Na pretragu prostate već sa četrdeset

Svaki, uvjetno rečeno, zreli muškarac koji drži do svoga zdravlja trebao bi znati što je PSA. Za one koji imalo dvoje treba reći da PSA ili prostata specifični antigen upućuje urologa na to kolika je vjerojatnost da muškarac ima rak prostate. Prostata ili predstojna žlijezda dio je muškog spolnog sustava. Smještena je ispod mokraćnog mjehura, a ispred završnog dijela debelog crijeva (rektuma). Teška je 15 do 25 grama, ima oblik i veličinu kestena. Okružuje mokraćnu cijev koja vodi mokraću od mokraćnog mjehura do vrha penisa. Građena je uglavnom od mišićnog i žljezdanog tkiva, a glavna joj je funkcija proizvodnja tekućine za sjeme koje prenosi spermije.

Tijekom orgazma stezanje mišića istiskuje tekućinu iz prostate u mokraćnu cijev, a zatim iz mokraćne cijevi van.

S obzirom na postotak smrtnosti od raka prostate muškaraca u svijetu, ali i činjenice da se pravovremenim pregledom najcrnji ishod može spriječiti, čini se da ne treba puno objašnjavati zašto je, dakle, pretraga PSA toliko važna. O tome vjerojatno ne dvoji nijedan urolog na svijetu. Ono što stručnu javnost u posljednje vrijeme više intrigira jest odgovor na pitanje kada je pravo vrijeme za tu pretragu. Do sada se obično smatralo da svaki muškarac stariji od 50 godina treba jednom godišnje učiniti urološki pregled i PSA test. Najnovija je vijest da se dobna granica pomaknula! Pretragu, pretpostavljate, treba raditi ranije!

Pregledi nekad i sad

Sad kad ste otprilike na pola puta između mature i mirovine (podjednako udaljeni od jedne i druge), iza vas su svi pregledi – predškolski, školski, prije faksa, vojske, posla… stiže vijest da je vrijeme za PSA. Prije nešto više od 15 godina urolozi su konačno dobili u ruke to jako oružje u borbi protiv teške i opake bolesti – raka prostate. Većina pacijenata u to vrijeme dolazila je prekasno – bolest se već preselila na okolne organe, najčešće mjehur, sve do mokraćovoda, pa pacijenti nisu mogli mokriti ili su krvarili, nekima su otkazali bubrezi … Ako se bolest proširila u limfne čvorove pacijenti su dolazili s otečenim donjim ekstremitetima, a najčešće su razlog dolaska u bolnicu bili bolovi u kostima gdje taj rak najčešće metastazira. Bolest je u tim stadijima jednostavno uzela previše maha i unatoč već tada efikasnom hormonskom liječenju liječnici su bolest najčešće uspijevali pod kontrolom držati tek koju godinu.

Danas je rak prostate najčešći karcinom kod starijih muškaraca i jedan od najčešćih uzroka smrti uzrokovanih karcinomom.

Dijagnostika stalno napreduje, pa je na Zapadu danas u vrijeme postavljanja dijagnoze kod 86 posto muškaraca bolest lokalna ili regionalna. Upravo u tome leži razlog porasta petogodišnjeg preživljenja oboljelih – od 1975. do 1978. ta je brojka iznosila 75 posto, a u razdoblju od 1995. do 2000. nevjerojatnih 99 posto!

Smatra se da je to maksimum i da bolje od toga ne može. Spomenuti postotak petogodišnjeg preživljavanja najveći je zabilježeni napredak u medicini kada se uzmu u obzir sve maligne bolesti.

Masovna primjena PSA

Jedan od značajnijih faktora koji je doveo do tih danas odličnih rezultata u liječenju lokalnog raka prostate je i upotreba krvnog markera PSA. Test je specifičan za tkivo prostate, a njegove povišene vrijednosti danas su najčešći razlog da kod bolesnika krenemo u dokazivanje ili isključivanje raka prostate.

Ako je PSA veći od 4 ng/ml vrijeme je za uzbunu

Ako je PSA veći od 4 ng/ml vrijeme je za uzbunu

Kada se PSA kao marker pojavio na tržištu i kad su rezultati većih studija pokazali njegove prednosti počela je njegova masovna primjena. Liječnici i mediji složno su kao nikad prije krenuli u obrazovanje muškaraca o raku kao bolesti i PSA testiranju kao jednoj od potreba u životu svakog muškarca. Uvijek i svima postavljale su se osnovne premise.

