infekcija

Proširene kapilare i vene vrlo su česta pojava, a istraživanja pokazuju da svaki drugi čovjek nakon 50. godine života ima varikozitete, a svaki šesti tegobe vezane uz bolesti vena. Sa starenjem su bolesti vena češće, pa je u dobi iznad 70 godina učestalost pojave deset puta veća nego u dobnoj skupini između 34 i 40 godina.

Zašto nastaju kapilare i proširene vene?

Uzroci su mnogobrojni, a najčešće se spominju: spol, životna dob, obiteljsko naslijeđe ili predispozicija, trudnoća, pretilost, dugotrajno stajanje ili sjedenje i dr. U većini slučajeva kapilare i proširene vene uspješno se liječe sklerozacijom.

Što je sklerozacija?

Sklerozacija je postupak koji se u medicini koristi dugo godina za liječenje kapilara i vena. Postupak se izvodi ubrizgavanjem sklerozirajućeg lijeka iglom u kapilaru ili venu koji potiče upalu i kasnije njezino nestajanje.

Je li sklerozacija bolna?

Sam zahvat je bezbolan kod većine ljudi jer ubod iglom ne boli, a ponekad se može osjetiti peckanje pri ubrizgavanju sredstva. Način sklerozacije, kao i postotak sredstva za sklerozaciju, određuje se ovisno o promjeru žile. Prosječno je potrebno tri - pet tretmana da bi se proširene kapilare i vene uklonile. Rezultati su vidljivi odmah kod manjih vena i kapilara, dok je kod većih vena potrebno nekoliko tjedana za potpuni rezultat. Osnovni preduvjet za zahvat jest nošenje elastičnih čarapa ili kompresivnog zavoja između tretmana i nakon tretmana u razdoblju koji će odrediti liječnik. I to je jedan od razloga zbog kojih se sklerozacija izvodi u hladnije doba godine, kada je ugodnije nositi elastične čarape ili kompresivni zavoj.

Postoje li nuspojave?

Nuspojave sklerozacije su vrlo rijetke, ali je moguće primjerice nastajanje crvenila ili pigmentacija na mjestu uboda. Tijekom sklerozacije se ne smije sunčati niti ići u solarij. Na mjestu uboda može nastati i manja ranica koja cijeli kroz nekoliko mjeseci. Vrlo rijetko nastaju alergijske reakcije, a prije same sklerozacije važno je upozoriti liječnika ako je bolesnik ranije imao bilo kakvu alergijsku reakciju ili neke od nuspojava tijekom prethodnih sklerozacija.

Uklanja li sklerozacija kapilare trajno?

Kapilare koje su uspješno uklonjene sklerozacijom ne bi se trebale više vraćati, no kapilare i proširene vene liječe se cijeli život i potrebno ih je na vrijeme liječiti. Stoga se preporučuju redovite kontrole, pridržavanje savjeta liječnika o načinu života i mjerama prevencije.

Što je što

Sklerozacija - naziv potječe od grčke riječi sklerosis, što znači otvrdnuće. Sklerozacija je općenito naziv za postupke stvrdnjavanje tkiva ili organa, nastaje kao poshedica upalnih ili degenerativnih atrofičnih procesa. Varikozitet - potječe od latinskog varix, što znači proširena krvna žila. Kompresivni zavoj - naziv potječe od latinske riječi comprimere, što znači stisnuti, držati. Upravo je stezanje žile svrha nošenja kompresivnog, najčešće elastičnog zavoja.

Pretraga krvi obavlja se u sklopu sistematskih pregleda, u određenim razdobljima života, a zbog različitih poremećaja ili sumnje na bolest mora se provoditi češće i detaljnije. Krvna slika je važna i u prevenciji, kao način ranog otkrivanja i pomoć u pravodobnom početku liječenja neke bolesti. Treba je stoga pratiti na odgovarajući način. Kada i kako, o tome će odlučiti liječnik opće medicine ili specijalist.

Što pokazuje

Kompletna krvna slika - KKS je pretraga koja nam daje važne informacije o zdravlju, dio je rutinskih sistematskih pregleda u određenim razdobljima života ili nekim stanjima. Obuhvaća crvenu i bijelu krvnu sliku, krvne pločice, odnosno trombocite. U crvenoj krvnoj slici promatra se broj eritrocita ili crvenih krvnih stanica, hemoglobin (bjelančevina koja na sebi nosi željezo i prenosi kisik iz pluća u tkiva te ugljični dioksid iz tkiva u pluća) te hematokrit ili volumen eritrocita. Izračunavaju se i tzv. eritrocitne konstante (MCV, MCH, MCHC, RDW) koje daju informacije o kvaliteti eritrocita. Smanjenje broja eritrocita, hemoglobina i hematokrita, a posebno promjene eritrocitnih konstanti, pokazatelj su nekog oblika anemije. Bijela krvna slika pokazuje ukupan broj bijelih krvnih stanica koje sudjeluju u obrani organizma od bakterija i virusa. Njihov povišen ili snižen broj upozorava na akutnu upalu bakterijskog ili virusnog porijekla. Uvijek se radi i diferencijalna krvna slika, tj. određuje se broj pojedinih leukocita (neutrofila, limfocita, eozinofila, monocita i bazofila) jer promjene u njihovu broju mogu ukazivati na postojanje različitih bolesti. Trombociti ili krvne pločice sudjeluju u zgrušavanju krvi i njihov smanjen broj za posljedicu ima sklonost krvarenju, dok je pojačano zgrušavanje krvi posljedica porasta broja trombocita. Za procjenu nalaza utvrđene se vrijednosti uspoređuju s referentnim vrijednostima, što treba prepustiti liječniku jer se vrijednosti razlikuju ovisno o životnoj dobi, spolu, fiziološkom stanju (trudnoća i sl.). Osim toga važno je znati da se samo na temelju jednog elementa, primjerice broja trombocita, ne može postaviti dijagnoza, jer može biti izmijenjen zbog niza čimbenika i niza bolesti. Ti elementi daju opću sliku zdravlja i upućuju na potrebu i vrstu daljnjih pretraga.

Za žene reproduktivne dobi

Veliki broj žena reproduktivne dobi uzima različite kontracepcijske preparate koji se metaboliziraju u jetri i mogu je oštetiti. Kako oralnu kontracepciju može uzimati samo osoba zdrave jetre, prije propisivanja tih preparata potrebno je uz kompletnu krvnu sliku napraviti i jetrene testove. Time se kontroliraju jetreni enzimi čije povišene ili snižene vrijednosti mogu upućivati na različite bolesti, oštećenja i poremećaje funkcija jetre. Jetreni testovi uključuju određivanje jetrenih enzima. Nakon propisivanja kontraceptiva krvne pretrage rade se prema preporuci liječnika.

U trudnoći

Obično se KKS radi u drugom mjesecu trudnoće, ujedno se utvrđuje i razina šećera u krvi. Jako je važno provjeriti postoji li anemija, u tom slučaju trudnica ima povećanu potrebu za željezom, a to je također važno za vrijeme dojenja. Druga vrlo važna i obavezna pretraga je utvrđivanje razine šećera kako bi se provjerilo postoji li dijabetes, koji u trudnoći može biti opasan ako se ne drži pod kontrolom. Normalne vrijednosti šećera su do 6,5 mmol/L za oba spola. Ako je KKS uredna i trudnoća prolazi bez teškoća, pretrage krvi nije potrebno ponavljati.

U menopauzi

Ženama koje ulaze u menopauzu uz KKS preporučuje se napraviti i biokemijske pretrage i sedimentaciju (SE). Sedimentacija ili brzina taloženja eritrocita je parametar koji govori o akutnim ili kroničnim promjenama u organizmu. Normalna vrijednost SE za žene do 50. godine je 4-24 mm/3.6 ks, te nakon 50. godine 3-28 mm/3.6 ks. Za muškarce je 2-13 mm/3.6 ks. Obavezno se radi i hepatogram, tj. jetreni test, kao i kontrola bubrežne funkcije i masnoća u krvi. Za kontrolu bubrega određuje se urea i kreatinin, produkti razgradnje metabolizma, čija smanjena razina upućuje na smanjenje funkcije bubrega i druge poremećaje. Lipidogram i kontrola masnoća u krvi obuhvaća mjerenje ukupnog kolesterola, triglicerida te HDL („korisnog" ) i LDL („štetnog") kolesterola. Povišena vrijednost ukupnog kolesterola, triglicerida i LDL-a ukazuju na povećani rizik od kardiovaskularnih bolesti. Prije ulaska u menopauzu korisno je odrediti i razinu ženskih spolnih hormona FSH, LH, estradiola i progesterona. Budući da se u toj životnoj dobi smanjuju razine nekih ženskih spolnih hormona, utvrđivanjem tih razina na vrijeme se mogu utvrditi promjene te pravovremeno primijeniti nadomjesna terapija. U menopauzi je poželjno napraviti i krvne pretrage na osteoporozu. Provjerava se razina kalcija i fosfora u krvi te se određuje alkalna fosfataza, jetreni parametar čije povišene vrijednosti mogu biti znak povećane razgradnje koštane mase i mogućeg razvoja osteoporoze.

Za muškarce

Sistematski pregled muškarca starijeg od 50 godina trebao bi uključivati KKS, sedimentaciju i biokemijske pretrage - provjeru jetrenih i bubrežnih funkcija te masnoća u krvi. U toj životnoj dobi muškarci počinju osjećati prve tegobe s mokrenjem te je korisno odrediti PSA - prostata specifični antigen, prvi pokazatelj moguće bolesti prostate.

Za dijabetičare

Dijabetičari koji ne primaju inzulin, već bolest drže pod nadzorom uz pomoć oralne terapije ili dijete, trebali bi kontrolu šećera provoditi jednom mjesečno, a tu provjeru mogu obavljati i patronažne sestre. Ovisno o težini bolesti i terapiji, jednom ili dva puta godišnje bolesnik treba kontrolu obaviti u zdravstvenoj ustanovi, kod dijabetologa. Općenito, dijabetičari bi trebali dva puta godišnje raditi kontrole koje uldjučuju KKS, profil šećera, lipidogram, hepatogram i kontrolu bubrežnih funkcija. Ako je bolest dobro kontrolirana, dovoljna je jedna kontrola godišnje.

Srčani bolesnici

Učestalost krvnih pretraga za srčane bolesnike ovisi o tome je li uključena terapija zbog povišenih masnoća kao sekundarna ili primarna terapija. Obično se mjesec dana nakon početka uzimanja lijekova za reguliranje masnoća provodi prva krvna pretraga, ponavlja se nakon tri mjeseca, a potom redovito obavlja dva puta godišnje. Provodi se i hepatogram jer spomenuti lijekovi mogu oštetiti jetru. Za srčane bolesnike jako je važno praćenje elektrolita - natrija i klorida, jer mnogi lijekovi, posebice diuretici, mogu dovesti do smanjenja njihove razine u krvi.

Reumatičari

U slučaju reumatskih bolesti ili sumnje na reumatske bolesti obavlja se niz pretraga koje uključuju KKS, ali i pretraga kojom se u krvi utvrđuje tzv. reuma faktor kako bi se isključila ili potvrdila reumatska bolest. Za provjeru zdravlja zglobova potrebno je provjeriti i koncentraciju mokraćne kisefine jer njene povećane vrijednosti upućuju na poremećaje metabolizma ili na postojanje gihta.

ZA DOJENČAD I DJECU

Prva rutinska pretraga krvi u djece podrazumijeva kontrolu crvene krvne slike u 6. mjesecu života, provjerava se boluje li dijete od anemije. Ne izvodi se ranije jer novorođenčad ima fiziološku anemiju, odnosno troši hemoglobin dobiven od majke. Pretraga se provodi i ako dijete slabo napreduje, često plače, povraća i sl. U crvenoj krvnoj slici određuje se broj eritrocita i hemoglobina te hematokrit, njihove smanjene vrijednosti pokazatelj su anemije. U okviru redovitih sistematskih pregleda kontrola krvi izvodi se i prije polaska u vrtić i školu. Između tih kontrola krvne pretrage nisu potrebne, osim ako ne postoje indikacije za njih.

Koža je važan organ koji nas štiti od utjecaja iz okoline. Po koži znamo jesmo li zdravi ili nas možda nešto muči, na koži se pokazuju alergije, upalne bolesti, infekcije. Često puta uzrok problema na koži nalazi se duboko u nama. A naša druga koža, naš gastrointestinalni sustav, koji svakodnevno dolazi u doticaj s okolinom preko naših usta, ostaje za nas nevidljiv. Možemo ga samo osjećati.

Simptomi bolesnih crijeva

Bolovi u želucu, napadaji žuči, napuhanost, zatvor, proljev ... sve su to manifestacije bolesnih crijeva. No i migrena, kronični umor, upale zglobova, ginekološki poremećaji, razne autoimune botesti kao što su multipla skleroza, fibromijalgija, lupus, pa čak i dijabetes, svoj korijen mogu imati u bolesnim crijevima. Zašto? Znanstvena podloga poremećene gastrointestinalne funkcije kaže da dolazi do poremećaja u propusnosti stijenke crijeva, što dovodi do toga da određene molekule ulaze u krvni optok i potiču upalni odgovor, obranu organizma. Laički rečeno, "rupe" u crijevima dovode do toga da hrana koju najčešće jedemo djelomično prolazi gdje ne bi trebala i stvara upalu u našem tijelu. To se lako da provjeriti ako napravimo test intolerancije na hranu, i u većini slučajeva pokazat će se da smo intolerantni baš na hranu koju najčešće jedemo (u slučaju većine ljudi radi se o mliječnim proizvodima i žitaricama). Zašto nastaju rupe kako se to u medicini stručno naziva, "poremećena intestinalna permeabilnost"? Mnoge znanstvene teorije ipak najviše pridaju ulogu stresu kao okidaču za propusna crijeva, tj. poremećenu crijevnu floru. Naša crijeva stanište su milijardama kako povoljnih, tako i potencijaho patogenih bakterija. U stresu naša crijeva, pod utjecajem stresnih hormona, stvaraju upalni odgovor, koji dovodi do poremećene mikroflore. Uvjetno patogene bakterije, gljivice i paraziti u neravnoteži postaju patogeni i mogu izazvati razne poremećaje u tijelu. Upale bubrega i mokraćnog mjehura, vaginalne infekcije, ginekološke infekcije, samo su odraz poremećene intestinalne flore. Jedna od najčešćih bolesti današnjice, autoimuna bolest štitnjače, u znanstvenim pokusima dokazano se liječi izbacivanjem glutena iz prehrane i stabilizacijom crijevne sluznice.

Prehrana naših predaka

Iako zvuči nelogično da vam liječnik za multiplu sklerozu prepiše prehranu sa zelenim sirovim kašastim sokovima i esencijalne masne kiseline kao osnovnu terapiju, u praksi viđamo ljude koji su ozdravili jedući takvu hranu. Jednostavno za razumjeti! Naša crijeva svoju genetiku vuku iz paleolitika kada je Homo sapiens jeo uglavnom biljke i možda kakve životinjske proteine koje bismo mi danas smatrali neadekvatnim (kukci, skakavci, gujavice i sl. ). Nije jeo žitarice i naša "originalna" crijeva ne bi trebala biti opterećena tom vrstom hrane, pogotovo ne po preporuci aktualne hranidbene piramide koja na prvo mjesto stavlja žitarice. Iako se u zadnje vrijeme Američko udruženje za bolesti srca zalaže da na dnu piramide ide povrće i voće, voće se prihvaća bolje nego povrće, jer je slatko i u nama proizvodi više endorfina, ali istovremeno podiže razinu inzulina i stvara preduvjet za pojavu šećerne bolesti.

Ovladajte stresom

Što se pak tiče osovine mozak-crijevo, tu nema jednostavnog rješenja. Zato su tako i popularne tehnike rješavanja stresa, razne pozitivne psihologije, tečajevi, joga i sl. Svatko mora sam za sebe pronaći koju metodu će odabrati, koja metoda najbolje odgovara osobnom temperamentu. Anksiozni i depresivni trebaju aktivnost, a hiperaktivni meditaciju, tek tada će se njihov mozak uravnotežiti i odašiljati prave signale, ne samo u crijeva, nego i u ostale dijelove tijela. Glavni utjecaji stresa na naša crijeva su: - poremećaj motiliteta crijeva, - poremećaj sekrecije crijeva, - pojačana propusnost crijeva, - negativni utjecaj na regeneraciju crijevne sluznice i na cirkulaciju krvi u sluznici, - negativni utjecaj na floru crijeva. Stres se iz mozga u crijeva prenosi preko mastocita, što dovodi do oslobađanja proinflamatornih citokina, dakle tvari koje stvaraju upalni odgovor u crijevima. U praksi svakodnevno nailazimo na pacijente koji imaju sve simptome netolerancije glutena, a pritom su antitijela na gluten negativna. Tu je riječ o bolesnoj crijevnoj sluznici koja neadekvatno reagira na tvari koje dolaze u crijevni trakt i uzrokuje upalu, ovdje konkretno na lokalnoj razini, ali upala može nastati svugdje, od malog nožnog prsta pa do kose na glavi, svako tkivo podložno je upalnom odgovoru.

Tumori! Od svih bolesti koje nas pogađaju, od njih najviše strahujemo. I to s dobrim razlogom jer je kroz veći dio povijesti dijagnoza raka značila smrtnu presudu. Čak i danas rak je u mnogim zemljama ubojica broj jedan ili je na drugom mjestu. Ipak, valja podsjetiti da je u liječenju niza tumora postignut veliki uspjeh. Primjerice, stopa izlječenja raka testisa u posljednja dva desetljeća popela se na čak 90 posto, dok se dječji tumori u 80 posto slučajeva uspješno liječe. Nažalost, kada je riječ o raku pluća, želuca i gušterače, prognoze i dalje nisu dobre. I što se bolest kasnije otkrije, to su šanse za izlječenje lošije. Tri glavna načina liječenja tumora - kirurški zahvat, zračenje i kemoterapija - pokazali su se okrutni i brutalni. Iako su u nizu slučajeva učinkoviti, zračenje i kemoterapija često su praćeni neizbježnim nuspojavama. I spektakularno najavljivani molekularno ciljani lijekovi u mnogim se slučajevima pokazuju tek kao skupa terapija koja produžava život samo za nekoliko mjeseci. Ugledni britanski popularno-znanstveni časopis New Scientist u jednom od posljednjih brojeva razmotrio je neke od novih terapija protiv raka koje bi u budućnosti mogle imati važnu ulogu u borbi sa zloćudnom bolešću. - Vjerujem da smo na putu novih tretmana protiv raka koji su manje toksični i istodobno mnogo učinkovitiji od postojećih terapija - poručuje dr. Christian Ottensmeier, istraživač raka sa Sveučilišta Southampton, koji se bavi istraživanjem imunoterapije.

Puno se očekuje od imunoterapije

Ideja imunoterapije ima dugu povijest. Naime oko 1890. godine američki kirurg Wiiliam Coley otkrio je kako se pacijentica s tumorom vrata čudesno oporavila nakon što je dobila ružno bakterijsko oboljenje kože. Coley je zatim namjerno bolesnicima u tumore injektirao bakterije, što je kod nekih usporilo rast tumora ili čak dovelo do izlječenja. No rezultati su bili nepredvidivi, a bilo je i nuspojava. Iako to Coley tada nije znao, naš imunosni sustav stalno motri nastanak tumorskih stanica. Kada se nekome otkrije tumorski čvor, to samo pokazuje da je njegov imunosni sustav zakazao. Znanstvenici sada razvijaju terapeutski pristup koji bi doveo do stvaranja "antitumorskog imuniteta". Jedan od vodećih znanstvenika na tom području jest dr. Stephen Rosenberg s Nacionalnog instituta za tumore u Bethesdi koji je postao poznat početkom 90-ih godina kao jedan od pionira genske terapije. Rosenberg je iz tumorskog tkiva pacijenata oboljelih od melanoma, najzloćudnijeg tumora kože, izolirao T-stanice imunosnog sustava. Zatim ih je genetski modificirao kako bi napadale stanice melanoma. Kada su vraćene u organizam pacijenata, modificirane T-stanice počele su uništavati tumor. U Rosenbergov klinički pokus bilo je uključeno 17 pacijenata u uznapredovanoj fazi melanoma, a kod dvojice se tretman pokazao uspješnim. Jedan od njih bio je Mark Origer kome početkom 2005. godine liječnici nisu predviđali više od tri do šest mjeseci života. No zahvaljujući Rosenbergovu eksperimentalnom tretmanu koji kombinira gensku terapiju i imunoterapiju, Origer se oporavio i poživio do prošle godine. Rosenberg je sličan tretman prošle godine primijenio i na tri pacijenta oboljela od leukemije. Kod dvojice od njih tumori su iščezli, dok se kod trećeg broj tumorskih stanica smanjio za 70 posto. - To su mali klinički pokusi u eksperimentalnoj fazi, ali izazvali su veliko uzbuđenje - izjavio je Rosenberg za New Scientist. Doista, nakon godina skepticizma, mnogi farmaceutski divovi, uključujući GlaxoSmithKline, Pfizer i Merck, u svom programu imaju imunoterapiju. - Moj osobni stav je da je sadašnji trenutak u medicini sličan vremenu kada je otkriven antibiotik. Imunoterapija predstavlja nove antibiotike - ustvrdio je Christian Ottensmeier. Neprijatelj moga neprijatelja je moj prijatelj, stara je poslovica koja se može primijeniti i u borbi s tumorima pomoću bakterija i virusa. Naime mnogi sojevi bakterija, uključujući Salmonellu i E. coli, pokazuju tendenciju da se nakupljaju u tumorskim stanicama kako bi se "sakrile" od stanica imunosnog sustava. - Ideja je genetski modificirati bakterije tako da oslobađaju toksine u tumorskom tkivu - rekao je dr. Mark Tangeney iz Centra za istraživanje raka u Corku (Irska). U eksperimentima na miševima izvedenim 2010. godine Tangeney je pokazao kako se jedan soj bezopasne bakterije iz crijeva može koristiti ciljano protiv tumora. - Korištenje mikroba koji obično ne uzrokuju bolest jest uzbudljivo jer ih naše tijelo ne doživljava kao toksične. Stoga im dozvoljava da rade svoj posao: u ovom slučaju to znači da te bakterije u tumorima proizvode antitumorske lijekove - pojasnio je Tangeney, jedan od najistaknutijih pobornika viroterapije, korištenja virusa u borbi protiv raka. Ideja o korištenju destruktivne strane virusa u ratu s malignim stanicama pojavila se pedesetih godina. Znanstvenici su zatim injektirali različite vrste virusa u tumore, no ponekad su rezultati bili fatalni jer se virusna zaraza s tumorskih proširila i na zdrave stanice. Sada je u fokusu korištenje virusa koji su genetski modificirani za uništavanje isključivo tumorskih stanica. - Omogućavate im da se divlje razmnožavaju unutar tumora i tako ih uništavaju - rekao je Tangeney.

Ohrabrujući rezultati viroterapije

Trenutačno se istražuje deset različitih skupina virusa različitih genetskih modifikacija koji bi mogli uništavati tumorsko tkivo. Najbolji dosadašnji rezultati postignuti su korištenjem virusa herpesa. On je modificiran tako da nosi moćnu imunološku tvar GM-CCF u pacijente s metastatiziranim melanomom. Nakon viroterapije tumori su nestali u osam od 50 pacijenata uključenih u klinički pokus. Posljednjih godina mnogo se raspravlja o korištenju RNK interferencije u liječenju raka. Kada su 1998. godine Andrew Fire i Craig Mello otkrili RNK interferenciju (RNKi), mnogi su to prozvali najvećim otkrićem u biologiji nakon 1953. godine kada je otkrivena struktura molekule života DNK-a. Fire i Mello su u međuvremenu 2006. godine dobili Nobelovu nagradu za medicinu, a znanstvenici diljem svijeta počeli su razmišljati kako RNK interferenciju, kojom se omogućuje blokiranje određenih vrsta gena, primijeniti u razvoju antitumorskih lijekova. Na RNK interferenciji zasniva se eksperimentalni lijek ALN-VSP koji utišava dva gena tijekom razvoja raka jetre. U jednom pokusu taj je lijek blokirao rast tumora u sedam od 37 pacijenata. Judy Lieberman, stručnjakinja za rak s Harvarda, predviđa da će prvi lijekovi za rak zasnovani na RNK interferenciji biti dostupni u idućih deset godina.

NANOTEHNOLOGIJA POD LUPOM:

Koliko je doista snažna čestica veličine milijarditog dijela metra? Kako bi prevladali problem kemoterapije, koja učinkovito ubija tumorske stanice, ali nažalost uništava i one zdrave, znanstvenici su došli na ideju primjene nanoterapije (prefiks nano označava milijarditi dio metra). U sklopu nanoterapije pacijentima se ubrizgavaju nanočestice, promjera oko 1000 puta manjeg od debljine vlasi kose, koje na sebi nose već postojeće citostatike. Te molekule citostatika "zapakirane" su u specijalni biorazgradivi kalup koji se u tijelu razgrađuje nakon nekoliko dana oslobadajući postupno lijek koji ciljano ubija tumorske stanice. Nanočestice s nekoliko konvencionalnih citostatika sada se iskušavaju u kliničkim pokusima. - Nanotehnologija ne može pretvoriti loš lijek u dobar. No može dobar lijek pretvoriti u sjajan - zaključio je Omid Farofhzad iz bostonske bolnice Brigham and Women's Hospital.

Trudnoća je po mnogočemu posebno razdoblje u životu svake žene. Načinom života majka itekako utječe na zdravlje djeteta i stoga je važno pridržavati se preporuka stručnjaka, u prvom redu onih koje se odnose na prehranu i unos tekućina. Za postizanje optimatne hidratacije trudnice i dojilje trebaju povećati unos tekućine. U skladu s preporukama Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) optimalan unos vode (iz svih izvora) iznosi 2,3 litre za trudnice i 2,7 litre za majke koje doje.

Zašto više piti u trudnoći?

Povećana potreba za unosom tekućine u trudnoći nastaje zbog povećanja tjelesne težine (povećanje od 10-15 kg smatra se uobičajenim), većeg energijskog unosa, povećanja volumena krvi, amnionske tekućine i povećanog gubitka vode koji može nastati kao posljedica jutarnjih mučnina. Trudnicama je teže osigurati dnevne potrebe za vodom kroz prehranu zbog averzije prema pojedinim vrstama narnirnica ili zbog izbjegavanja unosa tekućine pri jutarnjim mučninama. Stoga su žene u trudnoći izložene povećanoj opasnosti od dehidracije. U prvom tromjesečju trudnoće voda čini 94% ukupne težine ploda. Kako bi se osigurale potrebe za vodom, bilo majke bilo djeteta, u trudnoći je pravilna hidratacija izuzetno važna. Voda je neophodna i za obnavljanje amnionske tekućine u kojoj plod živi i razvija se. Nedovoljan unos tekućine može dovesti do konstipacije i nastanka hemoroida, koji su česta komplikacija u trudnoći.

Za vrijeme dojenja

Dojeno novorođenče od prvog do šestog mjeseca dnevno pojede 750 ml mlijeka. No to je približna količina, naime svako dijete pojede različitu količinu, od 600 do 900 ml. Prilikom dojenja majka gubi veliku količnu tekućine i zbog toga je za vrijeme dojenja potreban unos veće količine vode. U slučaju slabe dehidracije ne doiazi do značajnijih problema u stvaranju majčina mlijeka, no uslijed umjerene ili jake dehidracije mijenja se sastav majčina mlijeka i smanjuje se njegova količina. Osim toga zbog dehidracije se javlja i osjećaj povećana umora, što je svakoj majci otežavajući čimbenik u danima kad djetetu mora pružiti najveću brigu. Adekvatna hidratacija pri dojenju osigurava dovoljno mlijeka za bebu. Pri izboru pića vrlo je važno uzeti u obzir da male količine hrane ili pića mogu doprijeti do bebe putem mlijeka. Pića s kofeinom mogu utjecati na bebu i držati je budnom. Dok je dojenče još malo, pića koja sadrže kofein poželjno je tek povremeno konzumirati, umjesto svakodnevno. Kofein je prisutan u mnogim pićima te hrani uključujući kavu, čaj i čokoladu. Također se nalazi u nekim osvježavajućim i energetskim pićima te pojedinim pripravcima protiv prehlade i gripe.

Koliko piti

U trudnći se preporučuje dnevni unos tekućina povećati za 300 ml. Ukupno bi trudnica tokom dana trebala unijeti 2,3 l vode iz svih izvora. Za vrijeme dojenja preporučuje se unos tekućine povećati za 600-700 ml. Ukupno bi dojilja tokom dana trebala unijeti 2,7 l vode iz svih izvora.

Što piti

Dobar izbor uključuje vodu (mineralnu ili vodovodnu), voćne sokove, biljne čajeve, osvježavajuća pića te kavu i čaj bez kofeina. Voda koju unosimo u organizam potiče: 20-30% iz hrane 70-80% iz različitih vrsta pića (ne samo čiste vode)

Prehladu i njene simptome često zabunom miješaju s drugom virusnom infekcijom nešto teže kliničke slike - gripom. Važno je znati razlikovati ih. PREHLADA je relativno blaga infekcija nosa i grla koja u prosjeku traje najviše tjedan dana. Poznato je više od 200 različitih virusa uzročnika prehlade, a najčešće su to adenovirusi i rhinovirusi („virusi nosa"). Djeca vrtićkog uzrasta i nižih razreda osnovne škole zbog svakodnevnog kontakta s drugom djecom te zbog nepotpuno razvijenog imunološkog sustava godišnje mogu preboljeti i desetak prehlada. U starije djece prehlada se javlja nekoliko puta godišnje, dok su odrasli u prosjeku prehlađeni 2-3 puta godišnje. Pušači su zbog oštećenja sluznice dišnog sustava te slabijeg imuniteta češće prehlađeni i imaju jače izražene simptome. Prehlada se najčešće očituje neprohodnošću nosa uz otežano disanje na nos, kihanjem i iscjetkom iz nosa, često je prisutna i iritacija grla. Odrasle osobe u pravilu nemaju povišenu tjelesnu temperaturu. Ovisno o uzročniku mogu se javiti i glavobolja, kašalj, pečenje u očima, bolovi u mišićima te smanjenje apetita. Ipak, dominantni simptomi vezani su uz nos. Komplikacije prehlade su rijetke. U osjetljivijih osoba može doći do upale sinusa ili uha te kašlja koji dulje traje. U osoba koje boluju od astme ili kroničnog bronhitisa uobičajeni simptomi mogu se pogoršati te trajati čak i do nekoliko tjedana nakon što prehlada prođe. GRIPA ili influenca je zarazna virusna infekcija gornjeg dišnog sustava. Uzrokuju je tri tipa virusa: A, B ili C. Imunitet na gripu ne možemo razviti jer se virusi influence neprekidno mijenjaju. Virusi A i B izazivaju gripu s jako izraženim simptomima i često su uzročnici epidemija, dok virus C izaziva gripu vrlo blaga oblika, ponekad i bez simptoma. Simptomi gripe u odraslih i djece vrlo su slični. To su: visoka tjelesna temperatura, uglavnom iznad 39 °C, ponekad uz zimicu i tresavicu, bolovi u mišićima i zglobovima te u cijelom tijelu, iscrpljenost, kašalj, glavobolja, šmrcanje i grlobolja. U većini slučajeva nakon nekoliko dana mirovanja simptomi postupno slabe i nestaju, no to ovisi o općem stanju organizma, stanju imunosnog sustava. Nastojeći ih čim prije ublažiti posežemo za lijekovima, najčešće su to: ANTIPIRETICI, lijekovi koji snižavaju tjelesnu temperaturu. Korisno je podsjetiti na to da tjelesna temperatura do 39 °C u odraslih i zdravih osoba nije opasna, štoviše, koristan je simptom koji spontano nestaje. Stoga bi antipiretike trebalo uzeti tek ako temperatura u večernjim satima prelazi 39 °C ili 39,5 °C. Djeca i starije osobe osjetljiviji su i stoga se njima antipiretici savjetuju i pri nižoj tjelesnoj temperaturi. ANTIBIOTICI. Stalno se ponavlja i upozorava da nemaju antivirusno djelovanje. Uzimanjem antibiotika u ovom slučaju ne djelujemo na uzročnika bolesti, već povećavamo mogućnost stvaranja otpornosti na antibiotike i uništavamo prirodnu floru probavnog i urogenitalnog trakta. ANTITUSICI, lijekovi protiv kašlja. Korisni su, samo ako ih uzimamo kao pomoć u iskašljavanju kojim se dišni sustav oslobađa i čisti od viška sluzi i štetnih čestica u sluzi. KAPI ZA NOS korisna su pomoć, ali njihovu bi uporabu trebaLo ograničiti na najviše jedan tjedan. Jaka i produljena vazokonstrikcija uzrokuje atrofiju sluznice, a nakon prestanka upotrebe kapi nastaje edem sluznice i nos se ponovno začepljuje, zbog toga ponovno posežemo za kapima i stvaramo ovisnost o njima. Gripa je vrlo ozbiljna bolest koja nužno zahtjeva mirovanje, čak i kod mladih i zdravih ljudi. Poseban oprez se savjetuje starijim ljudima, osobama sa slabijim imunološkim sustavom te osobama koje boluju od kroničnih bolesti, za njih gripa može biti fatalna. Cijepljenje protiv gripe nije obavezno, ali se preporučuje svima, osobito ljudima iz rizičnih skupina: • starijima od 65 godina • kroničnim bolesnicima (osobito srčanim i plućnim) • djeci starijoj od šest mjeseci i asmatičarima • zdravstvenim radnicima te svima koji su u kontaktu s velikim brojem ljudi • ženama koje planiraju trudnoću (ako trudnoća pada u sezonu gripe) • oboljelima od infekcije HIV-a Cijepiti se ne smiju osobe alergične na bilo koji sastojak cjepiva te u slučaju akutne bolesti ili temperature. Ozbiljne nuspojave cijepljenja protiv gripe izuzetno su rijetke (npr. neurološke prirode iti Guillain-Barreov sindrom), a njihova učestalost je jedan na više milijuna cijepljenih. Uobičajene nuspojave cijepljenja jesu bol i crvenilo na mjestu uboda te povišena tjelesna temperatura, prolaze za 2-3 dana. One nisu znak da se s cjepivom događa nešto loše, već suprotno, znak su da je imunosni sustav dobro "odreagirao" i stvorio dovoljnu količinu zaštitnih protutijela. Dok je kod mladih i zdravih osoba cijepljenje protiv gripe dio zdravstvene kulture i poboljšanja kvalitete života, kod osoba rizičnih kategorija ono može spriječiti teže oblike bolesti, odlazak u bolnicu i smrtne ishode.

Bol, osjećaj grebanja u grlu, suhoće u grlu i ždrijelu, promuklost. To su najčešći simptomi virusne ili bakterijske infekcije, ali i posljedica iritacije grla i ždrijela. Ovisno o uzroku, uz bol grla može se javiti i promuklost, povišena temperatura, oticanje limfnih čvorova na vratu, kašalj, svrbež očiju. Vrlo učestao, ali nikako bezopasan uzrok tegoba i bolova u grlu jest upala krajnika bakterijskog (uzrokovana streptokokom) ili virusnog porijekla.

Je li doista upala

Nadraženost i osjećaj suhoće grla čest je simptom prehlade i gripe. U pravilu bol traje nekoliko dana i spontano prolazi. No ako je riječ o bakterijskoj upali grla, ždrijela iliti krajnika, bol ne prolazi spontano, potrebno je posegnuti za sredstvima koja će ublažiti bol, smanjiti iritacije, ali i suzbiti razmnožavanje bakterija, odnosno suzbiti širenje upale. Uz bakterijsku upalu javlja se i crvenilo ždrijela i grla, krajnici su crveni i povećani, prekriveni bijelim mrljama. Ako se uz crvenilo i bol javi i promuklost, najčešće je riječ o upali ždrijela. No promuklost koja potraje dulje vrijeme razlog je za posjet liječniku jer može biti simptom neke druge bolesti.

Što učiniti

Grlobolja popraćena visokom temperaturom razlog je za odlazak liječniku jer može biti riječ o infekciji streptokokom, upali koja zahtijeva antibiotsku terapiju koja, ukoliko se ne izliječi, može izazvati ozbiljne komplikacije kao što su reumatske bolesti, bolesti bubrega i srca. No jave li se bol, nadraženost, crvenilo ždrijela i grla te promuklost bez povišene tjelesne temperature, nije potrebno tražiti pomoć liječnika, dovoljno je potražiti savjet ljekarnika koji će, ovisno o opisanim simptomima, preporučiti najbolje sredstvo.

Pomoći će:

• Ispiranje usne šupljine i ždrijela otopinom mlake vode i soli (jedna žličica soli na jednu šalicu vode), bez gutanja tekućine. • Pastile protiv upale, one smiruju bolove i nadraženost jer omekšavaju sluznicu i oporavljaju njene funkcije. Posebno su korisne pastile koje uz analgetsko imaju i antibakterijsko djelovanje jer osim smirivanja simptoma pomažu spriječiti širenje upale. • Konzumiranje tekuće i/ili kašaste hrane. • Inhalacije vodene pare s esencijalnim uljima, kao i održavanje vlažnosti zraka u prostoriji (uz pomoć ovlaživača na pećnicama ili radijatorima) te održavanje temperature zraka na 20 °C, ne više. • Prekinuti s pušenjem te izbjegavati zadimljene prostore. • Suzdržati se od konzumiranja alkohola, posebno likera, jer alkohol nadražuje sluznicu grla. • Antibiotike uzimati samo uz preporuku liječnika.

Jeste li znali?

Zašto je važno održati vlažnost sluznice dišnih puteva i usne šupljine? Što se događa kad promuknemo? • Slina i suze sadrže enzim lisozim koji uništava većinu bakterija i tako štiti oči, nosnu i usnu šupljinu, ždrijelo i grlo. No u trenutku kad popusti imunosni sustav ili dođe do suhoće sluznica, smanjuje se koncentracija tog enzima, što otvara put bakterijskim infekcijama. Održavanje vlažnosti zraka u prostorijama u kojima boravimo sprečava pojavu suhoće sluznice, dakle pomaže njenim obrambenim funkcijama. • Glasnice su dva tanka, elastična mišića smještena u ždrijelu. Što više zraka struji uz glasnice, one će više vibrirati i proizvodit će više zvuka. No glasnice zadebljaju uslijed upale, time se smanjuje i njihova elastičnost, odnosno sposobnost proizvodnje glasa. • Za pravilan osjet okusa važno je pravilno funkcioniranje okusnih pupoljaka, a oni mogu funkcionirati samo ako imamo dovoljno sline koja djelomično rastvara hranu u usnoj šupljini. • Svakog dana proizvodimo litru do litru i pol sline, ona započinje proces probave u usnoj šupljini, otapa namirnice koje tako "omekšane" dospijevaju u želudac.

Povišena temperatura u djeteta, bez obzira na to je li riječ o novorođenčetu, djetetu vrtićkog ili školskog uzrasta, za roditelje je uvijek razlog zabrinutosti. Neki izdrže tek nekoliko sati prije nego što pozovu liječnika, neki zovu hitnu liječničku pomoć. Ma koliko se liječnici trudili objasniti da visoka tjelesna temperatura nije uvijek znak neke opasne bolesti, strah roditelja teško je smiriti, a to je donekle i razumljivo. Riječ je naime o djetetu čiji organizam još nije u potpunosti razvio obrambeni sustav.

Kada je povišena?

O povišenoj tjelesnoj temperaturi u djece govorimo ako se mjerenjem ispod pazuha utvrdi vrijednost 37,5°C ili rektalnim mjerenjem 38°C. [caption id="attachment_52" align="alignleft" width="300"] Povišena temperatura u djeteta: je li opasna?[/caption]Tjelesna temperatura nije u svih ista, a kad je riječ a djeci, ona se može povisiti i uslijed tjelesnag napora, konzumiranja toplog jela ili pića, prekomjerno zagrijanog zraka u prostoriji, prekomjernog znojenja, jake žeđi. To se događa iz jednostavna razloga što je porast tjelesne temperature fiziološki i nadasve koristan mehanizam, u prvom redu obrambeni. No ako povišena temperatura potraje dulje od 24 sata, zasigurno nije riječ o prolaznoj promjeni. Najčešće je pokazatelj da se organizam bori s nekim mikroorganizmom. Srećom, najčešće je riječ o bezopasnim virusima te nisu potrebni neki specijalni lijekovi, a najmanje su potrebni antibiotici. Organizam naime povišenom temperaturom uništava virus i dijete spontano ozdravi. No o istinski povišenoj temperaturi govorimo ako je viša od 38°C; visokom temperaturom smatra se ako je 39-40°C, a izuzetno visokom temperatura 40-41°C. Vrijednosti 37,5 - 37,9°C smatramo blago povišenom tjelesnom temperaturom.

