Spolne zaraze: Mikoplazma prijeti plodnosti

Mikoplazma, mikroorganizam, koji ne spada ni u bakterije niti u viruse, još je jedan u nizu spolno prenosivih uzročnika o kome šira javnost malo zna. Taj se mikroorganizam širi kao i većina spolno prenosivih uzročnika. Kod žena infekcija nastaje kada se nakon spolnog odnosa u rodnici (vagini), mokraćnoj cijevi (uretri) i grliću maternice nađe veća količina mikroorganizama, koji se mogu proširiti prema gornjim dijelovima spolnog sustava. Kod muškaraca, mikoplazma izaziva upalu mokraćne cijevi, prostate, sjemenih kanalića. Slika bolesti može biti različita, od takozvane “tihe” asimptomatkse infekcije, do izrazito burne i snažne bolesti s dalekosežnim posljedicama.

Oštećena plodnost

Za zarazu je dovoljan jedan spolni odnos bez odgovarajuće zaštite, dok težina infekcije ovisi o broju uzročnika, njihovoj snazi i otpornosti organizma. Ni odgovarajuća terapija, niti sve bolje dijagnostičke metode nisu dovoljne da se predvide daljnje moguće posljedice. Treba imati na umu da zaraze spolno prenosivim uzročnicima mogu uzrokovati nespecifične infekcije urogenitalnog sustava i kod žena i kod muškaraca te kroničnu upalu vrata maternice i jajovoda. Posljedica može biti neplodnost ili pak spontani pobačaj, odumiranje i smrt ploda te prijevremni porođaj i rađanje djeteta vrlo niske porođajne težine.

Mikoplazme se ne smiju zanemariti očekivanjem spontanog izlječenja. Ako nisu pravilno liječene, ili su zanemarene, i “najbezazlenije” infekcije mogu dovesti do teških posljedica koje mijenjaju kvalitetu života pacijenta i njegovih potomaka.

Mikoplazme nemaju čvrstu staničnu stijenku i vrlo su raznolike. U spolnom sustavu među mnogim tipovima razlikujemo mycoplasmu hominis, fermentans i ureoplasmu urealyticum. Nije do kraja razjašnjeno nastaju li upalne promjene u rodnici zbog djelovanja njih samih ili pak zbog međudjelovanja s ostalim mikroorganizmima, kao što su gljivice, protozoi (trichomonas vaginalis), bakterije (gram pozitivni i negativni mikroorganizmi).

Poput upale mjehura

U zapadneuropskim zemljama registrira se svake godine 10 milijuna novih slučajeva spolno prenosivih bolesti, a posljedica toga je oko 120.000 žena koje ne mogu začeti bez pomoći medicine. Kod 60 posto neplodnih ispitanika ustanovljena je prisutnost mikoplazme.

Vezani članak:  Zubi ogledalo zdravlja

Smatra se da je mikoplazma prisutna kod 50 posto spolno aktivnih žena, a učestalost je usko vezana uz njihovu spolnu aktivnost, odnosno broj partnera. Kod asimptomatskih infekcija rodnice pojačan je iscjedak bez promjene boje i mirisa, a tek uz bakterijsku ili gljivičnu infekciju iscjedak postaje obilniji, intenzivnije boje i mirisa te poprima alarmantnije znakove (postaje obilniji, izrazite boje i mirisa, te nadražuje stidnicu). Simptomi mogu biti slični i slici upale mjehura, posebice uz pojačan nagon za mokrenjem koji traje desetak dana, ali bez naglašenije boli.

Kako mikroorganizam prodire u gornje dijelove ženskog spolnog sustava (sluznica maternice, jajovod) pojavljuje se osjećaj nadutosti i bol u maloj zdjelici, koja se može širiti u križa ili prema preponama. Iscjedak iz rodnice može biti pojačan, a menstruacijska krvarenja produljena. Za vrijeme spolnog odnosa može se pojaviti nelagoda i bol, a nakon odnosa primjećuje se krvarenje ili sukrvica.

Liječiti sve partnere

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike i analize obrisaka uzetih iz mokraćovodne cijevi i vrata maternice. Kao i kod svih ► spolno prenosivih bolesti ◄, obradom i liječenjem treba obuhvatiti sve partnere.

Mikoplazma je otporna na terapiju pencilinom i cefalosporinima, dok se uspješno suzbija tetraciklinskim preparatima, azitromicinom, linkomicinom i klindamicinom. Za ureoplasmu urealyticum terapija je eritromicin i aztromicin.

Za vrijeme terapije treba slijediti sve liječnikove naputke, kako bi se postigli željeni rezultati. To znači da se pri spolnim odnosima treba pobrinuti za odgovarajuću zaštitu, a uzimanjem kontrolnih obrisaka treba pratiti kako napreduje liječenje.

Usvajanjem promišljenog seksualnog ponašanja, što znači zaštitom pri spolnim odnosima, smanjuje se rizik za nastanak i prijenos spolno prenosivih bolesti. To je ujedno i najjednostaviji i najbezbolniji način očuvanja plodnosti.