Što je šuga ili svrab i koga pogađa

Scabiessvrab je parazitarna zarazna bolest kože, osobito česta u nerazvijenim dijelovima svijeta i siromašnim zemljama u razvoju. Svrab ne bira društvene slojeve i rasu, vrlo često zahvaća populacije svih društvenih slojeva i rasa. Uzročnik je golim okom nevidijiv ljudski parazit, velik otprilike do 0,4 milimetra, koji se hrani keratinom iz epidermisa, to je grinja Sarcoptes scabiei. Ta grinja živi u rožnatom sloju epidermisa kože, gdje prokopava epidermalne kanale kroz koje se kreće, a osnovni simptom njene aktivnosti je vrlo jak svrbež koji kulminira tijekom noći, a popraćen je crvenim osipom lokaliziranim na mjestima češanja.

Put prijenosa

Do prijenosa zaraze s čovjeka na čovjeka uglavnom dolazi dodirom, tj. direktnim kontaktom, rjeđe preko posteljine i odjeće kontaminirane grinjama. Vrlo je vjerojatan i prijenos preko životinja i drugih kontaminiranih predmeta i površina. Širenju epidemija svraba pogoduju loše socijalno-ekonomske prilike te slabe higijenske prilike i neodržavanje osobne higijene, osobito u siromašnim mnogoljudnim zemijama i prenapučenim ustanovama (vrtići, internati, domovi za stare i nemoćne, bolnice i sl.).

Grinja, u narodu poznata i kao svrabac, ima okruglo plosnato tijelo i četiri para nogu, prednje joj služe za razaranje epidermisa, a stražnje za potiskivanje. Infestaciju obično uzrokuje ženka koja za svog životnog ciklusa, koji traje oko pet tjedana, dnevno polaže 3 – 4 jajašca iz kojih se u 3 – 5 dana izlegu ličinke. One, putujući kroz rovove koje su prokopale u ljudskoj koži, prijeđu u stadij nimfe i kroz 2 – 3 tjedna sazriju u odrasle oblike grinje. Tijekom života stalno kopaju kanaliće u koži čovjeka, te otuda i svrbež – glavni simptom ove bolesti. Noću su aktivnije, pa svrbež postaje žešći, što dovodi do jačeg češanja i čestih sekundarnih kožnih infekcija, osobito bakterijama koje su inače prisutne na koži, kao što su Staphylococcus aureus ili beta-hemolitički streptokok. Te sekundarne infekcije ujedno su i najčešća komplikacija ove bolesti jer nastaju zbog traumatskih ogrebotina kože s kojima se u nju unose na površini uobičajeno prisutne bakterije. U slučaju lokalizacije u predjelu kože urogenitalnih organa navedene bakterije mogu biti i začetnici upala donjih i gornjih mokraćnih puteva, pa i bolesti bubrega i poststreptokoknog glomerulonefritisa.

Vrlo je važno da se osim zaraženih osoba istovremeno liječe i osobe koje su s njima bile u bliskom kontaktu do šest tjedana prije pojave simptoma, kao i spolni partneri, bez obzira na to imaju ili nemaju simptome bolesti, a lijekovi se moraju nanositi na kožu čitava tijela.

Simptomi

Do prve pojave simptoma, svrbeža i osipa, od trenutka zaraze prođe i 4 – 6 tjedana. Zaražena osoba ponekad nema simptome, ali ipak može zaraziti druge ljude. Ako je osoba već prije imala svrab, simptomi mogu uraniti i javiti se već za 1 – 4 dana i to su: osobito noću jak svrbež, posebno alarmantan u male djece i osoba starije dobi zbog njegova intenziteta, a uz to i crven osip na mjestima na koži koja su izgrebena. Svrbež i crvenilo nastaju kao rezultat alergijske reakcije na proteine i izmet grinje. Kod klasičnog svraba odmah po nastupu bolesti stvaraju se eritematozni čvorići između prstiju, na fleksornim površinama u predjelu zapešća i lakta, u pazusima, oko struka i na donjem dijelu stražnjice. Te se papulomatozne kožne promjene mogu proširiti i na bilo koji drugi dio tijela, pa i na grudi i spolovilo, dok su vrlo česte lokalizacije u male djece i dojenčadi u predjelu vlasišta i iza uški te na licu, vratu, dlanovima i tabanima.

U osoba s oslabljenim imunosnim sustavom (npr. imunodeficijentne osobe, oboljeli od AIDS-a, kronični bolesnici na imunosupresivnim lijekovima) postoji povećan rizik od razvoja tzv. inkrustriranog svraba, težeg oblika ove bolesti kakav se javlja u ljudi s poremećajem imunosnog odgovora, pa se u njih broj izleženih grinja može popeti i na više milijuna parazita.

Također, mogući su i nodularni i bulozni svrab, oblici bolesti češći u male djece i dojenčadi, te tzv. incognito oblik u osoba koje u liječenju primjenjuju lokalne kortikosteroide.

Vrlo karakterističan dijagnostički nalaz i potvrda ove bolesti jesu kanalići u epidermisu kože, vidljivi kao sitne, vijugave, blago ljuskaste crte po koži, dužine od par milimetara do 1 cm, na čijim se krajevima može uočiti i sama grinja u vidu malene crne točkice.

Dijagnostika i liječenje

Osim vrlo karakterističnog svrbeža i osipa, za potvrdu dijagnoze važni su nalaz i identifikacija uzročnika, njegovih jajašaca i izmeta u strugotinama uz lezije kože u materijalu iz papula i kanalića.

U terapiji se koriste lokalni i oralni skabicidi, a lijek je prvog izbora 5-postotna permetrin krema, koja je zamijenila standardnu terapiju (1-postotni gama-benzen-heksaklorid) budući da se istraživanjima pokazalo kako je permetrin manje toksičan od benzen-heksaklorida, koji se apsorbira kroz kožu te se njegova primjena više ne preporučuje u dojenčadi i male djece, trudnica i dojilja. Koriste se i benzil-benzoat, krotamiton i sumporni pripravci.

Moguće je izbjeći – Dobra osobna higijena i higijenske navike, uz redovno pranje odjeće, rublja, ručnika i posteljine, prva su linija primarne prevencije ove neugodne bolesti. U sekundarnoj prevenciji od vitalne su važnosti identifikacija i liječenje zaraženih osoba i njihovih članova obitelji, spolnih partnera i osoba drugih kontakata, što osobito vrijedi ako se dogodi epidemija. Svaki sumnjivi slučaj svrbeža koji se pojačava osobito noću, uz opisane promjene, trebao bi biti poticaj za odlazak liječniku bez odgađanja!