Može li uzrokovati komplikacije?

Znanstveno je dokazano da povišena tjelesna temperatura ne uzrokuje komplikacije i ne ostavlja posljedice, izuzev ako je iznad 43°C.

Kako se mjeri temperatura?

Toplomjer sa stupcem žive postavljamo ispod pazuha ili u preponu. No u djece do druge godine života preporučuje se rektalno mjerenje. Vrijednost temperature očitava se nakon pet minuta, odnosno nakon dvije minute ako se mjeri rektalno. Važno je podsjetiti da je rektalno mjerena temperatura uvijek viša za 0,5°C u odnosu na temperaturu mjerenu pod pazuhom ili u preponi. Dakle ako ste rektalnim mjerenjem utvrdili tjelesnu temperaturu 38°C, dijete zapravo ima 37,5 °C. Nikad ne mjerite temperaturu čim se dijete probudi i još je uvijek pokriveno ili odmah nakon trčanja, igranja i znojenja, jer će vrijednost temperature biti povišena, nećete dobiti uvid u stvarnu vrijednost tjelesne temperature djeteta.

Što učiniti?

Prvo i najvažnije, ako utvrdite da dijete ima povišenu temperaturu - ostanite mirni. Djetetu dajte piti, nemojte dijete prisiljavati da jede. Nemojte dijete previše odijevati i pokrivati, ako ne želi nemojte ga prisiljavati. Izbjegavajte i kupke jer ne služe ničemu osim da još više uznemire ili iscrpe dijete. Antipiretik dajte djetetu samo ako je temperatura uistinu povišena, a ponovno djetetu dajte lijek tek ako ga temperatura iscrpljuje i uznemirava, ali vodeći računa o tome da svakako prođe najmanje šest sati od prvog uzimanja lijeka. Dnevno se ne preporučuje više od četiri doze antipiretika jer može doći do toksičnog djelovanja lijeka. Za snižavanje temperature djeci dopušteno je koristiti samo oblik lijeka namijenjen djeci, a praksa i iskustvo kao najbolja antipiretička sredstva potvrdile su ibuprofen i paracetamol. [caption id="attachment_56" align="alignleft" width="245"] Nurofen - ublažava bolove i snižava
povišenu tjelesnu temperaturu
kod djece[/caption]Djelatna tvar Nurofen suspenzije za djecu, ibuprofen, uvelike se primjenjuje za ublažavanje bolova i snižavanje povišene tjelesne temperature kod djece, dostupan je roditeljima kao lijek bez recepta. • Djeluje čak do 8 sati. • Može se primjenjivati kod djece već od 3. mjeseca. • Praktična brizgalica, priložena uz lijek, olakšava primjenu lijeka. • Ugodna je okusa naranče, ne sadrži šećer i konzervanse.

Ako temperatura ne popušta?

Snižavanje tjelesne temperature antipireticima neće pomoći djetetu da ozdravi, spriječit će da ga visoka temperatura iscrpi i pomoći djetetu da se bolje osjeća. I nedostatak apetita prirodan je u slučaju povišene tjelesne temperature, stoga nemojte dijete prisiljavati na jelo. No događa se da antipiretik temperaturu snizi tek za koji djelić stupnja. To nije razlog za zabrinutost. Valja naime znati da je visoka temperatura uporna i otporna, znak je određene zarazne moći uzročnika i njegove sposobnosti da pokrene upalni proces, što samo po sebi nije opasno. No u strahu od posljedica ili komplikacija roditelji često griješe i djetetu daju "jače" lijekove ili nepotrebne lijekove, one koje pedijatri zabranjuju. Neki pak primjenjuju tople i hladne kupke koje se također savjetuje izbjegavati. Već i sam porast tjelesne temperature izaziva osjećaj slabosti i nerijetko zimicu, a hladna ili vruća voda dodatno pogoršavaju stanje. Osim toga ako hladnoćom pokušamo čim prije sniziti tjelesnu temperaturu, tjelesni termostat odgovorit će dodatnim povisivanjem temperature.

Kada potražiti liječnika?

Razgovor s pedijatrom sigurno će roditelje umiriti i ohrabriti, pomoći im da izbjegnu pogreške i pomognu djetetu. Nema li većih tegoba, ako je temperatura umjereno ili blago povišena, preporučuje se djetetu dati antipiretik i pričekati 48 sati. To je vrijeme naime potrebno kako bi se pojavili eventualni simptomi koji će pomoći liječniku da što preciznije dijagnosticira bolest, primjerice otežano disanje i začepljen nos, suh ili produktivan kašalj, bol u uhu, otežano pomicanje glave, povraćanje, proljev, suzenje očiju, poteškoće pri mokrenju, tamna boja i neugodan miris urina, bolovi u trbuhu.

Hitno liječniku!

Ako dijete mlađe od tri mjeseca ima povišenu temperaturu, ako je dijete jako nemirno, plače i neprestano se žali, ako je temperatura viša od 40°C, ako ima konvulzije ili jake bolove u trbuhu.

Grejp i sok grejpa poboljšavaju i povećavaju djelovanje nekih lijekova čak i do pet puta, što znači da povećavaju opasnost od predoziranja. Takav učinak grejpa utvrđen je u 42-godišnje bolesnice koja je uzimala lijek protiv povišenoga krvnog tlaka kako bi spriječila glavobolju, u krvi bolesnice utvrđena je pet puta veća doza od sigurne, propisane doze lijeka. Prema pisanju dnevnika New York Times koji je objavio ovu vijest, sok grejpa može imati vrlo opasna međusobna djelovanja i s ostalim lijekovima.

Bez obzira na uporabu sterilnog pribora za tetoviranje i pridržavanje mjera opreza, kojih se neki doista drže, tetovaža je i dalje opasna jer, osim rizika od infekcija i upala, donosi i druge rizike. Riječ je o boji koja se koristi za tetoviranje. Utvrđeno je naime da sadrži teške metale (aluminij, kobalt, krom, bakar, željezo, živu, nikal, mangan, vanadij, stroncij...) koji imaju kancerogeno djelovanje. Neke boje sadrže i benzopiren i druge tvari jednako opasne za zdravlje. Jednom kad dospiju u kožu, a posebno pod utjecajem UV zraka, te supstancije pospješuju porast broja slobodnih radikala, a posljedice su dermatoze i alergije, ali i teža, trajna oštećenja kože. Tetovaže su posebno opasne za osobe koje imaju veći broj madeža.

[postlist id="71"]

Jaka bol u prsištu, koja sijeva u lijevu ruku, valovi bolova u desnom ili oba ramena, u vratu, donjoj čeljusti ili gornjem dijelu trbuha, u "žličici" - alarmantni su simptomi srčanog udara. Prepoznamo li ih kao najavu infarkta miokarda, moramo hitno reagirati, jer vrijeme je najdragocjenije... Naime, unatoč uvriježenom mišljenju, srčani udar nije trenutatni događaj, on se razvija, vjerojatno tijekom svih godina našeg života, što ih živimo s usvojenim lošim navikama, koje talože atherosklerotične naslage na stjenke naših žila. Kad već ova ishemijska bolest nastupi i ugrozi naše zdravlje, potrebno joj je barem četiri do šest sati da se razvije. Ono što nastupa iznenada jest ugrušak, koji prekida dovod krvi u srce i uzrokuje infarkt. Tada nastaje utrka s vremenom: tijekom prvog sata, od pojave simptoma, trebalo bi ponovno uspostaviti protok krvi kroz začepljenu koronarnu arteriju, kako ne bi došlo do značajnog oštećenja stanica srčanog mišića, što može biti ključno za preživljavanje.

KARDIOVASKULARNE BOLESTI U POSTOCIMA

Uzrokom su smrti kod 17,3 milijuna ljudi godišnje u svijetu, od čega je 80 posto njih iz zemalja s niskim i srednjim primanjima, dok samo u Hrvatskoj godišnje od ovog najčešćeg uzroka smrtnosti premine 24.000 ljudi, što čini 50 posto svih uzroka smrtnosti u našoj zemlji. Ove ionako crne brojke ipak su "manje crne" nego što su to bile prije par godina, kad je smrtnost u Hrvatskoj od bolesti srca i krvnih žila odudarala od one u drugim zemljama. Razloge tom poboljšanju, tumače to liječnici, treba tražiti, osim u kvalitetnijem liječenju i sve boljim lijekovima, i u sve boljoj svjesnosti nas samih o važnosti prevencije kroz promjenu životnog stila. Ipak, to je još uvijek nedovoljno, jer srčanožilne bolesti još uvijek su na nepopularnom tronu – ubojice broj 1. Najgore je to što su na meti ove bolesti ljudi u najaktivnijoj životnoj i radnoj dobi, što se negativno odražava na cijelu obitelj i stvara veliki materijalno-emocionalni stres.

SRCE KAO PUMPA ZA SVE OSJEĆAJE

Znamo li da se tijekom sedamdesetogodišnjeg života srce stisne i otpusti 2.600 milijuna puta te pretoči 155 milijuna litara krvi, a to znači da tijekom svake minute kroz srce prođe oko pet litara krvi, odnosno količina jednaka ukupnoj količini krvi u našem organizmu, jasno je da je riječ o "pumpi" koja nosi život, koja se nikad ne odmara, a preko koje prolazi svaki stres, svaka emocija - i lijepa i ružna, svaka sekunda našeg života ogleda se na srcu i žilama, koje ga napajaju krvlju. Nedovoljna fizička aktivnost, slaba i nepravilna prehrana, koja uzrokuje povišeni kolesterol, visoki krvni tlak, dijabetes, pretilost te navika pušenja i pijenja alkohola - loše su životne navike, koje naše srce bilježi, a dodaju li se tome i stres, štetni uvjeti na radnom mjestu, zagađenje okoline i nasljedne sklonosti, opasnost od infarkta dodatno se povećava.

SRČANI UDAR ILI UDAR MIOKARDA

Najčešće nastaje zbog potpunog začepljenja koronarne arterije atherosklerotskim plakom, koji nastaje na stjenci arterije i postupno se povećava te je sužava, dok je potpuno ne začepi. To potom rezultira prestankom dotoka krvi bogate kisikom i branjivih tvari srčanim stanicama i odumiranju srčanog mišića. Naravno da to izaziva bol. Srčani mišić na tom mjestu postaje blijed i mlohav, a nakon par dana poprima sivo - žućkastu boju. Na mjestu odumrlog tkiva nastaje čvrsti ožiljak, koji se ne može stezati, a to znači da ne preuzima ulogu srčanog tkiva. Zbog smanjenja aktivne srčane mase, srce više ne može normalno pumpati krv, što za posljedicu može imati trenutačni prestanak rada srca. Nedovoljan protok ili prekid protoka kroz koronarne arterije najčešće nastaje zbog - krvnog ugruška, koji se vremenom postupno stvara na podlozi stjenke krvne žile oštećene atherosklerozom. Riječ je o kroničnoj bolesti koja remeti procese izmjene tvari, a njenom razvoju pogoduju bolesti poput šećerne i bolesti štitne žlijezde. Veliku ulogu igra i nasljedni faktor te stresne situacije, koje izazivaju poremećaj u izmjeni masti i bjelančevina. Pogoduje joj i previše kolesterola u krvi, koji se taloži na stjenke krvnih žila. Takve naslage tvore atherosklerotične pločice i sužavaju ih. U sprečavanju atheroskleroze važno je paziti da ne dođe do poremećaja živčanog sustava, koji regulira izmjenu tvari i funkcije krvožilnog sustava. Takvi poremećaji nastaju kao posljedica postavljanja pred njih prevelikih zahtjeva, psihičkih trauma čestih negativnih emocija, premalo sna i odmora, loše organizacije rada i premasne hrane. Najbolje je usvojiti aktivan način života, zdravu prehranu, puno voća i povrća, izbaciti pušenje i alkohol te proizvode s mnogo kolesterola, smanjiti konzumaciju masnoća životinjskog porijekla.

NAJVAŽNIJE JE PREPOZNATI SIMPTOME

U većini slučajeva infarkt nastupa postupno: nikako to nije kao na filmskom platnu, kad se glumac naglo uhvati za lijevu stranu i padne. Ako mu se nešto takvo i dogodi, simptome je osjećao i par sati prije srčanog udara. No, to je već u sferi umjetničke slobode, a realnost je da razvoj infarkta prati blaga bol u prsima ili osjećaj nelagode. Najčešće nismo sigurni o čemu je riječ, pa pomoć ni ne tražimo na vrijeme. Dokazano je, dođe li bolesnik k liječniku unutar sat vremena otkako su se prvi simptomi pojavili, smrtnost je samo jedan posto! Krajnji rok za dolazak, kako bi se izbjegle teže posljedice, jest šest sati od pojave simptoma. Statistički podaci pokazuju da više od 50 posto ljudi, koji dožive srčani udar, čeka više od dva sata prije nego što potraži medicinsku pomoć. Oko trećine srčanih udara završava smrću - prođe li više od sat vremena nakon pojave prvih simptoma. Stoga bi bilo najbolje zapamtiti osnovne simptome srčanog infarkta jer na taj način možete spasiti vlastiti ili život nekog drugog: 1. Osjećaj nelagode i pritiska u prsima, stežuća bol, najčešće u središnjem dijelu prsnog koša ( tzv. "žličica"), koji traje nekoliko minuta ili se ponavlja. 2. Nelagoda u gornjem dijelu tijela, uključujući bol ili nelagodu u jednoj ili obje ruke, leđima, vratu, čeljusti, želucu... 3. Nedostatak daha obično se javlja uz nelagodu u prsima, ali može biti i prvi simptom. 4. Drugi znakovi su hladan znoj, mučnina, omaglica, nesvjestica, vrtoglavica...

TIHI INFARKT

Najnezgodnije je kad simptomi izostanu, pri čemu je riječ o "tihom infarktu". Jedino upozorenje može biti ponavljajuća bol u prsima, koja se javlja u naporu i popušta nakon odmora. Kad kod koronarne bolesti taj proces atherosklerotskih promjena dosegne određeni stupanj suženja na koronarnim arterijama, koji ugrozi opskrbu srčanog mišića krvlju, najprije pri fizičkom opterećenju, a potom i u mirovanju, najvjerojatnije je riječ o angini pektoris, koja se manifestira neugodnim bolom u prsima, stiskanjem i probadanjem u prsima, suhim ustima, zaduhom... Otuda je samo korak do potpunog začepljenja arterije i srčanog udara. Vrijedan je i podatak da infarkt uglavnom nastupa u ranim jutarnjim satima. Uzrok bi mogao biti stres, koji se javlja pri prestanku noćnog mirovanja i početku jutarnjih aktivnosti. Na srce, poznato je, negativno djeluje i hladnoća, pa se za hladnih dana bilježi više slučajeva infarkta. U vrijeme viroza i gripe, dohro je znati da ih treba odležati i nikako s temperaturom odlaziti na posao i tako tijelo, a posebice srce, izlagati naporu. Virus klasičnih zimskih viroza, naime, može toliko oslabiti srčani mišić da čovjeka može dovesti i do potrebe presađivanja srca.

SAMOPOMOĆ KOD INFARKTA

Sami ste kod kuće, a osjećate se čudno, srce kao da prestaje normalno kucati, klonuli ste, crni vam se pred očima, gubite svijest...JE Ll TO INFARKT? Preostaje vam svega desetak sekundi prije nego što stvarno i izgubite svijest. Što učiniti? Duboko udahnite, a potom snažno i produženo zakašljite iz dubine grudi. Ponavljajte udah i kašalj svake dvije sekunde, bez prestanka, sve dok ne stigne pomoć ili dok ne osjetite normalne otkucaje srca. Nije to bez rezona: naime, duboki udah u pluća unosi kisik, a pokreti kašljanja stišću srce i održavaju krvotok, te mu na taj način vraćaju normalan ritam. Barem dok ne stignete, kao žrtva srčanog udara, do bolnice!

KONTROLE SPAŠAVAJU ŽIVOT

Kako malo tko od nas o svojem srcu razmišlja i vodi brigu dok je mlad, treba znati: zdrave osobe, nakon navršene pedesete godine života trebale bi kontrolirati srce svake dvije godine. Kod izuzetno stresnih zanimanja provjere su potrebne već poslije 45. godine života, a kod pušača - nakon dobi od 40 godina. Iako srčani udar ne bira žrtve, muškarci su ugroženiji, ali samo u usporedbi sa ženama koje nisu u menopauzi. Naime, žensko srce u plodnoj dobi čuva ženski spolni hormon estrogen, koji sprječava nakupljanje masnoća u krvi, a ima i antioksidativna svojstva i uništava slobodne radikale te pridonosi širenju krvnih žila.

KAKO TEKU PRETRAGE

Čak i liječnik obiteljske medicine bez poteškoća dijagnosticira infarkt, no ponekad je potrebna i pomoć aparata za dijagnostiku, pa će pacijenta uputiti internisti – kardiologu. Dodatne pretrage mogu uključivati vađenje i analizu krvi, koja će pokazati tvari u krvi koje nisu karakteristične za normalno funkcioniranje srca, mjerenje električne aktivnosti srca EKG-om (elektrokardiografija), što je obvezna pretraga kod sumnje na infarkt, jer se tako mogu odrediti različiti pokazatelji poput starosti, lokalizacije i proširenosti infarkta. Nadalje, tu je i rendgen srca i pluća, ultrazvuk srca, kod čega se provodi ehokardiografija, pri čemu se ultrazvuk odbija od različitilh dijelova srca, pa se može ocijeniti njegovo stanje kod ishemije, kao i otkriti tekućina u području srčane vrećice, obavlja se i ergometrija, a zvučna je dijagnostika - fonokardiografija, iznimno važna u dijagnostici infarkta. Naime, svaki udarac srca praćen je zvucima ili tonovima, od kojih se neki mogu razlikovati i ljudskim uhom. U nekim slučajevima, čuju se i određeni šumovi koji mogu potjecati iz samog srca ili iz njegove okoline. Za liječenje bolesti srca danas postoji niz dobrih, kvalitetnih lijekova, uz koje pacijenti mogu lagodno živjeti. Ipak, uz lijekove nekim je pacijentima potrebno, u bolničkim uvjetima, ugraditi stent u srčane krvne žile, a kod onih kroničnih nužna je ugradnja bypassa, pacemakera ili, u krajnjem slučaju – transplantacija srca.

USVOJITE NOVE ŽIVOTNE NAVIKE

Infarkt ima i svoje faze: predinfarktno stanje, koje uključuje pojavu općih simptoma klonulosti i vrtoglavice, njih smjenjuje akutna faza u kojoj se pojavljuju svi upozoravajući simptomi - od boli do razdoblja groznice, pojave temperature zbog upale srčanog mšića, koja traje dva do deset dana. Slijedi postakutno razdoblje od dva do četiri tjedna, a potom slijedi razdoblje rehabilitacije, koje traje, ovisno od pacijenta do pacijenta - od četiri do šest tjedana, a najbolje ga je provoditi u lječilištu. Oporavak je, dakle, dug i traži nova životna pravila: od usvajanja navike laganih vježbi disanja do lakih aerobnih vježbi. Preporuka je sporo hodanje i sporo trčanje, specijaina terapijska gimnastika s kojom se poboljšava krvotok, a koje traže boravak na čistom zraku. Kako je infarkt miokarda psihosomatsko oboljenje, važno je i psihološko stanje pacijenta - treba raditi na sebi te izbaciti napetost, depresiju, nesanicu, hrpu obveza na radnome mjestu, ali i prestati pušiti, piti, usvojiti laganu prehranu - najbolje mediteransku. Jednostavno osluškujte svoje srce, preispitajte svoje životne navike. Uočite li neki od simptoma srčanog udara ne čekajte: vrijeme je dragocjeno želite li nastaviti živjeti kvalitetnim životom, sa sačuvanom funkcijom srca. Ako posumnjate na infarkt, stručnjaci savjetuju smjesta uzeti dva aspirina i potražiti liječničku pomoć. Najbolje je pozvati hitnu službu jer osoba koju dovede Hitna pomoć obično brže dobije pravi tretman budući da su liječnici Hitne pomoći već obavili dijagnostiku na licu mjesta i započeli "trku" za život pacijenta sa srčanim udarom.

Kad je prije skoro četvrt stoljeća dr. Dean Ornish iz SAD-a. predstavio rezultate istraživanja provedenog na 5000 pacijenata koji su umjesto odlaska na operaciju srca odabrali jednogodišnje prakticiranje terapijske joge - izazvao je pravu senzaciju. Čak njih 82 posto toliko je popravilo koronarno stanje svojih arterija da više nisu koristili lijekove za srce! Cijelo je istraživanje pratilo 200 specijalista kardiologa, a otada mnogi od njih tu metodu primjenjuju na svojim privatnim klinikama. Poznato je da se jogom postiže psihološka i emotivna stabilnost, smirenost duha i viša razina samosvijesti, a kako čak 85 posto bolesti u populaciji čine psihosomatske bolesti, a jedna od njih je i srčani udar, njezin je cilj usmjeren stjecanju i usavršavanju zdravija, ustvari postizanju izvanrednog zdravlja - tako više od 6000 goidina...

Posljednja su istraživanja pokazala da sviranje na nekom instrumentu u djetinjstvu može poslije dobro djelovati na funkciju mozga. Prema najnovijoj studiji, provedenoj u Bostonskoj dječjoj bolnici (Boston Children's Hospital), znanstvenici su kognitivnim testovima i testiranjem magnetskom rezonancom djece, koja se barem dvije godine bave glazbom i one djece koja uopće ne sviraju neki instrument, utvrdili da djeca i odrasli s glazbenim obrazovanjem imaju bolje moždane funkcije u odnosu na osobe koje nikada nisu svirale neki instrument, uključujući obradu informacija, njihovo memoriranje, donošenje odluka, rješavanje problema kao i prilagođavanje određenim mentalnim izazovima.

Razvojem medicine znatno su se povećale mogućnosti očuvanja zdravlja, odgađanja početka bolesti, kao i uspješnost liječenja. Sistematski pregledi omogućavaju cjelovit uvid u stanje našeg organizma, a služe u svrhu prevencije i pravovremenog otkrivanja zdravstvenih tegoba i bolesti. Unatoč svemu, većina nas nema naviku odlaska na sistematski pregled. Iako se osjećamo potpuno zdravima, značaj redovitih sistematskih pregleda je neupitan. Često počeci bolesti nisu uvijek vidljivi te se čimbenici rizika bolesti otkriju upravo prilikom sistematskog pregleda. Osim asimptomatskim pacijentima, oni se preporučuju ljudima s već izraženim simptomima ili dijagnosticiranim bolestima kako bi se procijenio utjecaj na druge organe i prevenirala eventualna daljnja oštećenja. Prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije, preventivni zdravstveni pregledi trebali bi se redovito provoditi jednom godišnje ili barem svake dvije godine.

Što uključuje sistematski pregled?

Prijelomna dob za odlazak na sistematski pregled ne postoji. Sistematskim pregledima podliježu različite dobne skupine: od školske populacije, adolescenata, radno aktivnog stanovništva, sportaša te umirovljenika, a namijenjeni su kako muškoj, tako i ženskoj populaciji. Sadržaji sistematskog pregleda mogu biti različiti te se mogu proširivati dodatnim pretragama, što ovisi o samom pacijentu. Najčešće obuhvaćaju: • laboratorijske pretrage krvi (kompletnu krvnu sliku, šećer u krvi, kreatinin, ureju, mokraćnu kiselinu, lipide, bilirubin, jetrene enzime, Na, K, Cl), analizu urina, pretragu stolice na prisustvo krvi, hormone, tumorske markere • klinički pregled • EKG • ispitivanje plućne funkcije • ultrazvučni pregled abdomena • PSA i ultrazvuk prostate • ultrazvuk dojki i mamografija • pregled ginekologa (uključuje Papa-test i ultrazvučni pregled) • psihološka anketna obrada izloženosti stresu - zaključno mišljenje liječnika S obzirom na dob, spol, obiteljsku anamnezu, kao i ranije bolesti, indiciraju se dodatne pretrage. Posebna pažnja posvećuje se bolestima srca i krvnih žila, bolestima metabolizma i malignim bolestima. S godinama se povećava učestalost nekih bolesti poput arterijske hipertenzije, šećerne bolesti, prekomjerne tjelesne težine i povišenih masnoća u krvi koje dovode do oštećenja krvnih žila, moždanog udara, srčanog infarkta i zatajenja srca. Nezdrav način života, nepravilna prehrana, stres, pušenje i nedovoljna tjelesna aktivnost smatraju se čimbenicima rizika za nastanak ovih oboljenja. Nerijetko se čimbenici inače latentno prisutni mjesecima i godinama, otkrivaju upravo prilikom sistematskog pregleda.

Od A do Ž

Posebno se ističe uloga redovitih sistematskih pregleda u otkrivanju malignih bolesti probirom poput određivanja razine PSA u muškaraca starijih od 45 godina, pregledom i UZV dojke u svih žena reproduktivne dobi te mamografijom u osoba starijih od 40 godina, određivanjem krvi u stolici kod osoba starijih od 50 godina. Uspjeh liječenja i prognoza malignih bolesti u velikoj mjeri ovise o pravodobnom otkrivanju bolesti. Pregled očiju je u 40-ima važan ne samo zbog kvalitete vida nego i zbog pojave glaukoma (povišenog očnog tlaka) koji, ako se zanemari, može dovesti do sljepoće! Kontrola štitnjače svakako se preporučuje, posebno ženama, s obzirom na to da ona upravlja mnogim procesima u organizmu, a čija disfunkcija može prouzročiti brojne zdravstvene tegobe. Poremećaj rada štitnjače ne mora se uvijek manifestirati vidljivim i očitim povećanjem štitnjače, a vidljivo povećana štitnjača ne znači obavezno i funkcionalni poremećaj štitnjače. Mjerenjem gustoće kostiju (denzitometrija) kod žena u menopauzi može se otkriti osteoporoza koja se još naziva i tihom epidemijom. To je bolest pri kojoj nastaje gubitak koštane gustoće i propadanje mikroarhitekture kostiju, što rezultira povećanim rizikom nastanka prijeloma. Sama bolest nema značajnijih simptoma. Sa 50 godina svima se preporučuje učiniti kolonoskopiju, a posebno onima čiji su članovi obitelji bolovali od kolonrektalnog karcinoma. U 95 posto slučajeva karcinom debelog crijeva nastaje kao zloćudna preobrazba polipa koji mogu nastati duž debelog crijeva. S obzirom na to da je za takvu zloćudnu preobrazbu potrebno dulje razdoblje, imamo dovoljno vremena za poduzimanje preventivnih radnji. Zahvaljujući dodatnim slikovnim tehnikama visoke rezolucije (MSCT, MR), a ako se pokaže potreba za istima, omogućuje se precizna procjena svakog slučaja.

Sve na jednom mjestu

Za uspješno obavljen sistematski pregled bitna je i pravilna prethodna priprema. Primjerice, dan ranije ne jesti hranu koja izaziva nadutost, doći natašte, ne davati uzorak mokraće na analizu za vrijeme menstruacije, mamografiju učiniti od 5. do 10. dana od prvog dana menstruacije. U interesu je pacijenta slijediti preporuke da bi se postigli što vjerodostojniji rezultati pretraga. Sistematske preglede najbolje je obavljati na jednom mjestu, gdje se korisnicima nudi spoj dijagnostike, medicinskih programa te mogućnost cjelovitog rješavanja problema. Starenje i razvoj bolesti normalna su pojava. Redovitim pregledima sačuvat ćemo svoje zdravlje, usporiti proces starenja i sačuvati kvalitetu života. Pravo na zdravlje i ulaganje u zdravlje predstavlja bitnu odrednicu kvalitete osobnog života, života svojih obitelji i društva u cjelini. Zdrav način života i periodički sistematski pregledi danas upravo odražavaju praktični smisao narodne poslovice: "Bolje spriječiti nego liječiti". Stoga, učinite nešto za sebe i svoje zdravlje!

U nedavnom istraživanju objavljeno je da pijenje kave (tri ili više šalica dnevno) može pomoći u liječenju hepatitisa C. Istraživanje je provedeno na 885 pacijenata s hepatitisom C, a praćena je njihova općenita konzumacija kave kao i konzumacija kave prije početka liječenja lijekovima (peginterferanom i ribavirinom). Rezultati su pokazali da su bolesnici koji su pili 3 ili više šalica kave na dan imali do 140% poboljšanje stanja u odnosu na one koji nisu pili kavu. Zaključeno je da je konzumacija kave neovisni prediktor povećanog odgovora virusa na terapiju lijekovima u pacijenata s hepatitisom C.

Normalno je da mladi ljudi misle kako su čeličnoga zdravlja i da im se baš nikakva zdravstvena nedaća ne može dogoditi. No, činjenica je da moždani udar (inzult) ne pogađa samo starije nego često i mlade ljude. Iako njegovi učinci ne ovise o životnoj dobi, kod mladih ljudi on ipak izaziva neka specifična pitanja i brige - od brige o zbrinjavanju i osnivanju obitelji te financijama, do pitanja zapošljavanja. Statistike pokazuju da se trećina moždanih udara događa mlađima od 65 godina. Najveći broj moždanih udara čine ishemijski moždani udari, koji su uzrokovani začepljenjem krvne žile koja opskrbljuje mozak. Samo 15 do 20% čine hemoragični moždani udari koje uzrokuje krvarenje unutar ili oko mozga. A ti su nešto učestaliji u mlađoj životnoj dobi. Istraživanja upućuju da oko 40 do 50% moždanih udara u mlađoj životnoj dobi uzrokuje krvarenje.

DUG POPIS MOGUĆIH KRIVACA

Svi uzroci moždanog udara jednako su mogući kod mlađih, kao i starijih ljudi. Ipak, neki čimbenici rizika, poput, ateroskleroze rjeđi su kod mlađih - dok povišeni krvni tlak (iako je učestaliji kod starijih) može biti prisutan i u mlađoj životnoj dobi. POVIŠENI TLAK je, u stvari, jedan od najznačajnijih čimbenika rizika u svim dobnim skupinama. Tako oko 30% osoba mlađih od 50 godina koje su preboljele moždani udar, ima povišeni krvni tlak. ŠEĆERNA BOLEST je poremećaj u kojem organizam ne može metabolizirati glukozu (šećere), što dovodi do povećanja razine šećera u krvi. Danas se smatra da je ona drugi najznačajnijih čimbenik rizika za moždani udar kod mladih ljudi. DISEKCIJA ILI OŠTEĆENJE STIJENKE KRVNE ŽILE pri kojemu dolazi do raslojavanja slojeva stijenke i posljedičnom prolasku krvi između i unutar njezinih slojeva - uzrokujući stvaranje krvnog ugruška - koji može `pobjeći' prema mozgu također je jedan od mogućih uzroka moždanog udara. Iako disekcija može nastati bez posebnog razloga, ona može biti i posljedica ozljede. KRVARENJA su najčešće posljedica slabosti u dijelu krvožilnog sustava. Na primjer, oslabljena točka na stijenci arterije uzrokuje 'izbočenje' stijenke, koje može prsnuti i uzrokovati istjecanje krvi u mozak. Neliječeni visoki tlak vodi slabljenju stijenki arterija pa pogoduje nastanku aneurizmi - abnormalnom lokalnom proširenju arterija. Rijetko se mogu javiti i tzv. arteriovenske malformacije - prirodene anomalije arterija i vena mozga. Krvne žile u ovim malformacijama su krhke i mogu prsnuti i uzrokovati krvarenje. RAZLIČITI SRČANI POREMEĆAJI također povećavaju rizik od nastanka moždanog udara. Najznačajniji čimbenik rizika je fibrilacija atrija - poremećaj srčanog ritma. Kao posljedica atrijske fibrilacije, unutar srca nastaju ugrušci koji mogu otputovati u mozak i uzrokovati moždani udar. Kod mladih ljudi koji dožive moždani udar često se naknadno dijagnosticira otvoreni foramen ovale - rupica u srčanoj stijenci koja dijeli lijevu i desnu stranu srca. Kod većine ljudi ovaj spoj se spontano zatvara nedugo nakon rođenja, no kod trećine ljudi on ostaje otvoren. Kod mlađih od 55 godina foramen ovale je povezan sa izrazitim povećanjem rizika od nastanka ishemijskog moždanog udara. Moždani udar može također biti komplikacija nakon preboljenog srčanog udara, kada nastaje kao posljedica krvnog ugruška koji se stvorio na oštećenoj stijenci srca i otputovao u moždane arterije. Poznato je i da pripadnici nekih etničkih skupina imaju veći rizik od moždanog udara, što se objašnjava genetskim razlikama među rasama. Istraživanja pokazuju da su neki čimbenici rizika, poput, visokog tlaka, šećene bolesti ili anemije srpastih stanica učestalije u određenim etničkim skupinama. Migrena s aurom još je jedan od čimbenika rizika za moždani udar, posebice među ženama između 15. i 49. godine života. PUŠENJE I ANTIBABY PILULE (oralni kontraceptivi) povećavaju rizik od moždanog udara. ATEROSKLEROZA - nakupljanje masnih naslaga unutar stijenke krvne žile, čini stijenke krvnih žila osjetljivijima - a rizik se povećava između 30. i 45. godine, dok je kod osoba mlađih od 30. njezina uloga gotovo zanemariva. Mnoga druga stanja i poremećaji mogu uzrokovati moždani udar kod osoba mlađe životne dobi. Problemi koji prate poremećaj zgrušavanja krvi, poput, anemije srpastih stanica povećavaju rizik od nastanka ugrušaka u malim krvnim žilama mozga. ANTIFOSFOLIPIDNI SINDROM je stanje u kojem vlastiti imunološki sustav mijenja konzistenciju važnih masnoća i bjelančevina u tijelu, te može dovesti do stvaranja ugrušaka u moždanim arterijama. Smatra se da je antifosfolipidni sindrom odgovoran za nastanak čak 20% moždanih udara u osoba mlađih od 45 godina. POSTOJE I NEKI RIJETKI GENETSKIH POREMEĆAJI koji mogu biti uzrok povećanog rizika od moždanog udara ili drugih zdravstvenih stanja. Na primjer, Fabryjeva bolest - nasljedni poremećaj lizosoma koji uzrokuje manjak enzima alfagalaktozidaze. To pak vodi nakupljanju glikosfingolipida u stijenkama krvnih žila - s posljedičnim promjenama krvnih žila u mozgu i drugim dijelovima tijela.

KAD SMO MI ODGOVORNI

Životne navike imaju značajno utjecaj na naše zdravlje. Pušenje podvostručuje rizik od moždanog udara, krv postaje sklonija zgrušavanju a krvne žile se suzuju. Alkohol tijekom vremena može uzrokovati povišenje krvnog tlaka od kojeg nisu pošteđeni niti 'vikend' potrošači alkohola. Prekomjerno konzumiranje alkohola se navodi kao uzrok ishemijskog moždanog udara kod osoba između 16. i 40. godine života, koji nemaju druge poznate čimbenike rizika. 'Rekreativno' uzimanje droge povećava rizik od moždanog udara šest puta. Procjenjuje se da je 14% moždanih udara kod osoba između 18. i 44. godine starosti uzrokovano drogama, od ecstasyja, kanabisa i stimulanasa, poput. kokaina i amfetamina. Nekoliko je mogućih razloga koji objašnjavaju ovu pojavu - iako je iznenadni porast krvnog tlaka koji nastaje kao posljedica uzimanja stimulansa osnovni razlog hemoragičnog moždanog udara, posebice kod osoba s aneurizmom ili krvožilnim malformacijama. Zdrava prehrana i redovita tjelesna aktivnost pozitivno utječu na snižavanje rizika od moždanog udara. Posebno se preporuča prehrana bogata voćem, povrćem, žitaricama, vlaknima, uz izbjegavanje prekomjernog uzimanja soli i zasićenih masnih kiselina. Redovita tjelesna aktivnost može prepoloviti rizik od nastanka moždanog udara. Pola sata svakodnevne tjelesne aktivnosti značajno smanjuje rizik. Oralna kontracepcija utječe na faktore zgrušavanja krvi čineći krv skloniju zgrušavanju te djeluje na povećanje krvnog tlaka. Oralnu kontracepciju bi trebale izbjegavati žene koje imaju dodatne čimbenike rizika poput povišenog krvnog tlaka ili pušenja. Kod trećine mladih osoba koje dožive moždani udar nije moguće odmah identificirati uzrok. Taj broj je značajno viši nego kod starijih osoba. Unatoč nedostatku poznatih čimbenika rizika, detaljnim pregledom i dijagnostičkom obradom najčešće se ipak može doći do uzroka. Oboljelima je posebno teško ako ne znaju zašto su doživjeli moždani udar.

VAŽNO JE ZNATI

Rizik od ponovnog nastanka moždanog udara može biti relativno nizak, ako postoji mali broj čimbenika rizika ili drugih medicinskih stanja. Najvažnije je da je osoba svjesna čimbenika rizika i načina kako ih držati pod kontrolom.

MOŽEMO LI GA SPRIJEČITI?

Razgovarajte s vašim liječnikom o svojim čimbenicima rizika. Postavljajte pitanja, saznajte kako, kada i gdje kontrolirati čimhenike rizika i informirajte se o prednostima i nedostacima različitih načina liječenja. Terapija uključuje uzimanje odgovarajućih lijekova i promjenu životnih navika. Na primjer, ako je uzrok moždanog udara bio povišeni krvni tlak, možda su vam potrebni lijekovi koji će ga normalizirati. Ako je problem nastao kao posljedica poremećaja zgrušavanja krvi, vjerojatno će vam biti potrebni oni koji mogu spriječiti ponovni nastanak moždanog udara. U slučaju šećerne bolesti, ključno je da održavate razinu glukoze u krvi unutar preporučenth granica. S obzirom da zdrav način života i zdrava prehrana značajno pomažu u smanjenju rizika svakako je važno da prestanete pušiti, redovito vježbate i smanjite uzimanje alkohola.

NOVA PRAVILA ZA SVE

Mlađe osobe, kao i stariji ljudi jednako doživljavaju moždani udar i njegove posljedice. Kod mlađih osoba on najčešće nije dodatno zakompliciran drugim zdravstvenim stanjima, kao što je to redovito slučaj kod starijih osoba. No, kod mlađih je povezan sa većim radnim i obiteljskim problemima. Posljedice moždanog udara značajno ovise o dijelu mozga koji je zahvaćen ošetećenjem te veličini oštećenja. Najčešće se javljaju paraliza (slabost ili utrnulost jedne strane tijela), teškoće u komunikaciji (poteškoće govora, čitanja, pisanja ili razumijevanja), mentalne poteškoće (učenje, koncentracija ili pamćenje). Također se javljaju problemi s vidom, umor, nevoljno bježanje mokraće i/ili stolice (inkontinencija), otežano gutanje ili emocionalni problemi. Kod nekih su ovi problemi kratkotrajni, ali isto tako mogu biti i dugotrajni, uzrokujući dugotrajni ili doživotni invaliditet. Očekivanja za bolji oporavak veća su što je osoba mlađa. Ključ dobrog oporavka je rano započinjanje sa rehabilitacijom. Rana rehabilitacija pomaže boljem ponovnom postizanju neovisnosti - učenjem izgubljenih sposobnosti, i pronalaženjem načina za zbrinjavanje ili zamjenu trajno izguhljenih funkcija. Oporavak je najbrži unutar nekoliko tjedana od moždanog udara, no nastavlja se godinama. U rehabilitaciji sudjeluju fizioterapeuti koji pomažu u oporavku mišića, rješavanju problema s ravnotežom i paralize. Radni terapeuti pomažu u savladavanju svakodnevnih aktivnosti, ali i onih povezanih sa poslom i hobijima. Logopedi pomažu u rješavanju poteškoća sa govorom, ali i gutanjem. Psiholozi sudjeluju u emocionalnom oporavku, problemima sa pamćenjem ili koncentracijom. Socijalni radnici organiziraju praktičnu pomoć nakon odlaska iz bolnice.

