Svaka treća odrasla osoba ima visoki krvni tlak, polovica ga ne kontrolira

Povišeni krvni tlak (hipertenzija) podmukla je bolest koja godinama ne mora pokazivati nikakve simptome, no oboljelog izlaže velikom riziku od razvoja bolesti srca, moždanog udara, bolesti bubrega i iznenadne srčane smrti. U Hrvatskoj je oko 37% osoba s hipertenzijom – znači svaki treći odrasli ima vrijednosti arterijskog tlaka 140/90 mmHg i više. Nažalost, gotovo 50% osoba s hipertenzijom ne zna da ima povišeni krvni tlak, a polovica onih koji znaju za svoj povišeni tlak ne liječe se niti mijenjaju štetne životne navike. U brojkama: u Hrvatskoj je samo 58,6% stanovnika svjesno svoje arterijske hipertenzije, od njih se liječi 48,4%, a samo 14,8% ima kontrolirani krvni tlak. Mjerenje tlaka osnova je u postavljanju dijagnoze i praćenju učinka terapije. U ordinacijama obiteljske medicine izmjerit će tlak, a dijagnozu postaviti nakon najmanje tri mjerenja u dva tjedna.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je nepravilna prehrana odgovorna za oko 50%, tjelesna neaktivnost za oko 20% i »pretilost« za oko 30% svih hipertenzija.

Isto je tako važno redovito kontrolirati krvni tlak, a kod povišenog tlaka redovito uzimati lijekove prema preporuci liječnika. No nije ih dovoljno samo piti, oni moraju i djelovati.

U većini slučajeva jedan lijek nije dovoljan, već se kombiniraju dva ili tri. Lijekovi, zdrava prehrana i obavezno svakodnevno kretanje moraju biti doživotni. Ako su lijekovi snizili povišeni tlak, to znači da djeluju. Prestankom njihova uzimanja dolazi do ponovnog porasta tlaka (ponekad tako naglo da može doći do srčanog ili moždanog udara).

Idealno je da je krvni tlak 120 ili 110/80 mmHg, jer se pokazalo da drastičnije snižavanje krvnog tlaka ispod preporučene granice od 140/90 znatno smanjuje rizik od zatajenja srca i rizik od smrti kod osoba starijih od 50 godina.

Mijenjajte životne navike

Pet savjeta za zaštitu srca:
• smanjiti unos soli, jer sol znatno povećava rizik za hipertenziju (5 grama dnevno je maksimum, a to je jedna čajna žličica);
• uravnotežena prehrana – smanjite unos šećera, jedite barem 4-5 porcija voća i povrća dnevno, izbjegavajte masno i crveno meso, mliječne masnoće, koristite maslinovo ulje, pijte vodu
• prestanite pušiti i izbjegavajte prekomjerno pijenje alkohola
• redovito se krećite
• održavajte normalnu tjelesnu težinu, indeks tjelesne mase (svoje kilograme podijelite s kvadratom visine u metrima) treba biti između 18,5 i 24,9.

Problemi i rješenja za učinkovitije liječenje hipertenzije

1. Velika učestalost pretilosti, premalo tjelesne aktivnosti, prekomjeran unos kuhinjske soli, neobuzdano korištenje alkohola i pušenje temelj su poremećaja i početak hipertenzije. Za smanjivanje prekomjernog unosa kuhinjske soli, prehrambena industrija, primarno pekarska, ali i mesna, smanuju količinu soli u svojim proizvodima. Naime, više od 75% kuhinjske soli koju dnevno unesemo u organizam dolazi iz gotove i polugotove hrane, napose iz kruha i pekarskih proizvoda.

2. Drugi razlog loše kontrole hipertenzije je slaba ustrajnost. Gotovo jedna trećina hipertoničara nikada ne uzme ni jedan propisani lijek, a oni koji počnu s liječenjem, kako vrijeme odmiče, sve češće propuštaju uzeti terapiju. To se može objasniti samom naravi bolesti koja je uglavnom bez tegoba, bolova, smetnji. Pokrenuto je niz aktivnosti kako bi se ustrajnost povećala – od razrade edukativne aplikacije s podsjetnikom za mobilne telefone do uključivanja ljekarnika.

3. Sljedeći problem je nevoljkost liječnika da se doza lijeka povisi zbog, najvećim dijelom, neopravdanog straha od nuspojava, ustrajnost propisivanja iste terapije uz nedovoljnu učinkovitost, rijetko korištenje fiksnih kombinacija, ali i neprovođenje trajne edukacije bolesnika o nužnosti redovitog uzimanja lijekova i pridržavanja preporuka o zdravom načinu života. U Hrvatskoj su dostupni svi lijekovi za liječenje arterijske hipertenzije, pa i suvremene intervencijske metode kao što je npr. renalna denervacija.

4. Arterijsku hipertenziju nije lako liječiti. Potrebno je razmotriti sve čimbenike rizika, već prisutna oštećenja ciljnih organa i onda individualno odrediti terapijski pristup. Nužan je multidisciplinarni i timski rad.

Pročitaj i ove članke: