tržištu je 500 mg. Ne postoji jasan dogovor oko doze nego se samo navodi 50 mg ulja/kg tjelesne mase na dan. Preporučene doze crnoga kima ovise o namjeni i obliku pripravka. Budući da nema standardizacije na timokinone, točna doza je neprecizna pa je pri kupnji tih proizvoda potrebno zatražiti stručno mišljenje ljekarnika. Na tržištu preparati crnoga kima dolaze kao kapsule ili kao otopine za unutarnju i vanjsku primjenu. Nuspojave nisu zabilježene ako se preparat koristi prema uputama. Rijetko se navode alergijske reakcije, i to kod primjene preparata lokalno na koži. Ako postoji alergijska reakcija na kim, potrebno ga je izbjegavati.

Kim – s polja do stola

Kim (Carum carvi L.) iz porodice Apiaceae kod nas uspijeva kao samostalna biljka na poljima i livadama. Smatra se da je kim najstariji začin jer se koristi dulje od 5000 godina, dodaje se kruhu i raznim jelima. U ljekovite svrhe od biljke se koristi kimov plod (Carvi fructus) te kimovo eterično ulje.

Plodovi kima i ljekoviti oblici koriste se za tegobe želučano-probavnog trakta kao karminativ. Smanjuje nadutost i meteorizam te poboljšava probavu masti jer djeluje na bolje lučenje žuči.

Eterično ulje kima dobiva se destilacijom pomoću vodene pare iz zrelih plodova.

Kim je dvogodišnja biljka s razgranatom stabljikom visokom do metra. Cvjetovi su bijeli, složeni u štitove, a počinju cvasti već u travnju. Plod je smeđi kalavac koji se raspada na dva uska poluploda.

Sadrži 3-7% eteričnog ulja u kojem prevladavaju karvon i limonen, zatim sadrži i flavonoide, fenolkarbonske kiseline, masno ulje, proteine i ugljikohidrate. Glavne sastavnice kimova eteričnog ulja su karvon i limonen.