VAŽNO! KAKO PREPOZNATI MOŽDANI UDAR

Neurolozi u pravilu mogu ukloniti posljedice moždanog udara ako u roku od 3 sata mogu doći do osobe koja je doživjela moždani udar. No trik je kako prepoznati moždani udar, dijagnosticirati ga i liječiti pacijenta u roku od tri sata. Postoje 4 koraka kojih bi se trebalo pridržavati kako bi se prepoznao moždani udar: 1. Zamolite osobu da se nasmiješi (neće uspjeti)! 2. Zamolite osobu da izgovori jednu sasvim jednostavnu rečenicu (na primjer: “Danas je lijep dan.”) Imat će problem da to kaže! 3. Zamolite osobu da podigne obje ruke (neće moći ili će moći samo djelomično)! 4. Zamolite osobu da isplazi jezik (ako joj je jezik savijen, ljulja se s jedne strane na drugu, to je također znak moždanog udara)! Ukoliko osoba ima problema makar s jednim od navedenih koraka, odmah pozovite hitnu pomoć i opišite simptome osobe telefonom dežurnom u hitnoj pomoći. TAKOĐER JE BLAGOTVORNO NEPOSREDNO POŠTO JE OSOBA DOŽIVJELA MOŽDANI UDAR, UNESREĆENOM, OŠTRIM VRHOM (IGLOM, MAKAZAMA NOŽIĆEM), prethodno dezinficiranim ako je moguće, pustiti iz vrha palca kažiprsta ili prsta do njega nekoliko kapi krvi. Ta je metoda na istoku poznata i u “SU JOK “terapiji opisana kao prvi korak za liječenje moždanog udara.

Unatoč napretku medicine i boljem poznavanju mjera prevencije zarazne bolesti u neprestanom su porastu. U posljednjih petnaestak godina u razvijenim zemljama bilježi se 10 - 15 % porasta raznih infekcija, od banalnih i bezopasnih viroza do teško izlječivih bolesti. Bez obzira na to o kojoj je zaraznoj bolesti riječ, najbolje ih je izbjeći, prevencija je uvijek najjednostavniji i najučinkovitiji način zaštite, a tu spada i pranje ruku. Čak tri četvrtine infekcija prenosi se upravo rukama. Na jednom četvornom centimetru prljavih ruku može se naći od sto tisuća do sto milijuna raznih mikroorganizama a prijenos nekog uzročnika botesti rukovanjem moguć je sve do šeste osobe u nizu. Navika redovita pranja ruku, čemu nas uče od najranijeg djetinjstva, stoga je cijelog života, uvijek i svugdje, dragocjena mjera zaštite. No osim učestalosti važan je i način pranja ruku. Ispiranje pod mlazom vode ne služi ničemu. Tek ruke temetjito oprane sapunom, a potom obrisane čistim ručnikom bit će doista i čiste.

Kako prati ruke?

Ruke namočite pod mlazom tople vode iz slavine. Ruke nasapunajte, najbolje tekućim sapunom, u količini od 1-3 ml. Dobro istrljajte cijelu površinu ruku. Isperite pod tekućom (toplom) vodom. Osušite ruke papirnatim ručnikom. Zatvorite slavinu papirnatim ručnikom, izbjegavajte kontakt opranih ruku sa slavinom. Upotrijebljeni papirnati ručnik bacite u koš. Ako ruke brišete pamučnim ručnikom, on treba služiti samo za brisanje ruku, nikako i lica.

Što kada sapun i voda nisu dostupni?

Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje higijensku dezinfekciju ruku alkoholnim dezinficijensom. Ti su proizvodi učinkoviti, brzo djeluju i neškodljivi su za kožu ruku. Iskorjenjuju patogene mikroorganizme na koži ruku.

Ako vam je na umu mršavljenje, tada je najbolje jesti najobilniji obrok ujutro. Istraživanje na Sveučilištu u Minnesoti otkrilo je da tijelo bolje sagorijeva kalorije unesene ujutro, jer u nastavku dana slijedi pojačana aktivnost. Obrnuto, hrana pojedena navečer u najvećoj se mjeri pohranjuje u obliku masnoća. Stoga je doručak najjači obrok koji trebate pojesti tijekom dana. Uz moćan doručak i lagan ručak i večeru, svaki mjesec ćete i bez dodatnih mjera mršavjeti po 1,5 kilogram.

Prehlade, gripa, angina, upale grla i krajnika... popis tegoba i oboljenja dišnog sustava prilično je dugačak. Neugodne i dosadne, to su ujedno i najučestalije jesenske i zimske tegobe, javljaju se s prvim hladnim danima i prate nas sve do proljeća. Unatoč cjepivima i lijekovima teško je provesti zimu a da nas zimske tegobe barem jednom ne vežu za postelju. Prehladu i gripu vrlo je tako zamijeniti jer imaju slične simptome. Ipak, itekako je važno znati prepoznati simptome i čim prije otkriti o čemu se radi. Opći znaci prehlade jesu kašalj, začepljen nos, bolno grlo i osjećaj grebanja u grlu, crveno ždrijelo, blago povišena tjelesna temperatura. Prehladu često doživljavamo kao blažu verziju gripe. I gripa je, kao i prehlada, lako prenosiva zarazna bolest uzrokovana virusima influence tipa A, B i C. No gripa se očituje burnim, izraženim simptomima, visokom tjelesnom temperaturom - višom od 39°C, drhtavicom, bolovima mišića i zglobova, općom slabošću, uglavnom se javlja zimi.

Moguće je ublažiti simptome

Nemoguće ih je iskorijeniti, a ponekad i izbjeći, no moguće je boljim higijenskih mjerama smanjiti njihovu učestalost, a prirodnim dodacima ublažiti simptome i ubrzati oporavak. Kako bismo poboljšali otpornost i uspješno se obranili od najezde štetnih mikroba, potrebno je biljke koje imaju antiseptička svojstva upotrebljavati i kao hranu i kao lijek. Znanstvenici su do danas pronašli prirodne antibiotike u gotovo osam stotina biljaka. Podosta ih je u algama i gljivama, ali ih ima i u skromnoj mahovini koja raste po šumama i na nekim vrstama drveća (osobito boru). Među jestivim biljkama antimikrobnim sastavom najznačajniji je češnjak, sadrži dva moćna antibiotika: alicin i garlicin.

Savjeti i preporuke

Biljke najsnažnijega antiseptičkog djelovanja općenito se raspoznaju po vrlo jakom mirisu i služe za dobivanje eteričnih ulja. Najpoznatije su: lavanda, metvica, timijan, ružmarin, kadulja, eukaliptus, čubar, limunovac, klinčac, cimet, bergamot. Stalna upotreba tih biljaka, bilo vanjska bilo unutarnja, pridonosi suzbijanju mikroba, a korisna je već i sama njihova blizina. No osim primjene bilja antiseptičkog djelovanja potrebno je i paziti na prehranu: • Konzumirajte hranu s dosta kalcija i vitam ina. Jelovnik obogatite salatama od kupusa, kelja, mrkve, maslačka i drugim zelenim salatama koje sadrže dosta minerala, vitamina, osobito kalcija. • Bijeli šećer zamijenite šećerom od trske. • Koristite med s raznim prirodnim dodacima koji poboljšavaju otpornost organizma. Takvom prehranom stvorit ćete zdravu podlogu. Ako usprkos svemu mikrobi uspiju nadvladati obrambene snage vašeg organizma, posegnite za svim raspoloživim sredstvima kako biste ojačali svoj imunosni sustav. Odmah, na prvi znak prehlade posegnite za biljkama koje izazivaju znojenje jer se pomoću znoja iz tijela izlučuju štetne i otrovne tvari. Znojenje pospješuju i vrući napici, pa su u tu svrhu najbolji čajevi od kamilice, lavande, ružmarina, timijana te cvjetova bazge. U slučaju upale grla i krajnika upotrebljavajte isključivo ljekovito bilje blaga djelovanja, osobito ono koje ima mnogo sluzi, ponajprije bijeli i crni sljez, gavez, lan, metvicu, kamilicu, kadulju, koromač i slično bilje. Ovo bilje idealno je kao dodatak raznim sirupima koji ublažuju kašalj ili potiču iskašljavanje.

Dok nismo znali koliko može biti opasan, uopće nismo marili za povišenje tlaka koje prirodno dolazi s godinama. U međuvremenu znanstvenici su izračunali da nam nakon 50. rođendana sa svakom godinom života gornji (sistolički) tlak poraste za oko 2 mmHg, a donji (dijastolički) za 0,5 do 1,0 mmHg. Otprije već znamo da su, zahvaljujući spolnom hormonu estrogenu, žene do menopauze djelomično zaštićene od različitih tegoba srčanožilnog sustava, pa tako i povišenja tlaka. Stoga je do 50. godine tlak kod žena u prosjeku niži nego kod muškaraca, a poslije se to mijenja pa nakon 60. godine one imaju više vrijednosti tlaka te je kod žena čak češća hipertenizija (visoki tlak) nego kod muškaraca.

POD RAZLIČITIM UTJECAJIMA

Povišeni, pa i visoki tlak sve su češća dijagnoza i kod mladih ljudi a zabilježen je već i kod djece. Tlak je pod utjecajem naših različitih unutarnjih te vanjskih čimbenika pa se mijenja kroz dan. Studije, primjerice, pokazuju da ga ne povisuju samo debljina, godine, pušenje... nego i stres, pa čak već i normalan razgovor. Do neznatnog povećanja tlaka dolazi čak i kod podizanja sa stolca u uspravni stav. Zato ne trebamo odmah paničariti ako se na tlakomjeru pokažu visoke brojke. Svako očitavanje njegovih povišenih vrijednosti ne znači automatski da imamo problema sa tlakom. No, trebamo mu posvetiti pažnju. Po definiciji, hipertenzija je stanje trajno povišenog gornjeg i/ili donjeg krvnog tlaka. Pritom se pod hipertenzijom smatraju vrijednosti krvnog tlaka 140/90 mmHg i više. Krvni tlak u stvari nije ništa drugo nego pritisak kojim se krv obrušava na naše krvne žile - gornji tlak pokazuje kako to izgleda kad srce poput pumpe izbacuje krv u žile, a donji - otkriva pritisak dok srce miruje. Što je tlak (pritisak) veći to više ugrožava krvne žile pa je i rizik od bolesti srca i krvnih žila veći. Posljednji podaci otkrivaju da je visoki tlak najčešća bolest u zapadnom, razvijenom dijelu svijeta od koje boluje gotovo trećina odraslih stanovnika, te potvrđuju da on sam po sebi predstavlja golemi rizik za srčani i moždani udar. Srećom, brojne novije studije dokazuju da već neznatnim snižavanjem povišenih vrijednosti gornjeg i/ili donjeg tlaka smanjujemo taj rizik i pomažemo svome zdravlju.

RAZLIKA U STUPNJEVIMA

Najnovije europske smjernice objavljene su prije nepunih šest godina (u svibnju 2007. godine) u znanstvenim časopisima Journal of Hypertension i European Heart Journal, a izradili su ih zajedničkim snagama European Society of Hypertension i European Cardiology Society. Donijele su dvije velike novosti: stupnjevanje hipertenzije te naglasak na edukaciji pacijenata, uz maksimalno individualan pristup u liječenju.

STUPNJEVANJE TLAKA

Uspostavljena je skala od 7 skupina vrijednosti tlaka, od kojih 3 ne zahtijevaju uzimanje lijekova (optimalan, normalan, povišeni normalan), a kod preostalih 4 terapija ovisi o riziku za pojavu srčanožilnih bolesti (hipertenzija 1. stupnja, hipertenzija 2. stupnja, hipertenzija 3. stupnja, izolirana sistolička hipertenzija). Optimalan tlak je manji od 120/80 mmHg, a prag za postavljanje dijagnoze visokog tlaka je vrijednost od 140/90 mmHg. Glavni smisao smjernica je na vrijeme prepoznati moguće rizične vrijednosti tlaka i druge faktore koji povećavaju šansu za aterosklerozu te srčane bolesti - uključujujući infarkt. Naravno, i za moždani udar. Nezamjenjivu ulogu u sprečavanju i, naravno, liječenju visokog tlaka imaju pravilne prehrambeno-fizičke navike.

ČEŠNJAK TJERA TLAK

Optimaina tjelesna težina, dovoljno kretanja kroz dan i izbjegavanje stresa - sprečavaju porast tlaka. Skidanje prekomjernih kilograma, svakodnevne brze šetnje ili vježbanje u trajanju od 45 minuta, autogeni trening ili druge metode opuštanja - nezaobilazni su dio snižavanja visokog tlaka. Uz to postoje i korisni pomagači, koji se nalaze u gotovo svakoj kuhinji - a čiji je učinak na sniženje tlaka znanstveno dokazan. Celer je već poznat u narodu kao lijek za visoki tlak. Sada je američki znanstvenik William Elliot iz celera izolirao tvar za koju je, ispitivanjem u laboratorijskim uvjetima, dokazao da snižava tlak djelujući na hormone stresa (izazivaju sužavanje krvnih žila i time vode porastu tlaka). Zato vam celer može sniziti tlak kad je uzrokovan stresom. Češnjak je drugi prirodni saveznik protiv visokog tlaka. Njemački stručnjaci su ustanovili da djelotvornost duguje adenozinu, tvari koja potiče opuštanje, a time i proširenje glatkih mišića krvih žila. Dokazano je da on znatno snižava donji krvni tlak kod osoba sa hipertenzijom 2. i 3. stupnja. Iako je djelotvoran i kuhani češnjak, znanstvenici su utvrdili da vam sirovi može bolje pomoći jer ima snažniji učinak. Omega-3 masne kiseline također su poznati borac protiv visokog tlaka. Njemački znanstvcnici su utvrdili da već male doze tog ulja normaliziraju hipertenziju 1. stupnja, dok u slučaju hipertenzije 2. i 3. stupnja imaju potpornu ulogu - pospješuju djelovanje lijekova beta blokatora. Naravno, kardiolozi još spominju dobru ulogu minerala kalija i kalcija, koji povećavaju izlučivanje natrija iz našeg organizma (natrij nakuplja vodu i time povećava obujam krvi i njezin pritisak na krvne žile). Upozoravaju i redovite kontrole tlaka jer ga jednostavnije možete vratiti u normalu kad se brojke na tlakomjeru kreću oko 150/100 mmHg nego kada porastu iznad 170/110 mmHg.

SUMNJIVI ZNAKOVI

VISOKI TLAK NEMA SPECIFIČNE SIMPTOME, NO NA NJEGA MOGU UKAZIVATI: • umor • glavobolja • zujanje ili pritisak u glavi • vrtoglavica • pospanost • promjene vida • mučnina • anksioznost • pretjerano znojenje • crvenilo lica • drhtanje mišića • krvarenje iz nosa • nestabilnost ili zanošenje u hodu • osjećaj lupanja srca

Nova studija harvardskih znanstvenika pokazuje da napadaji bijesa značajno povisuju rizik za srčani, ali i moždani udar! Analizom studija objavljenih od siječnja 1966. godine do lipnja 2013. godine o vezi napadaja bijesa i pojave srčanog udara, znanstvenici s Harvarda na čelu s dr. Elizabeth Mostofsky došli su do dva zaključka. Objavili su ih u European Heart Journal. Utvrdili su da se unutar dva sata od napadaja bijesa gotovo pet puta povećava rizik za srčani udar, a tri puta za moždani. Također su utvrdili da se sa svakim novim napadajem bijesa njegovi negativni učinci na srce kumuliraju.

Britanci su utvrdili da cigarete štete i psihičkom zdravlju, pa prestankom pušenja možemo smanjiti stres, anksioznost i depresiju. Nitko više ne osporava štetan učinak cigareta na tjelesno zdravlje, no sada su engleski stručnjaci utvrdili da ono loše djeluje i na naše psihičko stanje. Analizirajuči rezultate ukupno 26 studija, došli su do zaključka da odbacivanje cigareta poboljšava mentalno zdravlje - smanjuje stres, anksioznost i depresiju te pomaže usvajanju pozitivnog stava. Stoga, kako su naveli u British Medicol Journol, prestanak pušenja itekako poboljašava kvalitetu života.

Najčešće se javlja zimi kao posljedica upala dišnog sustava, no kašalj se može javiti i tijekom cijele godine, i kao posljedica i kao simptom. U oba slučaja koristan je obrambeni mehanizam za oslobađanje dišnih putova od stranih tijela, alergena, čestica prašine, suvišnog sekreta, duhanskog dima, tvari i čestica koje se stvaraju zbog naglih promjena temperature. Upravo kašljem iz dišnih putova izbacujemo određenu količinu zraka pod pritiskom, a sa zrakom izbacujemo čestice ili tvari koje ga uzrokuju. Vrste kaštja razlikuju se prema uzroku te u zavisnosti od toga javtja li se kao posljedica ili je simptom koji upozorava na neku zdravstvenu tegobu.

Kako kašljete

Ako se liječniku ili ljekarniku požalite na kašalj, prvo će vas pitati: "Kako kašljete?", jer se produktivni kašatj ne liječi i ne ublažava na isti način i istim sredstvima koja se primjenjuju u slučaju neproduktivnog - suhog kašlja. • Suhi iti neproduktivni kašalj, dakle kašalj bez iskašljavanja sekreta, u najvećem je broju slučajeva posljedica nadražaja gornjih dišnih putova. Ako se javi uz upalu sinusa, popraćen je bolovima u predjelu čela, čeljusti ili u predjelu očiju, koji mogu otežavati svaki pokret glave. Ako je posljedica upale ždrijela, tada je popraćen i promjenama glasa, a ako je posljedica upale dušnika, najčešće ima metalni zvuk. Stanje se pogoršava čim se ubrza ritam disanja. Vrto često suhi je kašalj nesvrsishodan, a u nekim slučajevima i štetan, jer može oštetiti sluznice te izazvati krvarenje. • Produktivni kašalj nadomješta aktivnost epiteta sluznice, tj. pomaže dišnim putovima da se oslobode suvišnog sekreta koji nadražuje dišne putove. Upravo stoga produktivni kašalj ne smije se suzbijati.

Što učiniti

Kako je riječ o korisnom obrambenom mehanizmu dišnih putova, najveća greška je suzbijati kašalj pod svaku cijenu. Suzbija se jedino izuzetno jak kašatj koji onemogućava uobičajene dnevne aktivnosti i onemogućava spavanje. Noćni kašalj neće ometati spavanje ako se spava s podignutom glavom u odnosu na tijelo, u položaju koji omogućuje prohodnost nosa i gornjih dišnih putova. Dovoljno je povisiti jastuk, ali ne previše, kako bi vratna kralježnica tijekom spavanja ostala u što prirodnijem potožaju. Unos veće količine tekućine korisna je i vrlo učinkovita pomoć. Voda je učinkovit prirodni mukolitik, no jednako tako djeluju i čajevi, voćni sokovi i napitci. Vlažnost zraka izravno utječe na sluznice dišnih putova, stoga su u slučaju kašlja od velike pomoći ovlaživači zraka koji vlažnost zraka u prostoriji održavaju na 40 - 60 posto. Vodi u ovlaživaču mogu se dodati neka esencijalna ulja, no budite oprezni jer neke supstancije mogu dodatno nadražiti već nadraženu sluznicu, a tada, umjesto da postane blaži, kašalj će postati jači. No vlažnost zraka može biti i štetna. Ako ste vi ili netko od ukućana alergični na kućnu prašinu, tada smanjite vlažnost zraka jer upravo vlaga stvara povoljne uvjete za razmnožavanje grinja. Ako se kašalj javi tijekom spavanja, a nije posljedica neke bolesti, primjerice upale dišnih putova, potrebno je provjeriti postoje li u prostoriji tvari koje nadražuju sluznicu (mirisi, insekticidna sredstva, pare lakova i boja, dim i sl.).

Najbolje sredstvo

Kašalj zna doista biti neugodan, ometati govor, uobičajene dnevne aktivnosti i spavanje, stoga je prirodno da ga svi želimo čim prije smiriti. No sredstvo za ublažavanje kašlja valja odabrati ovisno o vrsti i uzroku kašlja, a uz to prihvatiti i činjenicu da je za djelovanje sredstva potrebno određeno vrijeme, posebno ako je kašalj posljedica virusnih bolesti. Evo sredstava i metoda koje su nam na raspolaganju, neke se koriste zasebno, a neke se kombiniraju. Ispiranje nosa provodi se fiziološkom otopinom, termalnom ili morskom vodom. Pospješuje odstranjivanje sluzi sa sluznice nosnica i time omogućuje normalne funkcije pročišćavanja sluznice. Sredstva za smirenje kašlja preporučuju se samo u slučaju uistinu jakog kašlja, posebno noćnog kašlja koji ometa spavanje, te kašlja koji može oštetiti sluznicu i izazvati krvarenje. Takav učinak imaju kapi, sirupi, supozitoriji i granule, koje valja koristiti pod liječničkim nadzorom. Mukolitici su sredstva koja razrjeđuju sluz i olakšavaju iskašljavanje sluzi. Proizvode se u različitim oblicima. Sprejevi sadrže fiziološke otopine, termatnu ili morsku vodu koja ovlažuje stuznice. Posebno je korisna termalna i morska voda jer sadrži tvari koje smiruju nadraženu sluznicu i jačaju njene obrambene sposobnosti. Ovlaživači prostora vrlo su korisni u slučaju kašlja koji se javlja kao posljedica nadražaja sluznice toplinom, parama, dimom... Ako odlučite vodi u ovtaživaču dodati neko esencijalno ulje, odaberite esencijalno ulje metvice iti eukaliptusa, no vodite računa da ih bebe i djeca ponekad ne podnose. Antibiotici su u slučaju virusnih bolesti potpuno nedjelotvorni, stoga se koriste isključivo na preporuku liječnika, koji će ih propisati samo za liječenje bolesti kojima su uzročnici bakterije.

Upotreba propolisa u prevenciji i liječenju temelji se na iskustvima drevnih metoda liječenja. U starom Egiptu svećenici su propolis upotrebljavali za mumificiranje tijela umrlih, Grci i Rimljani su ga upotrebljavali ponajprije za liječenje i cijeljenje rana, Inke su propolisom snižavale temperaturu, a u carskoj Rusiji propolisom su liječili karijes i upale usne šupljine. U 18. stoljeću upotreba propolisa u narodnoj medicini bila je vrlo raširena. Koristio se za liječenje upaljenih dišnih puteva, opeklina, hemoroida, herpesa, žuljeva, uboda insekata i rana. Potom se na propolis donekle zaboravilo, da bi danas, kad za prevladavanje različitih zdravstvenih tegoba sve češće tražimo prirodna rješenja, propolis ponovo dobio na važnosti.

Što je propolis?

Sastavljen je iz različitih biljnih smola koje pčele prikupljaju na izdancima različitog drveća. Prikupljenoj smoli pčele dodaju izlučevine svojih žlijezda, bogate fermentima, i ostavljaju u košnicama, gdje tu mješavinu preuzimaju druge pčele i dodaju joj vosak kako bi smjesa postala ljepljiva, tako nastaje propolis. Pčele upotrebljavaju propolis kao dezinfekcijsko sredstvo i materijal za izolaciju i zaštitu. Njime začepljuju pukotine i procjepe te smanjuju ulazne otvore kako bi osigurale najbolju toplotnu zaštitu i spriječile ulazak neprijatelja u košnicu. Propolisom ili mješavinom popravljaju i dezinficiraju saće, balzamiraju mrtve napadače koji su preveliki da bi ih izbacile iz košnice te tako sprečavaju truljenje.

Karakteristike propolisa

Brojni medicinski izvještaji dokazuju da propolis sprečava razvoj bakterija i virusa i uništava ih, ima blago anestetsko djelovanje, ubrzava zarastanje rana i pomaže kod liječenja upala. Flavonoidi u propolisu imaju izuzetno važnu ulogu u čuvanju kapilara, povećavaju učinkovitost askorbinske kiseline (vitamina C) i učinkovito smiruju različite upale. Propolis poboljšava imunitet i pomaže kod reumatskih bolesti i artritisa. Djeluje kao antioksidant i jača obrambene sposobnosti organizma. Upotrebljavamo ga kod slabokrvnosti, bolesti dišnih puteva, upale ždrijela, grla, usne šupljine i nosnih šupljina, upale srednjeg uha i zubobolje. Isto tako, učinkovito pomaže u slučaju upale želučane sluznice, rana na želucu i dvanaesniku, upale debelog crijeva, hemoroida, upale urinarnog trakta i spolnih organa, povreda i upala na koži, jer djeluje antibakterijski i antiseptički.

Više oblika i namjena

Propolis se upotrebljava u različitim oblicima: • u alkohoinoj otopini u obliku kapijica i dezinfekcijskog sredstva za sprečavanje upala sluznice usne šupljine, zubnog mesa, ždrijela, zubnih tkiva, za liječenje herpesa na usnama, površinskih rana i ogrebotina • u obliku pastila u kombinaciji s vitaminima za poboljšanje imunosnog sustava i dezinfekciju usne šupljine • u bezalkoholnoj otopini u obliku kapljica za liječenje herpesa, lakših opekotina, rana, ogrebotina i rana na želucu • na vodenoj osnovi namijenjen je svima koji izbjegavaju alkohol (primjerice djeca i trudnice) • mast s propolisom ubrzava cijeljenje rana, ogrebotina i takših opekotina, smiruje upaljenu i problematičnu kožu.

Ako hrana samo protrči kroz organizam ili u kupaonici kampirate čekajući da vam proradi probava - svakako potražite rješenje za njezinu normalizaciju. Jer, PROBAVA SE ODRAŽAVA NA CIJELI ORGANIZAM. U stanju smo satima pričati i napisati čitave traktate o hrani i načinima na koje smo ju pripremali prije nego se našla u tanjuru serviranom za svečarski ili svakodnevni ručak. No, nemamo običaj niti sekundu potrošiti na razglabanje o njezinoj probavi - iako dobro znamo da veliki dio od onoga što smo unijeli u tijelo negdje mora i izaći. Brže ili sporije. Veza hrane, probave i općenito zdravlja organizma odavno je poznato. Liječnici stalno upozoravaju da već u ustima, usitnjavanjem hrane počinje njezina priprema za dobro probavljenje i apsorpciju u crijevima. Probava koju je u želucu pokrenula želučana kiselina, u najvećoj mjeri završava u tankom crijevu gdje se, preko crijevne stijenke, ujedno i apsorbiraju hranjive tvari. Tek se rijetki spojevi razgrađuju i upijaju u debelom crijevu, pa ono služi kao svojevrsno skladište odakle se kroz 18 do 24 sata otpadne tvari izlučuju iz organizma. Zato svaki problem u tankom ili debelom crijevu može izazvati darmar u cijelom organizmu.

PRIRODNO USPORAVANJE

Brojni su razlozi mogućih probavnih problema. Najčešći su usporen rad crijeva, odnosno neredovite i tvrde stolice (konstipacija), te zatvor ili izostanak spontanog pražnjenja crijeva (opstipacija). Zbog prirodnog usporavanja svih funkcija tijekom životne dobi, s ovim se problemom povremeno ili učestalo muči gotovo polovica žena iznad 40. godina. Rafinirana hrana, malo kretanja i uzimanja tekućine kroz dan, kao i pojedini lijekovi (dijuretici, antacidi, beta-blokatori, lijekovi za opuštanje mišića, tablete željeza), kao i poremećaji i bolesti (dijabetes, bolesti bubrega i poremećaji štitnjače) povećavaju rizik ili pogoršavaju lijenost crijeva.

DUGA LISTA SINDROMA, POREMEĆAJA

Suprotnost predstavljaju meke i rijetke stolice, odnosno proljev. Proljev može biti posljedica loše prehrambene kombinacije (npr. sladoleda i ispijanja velike čaše vode), no obično nastaje zbog virusne infekcije (infektivni gastoenerokolitis). Tada ga prate i neugodni bolovi u trbuhu, mučnina, povraćanje. Češći je kod djece te osoba koje putuju u daleke krajeve. Posljednjih godina sve veću pažnju plijeni sindrom iritabilnog crijeva. Poremećaj kojega obilježava kombinacija ponavljanih zatvora i proljeva, popraćena bolovima u donjem dijelu trbuha. Radi se o neugodnom poremećaju koji se obično javlja kod mladih ljudi. Tu nije kraj popisa, jer čitav niz bolesti tankog i debelog crijeva ozbiljno remeti probavu. Primjerice: specifične upalne bolesti, poput ulceroznog kolitisa, upale crvuljka, Crohnove bolesti; zatim opstruktivni poremećaji, kao zapetljaj crijeva, priraslice, bruh; te zloćudne bolesti među kojima prednjači rak debelog crijeva.

SIGURNA DIJAGNOZA

Osim iscrpnog opisa tegoba i fizikalnog pregleda, veliku ulogu u otkrivanju pravog uzročnika muke s probavom - imaju pretrage. Rengen crijeva može pokazati polipe, tumore i druge neuobičajene tvorbe u crijevima. Kolonoskopija koja nije ništa drugo nego endoskopski pregled debelog te završnog dijela tankog crijeva - otkriva upalne bolesti crijeva i krvarenje. Osim za postavljanje dijagnoze, kolonoskopija može poslužiti kao preventivna metoda jer liječnik tijekom pregleda (pomoću posebnih elektroomči) može ukloniti polipe u crijevu. Polipi se mogu naime prometnuti u rak crijeva. Probavne tegobe liječimo ovisno o njihovim uzrocima. Najčešća metoda je usvajanje zdravih prehrambenih navika, uz uzimanje preparata ili lijekova koji smiruju simptome. No, ponekad je potrebno kirurško liječenje.

POKRENITE PROBAVU

Najprirodniji načini poticanja probave su fizička aktivnost koja pomaže boljoj pokretljivosti crijeva i hrana sa prehrambenim vlaknima koja u crijevima nabubre pa tako povećaju volumen stolice. Mnogima su draga sredstva za poticanje pražnjenja crijeva (laksativi), no liječnici upozoravaju da ih se ne smije uzimati dulje vrijeme zbog navikavanja organizma. U narodu su po laksativnom djelovanju poznate mineralne vode koje sadrže magnezij, zatim sjemenke lana te biljke aloja i sena.

Štitnjača je relativno mala žljezda smještena na prednjoj strani vrata, a najvažniji hormoni koje proizvodi su trijodtironin (T3) i tiroksin (T4). Njezin se rad odvija pod utjecajem hipofize - žlijezde koja je anatomski i funkcionalno blisko povezana s mozgom, a svojim hormonima regulira rad većine naših drugih žlijezda s unutranjim izlučivanjem. Uz to još i regulira neke druge tjelesne funkcije, poput dojenja i metabolizma vode u organizmu. Hormon kojim hipofiza regulira rad štitnjače naziva se tireotropin ili TSH. Ovaj hormon potiče izlučivanje tiroksina i trijodtironina, koji pak s druge strane - ako ih ima previše - po principu negativne povratne sprege, smanjuju lučenje TSH.

BLAG ILI TEŽAK POREMEĆAJ

Hormoni štitnjače određuju brzinu odvijanja mnogih metaboličkih funkcija u našem tijelu, poput utroška energije i proizvodnje topline, brzine rada srca, brzine probave, a utječu i na tjelesnu težinu i sl. Stoga je važno da štitnjača dobro funkcionira, jer se posljedice prekomjernog ili preslabog rada odražavaju na mnoge tjelesne organe.

TSH PRVI DETEKTIRA PROBLEM

Poremećaje štitnjače - pogotovo ako je riječ o njezinom slabijem radu - danas otkrivamo najčešće već u vrlo ranom, pretkliničkom stanju dok još nema simptoma bolesti. Ukoliko štitnjača slabije radi odmah se naime aktivira hipofiza te počne pojačano stvarati TSH pa se tako neko vrijeme održava potrebna razina hormona štitnjače u organizmu. Zato osoba obično nema nikakve simptome poremećaja štitnjače. Stoga je najčešće dovoljno napraviti tek TSH pretragu, kao inicijalnu hormonalnu pretragu koja se radi kad se sumnja na probleme sa štitnjačom. Ukoliko je razina ovog hormona uredna, malo je vjerojatno da postoji poremećaj funkcije štitnjače koji bi zahtijevao liječenje. TSH je naime vrlo osjetljiv hormon pa njegova razina raste i kod vrlo blago usporene funkcije štitnjače, čak i kada je razina T3 i T4 još uredna.

OD UMORA DO HRAPAVOG GLASA

S daljnjim nastavkom bolesti, kada više ni hipofiza svojom pojačanom aktivnošću nije u stanju održavati adekvatnu sintezu hormona štitnjače u organizmu, pojavljuju se različiti simptomi. Najčešći je osjećaj umora, a obično se javljaju i neki drugi, poput suhe i perutave kože, otečenosti lica i tijela, porasta tjelesne težine, hrapavog glasa, zimogroznosti i sličnog. Moguća je i pojava pospanosti. Razina TSH obično se mijenja u suprotnom smjeru od razine T3 i T4, pa je stoga TSH obično povišen ako su hormoni štitnjače sniženi.

HORMONI ODREĐUJU RITAM

Hormoni štitnjače utječu i na ritam srca, tjelesnu težinu, razinu kolesterola u krvi, u nekim slučajevima i na mentalnu aktivnost, a ponekad disbalans hormona štitnjače dovodi i do poremećaja menstrualnog ciklusa. Kako T3 i T4 inače ubrzavaju metabolizam u organizmu, ukoliko ovih hormona nema dovoljno, smanjuje se proizvodnja energije u tijelu, pa se osoba često osjeća pospano i dugo spava. Ali, to nije pravilo. Usporavanje metabolizma u mozgu dovodi do slabljenja intelektualnih funkcija, poput slabije koncentracije, pamćenja, a mogući su i psihijatrijski poremećaji. Kod starijih osoba nerijetko se javlja depresija, koja čak može biti jedini simptom slabljenja funkcije štitnjače.

TEKUĆINA OKO SRCA I PLUĆA

Kao posljedica usporavanja metabolizma u tijelu, usporava se i rad srca što se očituje usporenim pulsom. Osim toga, obično dolazi do nakupljanja tekućine u rahlim tkivima u tijelu, što se može lako zamijetiti na potkoljenicama, ali i licu. Lice gubi izražajne crte, mimika je oskudnija, koža bljeda, a u težim oblicima bolesti mogu i kapci biti otečeni. Zbog nakupljanja tekućine u glasnicama, one postaju deblje a glas dublji i promukao. A uslijed nakupljanja tekućine u tijelu uočljiv je i porast tjelesne težine. Kao posljedica sporijeg rada srca i nakupljanja tekućine u tijelu može - pogotovo kod starijih osoba - doći do zatajenja srca sa značajnijim nakupljanjem tekućine oko pluća i srca. To zahtijeva kompleksno liječenje.

VAŽNO JE I NASLIJEĐE

Interesantno je da se zbog hipotireoze štitnjača može, ali i ne mora povećati. Povećanje štitnjače se inače naziva gušom ili strumom. Kod ovog poremećaja uzrok guše je hipofiza koja luči veće količine hormona TSH a oni, između ostaloga, dovode do povećanja volumena štitnjače. Međutim, to nije slučaj kod svih osoba s hipotireozom. Ako je uzrok hipotireoze neki proces koji dovodi do propadanja štitnjače, onda se sama žlijezda s vremenom smanji i ožiljno promijeni a lučenje hormona postaje sve manje. Takva je bolest primjerice kronična upala štitnjače, Hashimotov tireoiditis. Ova je bolest posredovana protutijelima koja kroz dulji period (ponekad i desetke godina) uzrokuju propadanje žlijezdanog tkiva štitnjače i urastanje veziva u nju.

POMOĆ U TABLETI

Nakon što se postavi prava dijagnoza, osobama s hipotireozom može se relativno jednostavno pomoći. Današnji lijekovi mogu naime hipotireozu dobro kontrolirati, mada ju ne mogu izliječiti. Bolesnoj osobi se tako daju hormoni štitne žlijezde u obliku tableta, a liječenje je dugotrajno, obično i doživotno. Ponekad su potrebne i prilagodbe doze lijeka. Na hrvatskom tržištu je od lijekova prisutan jedino levotiroksin, preparat koji se i u svijetu najčešće koristi za liječenje hipotireoze. U velikom broju slučajeva on postiže adekvatnu razinu hormona štitnjače, te postupni nestanak simptoma hipotireoze. Kada je jednom pronađena odgovarajuća doza lijeka, obično je potrebno da oboljela osoba tek jednom godišnje prekontrolira razinu TSH, i eventualno T4 u krvi. Treba napomenuti da je kod vrlo teških poremećaja u lučenju hormona štitnjače moguć i smrtni ishod. Srećom, danas se to vrlo rijetko događa kako zbog vrlo dobre dijagnostike tako i terapije.

Dobro je znati:

>> Krvnim pretragama lako možemo saznati razine TSH (hormona kojega luči hipofiza) te hormona T3 i T4, koje stvara štitnjača. >> Laboratorijske pretrage otkrivaju i povišenu razinu kolesterola u krvi, koja se također često javlja kod hipotireoze. >> Među najpoznatijim vidljivim simptomima smanjenog rada štitnjače su suha i perutava koža te suha i lomljiva kosa. >> Kod žena može doći i do poremećaja menstrualnih ciklusa, a ponekad čak i izostanka mjesečnice. >> Zbog hipotireoze relativno često se javija i smanjenje, pa i potpuni gubitak spolne želje.

Čak 20-40 posto žena tijekom života preboli barem jednu urinarnu infekciju, a čak se 2-4 posto žena s tom bolešću mokraćnog sustava susreće svake godine. Znate li kako nastaju i kako ih spriječiti?

1. Cistitis je vrlo česta urinama infekcija?

TOČNO. Ovisno o zahvaćenom organu razlikujemo tri tipa infekcija: uretritis - infekcija uretre (mokraćovoda); cistitis - infekcija mokraćnog mjehura, pijelonefritis - infekcija bubrega. Cistitis je doista najčešći.

2. Većinu urinarnih infekcija uzrokuju virusi?

NETOČNO. Uzročnici infekcija mokraćnog sustava jesu bakterije koje dospiju u mokraćovod i ondje se razmnožavaju te ulaze u mokraćni mjehur, a slijedom toga mokraća postaje inficirana. U najvećem broju slučajeva uzročnik je bakterija Escherichia coli.

3. Riječ je o bezopasnim infekcijama?

TOČNO i NETOČNO. Opasnost ovisi o organu koji infekcija zahvati. Ako se bakterije nastane u mokraćnom mjehuru, uzrokuju cistitis, najčešće bezopasnu infekciju. No ako bakterije dospiju do bubrega, uzrokuju pijelonefritis, potencijalno vrlo opasnu infekciju koju je potrebno čim prije početi liječiti.

4. Spolni odnosi pogoduju razvoju uroinfekcija?

TOČNO. Savjetuje se mokriti nakon svakog spolnog odnosa da bi se upravo putem mokraće odstranile eventualne bakterije. A za sprečavanje uroinfekcija, ali u prvom redu za zaštitu od spolno prenosivih bolesti, preporučuje se uporaba prezervativa, posebno osobama bez stalnog partnera.

5. Šećerna bolest pogoduje razvoju uroinfekcija?

TOČNO. Zbog povećane koncentracije šećera u krvi lakše se razmnožavaju bakterije i gljivice, uzročnici urinarnih i kožnih infekcija.

6. Cistitis prolazi spontano?

TOČNO. U nekim se slučajevima ipak preporučuje liječenje antibioticima kako bi se infekcija u potpunosti izliječila i spriječili recidivi. Savjetuju se i dodaci prehrani s aktivnim tvarima koje pomažu odstraniti patogene mikroorganizme iz urinarnog trakta.

7. Urinarne infekcije liječe se analgeticima?

NETOČNO. Iako su neke infekcije popraćene vrlo neugodnim osjećajem žarenja i bolovima pri mokrenju, riječ je o bakterijskim infekcijama te se one liječe u prvom redu antibioticima, ali ne prema vlastitoj procjeni već uz liječnički savjet i kontrolu.

8. Samo se žene suočavaju s uroinfekcijama?

NETOČNO. Točno je da urinarne infekcije uglavnom pogađaju žene. Muškarci su zbog drugačije anatomske građe mokraćnog sustava prirodno zaštićeniji u usporedbi sa ženama, ali nisu potpuno zaštićeni, a opasnost od obolijevanja u muškaraca povećava se usporedo s godinama.

9. Sok brusnice i vitamin C pomažu spriječiti cistitis?

TOČNO. Povećavaju kiselost mokraće čime se onemogućava razmnožavanje bakterija. Aktivni sastojci brusnice sprečavaju zadržavanje bakterija na stijenci mokraćnog mjehura.

10. Dijagnoza se postavlja analizom mokraće?

TOČNO. Za dijagnosticiranje uroinfekcija nije potrebna analiza krvi, bolesti se utvrđuju laboratorijskom analizom mokraće, ponekad je potrebna i urinokultura kako bi se otkrio uzročnik i propisala primjerena terapija.

