Kronične bolesti bubrega

U cijelom svijetu, progresivno raste broj oboljelih od kroničnih bubrežnih bolesti. Najčešći uzroci trajnog gubitka bubrežne funkcije danas jesu šećerna bolest i arterijska hipertenzija, ujedno i najznačajniji uzroci pobolijevanja i smrtnosti od srčano-žilnih bolesti.

Kroz dva bubrega, oblikom nalik zrnu graha, prosječno u minuti prođe 25 posto ukupne količine krvi koju sadrži naše tijelo. Bubrezi su važni filtri koji odstranjuju otpadne tvari nastale metabolizmom i tekućinu. Ako iz nekog razloga ne odstrane dovoljnu količinu tekućine, dolazi do »povišenja krvnog tlaka«, posljedica čega je povećano opterećenje srca koje mora protisnuti kroz krvne žile veću količinu tekućine. Bubrezi također proizvode hormon eritropoetin, odgovoran za stvaranje eritrocita u koštanoj srži, a u bubrezima nastaje i aktivni oblik vitamina D koji je neophodan za apsorpciju kalcija. U bubrezima se razgrađuje niz polipeptida i hormona čiji nekontrolirani porast koncentracije može dovesti do niza poremećaja. Mnoge upalne, imunološke i metaboličke bolesti, kao i različiti toksini mogu izazvati oštećenja bubrega. Akutno zatajenje može nastati u roku od nekoliko sati ili dana, dovodi do dramatične kliničke slike, ali se u izliječenih bolesnika bubrežna funkcija oporavi. Veliki problem su, međutim, kronična zatajenja koja nastaju postepeno, tijekom godina, i obilježava ih trajni gubitak bubrežne funkcije.

Prepoznajte znakove bolesti

Doktor u kući: Kronične bolesti bubrega

Ni akutno zatajenje bubrega ni kronično
zatajenje bubrega ne smije se zanemariti.

Zbog svih mogućih posljedica koje izazivaju kronične bubrežne bolesti važna je pravovremena dijagnostika i rano otkrivanje bolesti. Treba obratiti pozornost na znakove zatajenja bubrega, a to su najčešće povišeni krvni tlak, krv u mokraći, bolovi u donjem dijelu leđa, otekline na potkoljenicama i rukama, često noćno mokrenje, a moguće su mučnine, povraćanje i osjećaj slabosti. Pri uznapredovanom zatajenju bubrega bolesnik ima oslabljeni tek, što je posljedica nakupljanja otpadnih tvari u krvi, javlja se svrbež kože zbog poremećaja u ravnoteži kalcija i fosfata, koža je blijeda, a dolazi i do prestanka ili vrlo oskudnog mokrenja zbog nemogućnosti bubrega da filtriranjem uklone višak tekućine iz organizma. Preciznom kontrolom glikemije i arterijske hipertenzije može se kod bolesnika sa šećernom bolesti tipa 1 ili 2 smanjiti učestalost bubrežnih komplikacija i do 35 posto.

Liječenje i način života

Ni akutno zatajenje bubrega ni kronično zatajenje bubrega ne smije se zanemariti. Kod akutnog zatajenja bubrega, koje se obično javlja u sklopu sistemskih bolesti ili višestrukog zatajenja organa, provodi se hitno liječenje, odnosno nadomještanje bubrežne funkcije dijalizom (intermitentna i/ili kontinuirana hemodijaliza, peritonejska dijaliza). Bolesnicima s
kroničnim zatajenjem bubrega izgubljena funkcija nadomješta se dijalizom (intermitentna hemodijaliza ili peritonejska) ili presađivanjem bubrega.

Kronični bubrežni bolesnici moraju veliku pažnju posvetiti prehrani, odnosno ograničiti unos namirnica koje mogu pogoršati bolest. S druge strane, dijetalna prehrana mora osigurati dovoljan unos energije, vitamina i esencijalnih aminokiselina kako bi se izbjegla pothranjenost.

Prevelik unos kalija koji se nalazi u krumpiru, rajčicama, bananama, narančama, brokuli, čokoladi te zamjene za sol mogu uzrokovati srčane aritmije, ali i zastoj rada srca. Visoka razina fosfora može dovesti do bolesti kostiju. Naime, kada je razina fosfora u krvi visoka, dolazi do gubitka kalcija iz kostiju. Mliječni proizvodi, lješnjaci, napitci s kolom i čokolada namirnice su koje sadrže veliku količinu fosfora. Natrij ili sol mogu uzrokovati žeđ i značajni porast krvnog tlaka koriste li se u velikim količinama. Slanina, meso, čips i krastavci primjeri su slane hrane. Bolesnici koji su na dijalizi trebaju također imati dobro uravnotežen unos bjelančevina jer su one potrebne za izgradnju mišića i oporavak tkiva. Bolesnici na peritonejskoj dijalizi imaju manje ograničenja što se tiče prehrane, no ipak trebaju paziti na unos fosfora i natrija.

Oprezno s tekućinom

U stadiju bolesti u kojem dolazi do bitnog smanjenja količine mokraće unos tekućine treba ograničiti, što vrijedi i za bolesnike koji se već liječe dijalizom. Simptomi kao što su kratak dah, otekline i povišene vrijednosti krvnog tlaka mogu biti posljedica prevelike količine tekućine u tijelu. Kod mnogih je bolesnika unos tekućine ograničen na 1500 ml dnevno.

Preveliki unos tekućine problem je i bolesnicima koji se liječe dijalizom. U razdoblju između dva postupka hemodijalize može imati kobne posljedice za srce i pluća – može doći do popuštanja srca i edema pluća s mogućim smrtnim ishodom. Zbog velikog volumena tekućine (4-6 litara) koji treba odstraniti tijekom četiri sata hemodijalize mogu se javiti komplikacije koje su posljedica nagla oduzimanja suvišne tekućine, a to su mišićni grčevi, pad krvnog tlaka, glavobolja, mučnina i povraćanje. Zbog toga se preporučuje oprez u konzumiranju kave, vode, soka, mlijeka, sladoleda i juhe, a posebno je važno umjereno konzumiranje previše slane hrane koja pojačava žeđ.

Bolest pod kontrolom

Posljednje desetljeće u porastu je pobolijevanje od kroničnih bolesti bubrega, ali se njihova prevalencija i incidencija mogu smanjiti usklađenim praćenjem bubrežnog bolesnika, što je zadaća liječničkog tima sastavljenog od obiteljskog liječnika, pedijatra ili internista-nefrologa i prema potrebi urologa. Primjereno i redovno praćeni bubrežni bolesnici imaju bolje reguliranu hipertenziju, usklađene elektrolite i acido-baznu ravnotežu, nemaju sekundarni hiperparatireoidizam i imaju višu koncentraciju hemoglobina. Bolesnicima čije liječenje dijalizom počne pri relativno očuvanoj funkciji bubrega lakše je provoditi primjerenu dijalizu. Bolje su uhranjeni, nisu anemični, rjeđe pobolijevaju od srčano-žilnih bolesti i infekcija, a imaju manju smrtnost od bolesnika u kojih se kasno započne s dijalizom. Samo rano otkrivanje i aktivno liječenje bubrežnih bolesti može značajno smanjiti učestalost kroničnog zatajenja bubrega.

Ocijenite ovaj članak