Svakom pacijentu koji je stariji od 50 godina i ima problema s mokrenjem, ali i nekih drugih tegoba savjetovalo se da napravi PSA. Ako je PSA veći od 4 ng/ml vrijeme je za uzbunu. Biopsijama odnosno uzimanjem uzoraka tkiva za patohoistološku analizu, na početku kroz perineum (točku između anusa i spolnih organa), a kasnije kroz debelo crijevo preko prsta, na kraju uz ultrazvuk – liječnici su pokušavali dokazati odnosno što prije naći bolest, a onda kao pravi kirurzi rak odstraniti i pacijenta izliječiti. Ako pacijent nije bio sposoban za zahvat ili je očekivano vrijeme života bilo premalo, bolest se nastojala uništiti zračenjem.

Dijagnostika raka prostate danas se zasniva na kombinaciji digitorektalnog pregleda, vrijednosti krvnog PSA i transrektalnog UZV prostate. Opće prihvaćenost pretrage PSA kao rane detekcije karcinoma je povezana s povećanom sviješću i znanjem ljudi o samom raku prostate. Dok su se digitorektalni pregled i PSA dokazali kao najkorisnije metode prvog izbora za ocjenu individualnog rizika od karcinoma prostate, biopsija prostate (TRUS) se dokazala kao najbolja pretraga u ocjeni patologije prostate.

Njezine prednosti su mogućnosti ultrazvučno vođene biopsije, mjerenje volumena te općenito ocjena strukture prostata. Unatoč tome što su specifičnost i osjetljivost dobre, nema uvijek vidljivih anatomskih promjena u ranim stadijima raka, pa je prikazivanje mjesta zahvaćanog karcinomom ponekad teško ili nemoguće. Jednom kad se postavi sumnja na prisustvo tumora treba postaviti patološku dijagnozu uzimanjem uzoraka tkiva.

Iako su dosadašnje smjernice urologa bile da se PSA prvi put određuje kada je pacijent stariji od 50 godina, danas se savjetuje da se prva pretraga PSA napravi već u 40. godini i da se radi jednom godišnje.

Biopsije bi se trebale raditi kod pacijenata kojima je PSA veći od 2,5 ng/ml, raste i ne pada na prethodne vrijednosti unatoč terapiji antibioticima. Preporuča se raditi biopsiju ako je godišnji rast PSA 0,2 do 0,5 kod pacijenata s manjom prostatom i vrijednostima PSA do 2,5 ng/ml ili u slučajevima kada se vrijednosti povećavaju za 0,75 godišnje, a vrijednosti PSA su veće od 4 ng/ml. Biopsija se preporuča i kod pacijenata gdje je slobodni PSA manji od 10 posto te gdje je gustoća veća od 0,10 ng/ml. Većina europskih i američkih urologa vjeruje da PSA nastavlja biti najbolji marker za ranu dijagnostiku karcinoma prostate.

PSA ponekad nije dovoljan

Unatoč velikom napretku u dijagnostici i liječenju tumora prostate, PSA marker prošlih je godina istraživan mnogim studijama, a rezultati nekih od njih doveli su u pitanje njegovu upotrebljivost u dijagnostici raka prostate. Tako je jedan od uroloških autoriteta dr. Thomas Stamey zaključio da je PSA više marker za otkrivanje povećane prostate nego raka. Danas se zna da su povišene vrijednosti PSA kod velikih prostata izraz hipertrofije odnosno nenormalnog povećanja ili rasta tkiva, organa ili dijela organa, a rijetko malog, možda latentnog karcinoma. Zato se danas u odlukama o daljnjim pretragama, prije svega mislimo na biopsiju prostate, liječnici oslanjaju i na veličinu slobodnog PSA, odnos veličine PSA i volumena prostate, veličine PSA i prijelazne zone, brzinu kojom se PSA povećava u godinu dana (PSA velocity).

Većina muškaraca u svojoj prostati ima fokuse karcinoma prostate.

Kod većine je taj rak latentan, dakle nebitan. Ipak, tijekom života svaki sedmi muškarac oboli od klinički aktivnog raka prostate.

Prehrana, način života i okoliš su faktori koji donose ovu neugodnu brojku. Zadatak liječnika je, naravno, pronaći tog pacijenta i taj rak. Ali, kako ako na pregled dođete prekasno? Ili ne dođete?

Dakle, dečki dragi, čak i ako nemate nikakvih tegoba na kontrolu kod urologa trebali biste se uputiti već u četrdesetoj. Život je takav! Možda nećete moći izbjeći ni to da dobijete rak. Ali možete izbjeći to da od njega umrete. Učinite to!

Pojmovi uz članak:, ,