SEDAM TRIKOVA

Iako su vrlo česte, smetnje mokrenja i infekcije mokraćnog sustava moguće je spriječiti. 1. Ne zadržavajte mokraću, čim osjetite potrebu za mokrenjem, otiđite u nužnik jer produljeno zadržavanje mokraće u mokraćnom mjehuru stvara uvjete povoljne za razmnožavanje štetnih mikroorganizama, a to znači i mogućnost razvoja infekcije. Produljenim suzdržavanjem od mokrenja povećavate usto opasnost od pojave hipertonije sfinktera mokraćnog mjehura. 2. Izbjegavajte naprezanje prilikom mokrenja. Znate li da je prirodno dnevno mokriti 6-8 puta, mjesečno nam za to treba otprilike 1-2 sata. 3. Uvijek do kraja ispraznite mokraćni mjehur. Zapamtite da je svako zadržavanje mokraće prilika za razmnožavanje mikroorganizama, potencijalnih uzročnika urinarnih infekcija. 4. Nemojte namjerno prekidati mokrenje, to otežava potpuno pražnjenje mokraćnog mjehura. 5. Uvijek se pomokrite nakon spolnog odnosa. 6. Higijenske uloške koristite samo u danima menstruacije i često ih mijenjajte, zapamtite da vlaga potiče razmnožavanje mikroorganizama. 7. Brišite se uvijek od naprijed prema straga kako mikroorganizmi s anusa ne bi dospjeli u rodnicu.

SAVJET VIŠE

Ako u mokraći opazite tragove krvi, obratite se liječniku, uzrok može biti urinarna infekcija, kamenac u mokraćnom sustavu ili neko teže bolesno stanje bubrega.

1. Izbjegavam najopasniju vrstu šećera

To je saharoza koju sadrže slatkiši, med, marmelada. No osim vrste šećera važno je i koliko dugo on ostaje u usnoj šupljini. Šećer koji se lijepi za zube najopasniji je za njihovo zdravlje. Bez obzira na to koje je vrste, šećer koji čak i nakon četkanja ostaje na površini zuba idealna je osnova za stvaranje karijesa. Slično je i sa škrobom. Iako škrob koji sadrže kruh, keksi i žitarice manje utječe na stvaranje karijesa od saharoze, on u usnoj šupljini ostaje dulje od nekih drugih hranjivih tvari, a to znači da ipak pridonosi stvaranju karijesa. No to nije razlog da iz prehrane izbacite škrob. Pomoći će ako škrobne namirnice jedete s mliječnim prerađevinama koje sadrže kalcij, neophodan za zdravlje zuba - kruh jedite sa sirom, žitarice s mlijekom.

2. Izbjegavam opasne slatkiše

Na prvom mjestu opasnih statkiša su žele bomboni. Bez obzira na to koju vrstu šećera sadrže, u njihovu je sastavu uvijek želatina koja se lijepi za zube, čime na površini zuba zadržava i bakterije, a uz to bakterijama stvara idealne uvjete za razmnožavanje. Ako doista ne možete zamisliti život bez slatkih okusa, pronađite manje štetne varijante statkiša - bombone i karamele zamijenite kockicama crne čokolade.

3. Izbjegavam međuobroke i grickalice

Svaka namirnica potiče lučenje sline, a sastojci nekih namirnica u spoju sa slinom mogu potaknuti demineralizaciju zuba. To je prvi korak ka karijesu. Dakle, svaki je obrok, pa tako i međuobrok, potencijalni neprijatelj zuba. Rješenje? Pranje zuba poslije svakog jela, pa čak i nakon jedne jabuke ili šalice zašećerena čaja jer pranjem zuba prekidamo djelovanje šećera i kiseline.

4. Jedem dosta tvrdih namirnica

Žvakanje aktivira mišiće. Osim toga žvakanje potiče lučenje sline koja smanjuje kiselost sadržaja i čisti usnu šupljinu. Uistinu je zdrava odluka jesti tvrde namirnice, dobro žvakati svaki zalogaj, a nakon svakog obroka oprati zube ili žvakati gumu za žvakanje koja ne sadrži šećer.

5. Umjesto deserta jedem sir

Doista je malo namirnica koje ne potiču stvaranje karijesa, ipak - ima ih. Sir je jedna od tih namirnica. Smanjuje kiselost u usnoj šupljini i neutralizira štetne učinke nekih namirnica. Sir sadrži i dosta kalcija i fosfora te povećava zaštitni učinak sline. Zdrava je odluka umjesto čokoladice ili kriške torte pojesti komad sira, a ako k tome odaberete onaj s manje masnoće, pojeli ste doista zdrav obrok.

Dobro je znati:

• 20 minuta nakon obroka na zubima se počinju stvarati naslage i počinje lučenje kiseline, zube je stoga potrebno oprati odmah nakon jela. • Ako jedete izvan kuće, odlična zamjena za četkicu i pastu za zube je guma za žvakanje bez šećera.

Dobro je poznato da čokolada snižava krvni tlak, poboljšava funkcije krvnih žila te smanjuje rezistenciju na inzulin. Kakao, glavni sastojak čokolade, sadrži flavonoide, snažne antioksidanse koji sprečavaju oksidaciju "lošeg" kolesterola, koji pak povezujemo s povećanim rizikom od moždanog udara i ostalih kardiovaskularnih poremećaja. Čokolada na tržištu dolazi u obliku tamne čokolade te svijetle, odnosno mliječne čokolade. Tamna čokolada ima puno veće koncentracije kakaa, a time i više flavonoida te manje šećera u odnosu na mliječnu čokoladu. Općenito, čokolada na EU tržištu ima veći udio kakaa od čokolade na američkom tržištu. Novo istraživanje provedeno na 33.372 žena u Švedskoj u dobi od 49 do 83 godina, objavljeno u časopisu Journal of the American College of Cardiology, otkriva da žene koje tjedno pojedu najmanje 2 čokolade (100 g) imaju za čak 20% manji rizik od pojave moždanog udara u usporedbi sa ženama iste dobi i tjelesne mase koje rijetko jedu čokoladu.

Svako malo čistite hladnjaki iz njega izbacujete namirnice kojima je prošao rok trajanja. Jeste li ikada pomislili da izbacite i majonezu? Nutricionisti su je stavili na prvo mjesto najnezdravijih namirnica, jer je krcata kalorijama a zbog svog privlačnog okusa mami nas da ju jedemo i jedemo bez prestanka. Izračunali su da sa četvrt šalice majoneze unosimo više od 360 kcal te dobivamo 40 g sala! Stoga ili light majoneza ili ništa – savjetuju svima koji paze na težinu.

Čak 60% naše ukupne tjelesne mase čini voda, pa o tjelesnoj masi i našoj životnoj dobi ovisi i dnevna potreba za tom izuzetno važnom tekućinom. Odrasla osoba dnevno mora unijeti 0,02 do 0,025 dl vode na svaki kilogram tjelesne mase - što znači da osoba teška 70 kg treba unijeti 1,4 do 1,7 litara vode dnevno. Drugačije rečeno, 6 do 8 čaša. No, moramo znati da se u taj iznos ubraja i tekućina pristigla u organizam obrocima - juhom, varivom - kao i voćem koje sadrži vodu, npr. lubenica. Povećana tjelesna aktivnost, bolest i pojedina fiziološka stanja organizma zahtijevaju i veći dnevni unos tekućine. Pojačanim znojenjem organizam gubi dragocjene minerale koji su ujedno i elektroliti s brojnim funkcijama. Unosom vode pomažemo organizmu da obnovi njihove zalihe, a ujedno pomažemo procesu probave, regulaciji krvnog tlaka te uklanjaju štetnih tvari.

Pijte prije nego ožednite

S obzirom da konzumirana voda sporo prodire u tjelesne stanice važno je kontinuirano uzimanje tekućine tijekom dana kako bismo omogućili njen ulazak u stanične strukture. Dehidracija je stanje smanjene količine izvanstanične i unutarstanične vode u organizmu, a povezana je sa propadanjem mišića, oštećenjem staničnih struktura, ubrzanim starenjem. Prvi pokazatelji koji signaliziraju da nam nedostaje tekućine su suhoća usana, umor, žeđ, tamno žuta boja urina. To upozorenje moramo shvatiti ozbiljno (naročito ljeti), jer organizam može vrlo lako osjetiti posljedice koje mi prepoznajemo kao poremećaj koncentracije, pažnje, glavobolju pa čak i poremećaj svijesti. Već malim gubitkom vode u opasnost dovodimo naše organe, a posebno moramo voditi računa o dojenčadi i djeci, koja su zbog slabije razvijenih mehanizma znojenja posebno osjetljivi. Zato ona imaju i veće potrebe za vodom od odraslih - pa tako dijete od godine dana treba oko 1 dl vode na 1 kg tjelesne mase/dan, dok su potrebe dojenčadi i veće. No, moramo uzeti u obzir da tekućinu dobivaju i pijući mlijeko, što predstavlja glavnu namirnicu u toj dobi. Također ne smijemo zaboraviti trudnice i dojilje koje imaju povećanu potrebu za svim nutrijentima, pa su u njihovoj prehrani dobrodošle vode s većim udjelom minerala. Prednost naravno trebaju dati negaziranim vodama. Uzimanjem dovoljnih količina vode one osiguravaju pravilan razvoj djetetovih kostiju i zubi te održavanje kvalitete vlastitih kosti i zubi. Ujedno, potiču mokrenje te time smanjuju neugodno oticanje.

Sinergija korisnih sastojaka

Najveći postotak vode nalazi se u našim mišićima, pa stoga sportaši i rekreativci tijekom povećanih fizičkih aktivnosti moraju povećati unos tekućine. Pri tome je važno da otprilike sat vremena prije aktivnosti, unose svakih 15-tak minuta manje količine tekućine, kako bi postigli pravilnu hidraciju organizma. Naravno, i nakon aktivnosti trebaju nadoknaditi gubitak vode. Voda je najbolji izbor za nadoknadu tekućine zbog svog prirodno uravnoteženog sastava. U vodi, u sinergiji djeluje više elemenata koji podupiru fiziološke procese u našem organizmu - a to su natrij, kalij, magnezij, kalcij, kloridi, sulfati, fluoridi, hidrogenkarbonati i ostali elementi.

Puno je mogućnosti

Na tržištu danas možemo naći različite vrste flaširanih voda - stolne, izvorske, mineralne..., a trend je i dodatak aroma te biljnih ekstrakata u vodu.

Stolna voda

U stvari je to deklarirana voda iz gradskog vodovoda, koja je kemijski i mehanički pročišćena te obogaćena sadržajem dozvoljenih mineralnih tvari. No, može biti i dodatno obogaćena ugljičnim dioksidom, pa dobivamo gaziranu stolnu vodu.

Izvorska voda

Izlazi iz podzemnih formacija prirodnim putem na površinu zemlje. Ti izvori su stari i po nekoliko tisuća godina, a bogatstvo minerala u sastavu stijena koje čine izvor - doprinosi uravnoteženom sastavu i povoljnom omjeru kalcija, magnezija i ostalih tvari. Ova voda sadrži manje minerala od mineralne vode, a zbog tih karakteristika naročito je prikladna za djecu i osobe s različitim oboljenjima. Možemo ju koristiti i za pripremu dječje hrane.

Prirodne mineralne vode

Imaju stabilan mineralni sastav te sadrže više otopljenih mineralnih tvari od ostalih voda. Ovisno o udjelu - natrija, kalcija, kalija, magnezija, klorida, jodida, florida - određen je njen okus te fiziološki učinci na organizam. Ova voda sadrži natrij hidrogen karbonat koji ima različit učinak od natrij klorida (kuhinjska sol). Djeluje alkalno te utječe na acido-baznu ravnotežu (kiselost organizma), koja je često poremećena današnjim načinom prehrane te smanjuje rizik od razvoja kroničnih bolesti. Kiselkasti okus daje im prirodno prisutan ugljični dioksid.

Kiselice

Kiselice su isto prirodne mineralne vode, ali na izvoru sadrže više vlastitog ugljičnog dioksida. Izvori tih voda, u koje je ona prodrla prije stotina tisuća godina, su geološki i fizički zaštićeni. Ako je na deklaraciji navedeno da je to gazirana prirodna mineralna voda, onda znači da joj je tijekom tehnološkog procesa naknadno dodan ugljični dioksid.

Vode posebnog sastava

Postoje i mineralne vode koje su bogatije magnezijem (od 350 do 1000 mg/l). Ispitivanja su potvrdila njihov pozitivan učinak kod mnogih zdravstvenih problema. Općenita je preporuka uzimanja oko 0,5 l ove vode tijekom dana. Kako bi iz nje ispario prirodno prisutan ugljični dioksid, ovu vodu možemo lagano zagrijati. Vode bogate magnezijem potiču peristaltiku crijeva, osobito ako se piju naglo. Stoga dnevnu količinu treba prilagoditi broju stolica - kako ne bismo izazvali negative učinke na probavu. Posebno se ove vode preporučuju kao prirodni izvor magnezija osobama koje pate od njegovog manjka - trudnicama, onima sa tvrdim i neredovitim stolicama, izloženima fizičkom naporu ili stresu.

Aromatizirane vode

Vodama se mogu dodati prirodne i umjetne arome, a takve se službeno deklariraju kao osvježavajuća bezalkoholna pića od biljnih ekstrakata. Sa zdravstvenog stajališta svakako su prihvatljivije od zaslađenih sokova i sličnih napitaka. Ne sadrže konzervanse, a u neke su dodani i vitamini što ih dodatno obogaćuje. Imaju nisku energetsku vrijednost zbog male količine dodanog šećera, iako neke sadrže i umjetne zaslađivače. Stoga ih posebno oprezno trebaju konzumirati dijabetičari. Kod proljeva za nadoknadu tekućine, ipak se preporuča prirodna mineralna voda (ne gazirana) ili čista izvorska. Kod dijeta za mršavljenje, aromatizirane vode tek neznatno pridonose povećanju ukupnog dnevnog energetskog unosa.

Za i protiv

1. Negazirane prirodne mineralne vode bolji su izbor od gaziranih te se preporučuju kod pojačane fizičke aktivnosti i dehidracije uzokovane pojačanim znojenjem. One povoljno utječu na probavu, rad bubrega, pravilan rad srca. 2. Istraživanje u kojem su sudjelovale žene u postmenopauzi dokazuje da prirodne mineralne vode utječu na povećanje gustoće kostiju, jer se konzumiranjem tog pića smanjuje izlučivanje kalcija urinom te sprečava remodeliranje kostiju. 3. Osobama koje imaju povišeni krvni tlak savjetuje se oprezno konzumiranje mineralnih voda. 4. Bubrežni bolesnici koji provode odgovarajuću dijetoterapiju moraju biti oprezni pri konzumiranju mineralne vode, te se savjetovati s liječnikom o njihovom uzimanju kako ne bi prekoračili dnevni dozvoljeni unos soli i minerala. Ta preporuka vrijedi za sve osobe koje su iz zdravstvenog razloga na strožoj neslanoj dijeti. Njima se preporučuju izvorske i oligomineralne vode niže mineralizacije i manje natrija.

Umor, tjeskoba, dobivanje na težini i problemi sa snom samo su neke od posljedica dugotrajnog stresa a ako one potraju predugo, mogu izazvati razne zdravstvene probleme. Na vrijeme ojačajte otpornost na stres i sačuvajte zdravlje od njegovih posljedica. Sasvim je normalno osjećati se umorno nakon napornog dana, zbog toga se ne treba zabrinjavati. No ako se nakon prospavane noći još uvijek osjećate umorno, to bi već mogao biti znak da nešto nije u redu. Evo i zašto. Odgovor tijela na stres, često poznat kao reakcija "bori se ili bježi", prirodni je mehanizam koji nam spašava život u slučaju potencijalne opasnosti. Njega pokreću nadbubrežne žlijezde, što znači da naša sposobnost prilagodbe na stres ovisi uglavnom o nadbubrežnim žlijezdama. No mnoštvo svakodnevnih fizičkih i psihičkih zahtjeva koje pred vas stavlja užurban, moderan način života — uključujući i stresan posao, manjak sna, financijske brige ili emocionalne probleme — navodi naše nadbubrežne žlijezde da misle kako smo neprestano u opasnosti, te one neprestano aktiviraju odgovor na stres i proizvode hormone koji bi nam za to trebali dati snage, kortizol i adrenalin. A to tijelu ne odgovara, štoviše, šteti mu.

Tri faze adrenalnog umora

Do iscrpljenosti nadbubrežnih žlijezdi ne dolazi preko noći, već u tri faze: • napetost - prevladava napetost jer zbog stalnih stresnih opterećenja tijelom cirkulira previše kortizola • napetost i umor - proizvodnja kortizola već je poremećena, pa osobe osjećaju podjednako silan umor (ujutro) i napetost (u večernjim satima) • umor - prevladava umor jer nadbubrežne žlijezde zbog iscrpljenosti proizvode premalo kortizola (sindrom izgorjelosti, eng. burn-out).

Iscrpljene žlijezde

Nadbubrežne ili adrenalne žlijezde, iako fizički smještene na lijevom i desnom bubregu, dio su autonomnoga živčanog sustava koji regulira sve tjelesne funkcije koje naše tijelo obavlja neovisno o našoj volji. Te žlijezde luče više hormona, a u stresnim situacijama luče ih pojačano kako bi organizam brzo bio pripremljen za borbu ili bijeg (ubrzao se rad srca, suzile se krvne žile, podigla razina šećera u krvi i krvni tlak). No takvo pojačano lučenje, iako nam pomaže spasiti glavu, nije namijenjeno da se zloporabi prečesto. Preopterećenost nadbubrežnih žlijezdi s vremenom može dovesti do njihove iscrpljenosti (tzv. adrenalni umor, eng. adrenal fatigue) koja se može očitovati raznim simptomima kao što su: • umor i iscrpljenost • teško razbuđivanje i ustajanje iz kreveta • lagana vrtoglavica nakon ustajanja • buđenje usred noći • gastrointestinalni problemi • preosjetljivost na kemijske supstancije • vrtoglavica • javljanje dosad nepostojećih alergija • potreba za stimulansima kao što su kava, energetski napitci ili cigareta • zaboravljivost i problemi s koncentracijom • oslabljen imunitet • učestalo javljanje kroničnih infekcija • nedostatak energije • teško oporavljanje nakon stresnih situacija • osjećaj bezvoljnosti, depresivnosti, tjeskobe ili razdražIjivosti • nakupljanje masnoće u području struka i dr. Pretpostavlja se da oko 75% radno aktivnih osoba pati od simptoma iscrpljenosti nadbubrežnih žlijezdi u bilo kojem obliku - od stalne napetosti do stalnog umora, a posebno su tome sklone osobe ženskog spola, majke s djecom, jer ih nakon radnog mjesta čeka jedno novo radno polje. Navedene znakove upozorenja na iscrpljenost nadbubrežnih žlijezdi ne treba zanemarivati jer mogu dovesti do ozbiljnijih problema i javljanja autoimunih bolesti, kroničnog umora, hormonske neravnoteže, iritabilnog kolona, fibromialgije, artritisa, preuranjene menopauze hipotireoze, problema s kožom i dr.

Kako okrijepiti žlijezde?

Stanje adrenalnog umora nije trajno stanje, a najvažnije od svega, nadbubrežne žlijezde mogu se regenerirati. Za to nije potrebno uzimati nikakve lijekove, dovoljno je u svakodnevicu unijeti nekoliko važnih promjena, ali biti svjestan njihove važnosti i nužnosti pridržavanja. Smanjenje stresa. Usredotočite se na smanjenje stresa i svoju emocionalnu dobrobit stavite na prvo mjesto. Razne stresove ne možete izbjeći ili izmijeniti, ali možete promijeniti svoj odnos prema njima. Istraživanja su pokazala da to uistinu može smanjiti negativne učinke stresa. Kvalitetan san. Za oporavak i jačanje nadbubrežnih žlijezdi san je nužnost, pri čemu je iznimno važno spavati 7 – 8 sati svaku noć, te krenuti na počinak po mogućnosti ne iza 22 sata, u skladu s ritmom nadbubrežnih žlijezdi. Opuštanje. Nađite vremena za odmor i opuštanje, najmanje jedan sat svaki dan. Hranite se ispravno. Valja izbjegavati namirnice bogate šećerom i jednostavnim ugljikohidratima, uzdržati se od kave i pića s kofeinom, kao i alkoholnih pića. Također je važno ne preskakati obroke, a ponajviše ne doručak. Trebali biste doručkovati ubrzo po ustajanju, a najkasnije do 10 sati. Tijekom dana morate imati još dva obroka (ručak i večeru) te prijepodnevnu i popodnevnu užinu, s tim da bi posljednji obrok trebao biti oko 18 sati. Umjerena tjelesna aktivnost. Tjelesna aktivnost relaksira i pridonosi normaliziranju kortizola, ali samo ako je umjerena. Fitoterapija. Potražite preparate s biljkama kojima se pripisuje adaptogeno djelovanje jer one mogu smanjiti negativne učinke stresa i pomoći u balansiranju nadbubrežnih žlijezdi jer podržavaju rad tjelesnih sustava na razne načine i dovode tijelo u homeostazu. Takve su bilike sibirski ginseng, opnasti kozlinac, rodiola i kordiceps, a posebno sveti bosiljak, po mnogima najpotentniji i najcjenjeniji adaptogen. Biljke adaptogenog djelovanja preporučuje se uzimati tijekom i nakon stresnih situacija jer one pomažu balansirati kortizol, preciznije, pomažu smanjiti previsoke razine kortizola, a podići preniske.

Stres i kortizol - glavni krivci za većinu kroničnih bolesti

Stres je vodeći uzrok javljanja većine kroničnih tegoba i bolesti, od problema nezdrave prekomjerne težine i hipotireoze do preuranjena starenja i bolesti srca, pa i raka. Utjecaj kortizola u našem tijetu osjeća se na razne načine: potiskuje naš imunosni sustav, podiže razinu šećera u krvi, narušava cikluse sna i budnosti, i još mnogo toga. Nije stoga ni čudo da je stres u korijenu većine zdravstvenih problema - kad je proizvodnja kortizola neuravnotežena, pate svi hormonski sustavi, a zajedno s njima i cijelo tijelo.

Što doista znate o učincima duhanskog dima i kako se odviknuti od pušenja? Doznajte znate li razlikovati istinu od neistina koje vam mogu otežati pokušaje odvikavanja?

Moguć je nastanak ovisnosti o nikotinskim zamjenskim proizvodima?

TOČNO I NETOČNO Ovisnost o nikotinu u prvom je redu povezana s brzinom njegove apsorpcije i brzinom njegova dospijevanja u mozak. Flaster ili žvakače gume ne izazivaju tako naglu navalu određene količine nikotina u mozak do kakve dolazi kad povučemo dim cigarete. Još je jedna razlika između nikotinskih pripravaka i cigarete - oni nisu toksični kao cigareta. Naime, toksičan je nikotin koji nastaje izgaranjem duhana. Unatoč tome, veliki broj "bivših" pušača teško se odvikava i od nikotinskih pripravaka zahvaljujući kojima su uspjeli odbaciti cigaretu. Savjet! Bez cigarete bi trebalo izdržati barem godinu dana, a potom nastojati odviknuti se od guma za žvakanje i/ili flastera. Srećom, to se događa gotovo spontano, bez većih kriza ili osjćaja odricanja.

U zreloj dobi prestanak pušenja ne donosi nikakve dobrobiti?

NETOČNO Prestanak pušenja koristan je uvijek, pomaže smanjiti opasne posljedice na zdravlje bez obzira na životnu dob. Dokazano je da su pušači izloženi znatno većoj opasnosti od smrtonosnih bolesti povezanih s pušenjem u usporedbi s nepušačima. Također su boravak u bolnici, trajanje liječenja i oporavka od različitih bolesti znatno dulji u pušača. Nakon nekog kirurškog zahvata u pušača su komplikacije češće, a ožiljci cijele znatno sporije.

Pušenje cigareta uz istovremenu primjenu flastera je opasno?

NETOČNO Ako vjerujete da istovremenim pušenjem cigareta i primjenom nikotinskog flastera izlažete srce dodatnim rizicima - niste u pravu. Dapače, nikotinski flasteri preporučuju se osobama sa srčanim tegobama. Dva modela ponašanja pomoći će vam u odvikavanju: - Pušač ste koji je donio odluku o prestanku pušenja, ali popustili ste i mislite kako bi trebalo odbaciti nikotinski flaster uz objašnjenje da od njega nemate nikakve koristi? Ako ste neko vrijeme uspjeli izdržati bez cigarete, potreban je još samo mali napor da tako nastavite i cigaretu što češće zamjenjujete flasterom. - Strastveni ste pušač koji želi smanjiti količinu popušenih cigareta? U tome vam mogu pomoći nikotinski flasteri, pomoći će vam da se postupno odoviknete od cigareta. Isto vrijedi za elektroničke cigarete, one ne povećavaju opasnost od pušenja i također su korisna pomoć u odvikavanju ili smanjenju broja popušenih cigareta.

16-satni flasteri manje su djelotvorni od 24-satnih flastera

NETOČNO Osjećaj nedostatka nikotina javlja se kad se njegova koncentracija u krvi smanji ispod određene količine. Ako je riječ o snažnoj ovisnosti o nikotinu, taj osjećaj nedostatka javlja se ujutro po ustajanju. Zbog toga je korisno flaster držati tijekom noći. No u slučaju umjerene ovisnosti preporučuje se flaster skinuti prije odlaska na spavanje jer može narušiti kvalitetu spavanja.

Pušenje je moguće smanjiti postupno uz pomoć zamjenskih nikotinskih proizvoda?

TOČNO Velik je broj pušača koji se žele osloboditi te navike, ali 70% njih još uvijek nije spremno na taj "značajan korak". Istovremeno žele smanjiti opasnosti po zdravlje, i to čim prije. Dakle, je li bolje prestati pušiti naglo ili je bolje postupno se odvikavati? Prema istraživanjima, oni koji su se podvrgli nekom od programa odvikavanja postigli su trajnije rezultate, nakon potpunog prestanka pušenja oni su "zovu cigarete" odoljeli dulje od tri godine - neki trajno.

Nakon prestanka pušenja tjelesna težina povećava se u prosjeku za tri kilograma?

TOČNO Većina bivših pušača dobije 2 - 4 kg. dok su strastveni pušači vrlo često pretjerano mršavi. Porast tjelesne težine rezultat je prirodne reakcije organizma koji želi postići potrebnu tjelesnu težinu. Ipak, porast tjelesne težine nije obavezna nuspojava prestanka pušenja – više od 30% starijih pušača ostaje na svojoj tjelesnoj težini. Najbolji način za sprječavanje porasta tjelesne težine je smanjenje kalorijskog unosa, a povećanje tjelesne aktivnosti tj. potrošnje kalorija. Postoji još jedno rješenje – nikotinske gume za žvakanje, za koje je dokazano da pomažu smanjiti tjelesnu težinu.

Trudnice ne smiju koristiti zamjenske nikotinske proizvode?

NETOČNO Čak 25% žena koje puše ne prestaje s tom navikom u trudnoći! Iako su svjesne opasnosti pušenja i trebale bi potpuno odbaciti i cigarete i svaki nikotinski pripravak, one ipak ne uspijevaju. U tom slučaju od pomoći su nikotinski zamjenski proizvodi (flasteri, žvakače gume, tablete), ali treba ih koristiti uz veliki oprez i uz liječničku kontrolu. Trudnice koje koriste nikotinske flastere trebale bi ih skidati prije spavanja. Drugo rješenje su elektroničke cigarete, no valja napomenuti da njihova (ne)štetnost još uvijek nije dovoljno proučena i dokazana. Oprez pri dojenju! Nikotin iz nikotinskih zamjenskih proizvoda dospijeva u majčino mlijeko, jasno je stoga zašto bi u trudnoći i razdoblju dojenja trebalo odbaciti ne samo cigarete nego sve nikotinske pripravke.

Ako ste pušili samo desetak godina dok ste bili mladi to na vaše zdravlje neće ostaviti nikakve posljedice?

NETOČNO Najveća i najmanje poznata posljedica pušenja u adolescenciji je utjecaj duhanskog dima na mozak. Naime, mozak u razdoblju punog razvoja vrlo je osjetljiv. Zbog toga su adolescenti koji puše kutiju cigareta dnevno izloženi višestrukoj opasnosti od psihičkih tegoba, napadaja panike, tjeskobe, agorafobije... A među opasnim posljedicama je i rak. Djevojke koje puše prije prve trudnoće za sedam puta povećavaju opasnost od raka dojke. Uzimaju li uz to i kontracepcijske pilule, one 40 puta povećavaju opasnost od infarkta srca i moždanog udara prije 35. godine života.

Opasnost pasivnog pušenja ne postoji, nastala je kao izmišljotina u antipušačkim kampanjama?

NETOČNO Pasivni pušači čine 10% ukupno oboljelih od raka pluća, osim toga dokazano je da izloženost duhanskom dimu u pasivnih pušača povećava opasnost od raka pluća za 30%. Ali ne samo raka pluća, rak vrata maternice također može biti potaknut pasivnim pušenjem.

Light cigarete manje su opasne od običnih?

NETOČNO Stručnjaci tvrde: to je izvanredni marketinški trik, još jedna u nizu prevara duhanske industrije. Točno je da light cigarete sadrže manje nikotina, ali filtri tih cigareta vrlo su prozračni, oni razrjeđuju dim i samo teoretski smanjuju količinu udahnutog katrana i nikotina. Kako bi zadovoljio potrebu za nikotinom pušeći light cigarete, pušač intenzivnije povlači dim i dodatno povećava propusnost filtra. Ako pušač light cigareta nakon određenog vremena popuši "normalnu" cigaretu, ona će mu se učiniti prejakom. No najveća je razlika u aromama koje u light cigaretama "omekšavaju" miris i okus sastojaka duhana, čime se stvara dojam da su light cigarete manje opasne.

Život bez cigareta - život bez tjeskobe!

Dobrobiti prestanka pušenja su trenutačne, a najveća promjena osjeti se na raspoloženju! To je i dokazano na skupini od 2100 pušača koji su htjeli prestati pušiti. Nakon što su dobili savjete i upute kako koristiti nikotinske zamjenske proizvode, odredili su i datum prestanka. Nakon toga odgovarali su na pitanja testa kojim je procijenjen njihov stupanj tjeskobe iti čak depresije. Prvi test proveden je tjedan dana nakon prestanka, potom nakon dva tjedna, pa nakon osam, 16 i 28 tjedana. Svi ispitanici nisu uspjeli prestati pušiti, otprilike polovina ih je bez cigarete izdržala samo dva tjedna, neki su izdržali osam i 28 tjedana. Pri svakom testiranju opaženo je da je skupina koja je uspjela odbaciti cigaretu bila znatno boljeg raspoloženja, a najnesretniji su bili oni kojima to nije uspjelo. I druga su ispitivanja potvrdila pozitivan utjecaj prestanka pušenja na depresiju, tjeskobu i stres. Prema nekim stručnjacima, prestanak pušenja može biti jednako djelotvoran kao antidepresivi koji se propisuju za liječenje smetnji ponašanja.

Pelenski osip vrlo je čest, posebno u prvim mjesecima života, i pogrešno se povezuje s alergijom na neku vrstu hrane. No iako je bezopasan, ponekad je vrlo bolan, a tada nemir i plač djeteta uznemiruje i mame, koje obuzima panika. Što učiniti ako, kad skinete djetetu pelenu, opazite crvenilo i nadraženost kože?

O čemu je riječ

Pelenski osip je nadraženost kože uzrokovana dodirom s pelenama. Koža postaje crvena, a ponekad je i posuta prištićima. Ako ništa ne poduzmete, problem se može proširiti i prerasti u bolnu upalu popraćenu oštećenjima kože i mjehurima. Najčešće se pelenski osip javlja na koži stražnjice, u pregibima kože i na koži vanjskog dijela spolnih organa. Glavni uzrok je pelena koja prekriva nježnu dječju kožu osjetljivu na vlagu i toplinu, a upravo ispod pelena razvijaju se vlaga i toplina. Amonijak sadržan u mokraći i povećana kiselost dječje stolice ne poboljšavaju stanje. Uporaba nekih proizvoda za njegu dječje kože može pridonijeti pojavi pelenskog osipa, to se ponajprije odnosi na vlažne maramice, različite šampone i sva sredstva za pranje koja imaju abrazivno djelovanje. Za pojavu pelenskog osipa u nekim se slučajevima optužuju antibiotici, ali i izbijanje zubi i prehlade gornjih dišnih puteva, no do sada te optužbe nisu dokazane - i dalje kao glavni uzrok pojave pelenskog osipa ostaju pelene.

Što učiniti

Važno je čim prije nešto poduzeti, čim se pojavi crvenilo na koži djeteta. Kožu treba prati sprijeda prema natrag, specijalnim dječjim sapunom ili šamponom, potom dobro isprati mlakom vodom i pažljivo osušiti tapkanjem ručnikom, nikako trljanjem. Tek na potpuno čistu i suhu kožu nanosi se zaštitna krema, po mogućnosti na bazi cinkova oksida. Krema se nanosi na zahvaćenu kožu i na okolni dio, u debelom stoju. Kremu ne treba odstranjivati pri svakom mijenjanju pelena, dovoljno je dodati na mjestima s kojih je odstranjena trljanjem pelene ili pranjem. Ako je koža jako nadražena, ispirite je specijalnim sredstvom koje se nabavlja u ljekarni (na bazi kalijeva hipermangana), a o uporabi sredstva najbolje je da potražite savjet ljekarnika.

Dodatna njega

Nakon pranja nemojte djetetu odmah stavljati pelenu, pustite da koža mato "diše". Ostanite s djetetom u dobro zagrijanoj kupaonici ili sobi nakon kupanja. Osim što će se koža dobro osušiti na zraku, dijete će biti zadovoljno time što je "oslobođeno" stiska pelene. Ako se osip ponavlja i ako traje više dana, upotrebljavajte specijalne, pamučne pelene. U svakom slučaju, važno je redovito mijenjati pelene, čim se dijete pomokri i odmah nakon stolice, nakon svakog obroka i/ili dojenja.

ZAPAMTITE

Provjerite tjelesnu temperaturu djeteta i ako je povišena, potražite liječnika. Liječniku se obratite i ako dijete plače pri svakom mijenjanju pelena, ako se osip pogorša ili traje dulje od tri dana.

IZBJEGAVAJTE

Pelenski osip spriječit ćete ili barem uvelike smanjiti mogućnost da se pojavi ako ne upotrebljavate: • proizvode za njegu bebe s mirisima i alkoholom • pelene koje ne propuštaju zrak

Smatra se da prehladu uzrokuje dvjesto različitih vrsta virusa. Najčešće zahvaćaju nos, grlo, sinuse, ali i donje dišne puteve. Najčešči simptomi su kašalj, curenje nosa, bolno grlo ili "grebanje" u grlu, te blago povišena tjelesna temperatura. Iako je riječ o prolaznoj i bezopasnoj tegobi, prehlada zna biti vrlo neugodna jer slabi osjet okusa i mirisa, limfni čvorovi mogu se povećati i postati bolni, a nije rijetka ni glavobolja. Iako nam ne onemogućava uobičajene dnevne aktivnosti, prehlada ih itekako otežava. Srećom, organizam prehladu spontano prevladava za nekoliko dana, najviše tjedan. Za razliku od prehlade, gripa ima drugačiji tijek bolesti premda su neki simptomi jednaki ili slični. Najvažnija je razlika u tjelesnoj temperaturi, dok je kod prehlade temperatura najčešće samo blago povišena, u slučaju gripe temperatura iznosi 39 - 40 °C i nastupa naglo. Druga najveća razlika je u snažnim, raširenim bolovima koje osjećamo u "svim" mišićima. Kako i gripu i prehladu uzrokuju virusi, najčešće bolest prolazl spontano tijekom jednog tjedna. No kako bi se ubrzalo ozdravljenje i u slučaju gripe izbjegle komplikacije, potrebno ju je preležati. Moguće i najčešće komplikacije gripe jesu bakterijska infekcija pluća i upala mišića, a moguća je i upala srca te upala moždanih ovojnica. Povećanoj opasnosti od komplikacija izložene su starije osobe, trudnice, kronični bolesnici te sve osobe oslabljena imuniteta.

Kako se obraniti

Najbolja obrana protiv gripe jest cijepljenje, no za prehladu takve preventivne zaštite nema. Postoje tek navike i pravila ponašanja koja vam mogu pomoći da zaobiđete viruse uzročnike prehlade: • Izbjegavajte boravak u zatvorenim, slabo provjetrenim prostorijama u kojima boravi mnogo ljudi. • Izbjegavajte bliski kontakt s osobama koje imaju prehladu ili gripu, pogotovo prva dva - tri dana. • Ne dodirujte lice, posebno nos, oči, usne. • Ako su vaša djeca prehlađena ili imaju gripu, nakon igre operite njihove igračke. • Provjetravajte i vlažite prostorije u kojima boravite. O vlažnosti zraka vodite računa posebno ako boravite u prostorijama s centralnim grijanjem. U tim se prostorijama viažnost zraka često spusti ispod 60 posto (idealna vlažnost zraka je 60 - 80 posto). Suh zrak nepovoljno djeluje na sluznice dišnih puteva, isušuje ih i time smanjuje njihove prirodne obrambene mehanizme. • Hranite se kvalitetno i raznovrsno. Jednolična i nutrijentima siromašna prehrana oslabljuje imunitet i olakšava put raznim bolestlma i virusima. • Jedite visoko kvalitetne proteine, naći ćete ih u ribi, nemasnom mesu i grahu. Te namirnice pomažu u izgradnji bijelih krvnih stanica koje imaju važnu ulogu u obrani organizma. Važno je i voće i povrće, zbog vitamina, posebno onih antioksidacijskog djelovanja. • Cijepite se protiv gripe. Osobito ako spadate u rizične skupine: osobe oslabljenoga obrambenog sustava, trudnice, osobe starije dobi, kronični bolesnici. Cijepljenje je vrlo učinkovito sredstvo za zaustavljanje epidemije u ljudi. • Tjetovježba i redovito kretanje potiču oslobađanje imunosnih stanica koje nas štite od prehlade. Preporučuje se trideset minuta svakodnevne tjelesne aktivnosti. • Dovoljan broj sati sna iznimno je važan. Liječnici preporučuju najmanje sedam sati sna svake noći.

Perite ruke

Najučinkovitiji način borbe protiv bakterija i virusa koji izazivaju gripu jest redovito i učestalo pranje ruku. Znate li kako prati ruke? • Toplom vodom iz slavine namočite ruke. • Ruke nasapunajte, najbolje tekućim sapunom. Dobro istrljajte cljelu površinu ruku: dlanove, nadlanice, površinu između prstiju te ispod noktiju, kao i kožu zapešća, to bi trebalo trajati dvadesetak sekundi. • Dobro isperite ruke pod tekućom vodom. • Ruke obrišite čistim ručnikom, ako niste kod kuće, neka to bude papirnati ručnik ili maramica. • Slavinu zatvorite papirnatim ručnikom kako je ne biste dirali opranim rukama. • Ako ruke brišete pamučnim ručnikom, on treba služiti samo za brisanje ruku, nikako i lica.

Svake godine na kraju ljeta opažamo promjene i tragove na koži, što je i poticaj mnogima da dođu na dermatološki pregled jer primjećuju različite promjene ili tvorbe na koži. Osim različitih osipa i hiperpigmentacija, čest razlog pregleda su i dobroćudne promjene — keratoze.

O kakvim je promjenama riječ

Seboroične keratoze dobroćudne su promjene na koži koje se nazivaju i staračke bradavice jer najćešće nastaju u ljudi starijih od 50 godina. Najčešći su dobroćudni tumor kože koji nastaje proširenjem epidermisa uz pojačano stvaranje roževine. Zbog svog masnijeg izgleda, a i zato što su češće na dijelovima tijela gdje je koža masnija, dobile su naziv seboroične. Može ih biti na tijelu tek nekoliko, ali i mnoštvo, uglavnom na licu, vlasištu, ramenima, leđima, dekolteu, no nikada na dlanovima i tabanima.

Kako izgledaju

Keratoze mogu biti diskretnog izgleda kao svjetlosmeđe ili boje kože lagano uzdignute bradavice, hrapave, naborane površine, ponekad s tamnije smeđim točkicama ili čepovima, ali mogu imati i tamnosmeđu i crnu boju. Mogu biti velike od nekoliko milimetara pa do 10 ili 15 milimetara s hrapavom površinom koja se ljušti. Nastaju na nepromijenjenoj koži, bez znakova upale. Često svrbe pa ih se nerijetko razgrebe nakon čega se može razviti upala koja je najčešće i razlog posjeta liječniku. No osim stalnog osjećaja svrbeža i ljuskanja, čest je razlog odlaska lječniku i estetski nedostatak jer keratoze ne prolaze spontano, jednom kada se pojave na tijelu, stalno su prisutne. Na potkoljenicama mogu imati oblik vrlo svijetlih i ravnih bradavičastih pločica koje se nazivaju Stuccokeratoses. Iznenadna pojava velikog broja keratoza na trupu zahtijeva detaljan sistematski pregled jer u podlozi mogu biti maligni tumori gastrointestinalnog trakta ili limfomi.

Kako protječe pregled

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda i dermatoskopije, pri kojoj se koža pregledava uređajem koji se naziva dermatoskop i koji promjene na koži bolje poveća i prikaže, a nakon postavljene dijagnoze preporučuje se i način na koji ih je najbohe ukloniti. Keratoze se mogu ukloniti na nekoliko načina, što ovisi o njihovoj zastupljenosti na tijelu i o dijelu tijela na kojem se nataze. Mogućnosti izbora liječenja su: krioterapija, ekskohleacija, elektrokauterizacija, radiofrekventno, laserski i kirurški. [color-box]Iako su keratoze dobroćudne promjene, osoba koja ima seboroične keratoze treba svakako posjetiti dermatotoga jer se među brojnim seboroičnim keratozama može otkriti i dijagnosticirati maligni tumor kože. Ponekad vrlo tamne keratoze mogu izgledati kao pigmentirani bazaliom ili kao melanom, što je još jedan od razloga za posjet dermatologu.[/color-box]

Kada nekome kažemo da je pretio, to je najčešće posljedica našeg subjektivnog doživljaja te osobe, no liječnici sasvim objektivno pretilost definiraju kao porast tzv. indeksa tjelesne mase (engleski BMI - body mass index) iznad brojke 30 kg/m2. Indeks tjelesne mase u obzir uzima tjelesnu visinu, težinu i površinu tijela te služi za usporedbu. Pretilost predstavlja nepovoljnu okolnost za brojne organske sustave kao što su npr. mišićno-koštani sustav (zbog većeg opterećenja na kosti i zglobove), respiratorni sustav (zbog toga što veliki trbuh radi pritisak na glavni disajni mišić dijafragmu i smanjujući njegove pokrete, smanjuje volumen udahnutog i izdahnutog zraka) i srce (jer povećana tjelesna težina povećava količinu krvi u cirkulaciji i time zahtijeva povećani srčani rad). Iako pretilost jest nepovoljna okolnost za zdravlje, rizik od razvoja bolesti srca i krvnih žila ipak povećava samo trbušna pretilost (sinonimi su abdominalna pretilost, visceralna pretilost, centripetalna pretilost). Radi se o masnom tkivu unutar trbušne (peritonealne šupljine) oko trbušne ovojnice (peritoneuma), unutar i oko nje, te oko unutarnjih organa (bubrezi, crijeva), dakle ne radi se o potkožnom masnom tkivu.

Štetni adipokini

Proučavajući sastav masnih stanica iz trbušne stijenke - adipocita, znanstvenici su otkrili da kod povećanja njihova obujma, što se događa u nastanku trbušne pretilosti, te stanice izlučuju tvari koje vrlo nepovoljno djeluju na stijenke arterija, ubrzavaju nastanak aterosklerotskih plakova i na taj način povećavaju rizik od nastanka najtežih oblika kardiovaskularnih bolesti. Te nepovoljne tvari jednim imenom zovemo adipokini, a čine ih slobodne masne kiseline. interleukin-6, tumor-nekrotizirajući faktor, inhibitor aktivatora tkivnog plazminogena. Tim je tvarima zajedničko da posreduju nakupljanje masnoća u stijenci arterija, promiču nastanak upale u stijenci arterija i povećavaju sklonost zgrušavanju krvi. Sve su to procesi koji dovode do aterogeneze - nastanka aterosklerotskih plakova u stijenci arterije koji prvo suzuju, a konačno i potpuno zatvaraju arterije, što povećava sklonost nastanku brojnih bolesti srca i krvnih žila kao što je arterijska hipertenzija, koronarna bolest i sl. Masne stanice iz trbušnog masnog tkiva djeluju kao jedna velika žlijezda s unutarnjim izlučivanjem i igraju veliku ulogu u nastanku šećerne bolesti razvijajući smanjenu osjetljivost na inzulin.

ITM (ni)je pouzdan pokazatelj

Izračunavanje indeksa tjelesne mase nema nikakvog utjecaja na izračun veličine trbušne pretilosti, za to se koristi mjerenje opsega struka na razini ruba zdjelične kosti. Dakle ako je osoba po indeksu tjelesne mase pretila, prema mjerenju opsega struka ona ne mora nužno imati trbušnu pretilost. Važno je to znati kada procjenjujemo takozvani kardiovaskularni rizik pacijenta jer je trbušna pretilost neovisni čimbenik rizika za razvoj bolesti srca, dok općenita pretilost nije neovisni čimbenik rizika, ali jest javnozdravstveni problem. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, normalan opseg struka za odraslog muškarca je manje od 94 cm, a za odraslu ženu manje od 80 cm, dok opseg struka kod muškaraca veći od 102 cm i veći od 88 cm kod žena znači trbušnu pretllost. Trbušna pretilost posljedica je pozltivne energetske bilance koja nastaje zbog prevelikog unosa visoko energetske hrane (koncentrirani šećeri i zasićene masti) i sjedilačkog načina života koji ne troši tu energiju unesenu hranom i ona se potom nepotrošena pretvara u masno tkivo, a drugi važan uzrok je izloženost kontinuiranom stresu koji sustavom aktivacije hormona u stresu također oslobađa energiju iz naših rezervi koja se također ne potroši, nego se pretvara u masno tkivo. Temelj liječenja je promjena načina života i prehrane. Kontrola unosa kalorija i svakodnevna redovna fizička aktivnost s ciljem da se uravnoteži energetska bilanca. Zbog povezanosti s drugim bolestima kao što su povišeni arterijski tlak, šećerna bolest ili povećana razina masnoća u krvi, često je potrebno istovremeno uzimanje drugih lijekova i potrebni su češći posjeti liječniku. Prilikom svakog posjeta liječniku, bilo kardiologu bilo liječniku obiteljske medicine, potrebno je učiniti procjenu trbušne pretilosti, a ako je ona već uočena, ohrabriti i usmjeriti pacijenta na dalje korake koji smanjuju rizik od nastanka teških botesti srca i krvnih žila, a osobito ga je važno poučiti o zdravoj prehrani koja će omogućiti pozitivnu energetsku bilancu.

Stres, probavne smetnje, nesanica, umor, glavobolje, celulit... Kako i koje točke masirati da biste se osjećali bolje i bili zdraviji. Refleksologija se zasniva na spoznaji da određene točke na stopalima i tabanima odgovaraju, odnosno povezane su s ostalim dijelovima tijela na glavi, na vratu, s unutrašnjim organima. Cilj refleksne masaže je osloboditi, potaknuti vitalnu energiju u tijelu koja je nužna za psihofizičku ravnotežu i zdravlje. Tisućama godina u tradicionalnoj kineskoj medicini stimuliraju se određene točke na dlanovima i stopalima s ciljem liječenja određenih tegoba. No refleksna masaža korisna je i u dijagnosticiranju nekih "skrivenih" tegoba: osjetimo li bol pri dodiru na neku točku, to može biti znak nekog poremećaja ili tegobe nekog od tjelesnih organa. Refleksna masaža danas se preporučuje i od strane velikog broja liječnika konvencionalne medicine, tim više što masiranje točaka na tabanima i stopalima opušta i daje osjećaj ugode. Prema dosadašnjim istraživanjima: • pomaže u stanjima anksioznosti jer opušta • ublažava bol tenzijske glavobolje i migrene • smanjuje tegobe predmenstruacijskog sindroma primjenjuje li se jednom tjedno u razdoblju od dva mjeseca. Iako su potrebna dodatna istraživanja kako bi se sa sigurnošću potvrdila dosadašnja saznanja, mi vam predlažemo da iskusite ovaj oblik samopomoći, ugodnu masažu stopala i dlanova, podsjećajući pritom na to da su opasnosti od nuspojava doista male. Cilj je osloboditi i dovesti u ravnotežu tjelesnu energiju i ublažiti tegobe: stres, umor, glavobolju, nesanicu... pa čak i riješiti se celulita. (kliknite na sliku za uvećanje) [gallery link="file" ids="308,309,310,311,312,313,315,316,317"]

Kako se izvodi

Izvodite blage pritiske vrhom jagodice palca. Pri masaži stopala drugom rukom pridržavajte (fiksirajte) stopalo. Pritišćite umjerenim ritmom s prekidima, pritisak na jednu točku ponovite više puta, a cijela masaža neka traje barem desetak minuta.

Oko 28% osoba u SAD-u pati zbog visokoga krvnog tlaka, a da toga nije ni svjesno, poručuju iz American Heart Association. Slična je situacija i u mnogim drugim razvijenim zemljama. Niste li ga mjerili u zadnje dvije godine, izmjerite ga sad. Visoki tlak je zdravstveni problem koji se vrlo lako može spriječiti. Pa ipak, on pridonosi nizu smrtnih slučajeva jer povećava rizik od srčanog i moždanog udara. Muči li i vas visoki tlak, ne posežite odmah za lijekovima - isprobajte ugodnije metode. Evo nekih:

ŽUSTRO ŠETAJTE - REDOVNO

Tjelovježba omogućava da srce djelotvornije koristi kisik, tako da srce ne radi tako naporno. Većinu dana u tjednu vježbajte energičnije barem 30 minuta. S vremenom povećavajte brzinu ili produžujte duljinu šetnje.

BIRAJTE HRANU BOGATU KALIJEM

Voće i povrće bogato je kalijem - a kalij snižava krvni tlak. Svakodnevno uzimajte 2.000 do 4.000 mg na dan. Jedite slatki krumpir, rajčice, narančin sok, krumpir, banane, grah, grašak, dinje i suho voće - šljive i grožđice.

PAZITE NA SKRIVENU SOL

Umaci, kruh, konzerve, pekarski proizvodi, gotova hrana ... Sve su to izvori soli. Dovoljno je uzimati 1.500 mg soli na dan. Pola žličice soli iznosi 1.200 mg. Soljenjem hrane obično uzmemo tek 15% soli koje unesemo u organizam - pazite zato na etikete i brzu hranu. Koristite li više začina, sol vam neće biti tako potrebna.

PIJTE ALKOHOL ALI UMJERENO

Umjereno pijenje alkohola, koje se odnosi na jednu četvrtinu do pola čaše alkoholnog pića na dan, bolje snižava krvni tlak nego potpuna apstinencija, pokazala je studija Boston's Brigham and Women's Hospital. Jedno piće bi iznosilo 3,4 dl piva, 1,5 dl vina ili 0,4 dl žestokog napitka. Veće količine alkohola djeluju loše no umjereno je poželjno jer štiti srce.

BEZ KOFEINA I NIKOTINA

Kofein povisuje krvni tlak stezanjem krvnih žila, kao i zbog povećavanja efekta stresa. Kad smo pod stresom tijelo nam pumpa više krvi, što povisuje krvni tlak. Kofein pogoršava ovo stanje. Pijte stoga kavu bez kofeina. I zaboravite cigarete!

OPUSTITE SE UZ GLAZBU

Prava melodija mogla bi vam pomoći. Pokazalo je to istraživanje na talijanskom sveučilištu u Firenci. Od 28 osoba koji su već imali povišeni krvni tlak zatražili su da svakodnevno po 30 minuta slušaju umirujuću klasičnu glazbu, keltsku glazbu ili indijske melodije. Istovremeno su trebali paziti da dišu dublje i mirnije. Nakon tjedan dana sistolički tlak se smanjio za 3,2, a nakon mjesec dana za 4,4 jedinice.

U trudnoći se većina žena osjeća dobro, no moguće su neke tegobe. Pogrešno je zanemarivati ih jer postoje rješenja koja će budućoj majci pomoći da u potpunosti uživa u očekivanju rođenja djeteta. Evo savjeta koji vam u tome mogu pomoći. Jutarnja mučnina jedan je od najprepoznatljivijih simptoma trudnoće. Iako može biti jače izražena i potrajati tijekom cijelog dana, rijetko negativno utječe na razvoj ploda. U najvećem broju slučajeva jutarnja mučnina prestaje s trećim mjesecom trudnoće, a samo će se manji broj budućih mama boriti s tim neugodnim problemom tijekom cijele trudnoće.

Što je razlog jutarnje mučnine?

To još uvijek nije u potpunosti razjašnjeno, a, kao i kod niza drugih simptoma, postoji veliki broj objašnjenja. U svakom slučaju, dva su osnovna razloga: fiziološki razlozi i stres. Među fiziološkim razlozima ginekolozi kao mogući uzrok izdvajaju visoku razinu hormona trudnoće B-hCG u krvi tijekom prvog tromjesečja trudnoće. Taj hormon mogao bi biti krivac za pretjeranu stimulaciju centra za mučninu i povraćanje. Ostali razlozi koji bi mogli biti odgovorni za nastanak mučnine jesu neuzimanje hrane ili uzimanje loše hrane te previše kiseline u želucu, kao i manje uspješna probava uslijed opuštanja mišićnog tkiva probavnog trakta pod utjecajem visoke razine drugog značajnog hormona tijekom rane trudnoće – progesterona.

Što protiv jutarnje mučnine?

Postoje načini da se tegobe jutarnje mučnine ublaže. Pomoći će sljedeći savjeti: • Jesti zdravo. U organizam treba unositi nutritivno vrijedne namirnice – bjelančevine i složene ugljikohidrate. • Jesti češće, male obroke. Treba jesti prije negoli se osjeti glad ili napad mučnine. • Prvi jutarnji obrok može se pojesti u krevetu. Prije ustajanja može se pojesti nekoliko integralnih krekera, rižinih pločica ili suhih groždica. Dobro ih je imati u blizini kreveta, kako se zbog njih ne treba ustajati. • Uzimati dovoljno tekućine. Ako je mučnina praćena i povraćanjem, potrebe za tekućinom dodatno su povećane. Ako i tekućina izaziva mučninu, obavezno treba jesti hranu s visokim udjelom vode (svježe voće i povrće). • Smanjiti stres. I tjelesni i emotivni umor pojačavaju tegobe.

Konstipacija

Drugi rani simptom trudnoće jest zatvor ili konstipacija. Prema najnovijim podacima, čak tri četvrtine trudnica u prvom tromjesečju trudnoće pati od nekog oblika poremećaja funkcije crijeva (najčešće su to konstipacija i nadutost). Kao i jutarnje mučnine, te su promjene normalne i uobičajene, ali to ne isključuje činjenicu da su nelagodne te da uzrokuju napetost i dodatni stres. Prema rezultatima studija provedenih na sveučilištu Loyola University Medical Centre u Maywoodu, čak 75 % trudnica žali se na neki od poremećaja u radu crijeva. Kao poremećaj koji najviše narušava kvalitetu života trudnice su izdvojile zatvor i nadutost. Iako su te tegobe izrazito uobičajene, mnogi liječnici kažu da na pregledima žene često prešućuju probleme s crijevima. Ako ih se direktno ne upita, mnoge će jednostavno prešutjeti te negativne nuspojave.

Zašto dolazi do poremećaja rada crijeva?

U prvom tromjesečju trudnoće dolazi do povećanja razine progesterona. Uz ostale funkcije koje ima, progesteron pomaže i u održavanju trudnoće tako što sprječava kontrakcije maternice. Dok svojim djelovanjem opušta mišiće maternice (sprječava njene kontrakcije), progesteron istim mehanizmom djeluje i na glatke mišiće crijeva. Relaksacija glatkih mišića crijeva usporava protok probavljene hrane, pri čemu se iz nje apsorbira više vode pa stolica postaje tvrda i sporije se izbacuje iz organizma. Kao posljedica kroničnog zatvora moguća je i pojava hemoroida.

Što protiv konstipacije?

Zatvor prouzročen visokim razinama prirodnog progesterona u trudnoći liječi se promjenom prehrane i prehrambenih navika. Potrebno je u obroke uvrstiti više vlaknastih namirnica, odnosno barem 20 – 35 grama vlakana. Među namirnicama s višim postotkom hranjivih vlakana nalazi se voće, povrće i cjelovite žitarice. [color-box]Prije nego što počnete koristi sredstva koja će pomoći ili potaknuti pražnjenje crijeva, provjerite jesu li pogodna za trudnice kako ne biste izazvali neželjeni učinak.[/color-box] Redovito vježbanje pomaže u povećanju aktivnosti crijevnih mišića, odnosno ubrzava prolazak probavljene hrane kroz crijeva. U trudnoći također treba piti više vode, koja će omekšati stolicu i omogućiti joj da lakše prođe kroz crijeva.

Hemoroidi, učestali u trudnoći

Hemoroidi su proširene vene, odnosno krvne žile rektalnog područja koje su neuobičajeno natekle. Evo zašto nastaju: • Maternica se širi i vrši pritisak na vene u zdjelici i na donju šuplju venu. To može biti razlog usporenog povratka krvi iz donjeg dijela tijela, čime se povećava pritisak na vene ispod razine maternice i utječe na to da one postaju proširene i natečene. • Zatvor često može uzrokovati hemoroide ili pogoršati njihovo stanje. Razlog tome jače je naprezanje pri pražnjenju crijeva. • Povećanje razine progesterona tijekom trudnoće uzrokuje opuštanje stijenke i vena, što dodatno potiče njihovo oticanje. • Ostali uzroci hemoroida mogu biti: dugotrajno sjedenje, neprimjerena ishrana, jak fizički napor i dr.

Je li moguće izbjeći hemoroide?

Iako je trudnoća razdoblje u kojem je pojavnost hemoroida učestalija, oni nisu neizbježni. Nekoliko savjeta koji će pomoći u izbjegavanju njihova nastanka ili barem olakšavanju tegoba: • Treba izbjeći zatvor. Ako je potrebno, uz pomoć odgovarajućeg pomoćnog sredstva. • Ne smije se odugovlačiti s odlaskom na toalet i sa zadržavanjem stolice. • Osim regulacije stolice, važno je izbjegavati previše začinjenu hranu i svakodnevno održavati higijenu analne regije (pranje hladnom vodom). • Svakodnevno raditi Kegelove vježbe. One će povećati cirkulaciju u rektalnom području i ojačati mišiće oko anusa. • Izbjegavati duže stajanje ili sjedenje. Kretati se dovoljno.

Kada posjetiti liječnika?

Ako pokušaji prevencije i olakšanja problema ne pomognu, ili dođe do krvarenja, savjetuje se odlazak liječniku. Svako rektalno krvarenje liječnik treba pregedati. Kod većine žena poboljšanje će nastati nakon poroda ako koriste opisane savjete.

Stopala su izuzetno složene građe. Svako stopalo čini 28 kostiju međusobno povezanih čvrstim zglobnim svezama i zglobovima koje pokreću mišići natkoljenice i potkoljenice. Svaki korak započinje oslanjanjem na petu, zatim tlo dotiče vanjski rub, a potom prednji dio stopala, odakle se uz pomoć palca stopalo odbacuje najprije u iskorak. Svakodnevno se na taj način napravi od 7 do 20 tisuća koraka. Stabilnost stopala osiguravaju tri uporišne točke, jedna na peti te dvije na prednjoj strani stopala: ispod palca i ispod malog prsta. Navedene tri uporišne točke zajedno s kostima, mišićima i zglobnim svezama koje ih povezuju čine poprečne i uzdužne svodove stopala. Potpetice više od tri do četiri centimetra prenose veće opterećenje na prednji dio stopala. Dugotrajno nošenje cipela s višim potpeticama deformira stopalo, teško opterećuje koljeno, kuk i kralježnicu.

Najčešće tegobe i njihovi uzroci

Zbog svoje funkcije i položaja stopala su izložena brojnim i raznolikim ozljedama, oštećenjima, upalama i deformacijama. Najčešće su to: spušteni svodovi i ravna stopala, hallux valgus ili čukalj, metatarzalgija, bolna peta, upale i ozljede Ahilove tetive, ozljede i bolovi u nožnom zlobu, upala tetiva i burzi nastalih prenaprezanjem. Spušteni svodovi i ravna stopala najčešće su promjene na stopalima. Na pojavu tih deformiteta utječe naslijeđe. ali i debljina ili prekomjerna tjelesna težina, fizička neaktivnost, nepravilna aktivnost i neodgovarajuća obuća. Ravna stopala znače da je spušten ili izostaje svod stopala kada osoba stoji ili sjedi, za razliku od spuštenih svodova gdje je svod prisutan u sjedećem položaju, a gubi se pod opterećenjem u stojećem položaju. Svodovi stopala u pravilu popuštaju postupno. Osobe s ravnim stopalima i spuštenim svodovima imaju otežano hodanje i stajanje. brže se umaraju, tuže se na bolove u nogama. a katkad i u koljenima, kukovima i križima. Ravna stopala mogu uzrokovati deformaciju prstiju, upalu i zategnutost Ahilove tetive, metatarzalgiju, petni trn, čekić prst, plantarni fascitis, stresni prijelom goljenične kosti, trkačko koljeno, bol u križima. Spuštena stopala mijenjaju veličinu stopala, povećavaju broj cipela te troše unutarnji dio cipele. Kako bi se spriječio napredak deformiteta i postigla korekcija, prijeko je potrebno izvoditi vježbe za cirkulaciju i jačanje mišića stopala koji održavaju fiziološke svodove stopala. Preporučuje se tjelesna aktivnost, prije svega plivanje i korekcija lošeg držanja. Pravilno izvedene vježbe daju dobre rezultate. Hallux valgus ili čukalj je najčešći statički deformitet prednjeg dijela stopala. Riječ je o koštanom izbočenju bazalnog zgloba palca gdje se pojavljuje upala, oteklina i bol. Palac se naginje prema drugom prstu i ta neravnoteža dovodi do deformacije drugih prstiju. Problem su bolovi koji nastaju kod nošenja obuće. Metatarzalgija je probadajući bol u području poprečnog svoda stopala odmah ispod prstiju. Češća je kod žena nego kod muškaraca. Uzrok te bolesti krije se u neodgovarajućoj uskoj obući, visokim petama i spuštenim svodovima stopala. Bol u peti najčešće je posljedica plantarnog fascitisa, upale vezivnog tkiva donje strane stopala koji povezuje petu i prste. Promjena obično zahvaća jedno stopalo. Bol postupno jača, ali katkad se može javiti i iznenadna. Najjače se osjeća ujutro, nakon ustajanja, kad je fascija kruta. Bol se obično smanjuje u hodu, ali se može povratiti nakon duljeg stajanja ili mirovanja. Bolna Ahilova tetiva najčešće nastaje zbog upale, ozljede ili preopterećenja. Bol se može javiti iznenada, poput žarenja ili probadanja. Uzroci su najčešće neodgovarajuće cipele, nepravilni pokreti stopala, prekratka Ahilova tetiva ili njezino preopterećenje i istezanje. Bol u nožnom zglobu (gležanj) česta je pojava jer nosi težinu cijeloga tijela. To je zglob koji se najčešće ozljeđuje. Najčešći uzroci su: istegnuća i uganuća, prijelomi, upale tetiva i sluznih vreća.

Za brže i trajnije rezultate

Terapija udarnim valom i laserom visokog intenziteta posljednjih se godina uvelike primjenjuje, i to s razlogom — uspješno ublažava bol, učinak terapije brzo se osjeti, a postignuti rezultati više su nego zadovoljavajući. UDARNI VAL je akustični val s vrlo visokom izlaznom energijom i velikom amplitudom tlaka. Potiče pozitivne biološke učinke poput stvaranja novih kapilara, liječi kronične upale, potiče stvaranje kolagena i rastvaranje nakupina kalcija. Ti pozitivni učinci u organizmu stvaraju uvjete pogodne za cijeljenje tkiva. Ozlijeđeni dio tijela postupno obavlja normalne funkcije, obnavlja se funkcionalnost, a bol se postupno ublažava i nestaje. Trenutni učinci terapije udarnim valom su smanjenje bolova, opuštanje mišića i poboljšanje lokalne mikrocirkulacije, dok su opći učinci dugotrajno smanjenje bolova, cijeljenje i regeneracija tkiva, posebno na hvatištima tetiva za kost, stvaranje novih kapilara, resorpcija kalcificiranih tkiva. LASER VISOKOG INTENZITETA bezbolan je i neinvazivan tretman bez neželjenih nuspojava. Za razliku od "hladnog lasera", laser visokog intenziteta duboko prodire u tkivo snagom više od 50 puta većom. Pulsni način rada ovog lasera trenutno uklanja bol jer se u potkožnom tkivu stvaraju fotomehanički valovi koji blokiraju osjet bola i trenutno uklanjaju bolna stanja. Glavni medicinski učinci ovog lasera su biostimulacija i regeneracija, snažna i dugotrajna analgezija, te protuupalni i protuedemski učinci.

Glavobolja, zubobolja ili bol u trbuhu, različiti bolovi prate nas, nekog više, nekog manje, kroz život. Svaki bol nije opasan, nije ni razlog za odlazak liječniku, no da bismo ga što prije ublažili, potrebno je otkriti uzrok i porijeklo bola, a važno je znati i kako djetuju analgetici. Osjet bola je individualan, subjektivan znak neke tegobe ili bolesti. Stoga definicije poput blag, umjeren ili jak bol treba shvatiti kao približne jer svatko bol, bez obzira kojeg je porijekla, osjeća i podnosi drugačije. No svima nam je zajedničko da bol nastojimo ublažiti čim prije i otkloniti ga na što je moguće dulji rok. Iz nekih istraživanja proizlazi da žene, u usporedbi s muškarcima, imaju niži prag podnošenja bola. Pretpostavija se da je to stoga što su žene bolovima izložene češće od muškaraca, jednako kad je riječ o glavobolji, mišićnim bolovima, bolovima i grčevima u trbuhu i dr. Bez obzira na to kako ga podnosimo, bol i njegovo značenje ne valja podcjenjivati jer je u nekim slučajevima znak upozorenja na neku tegobu ili kroničnu bolest. Tim više što nam bol onemogućava obavljanje svakodnevnih aktivnosti i uvelike smanjuje kvalitetu života. Zbog toga, bez obzira na to o kojem je bolu riječ, nakon što se utvrdi uzrok, treba pronaći sredstvo koje će ga ublažiti i otkloniti.

Upute za uporabu

Analgetici su lijekovi koji ublažavaju bol, za neke je potreban liječnički recept, neke nabavljamo bez recepta. Dijelimo ih u tri glavne skupine: paracetamol, protuupalni lijekovi i aspirin. Za svaki lijek iz tih skupina postoje pravila za uporabu kojih se valja pridržavati: • poštujte preporuku o doziranju lijeka i nikad nemojte uzeti dozu veću od propisane dnevne doze • kako biste spriječili neželjena djelovanja, ne uzimajte istovremeno lijekove iz različitih skupina • ako uzimate lijekove za neku kroničnu bolest, provjerite na uputama tog lijeka sadrži li možda analgetik, te ako sadrži, posavjetujte se s liječnikom ili ljekarnikom koji će vam preporučiti odgovarajući analgetik i dozu • bolujete li od neke bolesti jetre ili bubrega, imate li neku srčanu bolest probleme s probavnim organima, prije uzimanja analgetika posavjetujte se s liječnikom • za ublažavanje menstruacijskih bolova nemojte uzimati aspirin jer u interakciji s brojnim lijekovima izaziva neželjene nuspojave, aspirin naime sprečava stvaranje ugrušaka u krvi ("razrjeđuje" krv) i povećava krvarenje • odabir analgetika ovisi o porijeklu i intenzitetu bola, ali i o vašem općem zdravstvenom stanju.

Najčešće korišteni

Znate li koji se analgetik najčešće koristi? Ibuprofen, to je lijek protuupalna djelovanja koji ublažava i otklanja bolove i snižava povišenu tjelesnu temperaturu. Osim što ga liječnici često propisuju, lijek se može nabaviti i u ljekarni bez recepta. Uzimate li ga "na svoju ruku", prije uzimanja posavjetujte se s ljekarnikom, a potom se pridržavajte uputa o uporabi lijeka, samo ćete tako postići najbolje rezultate. Ne uzimajte doze veće od preporučenih. Dnevna doza ibuprofena propisuje se ovisno o životnoj dobi i tjelesnoj težini, za odrasle i djecu težu od 40 kg to iznosi otprilike 1200 mg/dan. Uzimajte manje doze. Tako ćete spriječiti eventualne nuspojave. Ne uzimajte lijek previše često. Između dva uzimanja lijeka mora proći najmanje šest sati. Izbjegnite predoziranje. Ako uzimate druge lijekove, provjerite sadrže li tvari protuupalna djelovanja kakvo ima ibuprofen. Potražite savjet liječnika. Ako uz preporučenu dozu lijeka bol ne prolazi, otiđite liječniku. Prekinite uzimanje i potražite mišljenje liječnika ako osjetite probavne smetnje ili opazite promjene na koži i sluznicama. U trudnoći i za vrijeme dojenja ne uzimajte lijek. Savjet liječnika potražite ako je u vašoj obitelji bilo želučanih bolesti, alergija, astme, bolesti srca, jetre ili bubrega ili povišenoga krvnog tlaka.

Scabies - svrab je parazitarna zarazna bolest kože, osobito česta u nerazvijenim dijelovima svijeta i siromašnim zemljama u razvoju. Svrab ne bira društvene slojeve i rasu, vrlo često zahvaća populacije svih društvenih slojeva i rasa. Uzročnik je golim okom nevidijiv ljudski parazit, velik otprilike do 0,4 milimetra, koji se hrani keratinom iz epidermisa, to je grinja Sarcoptes scabiei. Ta grinja živi u rožnatom sloju epidermisa kože, gdje prokopava epidermalne kanale kroz koje se kreće, a osnovni simptom njene aktivnosti je vrlo jak svrbež koji kulminira tijekom noći, a popraćen je crvenim osipom lokaliziranim na mjestima češanja.

Put prijenosa

Do prijenosa zaraze s čovjeka na čovjeka uglavnom dolazi dodirom, tj. direktnim kontaktom, rjeđe preko posteljine i odjeće kontaminirane grinjama. Vrlo je vjerojatan i prijenos preko životinja i drugih kontaminiranih predmeta i površina. Širenju epidemija svraba pogoduju loše socijalno-ekonomske prilike te slabe higijenske prilike i neodržavanje osobne higijene, osobito u siromašnim mnogoljudnim zemijama i prenapučenim ustanovama (vrtići, internati, domovi za stare i nemoćne, bolnice i sl.). Grinja, u narodu poznata i kao svrabac, ima okruglo plosnato tijelo i četiri para nogu, prednje joj služe za razaranje epidermisa, a stražnje za potiskivanje. Infestaciju obično uzrokuje ženka koja za svog životnog ciklusa, koji traje oko pet tjedana, dnevno polaže 3 - 4 jajašca iz kojih se u 3 - 5 dana izlegu ličinke. One, putujući kroz rovove koje su prokopale u ljudskoj koži, prijeđu u stadij nimfe i kroz 2 - 3 tjedna sazriju u odrasle oblike grinje. Tijekom života stalno kopaju kanaliće u koži čovjeka, te otuda i svrbež - glavni simptom ove bolesti. Noću su aktivnije, pa svrbež postaje žešći, što dovodi do jačeg češanja i čestih sekundarnih kožnih infekcija, osobito bakterijama koje su inače prisutne na koži, kao što su Staphylococcus aureus ili beta-hemolitički streptokok. Te sekundarne infekcije ujedno su i najčešća komplikacija ove bolesti jer nastaju zbog traumatskih ogrebotina kože s kojima se u nju unose na površini uobičajeno prisutne bakterije. U slučaju lokalizacije u predjelu kože urogenitalnih organa navedene bakterije mogu biti i začetnici upala donjih i gornjih mokraćnih puteva, pa i bolesti bubrega i poststreptokoknog glomerulonefritisa. [color-box]Vrlo je važno da se osim zaraženih osoba istovremeno liječe i osobe koje su s njima bile u bliskom kontaktu do šest tjedana prije pojave simptoma, kao i spolni partneri, bez obzira na to imaju ili nemaju simptome bolesti, a lijekovi se moraju nanositi na kožu čitava tijela.[/color-box]

Simptomi

Do prve pojave simptoma, svrbeža i osipa, od trenutka zaraze prođe i 4 - 6 tjedana. Zaražena osoba ponekad nema simptome, ali ipak može zaraziti druge ljude. Ako je osoba već prije imala svrab, simptomi mogu uraniti i javiti se već za 1 - 4 dana i to su: osobito noću jak svrbež, posebno alarmantan u male djece i osoba starije dobi zbog njegova intenziteta, a uz to i crven osip na mjestima na koži koja su izgrebena. Svrbež i crvenilo nastaju kao rezultat alergijske reakcije na proteine i izmet grinje. Kod klasičnog svraba odmah po nastupu bolesti stvaraju se eritematozni čvorići između prstiju, na fleksornim površinama u predjelu zapešća i lakta, u pazusima, oko struka i na donjem dijelu stražnjice. Te se papulomatozne kožne promjene mogu proširiti i na bilo koji drugi dio tijela, pa i na grudi i spolovilo, dok su vrlo česte lokalizacije u male djece i dojenčadi u predjelu vlasišta i iza uški te na licu, vratu, dlanovima i tabanima. U osoba s oslabljenim imunosnim sustavom (npr. imunodeficijentne osobe, oboljeli od AIDS-a, kronični bolesnici na imunosupresivnim lijekovima) postoji povećan rizik od razvoja tzv. inkrustriranog svraba, težeg oblika ove bolesti kakav se javlja u ljudi s poremećajem imunosnog odgovora, pa se u njih broj izleženih grinja može popeti i na više milijuna parazita. Također, mogući su i nodularni i bulozni svrab, oblici bolesti češći u male djece i dojenčadi, te tzv. incognito oblik u osoba koje u liječenju primjenjuju lokalne kortikosteroide. Vrlo karakterističan dijagnostički nalaz i potvrda ove bolesti jesu kanalići u epidermisu kože, vidljivi kao sitne, vijugave, blago ljuskaste crte po koži, dužine od par milimetara do 1 cm, na čijim se krajevima može uočiti i sama grinja u vidu malene crne točkice.

Dijagnostika i liječenje

Osim vrlo karakterističnog svrbeža i osipa, za potvrdu dijagnoze važni su nalaz i identifikacija uzročnika, njegovih jajašaca i izmeta u strugotinama uz lezije kože u materijalu iz papula i kanalića. U terapiji se koriste lokalni i oralni skabicidi, a lijek je prvog izbora 5-postotna permetrin krema, koja je zamijenila standardnu terapiju (1-postotni gama-benzen-heksaklorid) budući da se istraživanjima pokazalo kako je permetrin manje toksičan od benzen-heksaklorida, koji se apsorbira kroz kožu te se njegova primjena više ne preporučuje u dojenčadi i male djece, trudnica i dojilja. Koriste se i benzil-benzoat, krotamiton i sumporni pripravci. [color-box]Moguće je izbjeći - Dobra osobna higijena i higijenske navike, uz redovno pranje odjeće, rublja, ručnika i posteljine, prva su linija primarne prevencije ove neugodne bolesti. U sekundarnoj prevenciji od vitalne su važnosti identifikacija i liječenje zaraženih osoba i njihovih članova obitelji, spolnih partnera i osoba drugih kontakata, što osobito vrijedi ako se dogodi epidemija. Svaki sumnjivi slučaj svrbeža koji se pojačava osobito noću, uz opisane promjene, trebao bi biti poticaj za odlazak liječniku bez odgađanja![/color-box]

Dugo su nas bombardirali informacijom da su jaja puna kolesterola te da pospješuju razvoj bolesti srca i bolesti krvnih žila, no to je zapravo jako daleko od istine. Znanstvenici sa Sveučilišta Wake Forest utvrdili su da nema nikakve povezanosti između konzumiranja jaja i srčanih bolesti, a mnogi liječnici i nutricionisti smatraju ih savršenom namirnicom. Žutanjak i bjelanjak donose obilnu zalihu važnih vitamina, zdravih masnoća, tragove minerala i drugih nutrijenata, a sve je to upakirano u tom malom niskokaloričnom obroku. Naime, jedno jaje sadrži samo 72 kalorije. Zanimljivi su i rezultati istraživanja koje je pokazalo da žene koje unose kolin, nutrijent iz jaja, imaju 24 posto manji rizik da razviju rak dojke, a on potiče i bolji rad mozga. Jaja sadrže i lutein i zeskantin koji štite zdravlje oka, a ono što će vas možda najviše razveseliti jest da je studija provedena na Sveučilištu u Louisiani pokazala da konzumiranje jaja za doručak smanjuje unos kalorija tijekom dana te da su debele osobe koje su ujutro, umjesto peciva ili žitarica, svaki dan jele jaja izgubile 65 posto više tjelesne težine.

Na medicinske pretrage obično nas upućuju liječnici, iako se na njih kao i na laboratorijske pretrage možemo uputiti sami - ako želimo isključiti sumnju u nepoželjnu promjenu u organizmu koja nam ne da mira. Recimo, tako možemo otići na ultrazvučni pregled abdomena kad dulje vrijeme osjećamo nadutost ili bolove u trbuhu. Slična je situacija i s ultrazvukom koji je gotovo sastavni dio godišnjeg preventivnog ginekološkog pregleda, koji se savjetuje ženama nakon 18. godine života. Čak i neke radiološke pretrage postaju sve učestalije iako znamo da koriste X-zrake ili radioaktivne tvari te su povezane s ionizirajućim zračenjem a rendgensko snimanje kralježnice i denzitometrija kostiju u zapadnim zemljama gotovo su rutina kojom završava posjeta fizijatru ili ortopedu.

Slikoviti nalaz dobiven zvučnim valovima

Koje uopće medicinske pretrage postoje, kako se izvode te kada se i kome preporučuju? Prvenstveno razlikujemo one koje koriste ultrazvučne i magnetske valove od onih koje se temelje na X-zrakama pa su povezane sa nepoželjnim ozračivanjem. Zato liječnici, a u posljednje vrijeme i pacijenti češće razmišljaju o utjecajima na organizam ultrazvučne, magnetske te radiografske dijagnostike.

Ultrazvučni pregled

Ultrazvučni pregled je poznat i kao sonografija, a tijekom samog pregleda tijelo je izloženo zvučnim valovima visoke frekvencije koje se ne smatraju štetnima za naš organizam. Sam pregled je jednostavan, neinvazivan i potpuno bezbolan. • Konvencionalni ultrazvuk (UZV) daje prikaz trenutnog stanja tjelesnih organa i protoka krvi tijelom - i to pomoću tzv. ravne slike, odnosno u tankim i ravnim dijelovima tijela. • Trodimenzionalni (3D) i četverodimenzionalni (4D) ultrazvuk sofisticiranije su inačice koje - u slučaju 3D prispjele zvučne valove pretvara u trodimenzionalnu sliku promatranog organa koja onda daje više elemenata za postavljanje dijagnoze - a kod 4D zvučne valove pretvara u pokret pa pokazuje i funkcioniranje organa. Kada, kako, zašto: Pregled obično traje 10 do 20 minuta i najčešće se provodi u ležećoj poziciji. Koristi se za otkrivanje uzroka poremećaja, boli, upale, oticanja unutarnjih organa, primjerice - jetre, bubrega, gušterače, štitnjače, jajnika, maternice, testisa, prostate, srca i krvnih žila itd.

Doppler Utrazvučni pregled

Doppler Utrazvučni pregled daje uvid u stanje i protok krvi u većim krvim žilama, primjerice kolanje krvi velikim arterijama i venama u abdomenu, vratu, rukama i nogama te u nekim organima. I ovaj je pregled neinvazivan i bezbolan. • Color doppler se temelji na posebnoj tehnici koja putem računala pretvara dobivene podatke u spektar boja, i to radi boljeg prikaza te vidljivosti kojom brzinom i smjerom prolazi krv kroz krvne žile. • Power doppler omogućuje još detaljniji prikaz prolaza krvi, posebno u slučajevima kada je krvna cirkulacija slaba ili jegotovo nema. • Spectral doppler se od prethodnih metoda razlikuje po tome što ne daje sliku, nego grafički prikaz protoka krvi u određenom vremenu.

Slojeviti prikaz magnetskom rezonancijom

Poput ultrazvuka i magnetska rezonancija (Mr) spada u dijagnostičke postupke koji nas ne izlažu opasnom zračenju. Temelji se na signalima koji pristižu iz jezgri vodika smještenih u našim tjelesnim stanicama, dok se nalazimo unutar uređaja koji stvara snažno magnetsko polje. Ipak, dio ove enegije zagrijava naš organizam zbog čega se tijekom pregleda osjeća vrućina ili žarenje u promatranom dijelu tijela. Prije same pretrage potrebno je popiti tekućinu koja sadrži kontrastno sredstvo (gadolinij), koje može kroz placentu stići u plod pa se stoga trudnicama preporučuje oprez ili izbjegavanje ove pretrage. Kada, kako, zašto: Magnetska rezonancija dobro prikazuje sve tjelesne organe te njihove promjene. Pregled traje oko 20 minuta i jasno prikazuje građu te kemijski sastav tzv. tvrdih i mekih tjelesnih tkiva - serijom snimaka slojeva tkiva u sve tri dimenzije. Izuzetno jasno prikazuje kosti i sve tjelesne organe, pa tako i svježa krvarenja, izgled hrskavice, hematome i sl. Često se koristi u dijagnostici moždanih te problema mišićno-koštanog sustava. Na nju ne smiju osobe s pacemakerom ili kojima su ugrađene proteze od feromagnetnih materijala.

Pregled pomoću rendgenskih zraka

Kada je otkriveno da tvrda tkiva, odnosno kosti bolje upijaju rendgenske zrake nego meka - otvoren je put rendgenskoj dijagnostici kao što su: rendgensko snimanje, denzitometrija, mamografija, kompjutorizirana tomografija, pozitronska emisijska tomografija te kombinacija ove dvije posljednje metode. • Rendgen (RTG): Zbog toga što kosti bolje upijaju X-zrake na rendgenskim snimkama tijela one izgledaju kao bijela, svijetla područja za razliku od mekih tkiva koja nalikuju sivim sjenama. Sam pregled traje par minuta, neinvazivan je potpuno bezbolan, a dobro pokazuje promjene i bolesti zuba, kostiju, srca i pluća. • Denzitometrija (DEXA) mjeri snop rendgenskih zraka te izračunava razliku između njihovog zadržavanja u kostima i mekom tkivu, na osnovu čega mjeri gustoću kostiju. Pregled je usmjeren na lumbalnu kralježnicu te bedrenu kost i zdjelicu, potpuno je bezbolan i traje 20-ak minuta a provodi se u ležećem položaju. • Mamografija je rendgenski pregled dojki pomoću specijalnog uređaja koji omogućuje snimanje dojke u dvije pozicije. Traje par minuta, donekle je neugodan zbog pritiska aparata na dojku, a pomaže u ranom otkrivanju zloćudnih promjena čiji se rizik povećava s godinama. Stoga je mamografija namijenjena ženama nakon 40. godine života. • Kompjutorizirana tomografija (CT) je sofisticirana metoda koja traje tek par minuta, a snima sloj po sloj našega tijela. Potpuno je bezbolna i provodi se dok ležimo na posebnom stolu unutar tzv. tunela CT uređaja. Ova pretraga daje detaljnu sliku stanja tijela i obično se koristi za otkrivanje anomalija u prsnom košu i trbušnoj šupljini te različitih vrsta zloćudnih oboljenja. • Pozitronska emisijska tomografija (PET) je neugodna samo po tome što - prije pretrage - u krvne žile treba ubrizgati radioaktivne tvari koje su obično povezane s glukozom. Ova pretraga traje oko sat vremena te otkriva metaboličku sposobnost našeg organizma. Primjenjuje se za otkrivanje zloćudnih bolesti čemu pridonosi saznanje da zloćudne stanice troše znatno više glukoze nego zdrave. • Kombinacija pozitronske emisijske tomografije i kompjutorizirane tomografije (PET/CT) spada u najsofisticiranije metode jer istovremeno pokazuje građu tjelesnih organa, njihov metabolizam te još vrlo precizno ukazuje na najsitnije zloćudne tvorbe u tijelu. I ova pretraga započinje davanjem radioaktivne tvari, nakon čega slijedi snimanje tijela. Namijenjena je otkrivanju zloćudnih stanica u samom početku njihova nastajanja te praćenju liječenja zloćudnih bolesti. [color-box]DVOSTRUKA PROVJERA: Mamografija slovi kao zlatni standard u praćenju stanja dojki nakon 40. godine života, no posljednjih godina ona se sve češće kombinira sa ultrazvukom dojki. Ultrazvuk naime dobro pokazuje promjene kad u dojkama prevladava žlijezdano tkivo (a ne masno), koje su u medicini poznate kao - guste dojke, te su češće kod mlađih žena. Otkriveno je naime da takve, gušće dojke mogu imati i žene sa 50. godina ako su dulje vrijeme bile na hormonskom nadomjesnom liječenju.[/color-box]

Svi se pribojavaju visokog tlaka, no zbog niskog kvaliteta života tlak može doista pasti na niske grane - posebno ljeti. Tada naime niži tlak jače hara, jer više temperature zraka potiču dehidraciju i šire krvne žile što pogoduje padu tlaka. Kako se osjećaju niskotlakaši? U tom stanju nemamo volje ni za čim, osim za ležanjem, po mogućnosti s nogama podignutim na povišeni položaj. Misli su usporene, koncentracija oslabljena i hvata nas pospanost. Nakon spavanja obično se osjećamo bolje. Simptomi niskog tlaka uključuju slabost, umor, osjećaj praznine u glavi, vrtoglavicu, oslabljenu koncentraciju, pomućenje vida, mučninu, ubrzano i plitko disanje, hladnu i blijedu kožu i žeđ. Zbog smanjenog priljeva krvi i kisika u mozak, niskotlakaši imaju povećanu potrebu za ležanjem i odmaranjem. Normalne vrijednosti tlaka su kad gornji tj. sistolički tlak iznosi 115 do 120 mm Hg, a donji ili dijastolički tlak 75 do 80 mm Hg. Neki se ljudi osjećaju dobro i živahno i s nižim tlakom od spomenutih vrijednosti, no tlak od 90/60 uobičajeno se smatra preniskim. Medicina navodi da je tlak nizak - ako bar jedna od dvije mjerene vrijednosti (gornja ili donja) iznosi manje od normale. Primjerice, gornji tlak od 120, a donji od 55 smatra se niskim. Osim kronično niskog tlaka, i nagli pad inače normalnog tlaka može izazvati tegobe. Primjerice, padne li vam uobičajeni gornji tlak sa 110 na 90, možete osjetiti blagu vrtoglavicu ili kratkotrajnu nesvjesticu, jer mozak iznenada ostaje bez dovoljno kisika.

Što sve ruši tlak

Neki ljudi imaju uvijek ili uglavnom nizak tlak, no on može opasti i akutno, kao posljedica izvjesnih postupaka, hrane, lijekova ili zdravstvenih stanja. Među najčešćim uzrocima akutnog pada tlaka su naglo ustajanje, obilan obrok, manjak tekućine te boravak u vrućim ili zagušljivim prostorima. NAGLO USTAJANJE: Pad tlaka pri naglom ustajanju naziva se ortostatska hipotenzija. Čovjeku se zacrni pred očima i zavrti u glavi pa mora sjesti i potom polako ustati. Pri naletu ortostatske hipotenzije moguće je pasti i ozbiljno se ozlijediti. OBILAN OBROK: Postprandijalna hipotenzija je ona koja se javlja poslije obilnog obroka. Do nje dolazi zbog navale krvi u probavni sustav. Budući da je velik dio krvi angažiran na probavi, manje je ostaje za mozak. GUBITAK TEKUĆINE: Dehidracija također izaziva pad tlaka, jer je zbog manjka tekućine u organizmu manji i volumen krvi. Umjerenost u jelu, točnije uzimanje više manjih obroka dnevno, te održavanje visoke hidriranosti tijela pomoći će vam da spriječite pad tlaka. HORMONSKI POREMEĆAJI: Iza nekih slučajeva hipotenzije nalaze se poremećaji razine hormona, preciznije manjak ili višak hormona štitnjače, manjak hormona nadbubrežne žlijezde, dijabetes i nizak šećer u krvi. VITAMINI I LIJEKOVI: Niskom tlaku pogoduje manjak vitamina B9 i B12, važnih za stvaranje crvenih krvnih stanica. Od lijekova, poznato je da alfa i beta blokatori, lijekovi protiv Parkinsonove bolesti, triciklički antidepresivi i sredstvo za erekciju (sildenafil) snižavaju tlak. Do niskog tlaka može dovesti i trudnoća, jer se u tom stanju krvne žile šire.

Lijekovi i samopomoć

U većini slučajeva, liječnici smatraju nizak tlak znakom dobrog zdravlja krvožilnog sustava. Viši tlak jače pritišće srce i krvne žile pa su visokotlakaši u većoj opasnosti od bolesti bubrega te srčanog i moždanog udara. No, nizak krvni tlak usporava krvotok i smanjuje sposobnost krvi da doprema kisik i hranjive tvari do raznih dijelova tijela. Uz to, donosi neugodne tegobe u svakodnevnom životu, pa je i protiv njega potrebno poduzeti mjere. Protiv niskog tlaka primjenjuje se nekoliko lijekova. Fludrokortizon, koji povećava volumen krvi, a time i krvni tlak te midodrin, koji ograničava sposobnost širenja krvnih žila, čime sprečava pad krvnog tlaka. Međutim, obratite li se liječniku u vezi s problemom niskog tlaka, prvo će vam preporučiti tehnike samopomoći. Priručne metode uključuju svakodnevno uzimanje više tekućine - najbolje obične, izvorske ili mineralne vode, ččaja i svježe iscijeđenih sokova. Najdjelotvorniji od sokova je onaj od limuna ili limete. Ubacite li u njega mrvicu soli i šećera, povećat ćete si nivo elektrolita i pomoći stabilizirati tlak. [color-box]SAVJET IZ PRVE RUKE › uzmite limun sa solju. Kad vam padne tlak, primjenite stari recept: iscijedite cijeli limun, dodajte pola žličice soli i žličicu šećera, prelijte s malo vode i popijte naiskap. Tlak bi se odmah trebao normalizirati.[/color-box] Svakako smanjite unos alkohola, jer on potiče dehidraciju. Pivo, rakija i bijelo vino osobito jako spuštaju tlak. Kava i kofeinska pića dvosjekli su mač. Kofein stimulira središnji živčani sustav i razbuđuje, no nešto kasnije doprinosi dehidraciji pa djeluje hipotenzično.

Hrana za normalan tlak

Izbjegavajte obilna jela, osobito masne i na ulju pržene namirnice. Jedite više manjih i raznovrsnih obroka od lako probavljivih namirnica. Neka vam na vrhu prehrambene ljestvice budu svježe voće i povrće, mahunarke, sjemenke, orašasti plodovi, peciva i tjestenina od integralnog brašna, ribe i plodovi mora te krta piletina i puretina. Od voća i povrća, najbolje je ono s visokim udjelom tekućine, kao što su lubenica, dinja i mango. Još jedna mjera protiv niskog tlaka je umivanje ili, još bolje, tuširanje u prohladnoj vodi. Točnije, onoliko hladnoj koliko možete podnijeti. Osim hladnog tuša, pomaže i naizmjenično izlaganje toplim i hladnim mlazovima. Ako ste kronični niskotlakaš, pojačajte tjelesnu aktivnost, jer ona takđer s vremenom povisuje tlak. No, klonite se izlazaka i napora po vrućini, jer visoke temperature ruše tlak. Što se odjeće tiče, iskušajte elastične kompresivne čarape, koje se inače preporučuju u slučajevima poremećaja venske cirkulacije, jer sprečavaju zaostajanje krvi na periferiji.

Bolovi pri hodanju i sjedenju, a nekad i ležanju, otežavaju nam svakodnevne aktivnosti i trenutke odmora. Poznaje ih gotovo četvrtina populacije, a posebno osobe starije od 60 godine. Javljaju se dakle usporedno sa starenjem, ali kao posljedica nepravilna držanja, nedovoljna kretanja, a nekad zbog prekomjerna opterećenja pojedinih zglobova pri obavljanju nekih poslova ili bavljenju sportom, ali i zbog prekomjerne tjelesne težine. No bolovi u zglobovima i tegobe kretanja nisu neizbježni, moguće je usporiti njihovu pojavu i ublažiti bolove i smetnje.

Izdržljive i osjetljive strukture

Zglobovi su vrlo složene i međusobno različite anatomske strukture, spoj dviju kosti ili više kostiju, koji nam omogućavaju kretanje i pomicanje dijelova tijela. Priroda se pobrinula za njihovu funkcionalnost, trajnost i izdržljivost tako što je završetke kostiju koje čine zglob prekrila hrskavicom - tkivom koje je mekše od kosti, ali dovoljno čvrsto da spriječi međusobno trenje kostiju i ublaži pritiske, čime nam je osigurano kretanje bez bolova. U ljudskom tijelu ima otprilike 360 zglobova, međusobno su vrlo različiti, no svi imaju neke zajedničke funkcije - spajaju dijelove kostiju kako bi kosturu omogućili funkcije potpore, pokretljivosti i zaštite. Složena i vrlo otporna struktura zgloba podložna je trošenju i oštećenjima, a prvo što propada unutar zgloba jest hrskavica. Čimbenici koji potiču neželjene promjene su: Starenje - Usporedno s godinama hrskavica se stanjuje, dolazi do oštećenja, moguće i propadanja njena tkiva. Ranije ozljede - Ubrzavaju stanjivanje i propadanje tkiva hrskavice. Upale - Unutar zglobnih struktura dolazi do upalnih procesa i stvaranja tvari koje razaraju tkivo hrskavice. Slabljenje mišićne mase - To je promjena karakteristična za starije osobe i općenito osobe koje se nedovoljno kreću. Nedostatak kretanja za posljedicu ima slabljenje mišića, a njihovu funkciju tada preuzimaju zglobovi, što je za njih dodatno i preveliko opterećenje. Prekomjerna tjelesna težina - Hrskavica zglobova (posebno kukova i koljena) koji su prisiljeni nositi prevelik teret ubrzano se troši i propada.

Zašto slabi hrskavica

Zglobna hrskavica elastično je tkivo otporno na pritisak i trljanje, to je potporno vezivno tkivo koje unutar zgloba štiti završetke kostiju od oštećenja trljanjem. Poput jastučića, hrskavica omogućuje lako kretanje zgloba, a sve to zahvaljujući specifičnom kemijskom sastavu. Hrskavica je građena od specifičnih stanica - hondrocita - koje, posebno dok su još mlade, u stadiju rasta (hondroblasti), imaju funkciju proizvodnje osnovne tvari od koje je hrskavica građena. Ta "želatinozna" tvar sadrži najviše vode, vlakana kolagena, proteoglikane, hijaluronsku kiselinu i glikoproteine. Hrskavica nije prokrvljena, no hrani se iz susjednog vezivnog tkiva. Upravo zbog toga što nema vlastitu opskrbu krvlju, hrskavica se vrlo teško oporavlja. Otpornost i funkcionalnost hrskavičnog tkiva uistinu su izvanredne. Dovoljno je podsjetiti da je cijelog života izložena trenju i pritiscima. No ta otpornost tokom života slabi, bilo zbog prirodnog procesa starenja bilo zbog raznih utjecaja. Ipak, moguće je usporiti propadanje i slabljenje hrskavice, primjerenom i redovitom tjelesnom aktivnošću, pravilnom prehranom, ali i poticanjem procesa njena obnavljanja.

Važno potporno tkivo

Kolagen, jedan od sastojaka hrskavice o kojem ovisi njena čvrstoća i otpornost, ujedno je jedan od najvažniji proteina ljudskog tijela, čini čak jednu trećinu ukupnih proteina ljudskog tijela. Osim za strukturu i funkcionalnost hrskavice kolagen je vrlo važan za strukturu i funkcionalnost kože i mišićnog tkiva. Od svih proteina upravo kolagen ima najvažniju ulogu. Građen je od dugih lanaca proteina (više od 1400 aminokiselina). Vlakna kolagena najvažniji su građevni materijal vezivnog tkiva koje štiti i podupire meka tkiva kože, ligamenata, tetiva i hrskavica. U ljudskom tijelu ima 28 vrsta kolagena, no najvažniji je i najzastupljeniji (90% ukupnog kolagena) kolagen tipa 1. Srećom, moguće je potaknuti i održati njegovu proizvodnju u organizmu.

Što protiv bolova

Iako svaki pokret izaziva bol, nastojeći ublažiti bolove, najčešće griješimo izbjegavanjem kretanja. Mirovanje neće pomoći jer dodatno slabi već oslabljene mišiće, čije funkcije tada preuzimaju zglobovi i zglobne strukture. Ni analgetici, iako nude trenutno olakšanje, nisu rješenje jer liječe simptom, a ne uzrok bolova. Trajno i kvalitetno rješenje predstavlja umjerena i redovita tjelesna aktivnost jer: » smanjuje bolove » poboljšava elastičnost » pomaže smanjiti i održati tjelesnu težinu » poboljšava sposobnost održavanja ravnoteže i kretanja » smanjuje opasnost od pada » jača mišićnu masu, čime se rasterećuju strukture zgloba

Višak potkožne masnoće i vode u osnovi je svakog tipa celulita. Te nakupine nastaju duboko ispod kože, a na površini kože prepoznaju se po tome što je "nabrana" poput narančine kore, ponekad su te nakupine i bolne na dodir, više ili manje vidljive. Uzroci nastanka celulita brojni su, a brojne su i metode kojima se može ublažiti i smanjiti, ali potpuno ga odstraniti gotovo je nemoguće. Celulit u različitim oblicima pogađa otprilike 80 posto žena, bez obzira na to imaju li manjak ili višak kilograma. Javlja se nakon puberteta, a najčešće se stvara na bokovima, bedrima, na donjem dijelu trbuha, stražnjici, na unutrašnjoj strani koljena i iznad koljena, na nadlakticama. Nevezano od toga na kojem se dijelu tijela nalazi, moguće ga je smanjiti i usporiti njegovo nastajanje kombiniranjem zdrave prehrane, nekih kozmetičkih tretmana i tjelesne aktivnosti. No trajna rješenja nema, a najbolji primjer za to je liposukcija, kirurški zahvat kojim se odstranjuje potkožna masnoća i celulit s određenih dijelova tijela. Nakon zahvata masno tkivo se ponovno stvara, a stvara se i celulit. Da bi se to spriječilo, potrebno je pridržavati se pravila zdravog života i prevencije.

Zašto i kako nastaje

Pravilan optok krvi i limfe neophodan je za pravilno hranjenje svih organa i tkiva, pa tako i tkiva kože. U nastanku celulita uvijek se skriva loša cirkulacija krvi i limfe, što je dijelom posljedica povećana pritiska masnih stanica na krvne i limfne žile. Uslijed zastoja tekućine krvne žile se šire, povećava se pritisak na okolne strukture, povećava se propusnost stijenki krvnih žila i u međustaničnim prostorima nakuplja se tekućina. Zbog toga dolazi i do nakupljanja štetnih i otpadnih tvari koje bi iz organizma bile odstranjene upravo pravilnim optokom limfe i krvi, tkivima nedostaje kisika, a to se odražava i na tkivo pregrade režnjeva masnih stanica. Ti režnjevi se povećavaju, dolazi do oštećenja kolagena i gubitka čvrstoće kože, masno tkivo lakše prodire prema površini kože i koža poprima izgled narančine kore. Edeme i otekline na površini kože vidimo u obliku jastučića. To je zapravo i prva vidljiva promjena na površini kože, nastaje već u prvom stadiju celulita. Riječ je o nakupinama tekućine u tkivima koje se stvaraju zbog oslabljene propusnosti stijenki krvnih i limfnih žila. Zbog toga masaža i tjelesna aktivnost u borbi protiv celulita imaju presudnu ulogu. Lipogeneza je proces koji se u našem tijelu odvija prirodno, tijekom noći. To je proces stvaranja zaliha u masnim stanicama, a te zalihe tijelu služe kao izvor energije. S masnim stanicama u potkožnom tkivu se rađamo, one su neophodne za veliki broj važnih tjelesnih funkcija. Njihov broj je stalan i teško na njega možemo utjecati, no na volumen masnih stanica itekako možemo utjecati. Lipoliza je prirodni proces razgradnje, točnije potrošnje masnih zaliha, proces kojim tijelo tijekom dana dobiva energiju. Problem suvišnih potkožnih masnoća javlja se u trenutku kad je proces lipogeneze (stvaranja masnih zaliha) brži od procesa lipolize - razgradnje. Unos tekućine neophodan je jednako kao i zdrava prehrana. Osim što je potrebna za održavanje pravilnog ritma razgradnje masnoća, tekućina je potrebna za lakše odstranjivanje štetnih i otpadnih tvari. Izlučivanje je neophodno za pročišćavanje organizma, a u slučaju celulita neophodno ga je dodatno potaknuti. Potrebno je potaknuti izlučivanje suvišnih tekućina, štetnih i otpadnih tvari, čime će se smanjiti otekline i edemi i uspostaviti normalna cirkulacija krvi i limfe. Tjelesna aktivnost je neophodna. Sve vježbe koje upošljavaju mišiće neposredno djeluju i na krvne žile, a korist je višestruka, poboljšava se tonus i oblik mišića, povećava se mišićna masa, a smanjuje masna masa. [color-box]Potaknite cirkulaciju hladnim tušem i rukavicom za tuširanje. Nakon tuširanja nanesite anticelulitni proizvod - bolje će djelovati.[/color-box]

Anticelulitna pravila

» Krećite se, neaktivnost usporava metabolizam i cirkulaciju. » Izbjegavajte stres jer potiče kongestiju, prekomjerno nakupljanje krvi u tkivima i organima. » Izbjegavajte sol i alkohol. Sol privlači i zadržava tekućine, a alkohol izaziva kongestiju. » Jedite zdravo. Prednost dajte nemasnim namirnicama, bjelančevinama, vlaknima, izbjegavajte slatkiše. » Vlakna su posebno korisna za pravilno čišćenje organizma. » Pijte dvije litre vode ili biljnih čajeva dnevno. Što više pijete, više ćete izlučivati, tkiva će se bolje drenirati. » Pazite na tjelesnu težinu. Istina je da celulit pogađa i mršava tijela, ipak se uglavnom javlja na tijelu debelih žena. » Vježbajte redovito. » Masirajte tijelo rukom, rukavicom za tuširanje, masažerom. Uvijek se masirajte kružnim pokretima, od periferije prema srcu - počnite od stopala pa noge masirajte sve do kukova, ruke od zapešća do ramena, potom su na redu leđa, trbuh u smjeru kazaljke na satu i na kraju prsni koš i dekolte.

Često ponavljanje dijeta za mršavljenje, neuravnotežena prehrana, preskakanje obroka i općenito loše navike prehrane čimbenici su koji mogu uzrokovati nedostatak magnezija, oligoelementa koji je neophodan za pravilno odvijanje staničnih funkcija. Čak osam od 10 žena i sedam od 10 muškaraca svakodnevnom prehranom ne unosi potrebnu količinu magnezija. Iako se potrebe organizma za tim oligoelementom mijenjaju tijekom života, svima se, bez obzira na dob i spol, savjetuje dnevni unos od 6 mg po jednom kilogramu tjelesne težine. Za odraslu osobu to bi značilo približno najmanje 350 mg magnezija dnevno. No postoje neka razdoblja i stanja tijekom života kad su nam potrebne veće količine tog oligoelementa. Primjerice trudnicama dnevno je potrebno 30-40 mg magnezija više od uobičajenih 350 mg. Jednaka preporuka vrijedi i za sportaše kojima se savjetuje prilagodba unosa magnezija sportskoj aktivnosti koju prakticiraju. I osobama starijim od 50 godina savjetuje se povećati unos magnezija gotovo dva puta. Magnezij je neophodan za pravilno iskorištavanje kalcija i kalija u organizmu, ali i nekih drugih nutrijenata, neophodan je za pravilno funkcioniranje stanica. Sudjeluje u prijenosu kalija i natrija kroz stanične membrane te utječe na razinu kalcija unutar stanica. Magnezij sudjeluje u više od 300 različitih procesa metabolizma, posebno je aktivan u procesu metabolizma bjelančevina, a neophodan je i za funkcionalnost brojnih enzima. Stres i neka druga stanja povećavaju potrošnju magnezija u organizmu.

Što ako nedostaje

Nedostatak magnezija uzrokuje povećanu nervozu i tjeskobu, poremećaje spavanja za koje je karakteristično lako uspavljivanje, a potom višekratna buđenja tijekom noći, zbog čega se budimo umorni. Nadalje, u žena s predmenstruacijskim sindromom utvrđen je nedostatak magnezija. Zajedno s kalcijem i fosforom magnezij sudjeluje u izgradnji koštanog tkiva. Magnezij je posebno važan u slučaju povećanog stresa, jer on povećava potrošnju magnezija, stoga se svima koji proživljavaju povećani stres, ali i kao mjera prevencije prije nekih događaja koji ga mogu uzrokovati, preporučuje povećanje dnevnog unosa magnezija. Nedostatak magnezija, osim navedenih smetnji, može uzrokovati mravce u rukama i nogama, grčeve u mišićima nogu - posebno mišićima potkoljenice i listova, a moguće su i probavne tegobe, kao i tegobe srčano-žilnog sustava - poremećaj srčanog ritma i poremećaj krvnog tlaka. [color-box]ČUVA VITKOST Pored brojnih korisnih učinaka magnezij ima još jedan - pomaže mršavljenju, dapače, pomaže mršavljenju tako što potiče neke fiziološke procese. Za takav učinak potreban mu je kalcij. Zbog nedostatka kalcija u organizmu dolazi do poremećaja ravnoteže izmjene tvari u stanicama, zbog čega se povećava stvaranje zaliha masnoća u potkožnom tkivu uz istovremeno smanjenje potrošnje masnoća. Kalcij uz ostalo potiče razgradnju masnoća i stvaranje topline u potkožnom masnom tkivu i tkivu mišića, čime olakšava metabolizam masnih stanica, odnosno oslobađanje energije iz masnih stanica. Za apsorpciju kalcija u crijevu magnezij ima presudnu ulogu, potiče metabolizam i ima važnu ulogu u izlučivanju inzulina. Minimalna količina magnezija koja se nalazi u međustaničnim tekućinama i plazmi dovoljna je za pravilnu izmjenu staničnih tvari. Osiguravanjem organizmu dnevno potrebne doze magnezija održava se potrebna razina inzulina u krvi i potiče proces proizvodnje tjelesne energije.[/color-box]

U slučaju kroničnih bolesti

Neke kronične bolesti povećavaju potrošnju magnezija u organizmu. To je slučaj s dijabetesom, oslabljenim bubrežnim funkcijama, cirozom jetre, aterosklerozom, a nedostatak magnezija javlja se i u osoba koje provode niskokaloričnu dijetu ili dijetu s povećanim unosom ugljikohidrata. Nedostatak magnezija javlja se i kao posljedica oslabljene crijevne apsorpcije. Neki nadomjesni hormoni mogu poremetiti metabolizam i uzrokovati prolazni nedostatk magnezija. Fluor, velika količina cinka i vitamina D, diuretici i proljev također mogu uzrokovati nedostatak magnezija.

Koje namirnice uvrstiti u jelovnik

Ako se pojavi bilo koji od simptoma nedostatka magnezija, potrebno je čim prije reagirati. Najbolje raznovrsnom, zdravom prehranom. Magnezij nalazimo u čokoladi, sušenim mahunarkama (leći, grahu, grašku, slanutku), ali i u žitaricama punog zrna. Sadrže ga i orašasti plodovi poput badema i lješnjaka, ali i zelena salata i zeleno lisnato povrće. No, osim namirnica, i neke prirodne mineralne vode posebno su bogate magnezijem.

S početkom sezone duljeg boravka na suncu ponavljaju se i upozorenja o potrebi zaštite kože i prevencije malignih oboljenja kože koja, iako zloćudna, u velikom broju slučajeva imaju dobru prognozu otkriju li se na vrijeme. Tumori kože, posebno oni maligni, danas su vrlo česti. Najpoznatiji među njima - melanom, u stalnom je i zabrinjavajućem porastu, no nažalost nije jedini. Pored njega i bazocelularni karcinom i spinocelularni karcinom još uvijek odnose prevelik broj života.

Bazocelularni karcinom

Često se otkriva na koži osoba starijih od 50 godina, ali se može pojaviti i u mladih osoba. Tumor je češći u nekim obiteljima i u osoba koje su imale već neki maligni tumor kože i koje su izložene dugotrajnom djelovanju sunca. Češće obolijevaju i osobe koje su izložene kemijskim kancerogenima i imunosupresiji. Vrlo često bolesnici navode da su primijetili kvržicu na licu koja ne prolazi, često je prekrivena krastom, a lokalna terapija antibiotskim kremama ili mastima ne donosi poboljšanje. Bazaliom sporo raste i ne metastazira, ali ga je lakše liječiti dok je manji jer može s godinama poprimiti agresivniji oblik i razarati okolno tkivo.

Kako prepoznati?

Prepoznavanje bazalioma lakše je ako se poznaju osnovni klinički oblici: početni bazocelularni karcinom - izgleda poput malenog crvenog, sjajnog žarišta s vidljivim kapilarama veličine od nekoliko milimetara do jednog centimetra; nodularni - nastaje kvržica ili čvorić sjajnog izgleda poput bisera s izraženim kapilarama, često na licu; ulcerozni - kvržica sjajnog ili crvenkastog izgleda s centralnom krasticom koja ne prolazi i povremeno krvari; sklerozirajući (ožiljkasti) - može izgledati poput ožiljka jer je svijetao, neoštro ograničen od okolne kože i ponekad ga je teško otkriti; površinski - vrlo često je na trupu, a izgleda kao crveno žarište; pigmentirani - tamnija kvržica koja ne prolazi i može izgledati poput melanoma.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se postavlja na temelju pregleda, dermatoskopije promjene i uzimanjem uzorka kože (biopsijom), ekscizijom kompletne promjene i patohistološkom analizom. Bazaliom se najčešće liječi kirurški, a od drugih načina liječenja primjenjuje se krioterapija, fotodinamska terapija, RTG terapija, lokalno citostatici i imunomodulatori. Nakon što se bazaliom izliječi, važno je provoditi fotozaštitu tijekom cijele godine i redovno obavljati kontrolne preglede kako bi se na vrijeme otkrili eventualni recidivi bolesti ili neki drugi tumori kože.

Spinocelularni karcinom

Ovaj maligni tumor kože najčešće nastaje na dijelovima tijela izloženim suncu. Češće nastaje u muškaraca nego u žena i u osoba svijetle puti koje dugo i često borave na suncu. Također češće nastaje u osoba koje su u kontaktu s industrijskim kancerogenima (katran, čađ, ugljen, arsen), u osoba koje su dugo bile izložene RTG zrakama, dugotrajnoj PUVA terapiji (oblik fototerapije) te u osoba koje su na imunosupresivnoj terapiji. Smatra se da ovaj tumor nastaje zajedničkim djelovanjem više različitih čimbenika od kojih su najznačajniji naslijeđe i prekancerozne promjene kože. Među brojnim vanjskim faktorima najznačajnije mjesto imaju UV-B zrake i kemijski kancerogeni (katran, čađ, ugljen, mineralna ulja, arsen). Može nastati i na kroničnim upalnim promjenama, mjestu kroničnog ulkusa, na ožiljku od opekotine, na područjima kroničnog radiodermatitisa itd. Aktinička keratoza i leukoplakija donje usne najčešće su prekanceroze iz kojih se može razviti spinocelularni karcinom.

Kako prepoznati?

Klinički se razlikuju dva oblika spinocelularnog karcinoma: egzofi tičnii endofi tični oblik. Egzofitični oblik ima izgled čvorića ili plaka boje kože ili boje mesa u čijim se središtima s vremenom stvara ranica tvrdog i izbočenog ruba. Endofitični oblik izgleda kao ranica u razini kože koja ne prolazi. Najčešća mjesta na kojima nastaje su donja trećina lica - najčešće donja usnica, vlasište, šake, podlaktice, ušna školjka. Na usnici najčešće izgleda kao ranica ili krasta koja ne prolazi. Spinocelularni karcinomi na sluznicama (genitalna regija, jezik, sluznica usne šupljine) rjeđi su od onih lokaliziranih na koži, ali metastaziraju mnogo češće.

Prevencija i liječenje

Ako se tumor ne liječi na vrijeme, metastazira u regionalne limfne čvorove, a kasnije i u unutrašnje organe. Terapija je kirurška uz PHD analizu. Nakon toga vrlo su važne redovite kontrole kroz tri godine. Pri svakom pregledu potrebno je pogledati cijelu kožu kako bi se otkrilo eventualno nastajanje nekog drugog tumora kože ili prekanceroze kože uz ultrazvuk limfnih čvorova regije tijela koju će odlučiti dermatovenerolog. Vrlo je važno čuvati se sunca, kroničnih iritacija i kemijskih kancerogena koji mogu djelovati na kožu.

Maligni melanom

Danas je sve veći broj osoba koji imaju maligni tumor kože - melanom. Taj zloćudni tumor kože i sluznica može nastati na koži na kojoj su već bili madeži, a može nastati i na koži koja nije imala nikakve promjene. Češće se pojavljuje u bijelaca i u srednjoj životnoj dobi. Ako je melanom otkriven u ranoj fazi, tada je prognoza bolesti dobra. No ako je tumor uznapredovao i metastazirao u druge dijelove tijela, tada je to zabrinjavajuće stanje. Stoga je vrlo važno pregledati madeže kod dermatovenerologa kako bi se otklonila sumnja na "opasne" madeže iz kojih može nastati melanom. [color-box]Svaka promjena na koži zahtijeva povećanu pozornost i praćenje, te je razlog za odlazak liječniku![/color-box] Osobe koje imaju veći rizik za nastanak melanoma svijetle su puti, svijetlih očiju i kose. Melanom je češći u osoba koje su od djetinjstva te kasnije tijekom života dobivale sunčane opekotine. Veći rizik imaju ljudi s velikim brojem madeža (više od pedeset) po tijelu i osobe koje imaju displastične madeže. U obiteljima u kojima je već netko imao melanom veći je rizik da će još netko dobiti melanom, pa je za te osobe vrlo važno da kod dermatologa pregledaju svoje madeže i da se redovito pregledavaju, to jest da su pod kontrolom. Ljudi koji su zbog posla, sporta, hobija i sl. jako izloženi suncu, pogotovo ako je to nagli izlazak na sunce, ako koža svaki puta izgori, imaju veliki rizik od nastanka melanoma.

Kako prepoznati?

Najčešće je to promjena na koži tamnosmeđe do crvene boje, nepravilnog oblika, s izraženim krvarenjem, nepravilnih rubova, koja naglo raste i mijenja se. Klinički se razlikuju slijedeći oblici: lentigo maligna melanoma (na fotoeksponiranim dijelovima tijela, u starijih osoba), površinsko šireći melanoma (crna promjena u razini kože nepravilna oblika), melanoma nodulare (iznad razine kože), melanoma malignum acrolentiginosum (šake, stopala i druge okrajine) i posebni oblici.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničke slike, dermatoskopskog nalaza, a potvrđuje se histološkim nalazom. Terapija je različita, a najvažnije je kirurško odstranjenje melanoma. Ako je melanom deblji, radi se operacija limfnih čvorova najbliže regije i ponovna operacija ožiljka gdje je bio melanom. O daljnjoj terapiji odlučuje se prema nalazu iza operacije i patohistološkom nalazu te u dogovoru s onkologom.

Banalna posjekotina ili ubod, ugriz kućnog ljubimca... Znate li da su male i zatvorene rane opasnije nego one veće? Sjećate li se jeste li cijepljeni i docijepljeni protiv tetanusa? Tetanus je po život opasna zarazna bolest od koje godišnje u svijetu oboli više od milijun ljudi. Čak polovina ukupnog broja oboljelih obolijeva od neonatalnog oblika tetanusa, s visokom smrtnošću od čak 90%. Uzročnik tetanusa je toksin bakterije Clostridium tetani koja živi u zemlji, glini i blatu, ali i u probavnom traktu nekih životinja.

Koje su najopasnije ozljede?

Prebolijevanjem tetanusa ne stiče se imunitet. Od tetanusa obolijevaju osobe koje nisu cijepljene ili nisu docijepljene protiv te bolesti. Banalna posjekotina ili ogrebotina ponekad je dovoljna za ulazak bakterije u ljudski organizam. Jednom kad dospije u ljudski organizam bakterija postaje aktivna i izlučuje snažan otrov koji se nakuplja na završecima živaca u mišićima te blokira kontrakcije mišića - dovodi do paralize. Najopasnije su rane onečišćene zemljom ili glinom, ali ponekad je za infekciju dovoljno ubosti se na trn ruže ili neke druge biljke. Bakterija C. tetani preživljava u okolišu bez kisika zbog čega su male, zatvorene rane, uzrokovane ubodom čavla ili trna, daleko opasnije od većih, otvorenih rana poput primjerice porezotina staklom pri kojima trenutno dolazi do kontakta ozlijeđenog tkiva s kisikom. Opasan je i ugriz životinje, posebno ugriz psa jer psi neprestano njuškaju tlo, a u svom probavnom traktu mogu nositi bakteriju C. tetani. Stoga je u slučaju ugriza neophodna profi laksa cijepljenjem.

Simptomi se javljaju odmah?

Ne. Infekcija se očituje od dva do deset dana nakon kontakta s uzročnikom. Paraliza najprije zahvaća mišiće žvakanja zbog čega usne zahvaća nevoljan i bolan grč. Potom dolazi do paralize mišića potiljka, vrata, poprsja, ruku i nogu, da bi na kraju došlo do paralize mišića disanja, što može imati kobne posljedice. Kliničke simptome (povišen tonus i grčevi poprečnoprugastih mišića) uzrokuje otrov tetanospazmin, jedan od najjačih neurotoksina.

Je li moguće spriječiti?

Da, cijepljenje je obavezno za djecu do 6. godine života. No valja podsjetiti na to da zaštita cijepljenjem ima ograničeno trajanje te da se za stjecanje trajnog imuniteta savjetuje docjepljivanje. U svakom slučaju, svaku ranu, pa čak i one najsitnije, treba dobro dezinficirati antibakterijskim sredstvom. Osim toga korisno je znati koliko je vremena proteklo od posljednjeg cijepljenja do trenutka ozljede.

Kako se provodi docjepljivanje?

Ako se posljednje cijepljenje zbilo pet godina prije ozljeđivanja te ako je u djetinjstvu proveden potpuni ciklus cijepljenja (tri doze u prvoj godini života, jedna u 6. i jedna nakon 10. godine života), nije potrebno docjepljivanje. No ako je od posljednjeg cijepljenja prošlo više od deset godina, potrebno je potražiti savjet liječnika ili hitnu liječničku pomoć unutar 48 - 72 sata. Liječnik će naime ovisno o ozljedi i provedenom cijepljenju procijeniti kakvo je liječenje potrebno. [color-box]Cijepljenje djece provodi se s 5 doza raspoređenih u određenim vremenskim razmacima od 2. mjeseca do 4. godine života. Odrasli i djeca starija od sedam godina cijepe se u 7., 14. i 19. godini te svakih deset godina. Ako je u trenutku ozljede prošlo više od deset godina od cijepljenja, tada se prva doza cjepiva daje neposredno nakon ozljede, druga doza daje se 30 - 90 dana nakon prve, a treća 12 mjeseci nakon druge doze. Time se osigurava zaštita od tetanusa na deset godina. Ako do ozljede dođe 5 - 10 godina nakon cijepljenja, dovoljna je jedna doza cjepiva za zaštitu sljedećih deset godina.[/color-box]

Prosječna osoba proguta slinu oko 50 puta u minuti, no koliko često gutamo, postajemo svjesni tek kad nas počne boljeti grlo. Bolovi mogu trajati nekoliko dana, ali i tjednima ili mjesecima, ovisno o uzroku. Evo najčešćih uzroka: GRIPA Bol u grlu nije najtipičniji simptom gripe, ali može se javiti. I u ovom slučaju »kašalj« može nadražiti grlo i izazvati bol, ali sada je ona praćena bolovima u cijelom tijelu, temperaturom i iscrpljenošću. Ako se radi o gripi, obavezno odite liječniku. PREHLADA Infekcija gornjih dišnih puteva izazvana virusom, poput obične »prehlade«, najtipičniji je uzrok boli u grlu. Prvi simptomi su nadraženost grla i začepljenost nosa, a zatim se mogu javiti kašljanje, kihanje i curenje iz nosa. Neki virusi direktno napadaju grlo i uzrokuju mala oštećenja na vrlo osjetljivoj sluznici ždrijela, što izaziva snažan osjećaj pečenja. No, čak i kad virusi ne napadaju grlo, do nadraženosti može doći zbog stalnog kašljanja. Odmor, uzimanje tekućine i protuupalni lijekovi pomažu u ublažavanju simptoma, a do poboljšanja obično dolazi za nekoliko dana. BAKTERIJSKA INFEKCIJA Uzrok boli u grlu može biti i bakterijska infekcija. Nije praćena kihanjem ni kašljanjem, ali može izazvati loš zadah, povišenu temperaturu i otečenost limfnih čvorova u vratu. Ako su simptomi jako izraženi, svakako odite liječniku, koji može u ambulanti provjeriti radi li se o streptokoknoj upali. Ako je test pozitivan, propisat će vam antibiotike, no poboljšanje ćete osjetiti tek za 48 do 72 sata od početka terapije. MONONUKLEOZA Mononukleoza se prenosi slinom, uzrokuje ju Epstein-Barrov virus, a jedan od uobičajenih simptoma je i bol u grlu, uz umor, povišenu temperaturu i otečenost vratnih žlijezda. Simptomi mogu potrajati i mjesecima, a osjećate li takve tegobe, javite se ječniku. Za postavljanje dijagnoze potrebno je napraviti tzv. monospot test, no za taj virus nema lijeka. Morate jednostavno čekati da prođe. ALERGIJE Alergije na pelud, obično praćene kihanjem, suzenjem očiju i curenjem iz nosa, mogu uzrokovati i bol u grlu. Obično je više riječ o osjećaju grebanja nego o boli. No, krivci mogu biti i određene namirnice, ali je u tom slučaju grlobolja praćena želučanim problemima. Primijetite li da vam se ti simptomi javljaju nakon konzumiranja određenih namirnica, obavite testiranje na alergije. LARING0FARINGEALNI REFLUKS Radi se o sličnom problemu kao što je gastroezofagealni refluks, samo što zahvaća grlo. Laringofaringealni refluks poznat je pod nazivom "tihi refluks" jer ne uzrokuje tipične simptome kao što je žgaravica. U ovom slučaju želučana kiselina putuje iz želuca kroz jednjak u grlo, gdje nadražuje osjetljivo tkivo i izaziva bol ili promuklost. Mogu se javiti i suh kašalj, potreba za stalnim nakašljavanjem ili osjećaj da vam nešto stoji u grlu. Taj se problem može liječiti antacidima, a pomoći će i izbjegavanje alkohola, kave te masne i začinjene hrane. SUH ZRAK Suh zrak može jako nadražiti grlo, pogotovo kod osoba koje su sklone disati na usta, jer nos djeluje poput ovlaživača - vlaži zrak koji udišemo prije nego što kroz grlo dođe u pluća. Problem je obično najizraženiji ujutro, a može se ublažiti pijenjem dovoljno tekućine tijekom dana kako bi noću grlo bilo dovoljno ovlaženo. Potraju li simptomi, javite se liječniku. PRENAPREZANJE MIŠIĆA Sigurno ste bol u grlu osjetili i nakon glasnog navijanja ili pjevanja, no ona se može javiti i zbog pogrešnog korištenja mišića u grlu. Taj problem često imaju i osobe koje zbog prirode posla puno govore. TUMOR GRLA Razlozi za brigu su trajna bol u grlu, promuklost, otežano gutanje hrane ili sline, gubitak težine, otežano disanje i iskašljavanje krvi. Imate li takve simptome, odmah se javite liječniku.

Procjenjuje se da danas u svijetu od problema nevoljna istjecanja mokraće pati oko 100 milijuna ljudi. Velik je problem u starijoj populaciji. No iako upravo s porastom životne dobi raste i učestalost urinarne inkontinencije, pogrešno je inkontinenciju smatrati "tegobom starijih osoba". Istina je da u starosti dolazi do promjena u funkciji stanica, kontroli središnjega živčanog sustava, hormonske ravnoteže te imunosnog odgovora. Sve te promjene dovode do porasta učestalosti urinarne inkontinencije.

Zašto se javlja

Urinarna inkontinencija je stanje koje nevoljnim istjecanjem mokraće uzrokuje velike socijalne i higijenske poteškoće. Upravo zbog složenosti problema inkontinencijom se bavi više liječničkih specijalnosti. Urolozi, neurolozi, internisti, ginekolozi, kirurzi i fizioterapeuti samo su dio liječničkih struka koje se bave inkontinencijom. Za prevladavanje i liječenje inkontinencije doista je potreban timski rad, samo zajedničkim iskustvima i suradnjom moguće je pomoći osobi koja pati od urinarne inkontinencije. Čimbenici koji utječu na moguću pojavu inkontinencije su: - ginekološke ili urološke bolesti ili operativni zahvati, - broj poroda, - uzimanje lijekova, - godine života, - bolesti središnjega živčanog sustava (multipla skleroza, Parkinsonova bolest, demencija), - druge bolesti (šećerna bolest, depresije, psihoze).

Više oblika

Kao što je pogrešna tvrdnja da je inkontinencija tegoba starosti, pogrešna je i tvrdnja da je riječ o "ženskom" problemu. Inkontinencija naime pogađa oba spola, a može se javiti već u djetinjstvu. Češće se javlja u osoba u čijim je obiteljima bilo slučajeva inkontinencije. Utvrđivanje tipa inkontinencije, a time i uzroka, omogućava uspješno liječenje i izlječenje u 80 posto slučajeva. Dva su najčešća tipa inkontinencije: stresna inkontinencija - posljedica slabljenja mišića dna zdjelice ili promjena mokraćne cijevi zbog čega do nekontrolirana bježanja mokraće dolazi pri kihanju, smijanju, kašljanju; drugi tip je urgentna inkontinencija koja se očituje neodgodivom potrebom za mokrenjem zbog kontrakcija mišića mokraćnog mjehura. Treći tip inkontinencije predstavlja kombinaciju prva dva tipa i naziva se miješana inkontinencija. Svaki tip inkontinencije danas se liječi, a postoje i zaštitna sredstva koja poboljšavaju kvalitetu života. [color-box]STRES I INKONTINENCIJA - Bježanje mokraće pri fizičkom naporu, kašljanju, smijanju, trčanju ili kihanju, ili zbog umora i stresa, znaci su kojima se očituje stresna inkontinencija, a koja pogađa upravo žene u aktivnom razdoblju života. Iako je vrlo učestala, inkontinencija je još uvijek tema o kojoj se nerado govori, što je najveća prepreka kvalitetnom rješavanju problema. Uz stres su s kontrolom mokraćnog mjehura i zadržavanja mokraće izravno povezani i umor i iscrpljenost. Nakon što se utvrdi kojeg je tipa inkontinencija, ona se uspješno liječi bez operacije, hormonskom terapijom i vježbama za jačanje mišića zdjelice, a uporabom primjerenih zaštitnih sredstava moguće je uvelike poboljšati kvalitetu života.[/color-box]

U trudnoći i nakon porođaja

Inkontinencija nije bolest već stanje koje se može javiti i u aktivnom razdoblju života, a vrlo često u trudnoći i nakon poroda. Prema statistikama čak trećina trudnica pati od problema inkontinencije. Od deset do dvadeset posto slučajeva nekontroliranog bježanja mokraće prestaje nakon poroda, ali deset posto žena i nakon poroda trpi neugodne smetnje inkontinencije koja je posljedica porasta tjelesne težine te prekomjerna širenja mišića međice pri porodu. Vježbama je smetnje moguće spriječiti, ali i prevladati ako se jave, a uporabom primjerenih zaštitnih sredstava moguće je poboljšati kvalitetu života, izbjeći neugodna iznenađenja, a upravo to želi svaka osoba pogođena inkontinencijom. Nažalost, mnoge žene, zbog nedovoljne informiranosti, po pojavi inkontinencije zaštitu pronalaze u higijenskim ulošcima, koji nisu napravljeni za upijanje urina, već menstruacijske krvi, stoga ne mogu pružiti adekvatnu zaštitu. Specijalnim ulošcima za inkontinenciju koji imaju svrhu upijanja i zadržavanja urina, a ujedno imaju ugrađen sustav za neutraliziranje neugodnih mirisa, moguće je postići potpunu zaštitu i diskreciju.

Periodične kontrole prostate muškarcima bi trebale postati uobičajeni dio brige za zdravlje, tim više što je tumor prostate najrašireniji oblik tumora u muškaraca. Kako je riječ o bolesti koja se razvija sporo, te mogu proći i godine prije no što se jave prvi simptomi, kada je bolest obično već u uznapredovanu stadiju, najbolji način za pobjeđivanje tumora jest otkriti ga što prije.

Do 45. godine

Tumor prostate rijetko se javlja prije 50. godine života. Ipak, urologu bi se trebalo obratiti: • U slučaju problema i poremećaja mokrenja, ako je mokrenje otežano, ako je popraćeno peckanjem, ako postoji stalan nagon za mokrenjem i slično. Ti simptomi ukazuju na probleme s prostatom zato što je ona smještena ispod mokraćnog mjehura i oko uretre, pa svaka promjena žlijezde utječe i na mokrenje. • Ako dođe do slabljenja spolne želje, prerane ejakulacije, otežane erekcije i sličnog. Kako je osnovna funkcija prostate proizvodnja sjemene tekućine, svaka infekcija žlijezde može utjecati na kvalitetu spolnog života. Ako nema nikakvih simptoma, do 40. godine života nisu predviđeni redoviti pregledi prostate, a od 40. do 50. godine preporučuje se jedan pregled svake 2 - 3 godine.

Koji pregledi?

U slučaju pojave nekog od navedenih simptoma liječnik specijalist obavlja pregled i preporučuje pretrage koje pomažu otkriti, ali i isključiti postojanje bolesti prostate, u prvom redu prostatitisa ili dobroćudne hiperplazije prostate. • Analiza krvi i mokraće: Služi za otkrivanje prisutnosti upalnih stanica i/ili infektivnih agensa, kao i za određivanje PSA (prostata specifičnog antigena), što je korisno za rano otkrivanje tumora. • Transrektalni ultrazvuk: Ultrazvučna sonda uvlači se kroz anus, a slike prostate projiciraju se na zaslonu kompjutora. Pretragom se može otkriti eventualno povećanje prostate, ali i provjeriti stanje mokraćnog mjehura i struktura koje se nalaze u neposrednoj blizini žlijezde. • Digitalnorektalni pregled: Liječnik kroz anus i debelo crijevo opipava prostatu kako bi odredio njezinu konzistenciju, elastičnost, tvrdoću i dimenzije te otkrio eventualnu prisutnost čvorića.

Nakon 45. godine

U toj životnoj dobi preporučuje se početi s preventivnim periodičnim pregledima, posebno za muškarce u kojih postoji nasljedna sklonost tumoru prostate. Ti muškarci izloženi su 2 - 3 puta većem riziku od razvoja tumora u usporedbi s muškarcima u čijoj obitelji nije bilo slučajeva bolesti.

Koji pregledi?

Sljedeće preglede vrlo je važno obavljati jednom godišnje ili čak svakih šest mjeseci, posebno ako neki od njih otkriju sumnjive promjene. • Urološki pregled: Urolog u razgovoru utvrđuje postoje li neki simptomi koje je pacijent možda previdio, a zatim obavlja digitalnorektalni pregled. Takvim pregledom nije moguće otkriti tumore malih dimenzija i one u početnom stadiju razvoja. • Određivanje PSA: Stanice prostate luče PSA - prostata specifični antigen, a njegova se vrijednost utvrđuje analizom krvi. Koncentracija PSA u krvi veća od 4 ng/ml znači povećan rizik od nastanka tumora: u 80 posto slučajeva tumora prostate vrijednosti su manje od 10 ng/ml, a kod vrijednosti većih od 10 ng/ml rizik postojanja tumora iznosi 67 posto. [color-box]Vrijednosti PSA ipak nisu siguran pokazatelj jer su one normalne u 20 posto slučajeva tumora prostate.[/color-box] Osim toga životna dob, intenzivno bavljenje sportom, spolna aktivnost, prostatitis ili retencija mokraće mogu uzrokovati povišene vrijednosti PSA, a neki lijekovi za liječenje dobroćudne hiperplazije prostate s vremenom mogu uzrokovati smanjenje vrijednosti. • Transrektalni ultrazvuk: Pregled je koristan za utvrđivanje veličine žlijezde. Može biti neugodan, no traje samo nekoliko minuta. • Biopsija prostate: Izvodi se samo ako jedna od prethodne tri pretrage pobudi sumnju na postojanje tumora (ako je PSA povišen ili ako je ultrazvukom utvrđena anomalija u nekom dijelu prostate). Iz pojedinih dijelova prostate uzima se uzorak tkiva, uz ultrazvučno vođenje i pod lokalnom anestezijom. Ako pretraga potvrdi sumnje u postojanje tumora, odnosno ako se otkrije prisutnost tumorskih stanica, propisuje se terapija. U suprotnom, ako se tumorske stanice ne otkriju, a prethodne pretrage upućuju na povišen rizik od razvoja tumora, pretraga se može ponoviti u razmaku od tri mjeseca uz uzimanje većeg broja uzoraka.

Nakon 50. godine

Pregled se preporučuje jednom godišnje. Preporučuju se isti pregledi koji se preporučuju mlađim muškarcima: urološki pregled koji uključuje i opipavanje žlijezde, određivanje PSA i transrektalni ultrazvuk. I u ovom slučaju, ako neki od tih pregleda pobudi sumnje na postojanje tumora, obavlja se biopsija. Ako su rezultati pretraga dobri, potrebno je jednom godišnje ponoviti urološki pregled i određivanje PSA, a ultrazvučni pregled može se ponoviti i nakon dvije, tri godine, ovisno o preporuci specijalista.

Prostatitis i dobroćudne promjene

Pregledi prostate, iako su u prvom redu usmjereni na pravovremeno otkrivanje tumora, korisni su i za otkrivanje drugih bolesti te žlijezde, posebice prostatitisa i dobroćudne hiperplazije prostate. Riječ je o dvjema bolestima koje se, za razliku od tumora, vrlo rano očituju poteškoćama pri mokrenju i spolnim odnosima. • Akutni prostatitis je akutna upala žlijezde koja se može očitovati bolovima u donjem dijelu trbuha, osjećaju težine u testisima, čestim nagonom za mokrenjem i malom količinom izlučene mokraće, čestim noćnim mokrenjem, padom spolne želje, problemima erekcije, preuranjenom ejakulacijom, tragovima krvi u spermi, bolovima u penisu ili jutarnjim iscjetkom sekreta iz mokraćne cijevi. Što prije se započne s liječenjem, manji je rizik da bolest postane kronična te da ugrozi plodnost muškarca. • Dobroćudna hiperplazija prostate je postupno i dobroćudno povećanje srednjeg dijela žlijezde, odnosno dijela koji je u izravnom kontaktu s mokraćnom cijevi. Upravo zbog povezanosti s mokraćnom cijevi bolest se već u samom početku očituje nizom neugodnih simptoma koji se odnose na donje mokraćne putove: otežano mokrenje, česta noćna i dnevna mokrenja i povećan rizik od infekcija urotrakta.

Osobe s povišenim krvnim tlakom, kao i većina kroničnih bolesnika, trebaju pojačan oprez kod ekstremnih klimatskih uvjeta. To se odnosi i na visoke ljetne temperature, nagle promjene temperature, posebno kod brzog ulaska u vodu, ali i naglih ulazaka i izlazaka u klimatizirane prostore. Povišen krvni tlak, pogotovo ako je dobro reguliran, i u tim uvjetima ne predstavlja znatno veći rizik u odnosu na zdravu populaciju. Hipertoničarima i srčanim bolesnicima veći su problem velike hladnoće. Ipak oprez je dobrodošao, poglavito ako se radi o osobama starije dobi. Zbog moguće dehidracije i proširenja krvnih žila može doći do pada krvnog tlaka pa se preporučuju češća mjerenja, unos dovoljne količine tekućine, a ponekad i korekcija antihipertenzivne terapije uz konzultaciju s liječnikom. Poseban je oprez potreban kod ulaska u hladnu vodu, posebice za koronarne bolesnike. Kako bi se izbjegle moguće komplikacije, ulaziti treba polako uz postupno rashlađivanje tijela.

Ako žena boluje od bubrežne bolesti i planira trudnoću, važno je ocijeniti kakvi su izgledi za normalan ishod trudnoće i hoće li tijekom trudnoće nastati komplikacije za majku. Ako je krvni tlak normalan i funkcija bubrega očuvana, može se očekivati razvoj sekundarne EPH gestoze u manjem postotku, ali se trudnoća može dopustiti. Postojanje kroničnog zatajivanja bubrega s vrijednostima kreatinina u krvi višim od 160 µmol/l već znatno smanjuje izgled za normalan ishod trudnoće. Uz arterijsku hipertenziju ugroženost trudnoće izrazito se povećava. Trudnoća se ne savjetuje ženama koje uz hipertenziju imaju oštećenu bubrežnu funkciju i azotemiju ili su na nadomjesnom kroničnom liječenju dijalizom, bilo hemodijalizom ili peritonejskom. Kako približno 10% bolesnica na dijalizi ima menstruaciju, mogućnost trudnoće postoji, ali više od 80% trudnoća završi spontanim pobačajem ili prijevremenim porodom mrtvog ploda. Dakle, mogućnosti su slabe i nepredvidljive, ali ipak postoje. Za vrijeme trudnoće potrebna je hemodijaliza svaki dan osim nedjelje. Pokazalo se da su najbolji ishod imale trudnice koje su bile dijalizirane svaku noć, 6-8 sati, te su za vrijeme dijalize spavale. Bolji ishod trudnoće imaju žene nakon transplantacije bubrega. Zbog svega toga, ako se bolesnica na dijalizi odluči za trudnoću, ona mora biti strogo planirana i pod zajedničkim nadzorom nefrologa i ginekologa.

Jedna od uspješnijih metoda kojom se može pomoći pacijentu koji pati od migrena je akupunktura. Terapijski ciklus sastoji se od deset tretmana (ovisno o jačini i učestalosti glavobolje). Tretmani se u prvoj godini najčešće ponavljaju nakon osam mjeseci, a poslije se razmaci produljuju. [caption id="attachment_495" align="alignleft" width="300"] Jedna od uspješnijih metoda kojom se može
pomoći pacijentu koji pati od migrena
je akupunktura. [/caption]Već 24 do 48 sati nakon tretmana kod pacijenta se uočava promjena raspoloženja. Simptomi se tada mogu i pogoršati, što je znak povećane energetske aktivnosti liječenog područja.

Imate problem? Ne možete progurati tabletu? Ovo bi vam moglo u tome pomoći: RAZLOMITE JE (ovo je većini poznato) Trebate li odjednom progutati više od jedne tablete, gutajte svaku posebno. Možete ih i zdrobiti te umiješati u jogurt ili ih razlomiti ili prerezati na manje komade koje ćete lakše progutati. NAVIKNITE NEPCE Ublažite refleks odbijanja ili povraćanja tablete tako da naviknete nepce na strana tijela. Počnite tako da četkicom za zube četkate jezik što dublje možete sve dok ne osjetite da se aktivirao refleks na povraćanje. Činite to svaki dan prilikom pranja zuba i otkrit ćete da je s vremenom refleks postao manje izražen. NAGNITE SE NAPRIJED Možda vam to zvuči nelogično, ali naginjanje prema naprijed olakšava gutanje tableta. Jedno je istraživanje pokazalo da ova metoda 89 posto olakšava gutanje tableta: tabletu stavite na jezik, uzmite gutljaj vode (ali ne gutajte ga), nagnite glavu naprijed prema prsima i tada progutajte. SAKRIJTE JE Umjesto s vodom, popijte tabletu s nečim kao što je sok od jabuke, puding ili jogurt. To će maskirati gorkast okus tablete, a gušća tekstura takvih namirnica olakšat će gutanje tablete, koja će ući u grlo "skrivena" u tom proizvodu. VJEŽBAJTE Ublažite tjeskobu od gutanja tableta tako da vježbate s nečim što je lakše progutati, primjerice s gumenim bombonima. Kad se naviknete na taj osjećaj, gutanje pilule više vam se neće činiti tako strašnim. [color-box customcolorpicker='#D73C10']Istraživanje pokazalo da 40% djece i odraslih ima problema s gutanjem tableta![/color-box]

Karijes, ciste, upale zubnog mesa, promjena boje zuba ... velik broj promjena do kojih dolazi na zubima i okolnim strukturama upućuje na promjene općega zdravstvenog stanja. Simptomi su to koje ni u kojem slučaju ne bi trebalo zanemarivati, a neke promjene mogu potaknuti tegobe i teže bolesti u udaljenim organima. Pogrešno je stoga zdravlje zubi i usne šupljine izdvajati iz ukupnog zdravlja organizma jer zdravlje cijelog tijela zapravo počinje u usnoj šupljini. Upravo je stomatolog taj koji će vas upozoriti na neke promjene, uputiti vas na daljnje pretrage i na taj način pomoći vam da spriječite napredovanje nekih bolesti.

Uzrok i posljedica

Bolesti, lijekovi, hormonske promjene, rizična ponašanja i loše navike kao što su pušenje i konzumiranje alkohola vrlo često štetno djeluju na ravnotežu flore u usnoj šupljini, u kojoj prirodno živi otprilike 300 vrsta mikroorganizama. Karijes ili upala zubnog mesa najčešće su prvi znaci tih promjena. No osim na zubima i u usnoj šupljini posljedice se javljaju i u drugim organima, a to mogu biti primjerice endokarditis (infektivna bolest srca), upala bubrega, akutni reumatski bolovi, upala sinusa ... Te i brojne druge bolesti moguće je spriječiti jednostavnom, ali pravilnom higijenom i njegom zubi i usne šupljine.

Zašto postaju osjetljivi

Dovoljan je gutljaj hladnog pića, zalogaj kiselog ili slatkog jela i osjećate bolno probadanje? Nema sumnje da patite od povećane osjetljivosti zuba. Iako je bol neugodan i vrlo često jak, ipak nema razloga za paniku. Stomatolozi tvrde da se s tim problemom suočava čak 50 posto njihovih pacijenata, najčešće između 30. i 40. godine života. Suprotno uvriježenom mišljenju, povećana osjetljivost zuba nije uvijek povezana s karijesom i nije posljedica loše higijene zuba i usne šupljine. Najčešći uzrok jest oštećenje zubne cakline. Dentin, sloj koji se nalazi ispod zubne cakline, prošaran je uskim kanalima ispunjenima tekućinom koja predstavlja svojevrsnu vezu između vanjske površine i unutrašnje strukture zuba. Ako dođe do oštećenja zubne cakline, nadražujuće tvari (kisele i slatke, hladne i vruće) uzrokuju širenje ili stezanje tekućine u tim kanalićima, što podražava živčane završetke i javlja se bol. Oštećenje zubne cakline može biti posljedica različitih fenomena, a na prvom mjestu je nepravilno četkanje zuba - vodoravno četkanje, te previše snažni potezi četkicom za zube. I kisela hrana može oštetiti zubnu caklinu. No povećana osjetljivost zuba može biti i posljedica povlačenja zubnog mesa koje ima funkciju zaštite. Kad se zubno meso povuče i ostavi nezaštićen dentin, zub postaje preosjetljiv, u nekim slučajevima čak i na udisanje hladnog zraka.

Zašto mijenjaju boju

Sivkasta ili žućkasta nijansa mogu biti prirodne boje zuba, ali i prirodno bijeli zubi mogu poprimiti sivi ili žućkasti ton. Najčešće se to događa zbog pušenja i/ili konzumacije neke vrste pića, alkoholnih, ali i bezalkoholnih. Upravo se pušenje navodi kao jedan od najvećih neprijatelja zdravlja zubi i usne šupljine. Uvlačenje dima cigarete ispunjenog toksičnim tvarima, naslage štetnih i nadražujućih tvari na zubima i zubnom mesu izuzetno su štetni za sve strukture zuba i zubno meso. Žute mrlje najmanje su što pušači mogu očekivati. Naslage zubnog kamenca, loš dah, promijenjena flora usne šupljine, teže cijeljenje rana i ožiljaka te otežana cirkulacija samo su dio posljedica pušenja na zube i usnu šupljinu. Istraživanja pokazuju da su pušači izloženi 6-7 puta većem riziku od gubitka zuba u usporedbi s nepušačima zbog bolesti parodonta od kojih obolijevaju pušači. Iste studije upućuju na to da se u pušača postižu znatno slabiji rezultati u liječenju bolesti parodonta upravo zbog utjecaja sastojaka duhanskog dima na cijeljenje tkiva, na tkivo kosti i zubnog mesa.

Bijele mrlje

Očit su znak promjene sastava zubne cakline, najčešće je riječ o demineralizaciji, ali uzrok može biti i loša higijena. Do demineralizacije dolazi uslijed promjena u stanicama koje stvaraju zubnu caklinu, najčešće u djetinjstvu, ali i konzumiranjem nekih pića koja imaju visoku razinu kiselosti i šećera. U prvom redu to su gazirana pića, voćni sokovi, energetska pića te pića za sportaše.

Najčešće bolesno stanje

Karijes je najčešće kronično bolesno stanje, pogađa jednako trajne i mliječne zube, dakle može se javiti već u ranom djetinjstvu, najveći je neprijatelj zdravlja i dobrog izgleda zubi. Javlja se i razvija u nekoliko stadija: • oštećenje zubne cakline: u početku je bezbolno, • oštećenje dentina koji je prirodno mekši i osjetljiviji od cakline: bol izaziva dodir s hladnim, toplim, kiselim, slatkim, • mikroorganizmi dospijevaju do pulpe zuba: bol je iznenadan i jak, • bakterije oštećuju okolne strukture (ligament, kost, zubno meso): razvija se upala, a zub postaje žarište opasno za udaljene organe do kojih štetni mikroorganizmi iz zuba mogu dospjeti putem krvotoka. Taj proces neće se zaustaviti bez liječenja, a liječenjem se sprečava napredovanje karijesa te posljedice koje izaziva.

Udisanje stranih tijela u dišne putove po život je opasno stanje jer takva strana tijela sprečavaju normalnu prohodnost grkljana, dušnika ili bronha, što onemogućava disanje, odnosno prolazak zraka i kisika u pluća. Iako smo povremeno svjedoci smrtnih ishoda prouzročenih udisanjem stranih tijela, osobito djece, stječe se dojam da nam nije potpuno jasna stvarna opasnost. Koliko pogibeljno može biti udisanje (aspiracija) stranog tijela najbolje pokazuju podaci iz medicinske literature. Do prije stotinjak godina slučajno udisanje stranog tijela za četvrtinu je pacijenata završavalo smrtnim ishodom. Razvojem suvremenih medicinskih postupaka kojima se dijagnosticiraju i odstranjuju strana tijela bronha taj se postotak jako smanjio. Međutim i u XXI. stoljeću smrtnost zbog stranih tijela dušnika i bronha i dalje je visoka, iznosi oko 1%. Samo u SAD-u svake godine zbog aspiracije stranih tijela umre oko 3000 ljudi, pri čemu je kod djece do jedne godine starosti to vodeći uzrok smrti. Iako se udisanje stranih tijela može dogoditi ljudima svih uzrasta, ipak se mogu po učestalosti izdvojiti dvije dobne skupine. Prvu skupinu čine stariji ljudi s različitim neurološkim poremećajima i tegobama gutanja zbog alkohola, parkinsonizma, moždanog udara, staračke demencije ili ozljeda. U toj skupini su i ljudi koji su podvrgnuti medicinskim ili stomatološkim zahvatima u lokalnoj anesteziji ili sedaciji zbog čega im je funkcija gutanja poremećena, pri čemu se dogodi udisanje dijelova zubi ili zubnih nadomjestaka, sitnih dijelova instrumenata (npr. iglice za čišćenje zubnog kanala). Drugu, najosjetljiviju i najveću skupinu, a o kojoj je u ovom tekstu uglavnom i riječ, čine djeca starosti od 1 do 3 godine. Razumljivi su razlozi zbog koji su ta djeca posebno izložena opasnosti. - Djeca tog uzrasta ne znaju i ne mogu žvakati krutu hranu jer su im izrasli samo sjekutići, a kutnjake još nemaju. - U toj dobi djeca počinju hodati i otkrivati svijet oko sebe, a predmeti koji se nalaze oko njih postaju dohvatljiviji, pri čemu su im osobito privlačni oni sitniji, koje su razvojem finih pokreta prstiju sad u stanju uhvatiti i (u pravilu) staviti u usta. - U tom uzrastu i roditeljska pozornost malo popušta jer su djeca nešto veća, samostalnija i pokretljivija, a roditelji vrlo često hranjenje ovih mališana prepuštaju tek malo starijoj braći ili sestrama ili ga hrane dok se kreće ili trči po sobi. - Dišni putovi djece tog uzrasta malog su promjera, svega od 5 do 10 mm, zbog čega svaki kruti ili polukruti predmet koji im se nađe u ustima predstavlja veliku prijetnju i u djeliću sekunde može dovesti život djeteta u opasnost. Najčešća udahnuta strana tijela jesu kikiriki, orah, lješnjak, badem, tvrdi bomboni, zrna kukuruza, graha. Osim organskih stranih tijela i hrane vrlo često su to sitne igračke, dijelovi kemijskih olovaka, perlice, kamenčići ili kovanice i sl.

Kako prepoznati udisanje stranog tijela?

Dva su moguća scenarija kojima se može očitovati aspiracija stranog tijela kod djece. U prvom slučaju udisanje se događa u nazočnosti odraslih članova obitelji koji mogu opisati u pravilu vrlo upečatljivo događanje. Do tada dobro raspoloženo dijete koje je imalo "nešto" u ustima počne iznenada jako kašljati, gušiti se, ponekad čak prestane disati, a nakon toga poplavi (cijanoza kože i vidljivih sluznica). Takva epizoda gušenja traje kratko, ali je vrlo dramatična i najčešće je dovoljan razlog za trenutni odlazak liječniku. U međuvremenu, do dolaska u hitnu službu, opisani se znakovi mogu djelomice povući, kašalj se javlja povremeno i manje, a dijete je obično mirnije. U težim slučajevima primjetan je napor pri disanju, brzo zamaranje, čujno i ubrzano disanje. Za postavljanje tzv. radne dijagnoze stranog tijela dišnih putova liječniku je dovoljan opis samog događaja osoba koje su tome svjedočile. Nakon toga potrebno je žurno provesti neophodne dijagnostičke i terapijske postupke. Pregled pluća slušalicama, odnosno stetoskopom, može postavljenu sumnju potvrditi na temelju promjene disanja, oslabljenog disanja i/ili šumova na plućima. Procjena disanja i oksigenacija krvi (razina kisika u krvi) vrši se na temelju laboratorijskih pretraga i na temelju praćenja elektroničkim uređajem, pulsnim oksimetrom. Uobičajena dijagnostička obrada podrazumijeva i rendgensko snimanje pluća (RTG) koje ponekad može pokazati strana tijela u dišnim putovima, ukoliko se radi o metalnim i za rendgen netransparentnim predmetima, ili se mogu vidjeti neizravni znakovi postojanja stranog tijela. Može se dogoditi da provedenom liječničkom obradom nisu nađeni nikakvi znakovi stranog tijela u dišnim putovima jer je disanje uredno, RTG snimka pokazuje uredan nalaz, a također i oksigenacija krvi. Međutim, jednom postavljena sumnja na strano tijelo u dušniku ili bronhima može se jedino potvrditi ili odbaciti postupkom koji se zove bronhoskopija. Ponekad se događaj, odnosno udisanje stranog tijela ne prepozna, roditelji ne odvedu dijete liječniku ili se sve odigra bez nazočnosti "svjedoka", a od malog djeteta ne može se očekivati da kasnije opiše što se dogodilo. U takvim se slučajevima nakon izvjesnog vremena počnu javljati česti bronhitisi, upale pluća koje ne reagiraju na liječenje, stanja slična astmi i sl. Sve su to razlozi zzbog kojih će liječnici posumnjati na moguće udisanje stranog tijela u bliskoj prošlosti. Jedini način kojim se ta sumnja može potvrditi ili odbaciti jest bronhoskopija. [color-box]PREVENCIJA JE NAJVAŽNIJA - Prevencija je jedini način kojim se može izbjeći ovo po život opasno stanje. Roditelji i odrasli članovi obitelji moraju biti svjesni da dijete od godinu, dvije ili tri godine ne samo da nije sposobno žvakati kikiriki, orahe ili lješnjake već ga ta hrana može dovesti u životnu opasnost. Isto vrijedi za sitne predmete i igračke koje dijete tog uzrasta u nedostatku nadzora može staviti u usta.[/color-box]

Prva pomoć i liječenje

Kod sumnje na strano tijelo bronha, a koja se očituje kašljem, čujnim disanjem, stridorom uz očuvano disanje, ne treba pokušavati ni na koji način odstraniti strano tijelo. Takvo dijete treba što prije transportirati u najbližu medicinsku ustanovu koja je osposobljena za definitivno zbrinjavanje takvih pacijenata. U slučajevima teške ili potpune opstrukcije grkljana, dušnika ili bronha potrebno je odmah pokušati pritiskom na prsa ili poznatim Heimlichovim hvatom osloboditi dišne putove. Bronhoskopija je postupak izbora za utvrđivanje postojanja stranih tijela u dišnim putovima, a tim se postupkom skoro sva strana tijela mogu odstraniti. Bronhoskopija se izvodi u općoj anesteziji i zahtijeva iskusan medicinski tim i adekvatnu medicinsku opremu. Iako uz postojanje optimalnih uvjeta bronhoskopija kod djece najčešće prolazi bez ikakvih komplikacija, radi se o vrlo rizičnom zahvatu. Uz svu suvremenu opremu i iskustvo, u današnje vrijeme 1 - 2% takvih intervencija završi smrtnim ishodom, što je teško prihvatljiv podatak. Uzrok za takve fatalne ishode najčešće su velika strana tijela koja se pri vađenju zaglave u dušniku. [color-box customcolorpicker='#D73C10']Zbog aspiracije stranih tijela u SAD-u svake godine umre oko 3000 ljudi, a vodeći je uzrok smrti djece do godinu dana starosti.[/color-box]

Razmišljate o tome da postanete vegetarijanac? Ili samo da jedete manje mesa? A znate li kako će reagirati vaš organizam ... Evo što se događa.

MOŽETE SMRŠAVJETI NEKOLIKO KILOGRAMA

Nedavna revizija kliničkih istraživanja vegetarijanske prehrane otkrila je da prelazak na vegetarijansku prehranu vodi do gubitka kilograma, čak i kod osoba kojima to nije bio cilj. Pokazalo se da su ispitanici u prosjeku smršavjeli 3,5 kg, a što je dulje trajala studija, to je gubitak kilowama bio veći.

VIŠE ZDRAVIH BAKTERIJA U CRIJEVIMA, ALI I VIŠE NADUTOSTI

U tijelu imamo enzime koji prerađuju proteine iz mesa i one biljnog porijekla i to se s prestankom konzumacije mesa ne mijenja. No, neprobavljivi ugljikohidrati iz biljnih izvora proteina i drugih biljnih namirnica mogu izmijeniti bakterijski profil u crijevima. Novi sadržaj ugljikohidrata jača populaciju zdravih bakterija u crijevima. Ali, s obzirom na to da crijevima treba neko vrijeme da se priviknu na nove bakterije, u početku je često prisutan osjećaj nadutosti i plinova u trbuhu.

ZAŠTITIT ĆETE SE OD SRČANIH BOLESTI

Veći broj velikih studija uspoređivao je vegetarijance i osobe koje to nisu, ali koje imaju sličan način života. Rezultati su pokazali da je smrt uslijed ishemijskog srčanog udara bila 24 posto rjeđa kod vegetarijanaca nego kod mesojeda, vjerojatno zbog manje upalnih procesa, jer je već dokazano da biljna prehrana ima protuupalno djelovanje.

MIŠIĆIMA TREBA VIŠE VREMENA ZA OPORAVAK

Proteini su esencijalni za izgradnju mišića, njihovo održavanje i obnovu nakon tjelovježbe. U tome su učinkoviti i proteini životinjskog porijekla i proteini biljnog porijekla, samo ovim posljednjima treba malo dulje da obave posao. Stoga je savjet sportašima vegetarijancima da nakon aktivnosti uzmu proteine u tekućem obliku (kokosovo ili bademovo mlijeko, sojino ili rižino mlijeko) jer njih tijelo brže apsorbira.

GUBITAK OKUSA

Cink, mineral obilno zastupljen u oštrigama i crvenom mesu, ključan je za osjetilo okusa i sluha. Istraživanje provedeno na Institute of Health Bioscience na University of Tokushima u Japanu pokazalo je da je manjak cinka glavni krivac za slabljenje osjetila okusa kod vegetarijanaca. Naime, grahorice, orasi, cjelovite žitarice i mliječni proizvodi sadrže nešto cinka, ali fitična kiselina u cjelovitim žitaricama, mahunarkama, sjemenkama i grahoricama može oslabiti apsorpciju cinka. Posljedica toga je da organizam vegetarijanaca treba 50 posto više cinka nego onaj mesojeda.

Povremen ili trajan, umor je važan znak upozorenja kojim tijelo traži pomoć. Spriječite da poprimi kroničan oblik. Simptomi i posljedice umora različiti su, javljaju se različitim intenzitetom, uglavnom ovisno o uzroku, a uzroka može biti više. Bezvoljnost, otežana koncentracija, povremeni bolovi u mišićima, smetnje spavanja, razdražljivost, ponekad glavobolja ... tim i drugim simptomima naše tijelo upozorava nas da je iscrpilo zalihe energije, a najčešće ih osjetimo zimi, kad nam nedostaje sunca, kad manje boravimo na svježem zraku, manje se krećemo. No osjećaj umora često se javlja i kao posljedica stresa koji iscrpi tjelesnu energiju.

Prolazni pad energije ili kroničan umor?

Osjećaj umora koji traje dulje vrijeme može biti i znak neke bolesti, neke "tihe" infekcije, hormonskih poremećaja i sl., ali može se javiti i kao posljedica obiteljskih problema, preopterećenosti obavezama, loše prehrane kojoj nedostaje vitamina, minerala i vlakana. Najbolje bi bilo pronaći uzrok, pokušati ga otkloniti, odnosno pronaći primjereno rješenje problema. Ponekad će biti dovoljno poboljšati kvalitetu i količinu spavanja, uvesti neke promjene u prehranu, svakog dana pronaći vrijeme za opuštanje i odmor ... No u većini slučajeva, zbog ubrzana načina života, to nije moguće ili nije dovoljno, a posebno nije zimi. Zimska prehrana vrlo je često siromašna mineralima i vitaminima, koji su "pokretači" tjelesne energije, a nedostatak sunca i nedostatak kretanja dodatne su otežavajuće okolnosti. No bez obzira na uzrok potrebno je spriječiti da prolazni osjećaj umora, koji traje nekoliko dana, postane kronična smetnja.

5 savjeta

Potražite savjet liječnika i/ili ljekarnika, no prije toga pokušajte sljedeće: Jedite raznovrsno. Iako jedete tri (ili više) obroka dnevno, moguće je da organizmu ne osiguravate dovoljno potrebnih nutrijenata (željeza, magnezija, vitamina ...). Raznovrsna prehrana ključ je zdravlja, uvrstite u jelovnik raznovrsne namirnice, povećajte unos voća i povrća. Istovremeno smanjite unos masnoća životinjskog porijekla (maslaca, crvenog mesa, suhomesnatih proizvoda, kao i skrivenih masnoća kojima obiluje industrijski pripremljena hrana). Prednost dajte biljnim masnoćama (maslinovo ulje i ulje repice), cjelovitim žitaricama, sušenom voću. Ribu jedite barem dva puta tjedno (idealno bi bilo tri puta) jer obiluje omega-3 masnoćama, no pri odabiru ribe vodite računa da riba iz uzgajališta sadrži znatno manje (ili uopće ne sadrži) omega-3 masnoća. Spavajte više i bolje. Svakom je potrebna različita količina spavanja, a količina prospavanih sati može biti nedovoljna jednostavno stoga što ne spavate kvalitetno. Izbacite televizor iz spavaće sobe, prije spavanja radije čitajte ili slušajte glazbu. Uglavnom nam je potrebno osam sati kvalitetnog spavanja. Odmorite se i opustite. Najmanje jednom dnevno priuštite si odmor (čitanje, slušanje glazbe, vježbe opuštanja, joga). Lakše ćete obnoviti tjelesnu energiju i obuzdati stres. Krećite se. Redovita šetnja brzim korakom, gimnastika, plivanje ili vožnja idealan su lijek protiv umora. Bit će vam teško započeti i pokrenuti se, no dobrobiti tjelesne aktivnosti osjetit ćete odmah. Umor koji osjetite nakon tjelesne aktivnosti zapravo je najbolji lijek protiv umora. Osobe koje se redovito bave nekom aktivnošću jedu kvalitetnije i redovitije od onih koji dan provedu uglavnom sjedeći, bolje spavaju i bolje podnose stres. Osluškujte svoje tijelo. Naučite li prepoznati znakove upozorenja koje vam šalje vaše tijelo, ne samo da ćete lakše prevladati stanje umora već i spriječiti neke bolesti i tegobe. Umor je, poput napadaja gladi ili nedostatka apetita, znak kojim tijelo traži pomoć. Ne oklijevajte! [color-box]Mineral koji vraća energiju. Među mineralima i vitaminima koje naše tijelo ne proizvodi, a neophodni su mu, magnezij zauzima prvo mjesto kad je riječ o umoru. Nalazimo ga u kostima, u krvotoku, neophodan je za brojne vitalne procese, sudjeluje u stvaraju tjelesne energije, prijenosu glukoze u stanice kao i u živčano - mišićnom prijenosu podražaja. Izuzetno je važan za vitalnost i snagu mišića, a njegov nedostatak uočen je u pojavi srčanih aritmija. Nažalost, prehranom magnezij najčešće ne unosimo dovoljno. Stoga posebno tijekom zime treba tijelu osigurati dnevno potrebnu dozu, koja za odraslu osobu iznosi otprilike 300 mg.[/color-box]

Osim što se tradicionalno koristi u kozmetičkim proizvodima, ulje čajevca sve se više koristi kao prirodno sredstvo za održavanje higijene, dok njegova terapeutska uporaba posljednjih desetljeća pridobiva sve više pristalica, ne samo među pobornicima naturopatske medicine već i, zahvaljujući sve većem broju znanstvenih istraživanja i potvrda učinkovitosti ulja, među predstavnicima konvencionalne medicine.

Malo drvo, brojne koristi

Čajevac (Melaleuca alternifolia) je niže drvo uskih listova čije je prirodno stanište relativno malo, ograničeno na područje uz rijeke Clarence i Richmond u Australiji, tako da je njegova proizvodnja ograničena. Upravo stoga, nažalost, ponekad se pod nazivom "ulje čajevca" prodaju ulja iz iste Melaleuca porodice, sličnog mirisa i konzistencije, ali drugačijih svojstava. Ulje čajevca dobiva se parnom destilacijom ručno ubranog lišća i pupova, jakog je medicinskog mirisa i sadrži preko sto komponenti, od kojih su neke jedinstvene, dok je najvažnija među njima antimikrobna frakcija koja pojačava protubakterijska, protugljivična i protuvirusna svojstva ulja. Antiseptičke karakteristike čajevca bile su stoljećima znane lokalnom stanovništvu Aboridžinima, koji su lišće čajevca vrlo uspješno koristili za liječenje rana, uboda i infekcija, a u narodnim su predanjima i "ljekovita jezera", odnosno lagune u kojima se taložilo otpalo lišće s drveća. Ulje čajevca tijekom Drugoga svjetskog rata bilo je obaveznim dijelom vojničke opreme australskih vojnika, a početkom prošlog stoljeća u Europi je proglašeno idealnim antiseptikom. Godine koje su uslijedile potvrdile su da ulje čajevca doista ima antiseptička svojstva, a brojna ispitivanja pokazala su da je aktivno protiv brojnih mikroorganizama, uključujući u to i sve tipove kandide i osamdeset drugih tipova gljivica koje izazivaju bolesna stanja, virus herpesa i humani papilomavirus te razne sojeve bakterija, dok je 1993. dokazana aktivnost ulja čajevca i protiv meticilin-rezistentnog zlatnog stafilokoka (MRSA), takozvanog bolničkog stafilokoka, bakterije koja je postala rezistentna na antibiotske tretmane. Najvažnije od svega jest otkriće da ulje čajevca ne ubija zdrave bakterije na koži, nego jedino bakterije patogene aktivnosti, koristi li se svakodnevno i u odgovarajućim koncentracijama. [color-box]Ulje čajevca svojim mirlsom odbija insekte, svrbež od eventualnih ugriza ublažava, jednako kao i zategnutost i crvenilo suncem opečene kože, no to je tek mali dio blagotvornlh učlnaka koje ima kako za našu kožu, tako i za naše zdravlje.[/color-box]

Ljekarna u malom

Ulje čajevca mnogima se pokazalo učinkovitim u tretiranju raznih tegoba, pa ga ljudi tradicionalno koriste i za probleme koji se učestalije javljaju s pojavom toplijih dana: Atletsko stopalo (Tinea pedis) i neugodan miris nogu. Ulje nanesite direktno na problematično mjesto komadićem vate, a tretman nastavite utrljavši na stopalo kremu u koju ste umiješali koju kap ulja, 1-3 puta dnevno, tri tjedna uzastopce. Za prevenciju ponovnog izbijanja nanesite na stopala kremu s čajevcem nakon što ste bosi hodali na javnim mjestima (npr. bazen, sportski objekti i sl.). Uvijek uklonite odumrlu kožu između nožnih prstiju. Pomiješajte 1 žlicu sode bikarbone i 3 kapi ulja čajevca i time protrljajte između prstiju. Gljivice na noktima. Nerazrijeđeno ulje nakapajte na inficirana područja dva puta dnevno. Imajte na umu da su gljivične infekcije tvrdokorne, te je stoga potrebno strpljenja i vremena da ih se riješite. Krpelj. Na krpelj nanesite kap ulja čajevca i pustite djelovati nekoliko minuta. Nakon toga lako ćete izvaditi krpelj kružnim zahvatom prstima u smjeru obrnutom od kazaljki sata. Mjesto ugriza namažite uljem čajevca. Manje posjekotine, ranice i infekcije kože. Komadićem vate nanesite na mjesto 2-3 puta dnevno. Ulje će djelovati anestetički, smanjiti otok i spriječiti infekciju i stvaranje gnoja. Ako je pozlijeđeno mjesto veće površine, razrijedite nekoliko kapi ulja sterilnom vodom i ispirite više puta dnevno. Odbijanje komaraca (repelent). Na tijelo nanesite kremu u koju ste umiješali nekoliko kapi ulja od čajevca ili na nezaštićene dijelove tijela na nekoliko mjesta nanesite koju kap ulja. Opekotine od sunca. Kožu tijela namažite što neutralnijim mlijekom ili kremom za tijelo u koje ste umiješali 5-10 kapljica ulja (količina za cijelo tijelo). Urasle dlačice. U mlijeko, ulje ili kremu za tijelo umiješajte nekoliko kapi ulja (oko deset za cijelo tijelo) i to nanosite svaki dan na područja na kojima uklanjate dlačice jer će to spriječiti uraštanje dlačica i stvaranje prištića. Ugrizi i ubodi insekata. Osim anestetičkih kvaliteta koje pomažu umanjenju bola ili osjećaja žarenja, ulje će djelovati baktericidno te prevenirati infekciju. U slučaju uboda ili ugriza insekata nanesite ulje direktno na problematično mjesto.

Reproduktivno razdoblje žene, planiranje trudnoće i trudnoća posebno su izazovna razdoblja za planiranje prehrane i opskrbu važnim hranjivim tvarima. I nakon poroda, ali i tijekom dojenja, potrebno je osiguravati vrijedne hranjive tvari važne za majku i dijete. Posljednjih trideset godina brojna znanstvena istraživanja upozoravala su na važnost određenih nutrijenata tijekom pripreme za trudnoću, trudnoće i dojenja, a najveći broj dokaza postoji za folnu kisetinu, omega-3 masne kiseline (DHA i EPA), željezo, jod, magnezij i vitamine B6, B12 i D. Ti nutrijenti katkad se nazivaju "ključnim nutrijentima za zdravu trudnoću i dojenje". Danas je profilaktička primjena folne kiseline tijekom planiranja trudnoće i u ranim mjesecima trudnoće čvrsto ukorijenjena u ginekološku praksu. Uz folnu kisetinu, tijekom trudnoće i dojenja preporučuju se i omega-3 masne kiseline te esencijalni vitamini i minerali. Stoga se ženama reproduktivne dobi nameće zadatak odabira dodatka prehrani prilagođenog posebnim potrebama. Pripravci koji u istom dozirnom obliku sadrže nekoliko bitnih nutrijenata imaju prednost zbog praktičnosti primjene. Primjerice, pripravak koji osigurava potrebnu dozu omega-3 (barem 250 mg), folne kiseline (barem 400 mcg), te glavninu vitamina i željeza osigurat će prijeko potrebne nutrijente u praktičnom obliku. Omega-3 masne kiseline najčešće su u tekućem, uljnom obliku, zbog čega su teško kompatibilne s ostalim bitnim sastojcima. Stoga se danas razvijaju inovativni dozirni oblici, tzv. kapsula u kapsuli, što omogućuje kreiranje pripravaka koji sadrže i omega-3 masne kiseline, vitamine i minerale u jednoj kapsuli. Dodatni kalcij i magnezij obično se moraju osigurati iz zasebnih pripravaka, s obzirom na to da su dnevno preporučene doze prilično visoke i iznose 375 mg za magnezij i dodatnih 300 - 600 mg za kalcij, ovisno o prehrambenim navikama trudnice ili dojilje. U nastavku je prikazan osvrt na važne nutrijente za žene koje planiraju trudnoću, trudnice i dojilje. Folna kiselina - Ženama u reproduktivnoj dobi preporučuje se uzimanje 400 mcg folne kiseline dnevno. One koje planiraju trudnoću trebaju uzimati dodatak folne kiseline prije začeća i nastaviti s njegovim uzimanjem do dvanaestog tjedna trudnoće, a nije naodmet nastaviti s primjenom do kraja trudnoće i tijekom dojenja. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) prošle je godine objavila mišljenje o folnoj kiselini i odobrila zdravstvene tvrdnje vezane uz njezin utjecaj na prevenciju spine bifide, jer prema njihovu stavu niska razina folata majke čimbenik je rizika za razvoj oštećenja neuralne cijevi kod fetusa u razvoju. Koristan učinak postiže se dodatnim dnevnim unosom od najmanje 400 pg folne kiseline najmanje mjesec dana prije i tri mjeseca nakon začeća. Povećane doze mogle bi koristiti ženama koje puše, oboljelima od šećerne bolesti i pretilima, kao i onima koje su u prijašnjim trudnoćama imale zabilježeno oštećenje neuralne cijevi kod ploda. Omega-3 masne kiseline - Omega-3 masne kiseline prepoznate su kao esencijalni nutrijenti tijekom trudnoće i ranog djetinjstva, te imaju važnu ulogu u smanjenju nastanka degenerativnih bolesti u nastavku života. Prehrana bogata tim vrijednim supstancijama djeluje povoljno na zdravlje srca i krvožilja, a ujedno osigurava pravilan razvoj mozga i vida u dojenčadi i djece. Posljednja tri mjeseca trudnoće i prvih nekoliko godina života ključne su za pravilan razvoj mozga. Ako trudnica ne konzumira dovoljno ribe, sjemenki i orašastih plodova, koji su najznačajniji izvor omega-3 masnih kiselina, postoji opasnost od njihova niskog unosa, što se može upotpuniti dodatkom omega-3 masnih kiselina. Trudnicama se preporučuje dnevni unos najmanje 250 mg, a poželjno je i 300 mg omega-3 (DHA + EPA), s tim da udio DHA treba iznositi 200 mg. No, nije samo trudnoća razdoblje kad dodaci omega-3 masnih kiselina mogu biti od važnosti, s obzirom na to da se dječji mozak razvija i godinama nakon rođenja. Stoga je ključno da dojilja i svojoj bebi priskrbi dovoljno omega-3 masnih kisetina. Dojilja koja unosi dodatne količine DHA i EPA imat će povećane vrijednosti tih blagotvornih masnih kiselina u mlijeku, te ih tako osigurava dojenčetu. Stoga je izvjesno da dojilje prehranom trebaju osigurati izvore DHA (primjerice masna plava riba) ili, pak, posegnuti za dodatkom prehrani. Vitamini B6 i B12 - Vitamin B6 ima važnu ulogu u stvaranju crvenih krvnih stanica, antitijela i neurotransmitera, te je od ključne važnosti za razvoj živčanog sustava djeteta. Dodatno, pridonosi regulaciji hormonske aktivnosti, pa stoga može biti od pomoći kod ublažavanja hormonski izazvanih tegoba u trudnoći, posebice mučnine, zbog čega se nerijetko u tu svrhu propisuje u zapadnim zemljama. Čest partner vitamina B6 i folne kiseline je i vitamin B12, također važan za razvoj živčanog sustava i prijeko potreban u formiranju fetalnog tkiva i organa. Željezo - Ženama koje započnu trudnoću s odgovarajućim zalihama željeza može se preporučiti uzimanje niskodoziranog dodatka željeza tijekom trudnoće, ali i razdoblja dojenja. Valja naglasili da samostalno uzimanje terapijskih doza željeza nije preporučljivo te da terapijsku primjenu valja razmotriti individualno, sukladno krvnim nalazima, uz savjetovanje s liječnikom. Poznato je da je dodatno željezo nužno za tvorbu hemoglobina potrebnog za povećan volumen krvi majke. Ali i fetus marljivo skladišti željezo kako bi imao zalihe prvih nekoliko mjeseci života, kad mu je prehrana manjkava ovim važnim mineralom. Nadalje, istraživanja su pokazala kako dodatak željeza i folne kiseline utječe i na intelektualne sposobnosti djeleta, uključujući radnu memoriju i finu motoriku. Dokaza o prednostima primjene dodataka prehrani za majku i dijele iz dana u dan sve je više, stoga je uputno savjetovati budućim majkama primjenu bitnih nutrijenata u tom važnom životnom razdoblju. Odabir pravih nutrijenata u odgovarajućim dozama pravi je ulog u budućnost.

Znojenje je prirodan i neophodan proces kojim se ljudsko tijelo hladi i regulira tjelesnu temperaturu. Bez obzira na to je li se tijelo zagrijalo zbog povećanja temperature okoline ili uslijed tjelesne aktivnosti, ono se hladi uz pomoć isparavanja vode kroz kožu u obliku znoja - voda izbija na površinu kože, na sebe veže tjelesnu toplinu, oslobađa tijelo viška topline. U normalnim uvjetima tijelo dnevno izluči 0,1 - 1 litre znoja, dok u ekstremnim uvjetima ta količina može dostići i više od 2 litre u jednom satu.

Voda, sol i minerali

Znoj je više od "obične" vode, to je kemijski spoj koji se u najvećem dijelu sastoji od vode (99%) i soli, a sadrži i ureu, mliječnu kiselinu, amonijak, urokaninsku kiselinu (koja je važna za zaštitu od sunca). Većinu anorganskih soli znoja čini natrijev klorid, potom karbonati, kloridi i sulfidi kalija, kalcija, fosfora, željeza i mangana. U trenutku nastanka, tj. dospijevanja na površinu kože znoj nema miris. Njegov miris, najčešće neugodan, nastaje kao posljedica djelovanja mikroorganizama na površini kože. Za izlučivanje znoja zadužene su dvije vrste žlijezda znojnica koje su smještene u koži: ekrine, tj. male žlijezde, i apokrine ili velike znojnice. Ekrine žlijezde rasprostranjene su po koži cijelog tijela izuzev usana i manjih površina spolnih organa, ima ih 2-3 milijuna, a posebno su brojne na dlanovima i tabanima, prstima ruku i u pazusima. Te su žlijezde izuzetno važne za sustav tjelesne termoregulacije i upravo se putem njih odvija neprestano neprimjetno znojenje. Ekrine žlijezde svoju funkciju obavljaju već od rođenja. Apokrine žlijezde prisutne su u koži od samog rođenja, ali aktiviraju se tek u pubertetu kada se povećaju. Nisu razasute po cijelom tijelu, već su raspoređene u skupinama u pazusima, oko bradavica na grudima, u anogenitalnoj regiji, na očnim vjeđama i u slušnom kanalu. Za razliku od ekrinih žlijezda, koje svoj proizvod izlučuju izravno na površinu kože putem vlastitih kanalića, apokrine žlijezde ulijevaju se u folikul dlake. Znoj apokrinih žlijezda sadrži i proteine, lipide i lipoproteine te je zbog takva sastava neproziran. Apokrini znoj nastaje uglavnom zbog emocionalnog stresa, ali i zbog jakog bola - tada se najčešće znoje pazuh, dlanovi i tabani. Zanimljivo je da se nakon 40. godine smanjuje aktivnost apokrinih žlijezda, čime se smanjuje količina izlučenog znoja, a time se smanjuje i količina hidrolipidnog sloja na površini kože. Uzrok za to jest povećani gubitak vode, ali i povećana suhoća i osjetljivost kože.

Malo, dovoljno ili premalo

Bez znoja i znojenja život bi bio nemoguć, no ima i osoba kojima upravo znojenje život čini nemogućim. To je otprilike od dva do tri posto ukupne populacije koja pati od problema hiperhidroze (prekomjernog znojenja), dok se njih 18 posto tuži na problem sa znojenjem. Hiperhidroza je poremećaj znojenja, tj. znojenja do kojeg dolazi izvan uobičajenog procesa tjelesne termoregulacije, neovisno od klime, godišnjeg doba i tjelesne aktivnosti. Šezdeset posto ljudi koji pate od hiperhidroze najveći problem ima s preobilnim znojenjem dlanova i stopala, a njih četrdeset posto izjavljuje kako im najveći problem predstavlja preobilno znojenje pazuha. O hiperhidrozi govorimo kad je količina znoja 4-5 veća nego što je uobičajeno. Taj problem još nije u potpunosti istražen, no poznato je da neka emocionalna stanja (stres, strah, uzbuđenje, tjeskoba...) i fiziološka stanja (menopauza) uzrokuju prekomjernu aktivnost simpatičkog živčanog sustava i povećano znojenje. Mrlje od znoja na odjeći pokreću tzv. začarani krug, uzrokujući nelagodu zbog nekontrolirana znojenja, koja onda najčešće uzrokuje dodatno, pojačano znojenje.

Mirisi pod kontrolom

Nastojeći nadvladati neugodne mirise, zbog kojih se može dogoditi da ljeti ne podižemo ruku, posežemo za "sigurnim" sredstvima. No osim o njihovoj sposobnosti maskiranja mirisa, neophodno je povesti računa i o njihovu učinku na zdravlje - eventualnoj štetnosti. Mnogi od dezodoransa i antiperspiransa sadrže štetne sastojke koji dugotrajnom i čestom uporabom mogu doista nepovoljno utjecati na zdravlje. Zbog toga su u nekim državama (Kanada, SAD) antiperspiransi stavljeni u kategoriju bezreceptnih lijekova, a dozvoljena im je upotreba samo u predjelu pazuha. Dezodoransi koče aktivnost i razvoj bakterija, čime sprečavaju stvaranje neugodnog mirisa kože, a kako sadrže mirisne komponente, znoju daju određeni miris. Mnogo je kemijskih sastojaka koji djeluju kao dezodoransi, a najčešće se upotrebljavaju denaturirani alkohol i triklosan. Triklosan je konzervans s jakim antimikrobnim djelovanjem. Do sada još nije dovoljno istražen, no dosadašnja istraživanja pokazala su da u većim dozama može imati kancerogeno djelovanje, izazvati oštećenja jetre, oslabiti imunosni sustav, smanjiti plodnost, narušiti hormonsku ravnotežu, a u trudnoći izazvati čak i oštećenja ploda. Osim toga triklosan je potencijalna opasnost i za okoliš jer može reagirati sa slobodnim klorom i stvoriti izrazito toksičan dioksin. Zbog svog je djelovanja triklosan u nekim državama svrstan u skupinu pesticida. Antiperspiransi sadrže soli aluminija, cinka ili cirkonija, ili njihovu kombinaciju, a djeluju na smanjenje protoka znoja sužavajući pore znojnih žlijezda i blokirajući izvodne kanaliće znojnih žlijezda. Mnoge aluminijeve soli djeluju iritirajuće i nadražujuće, što će na osjetljivoj i nadraženoj koži izazvati crvenilo i upalu kože. Ako su u spreju, ne preporučuje se njihovo udisanje jer dugotrajnom upotrebom mogu izazvati oštećenje pluća. Aluminij se također povezuje i s Alzheimerovom bolesti. Cirkonijeve soli navode se kao opasne ako se udišu, pa se zbog toga ne koriste u aerosolima u EU i SAD-u (dolaze u "sigurnijoj" varijanti - stikovima, gelovima i roll-on-ima). [color-box]Potpuno prirodno - Jedini sigurni proizvodi jesu certificirani ekološki preparati koji ne sadrže sintetske sastojke. Na mnogim prodajnim mjestima možete pronaći hipoalergene dezodoranse u obliku kristala, tzv. deo-kristal ili kristalni kamen koji je mineralnog porijekla (čista kalijeva mineralna sol alaun ilistipsa) ili pak dezodoranse koji sadrže cink-ricinoleat,koji umiruju kožu i neutraliziraju neugodan miris znoja, pri čemu ne ometaju rad žlijezda znojnica.[/color-box]

Mladim ljudima nedostaje deset sati sna svakog tjedna, a to je najuočljivije kod onih između 11 i 24 godine. Paul Kelley sa Sveučilišta Oxford smatra da bi za one od 8 do 10 godina škola trebala početi u 8:30, za dobnu skupinu od 16 godina trebala bi početi u 10, a za osamnaestogodišnjake u 11 sati. [caption id="attachment_577" align="alignleft" width="300"] Mladim ljudima nedostaje deset sati sna
svakog tjedna.[/caption]Prema Nacionalnoj zakladi za san, adolescenti ne otpuštaju melatonin, hormon koji pomaže pri regulaciji unutarnjeg sata, sve do 11 sati navečer. Ti hormoni ne prestaju kolati krvlju sve do kasnih jutarnjih sati, zbog čega im je teško rano ustati. - Svi pate zbog toga. Radni dan bi za sve trebao početi u 10 sati ujutro - kaže Kelley.

Po lomljivim noktima, tamnim podočnjacima, žutim mrljama na laktovima, svrbežu i konstipaciji možete otkriti da nešto nije u redu s vašim zdravljem. Evo na što biste trebali obratiti pažnju ...

Žute mrlje oko očiju i na laktovima

Stanje je poznato kao ksantelazma, javljaju se žućkaste izrasline na koži očnih kapaka i masne naslage ispod kože. Često se javlja kod osoba s povišenim vrijednostima kolesterola i zbog toga treba biti na oprezu jer visoki kolesterol može biti faktor rizika za probleme sa srcem ili mozgom te dovesti do srčanog ili moždanog udara. Test krvi koji se radi na prazan želudac može otkriti uzrok problema.

Puknuti uglovi usana

Tijelo vam vjerojatno želi poručiti da povećate unos hrane bogate vitaminima B skupine i željezom kao što su lisnato zeleno povrće, nemasno meso i jaja. Kada su usta suha i ispucala, moraju se liječiti jer su podložna infekcijama i u tom slučaju od velike su pomoći hidratantne kreme.

Tanka kosa

Može značiti da je razina željeza preniska, a na stanje kose mogu utjecati i problemi sa štitnjačom. Uzrok se jednostavno može saznati analizom krvi. Pomoći će uzimanje namirnica bogatih željezom ili preparata željeza ako je njegova razina izrazito niska.

Tamni kolutovi oko očiju

Tamni podočnjaci mogu nastati zbog alergije, a često su popraćeni svrbežom očiju i trljanjem nosa. Uzrok mogu biti grinje pa izbjegavajte prašnjave prostore i mjesta na kojima se javlja nelagoda, a ako je svrbež učestao, pomoći će antialergijski lijekovi. Istraživanja pokazuju da probiotici mogu ublažiti neke alergije. [caption id="attachment_586" align="alignleft" width="300"] Vrlo snažan osip i svrabež može biti znak
celijakije - bolesti kod koje organizam
ne podnosi gluten.[/caption]

Vrlo snažan osip i svrabež

Može biti znak celijakije, pogotovo ako se stanje ne popravlja, a radi se o bolesti kod koje organizam ne podnosi gluten. Celijakija utječe na sluznicu crijeva, zbog čega je teško apsorbirati hranjive tvari i koža postaje osjetljiva, a u ozbiljnijim slučajevima može dovesti do kroničnog oštećenja crijeva. Strogo izbjegavanje glutena je glavni oblik liječenja celijakije.

Lomljivi nokti

Obično nastaju nakon pretjeranog izlaganja noktiju mokrim, vlažnim uvjetima ili ako često koristite lak za nokte. Uz hranjenje i vlaženje noktiju hidratantnim kremama pomoći će i dodatak s biotinom (vitamin B7). Lomljivi nokti mogu biti i znak gljivične infekcije, psorijaze, problema sa štitnjačom ili artritisa i u tom slučaju obično se javljaju i uz neke druge simptome kao što su osip, umor, bolni zglobovi. U tom slučaju svakako potražite savjet liječnika.

Svrbež u nogama

Puno slobodnog vremena provodite u teretani ili na plivanju? Vlažna okolina utječe na nastanak gljivičnih infekcija i uzrokuje svrbež na nogama. Mogu se pojaviti u obliku bijelog osipa među prstima ili na stopalima. Pomoći će kreme protiv gljivičnih infekcija, a nužna je redovita i dobra higijena koja najbolje pomaže kod ozdravljenja i u sprečavanju recidiva.

Širenje u struku

Može značiti povećan rizik od razvoja dijabetesa i stanja koje se naziva metabolički sindrom. Rizik je znatno veći ako je opseg struka veći od 88 cm kod žena ili 102 cm kod muškaraca. Uz razvoj dijabetesa javlja se problem s umorom, čestim mokrenjem, a dugoročno može doći do oštećenja vida, problema s cirkulacijom i skraćenog životnog vijeka. Prevencija je ključ očuvanja zdravlja, a to podrazumijeva redovitu tjelovježbu, zdravu i umjerenu prehranu.

Zatvor

Tijelo poručuje da povećate unos vlakana i vode. Većina ljudi ne unosi preporučenu količinu vlakana u svakodnevnoj prehrani, a ona su nužna za sprečavanje zatvora. Tijelu su potrebna topljiva i netopljiva vlakna. Povećajte unos mahunarki i cjelovitih žitarica i pijte dovoljno vode.

Mjesečarenje ili hodanje u snu (somnabulizam) javlja se u školskoj dobi, najčešće od 11. do 12. godine, ali može se zadržati i u odrasloj dobi. To nije opasan poremećaj ako se izuzme potencijalna opasnost od ozljede tijekom noćnog hodanja. Uzrok nije poznat, vjeruje se da je nasljedan. Mjesečarenje mogu izazvati neki vanjski čimbenici: nesanica ili umor, prekinuti san, bolest ili vrućica te neki lijekovi. Mjesečarenje obuhvaća sjedenje u krevetu, izlaženje iz kuće ili, primjerice, situaciju kada djeca otvore vrata ormara i pomokre se. Djeca najčešće hodaju u snu sat ili dva nakon što zaspu, obično hodaju uokolo od 5 do 20 minuta. Hodači u snu noćne aktivnosti izvode otvorenih očiju, ali oni ne vide kao kada su budni. Pogled im je prazan i na postavljena pitanja vrlo sporo odgovaraju, nerijetko potpuno besmisleno ili nerazumljivo. Ranije se smatralo da mjesečari prorađuju, odigravaju sadržaj sna koji sanjaju u tom trenutku, no polisomnografsko EEG snimanje je pokazalo da se hodanje u snu javlja prije početka REM faze u kojoj se sanja. [caption id="attachment_599" align="alignleft" width="300"] U filmovima se mjesečari obično prikazuju da
hodaju zatvorenih očiju i ispruženih ruku.[/caption]Neke složenije aktivnosti kao što su odijevanje, šetnja dvorištem ili uzimanje hrane iz hladnjaka nisu rijetke, ali ako je ponašanje dobro organizirano i kompleksno, poput vožnje biciklom niz put, najvjerojatnije nije riječ o somnabulizmu, već o konfuznom budnom stanju koje se također može javiti u dubokim stadijima spavanja (non-REM 4. stadij). Ovakva stanja, koja se ne smatraju mjesečarskim epizodama, obično traju po nekoliko sati i najčešće se javljaju izmedu desete godine i puberteta. U filmovima se mjesečari obično prikazuju da hodaju zatvorenih očiju i ispruženih ruku, a to je pogrešno. Kao i većinu drugih poremećaja spavanja, djeca prerastu mjesečarenje. Ako mjesečarenje nije učestalo i dijete ne dolazi u opasne situacije tijekom epizoda mjesečarenja, nema razloga za nekim posebnim tretmanom. Međutim, ako je učestalo ili se nastavlja i nakon puberteta, potreban je liječnički pregled te eventualno snimanje EEG-a kako bi se isključila epilepsija. Potrebno je malom hodaču u snu prilagoditi okolinu (pospremljene igračke s poda, adekvatno osigurana vrata i prozori) te izbjegavanje spomenutih čimbenika koji mogu provocirati hodanje u snu. Kao i kod drugih poremećaja spavanja, važno je da je roditelj smiren i da svojim toplim zagrljajem mirno usmjeri dijete natrag u krevet.

Donedavno je aronija bila relativno nepoznata u našim krajevima, a onda se u kratko vrijeme ta slika stubokom promijenila. Objavom više napisa o ljekovitosti njezinih plodova i pojavom soka aronije u ljekarnama porastao je i interes za tu biljku, ali i broj upita o njezinoj djelotvornosti te načinu primjene. Najčešći su - tko sve može piti sok od aronije, što aronija "liječi", ima li nuspojava, smiju li sok koristiti i dijabetičari i sl. Aronia melanocarpa [Michx.] Elliot, odnosno crnoplodna aronija raste u obliku grma koji može dosegnuti visinu od dva do tri metra. Ima lijepe bijele cvijetove pa se u parkovima u Engleskoj dugo uzgajala kao ukrasna biljka. Cvjetovi su skupljeni u grozdove i iz njih nastaju ljubičasto-crni plodovi. [caption id="attachment_620" align="alignleft" width="300"] Plodovi aronije bogati su hranjivim tvarima i
antioksidansima.[/caption]Aronija pripada porodici ruža (Rosaceae), njezini plodovi dozrijevaju u kolovozu a od njih se pravi sok koji, kao i plodovi, ima trpak i kiselkast okus. Intresantno je da ova biljka nema prirodnih neprijatelja, znači ne napadaju je ni bolesti niti štetočine te ju stoga smatramo eko-proizvodom. Uspijeva u različitim klimatskim područjima, tako i duž cijele Hrvatske, a kako podnosi niske temperature uspijeva preživjeti i u Sibiru. Osim najviše uzgajane i istraživane crnoplodne aronije postoje i crvenoplodna aronija (Aronia arbutifolia [L] Elliot) i ljubičastoplodna aronija (Aronia prunifolia, za koju se smatra da je nastala varijacijama crnoplodne i crvenoplodne aronije).

PREKO ŠEĆERA DO OBILJA VITAMINA I MINERALA

Plodovi aronije bogati su hranjivim tvarima i antioksidansima, među kojima su najvažniji polifenoli - kojima aronija naprosto obiluje. Glavna skupina polifenola u aroniji su flavonoidi (spojevi koji u najvećoj mjeri daju okus i boju voću i povrću), a čija antioksidacijska, antitumorska i prutuupalna svojstva dokazuju brojna istraživanja.

BJELANČEVINE, MASTI, VLAKNA

Od hranjivih tvari svakako treba spomenuti bjelančevine - koje čine 0,7% svježih plodova aronije. Plodovi sadrže još 0,14% masti i 18% šećera (glukoze i fruktoze). Tu je još i sorbitol, blagi laksativ (pospješuje pražnjenje crijeva). Sorbitol se u prehrani nerijetko koristi kao zamjena za šećer, a u pasteriziranom soku aronije nalazi se u količini oko 55,6 g/l. Ova biljka je i dobar izvor prehrambenih vlakana. Prehrambena vlakna definiramo kao jestive dijelove biljaka ili analogne šećere, koji su neprobavljivi i ne apsorbiraju se u tankom crijevu, a u debelom se djelomično ili potpuno razgrađuju pod utjecajem crijevne mikroflore. Nedovoljan unos prehrambenih vlakana povezujemo s tzv. sjedilačkim načinom života ili bolestima modernog doba - srčanožilnom te šećernom bolešću tip 2, karcinomom debelog crijeva, debljinom, smetnjama probave. Smatra se da odrasle osobe dnevno trebaju unijeti 21 do 38 g prehrambenih vlakana (RDA, tj. preporučeni dnevni unos). Plod aronije sadrži 5,62% prehrambenih vlakana.

KALIJ, CINK, VITAMIN C

Iako se udio od 0,44% minerala u svježim plodovima aronije čini skromnim, sok aronije sadrži za naš organizam važne minerale, primjerice kalij i cink. Preporučena količina kalija za odraslu, zdravu osobu iznosi 2000 mg/dan, a u svježem soku aronije ima 2850 mg/l. Nedostatak kalija u organizmu može dovesti do srčanih aritmija. [color-box]Poznato je da svježi sok aronije sadrži do 2,5 mg/l cinka, važnog za našu tjelesnu obranu te uredno funkconiranje spolnog sustava muškaraca.[/color-box] U aroniji ima puno vitamina C. Plodovi primjerice sadrže do 270 mg/kg tog vitamina, a svježi sok aronije do 200 mg/l. Odavno je poznata uloga ovog vitamina u obrambenoj funkciji našeg organizma. Plodovi i sok aronije sadrže i druge vitamine i minerale - folate, vitamine B1, B2, B6, niacin, pantotensku kiselinu, vitamin E, natrij, kalcij, magnezij, željezo (9,3 mg/kg svježih plodova) i beta karoten. Zbog ovakvog bogatog sastava i hranjive vrijednosti ne čudi podatak da su Indijanci aroniju koristili kao hranu.

OD LABORATORIJA DO STUDIJA NA LJUDIMA

Istraživanja govore o brojnim korisnim učincima aronije na naše zdravlje. Do sada nisu zabilježeni njezini štetni učinci na naš organizam.

ANTIOKSIDACIJSKI UČINAK

Stalno smo izloženi djelovanju brojnih slobodnih radikala (molekula koje su nestabilne jer su izgubile ili primile elektron koji narušava normalnu ravnotežu molekule). Da bi se stabilizirali, slobodni radikali kradu elektrone od naših zdravih stanica i u tom procesu ih oštećuju. Proces oštećenja stanice dalje se nastavlja i takvo stanje nazivamo oksidativnim stresom - koji predstavlja podlogu za razvoj mnogih bolesti (starenje stanice, tumor, bolesti srca i krvnih žila, šećerna bolest i dr.). Pomoću ORAC-a (Oxygen Radical Absorbency Capacity) tj. kapaciteta apsorpcije kisikovih radikala moguće je izračunati antioksidacijsku aktivnost različitih prehrambenih namirnica - pa tako i aronije. [color-box]Dokazano je da aronija ima daleko najveću antioksidativnu aktivnost (160,2 µmol TE/g svježih plodova) u odnosu na drugo voće (npr. 7,5 puta veću od maline, 2,9 puta veću od kupine).[/color-box] Najveći antioksidacijaki učinak u aroniji imaju antocijanini i procijanidini. Aronija se pokazala korisnom kod oboljelih od šećerne bolesti (snizila je razinu šećera u krvi). Antocijanini i procijanidini iz aronije inhibiraju enzim a-glukozidazu (membranski enzim u crijevnom epitelu) i tako odgađaju razgradnju šećera unesenog u organizam do glukoze (oblika kojega organizam može apsorbirati). Na taj način aronija sprječava nagli porast glukoze u krvi iza jela.

UČINAK NA TUMORSKE STANICE

Studije koje su ispitivale učinak aronije na tumorske stanice debelog crijeva pokazuju smanjenje širenja tumorskih stanica (studija na eksperimentalnim životinjama), zatim zaustavljanje rasta tumorskih stanica i poticanje programirane stanične smrti tj. apoptoze (studija na humanim tumorskim stanicama).

ANTIMUTAGENO DJELOVANJE

Dokazano je da sok aronije sprječava nastanak štetnih spojeva nitrozamina u organizmu laboratorijskih životinja. Nitrozamini mogu dovesti do nastanka karcinoma.

ZAŠTITNI UČINAK NA JETRU

Antocijanini aronije smanjuju toksičnost i nagomilavanje kadmija u jetri. Pokazala je to studija provedena na eksperimentalnim životinjama kojima je kadmij dodavan u hranu (antocijanini su vezali ione kadmija i tako smanjili njegov štetni učinak).

ZAŠTITA SRCA I KRVNIH ŽILA

Dušikov oksid (NO) ima važnu fiziološku ulogu u našem organizmu - širi krvne žile (vazodilatator). Neke bolesti, primjerice visoki tlak, ateroskleroza, šećerna bolest i sl. prati povećana proizvodnja reaktivnih kisikovih vrsta (ROS) - koje pogoršavaju funkciju NO sustava u organizmu. Stoga sve supstancije koje mogu povećati ili zaštititi NO sustav, odnosno hvatati ili zaustaviti reaktivne kisikove vrste - mogu pomoći u sprječavanju i liječenju srčanožilnih bolesti. Studija na eksperimentalnim životinjama pokazuje da antocijanini aronije pomažu zaštiti arterija izloženima vanjskim reaktivnim kisikovim vrstama - tako što sprječavaju gubitak relaksacije (opuštanja) arterija. Druga studija, provedena na muškarcima, govori da sok aronije dovodi do sniženja povišenog ukupnog i LDL kolesterola te triglicerida. Ista studija otkriva da sok aronije pomaže sniženju krvnog tlaka (ispitanici su uzimali dva puta dnevno po 2,5 dl soka aronije tijekom šest tjedana).

UČINAK NA VIRUSE I BAKTERIJE

Bugarski znanstvenici su pokazli da sok aronije sprječava umnožavanje virusa gripe tipa A (H3N2), u njegovoj početnoj fazi. Također ukazuju na bakteriostatsko djelovanje aronije na dvije bakterije koje su čest izvor zdravstvenih tegoba - Staphylococcus aureus i Escherichia coli.

NA KULINARSKI NAČIN ILI KAO PRIRODNI LIJEK

[color-box]ARONIJU NARAVNO MOŽEMO KORISTITI KAO NAMIRNICU TE JU UBACITI U SVAKODNEVNU PREHRANU ILI KAO LJEKOVITU BILJKU.[/color-box]

PREHRANA

Od plodova aronije možemo pripremiti - sok, sirup, marmeladu, voćni žele, čaj (često u kombinaciji s drugim aromatičnim biljkama npr. crnim ribizom), liker i sl. Prehrambena industrija u sok aronije nerijetko dodaje sokove jabuke, kruške ili crnog ribiza kako bi se umanjio kiseli i trpki okus aronije.

NARODNA MEDICINA

Narodna medicina najčešće savjetuje uzimanje soka aronije, i to 30 do 50 ml dnevno. Toliko iznosi i preporuka proizvodača soka aronije, koji se pozivaju na ORAC vrijednosti aronije prema kojima je ta količina soka dovoljna za zaštitu naših stanica od štete koju uzrokuju slobodni radikali. Sok aronije koristi se za liječenje tumora, povišenog tlaka, srčane bolesti, šećerne bolesti, anemije, gastritisa, zatvora, za jačanje obrambene snage organizma, nakon terapije zračenjem, mokraćnih infekcija i dr.

Francuski znanstvenici pronašli su još jednu korist od dojenja. U istraživanju je sudjelovalo 2000 trudnica, a cilj istraživanja bilo je proučavanje čimbenika koji utječu na zdravlje i razvoj djeteta, od embrionalnog stadija, pri rođenju i nakon rođenja. 70% djece iz skupine dojeno je od rođenja, njih 35% dojeno je i poslije četvrtog mjeseca života. Utvrđeno je da dojena djeca u dobi od dvije godine izgovaraju više riječi od nedojene djece. U trećoj godini prirodno dojena djeca imala su bolji kognitivni razvoj. [caption id="attachment_630" align="alignleft" width="300"] Dojenje ubrzava psihomotorni razvoj.[/caption]Zanimljivo je da se duljina razdoblja dojenja povezuje s boljim rezultatima, što se objašnjava esencijalnim masnim kiselinama omega-3 i omega-6 kojima obiluje majčino mlijeko.

Čišćenje zubi i zubnog mesa uz pomoć vlažne komprese dovoljno je za održavanje higijene zubi i usne šupljine novorođenčeta i djeteta, ali samo do njegova 12. mjeseca. Nakon toga, zbog uvođenja novih namirnica i raznovrsne prehrane, potrebno je početi s četkanjem dječjih zubića. Najprije jednom dnevno, navečer prije spavanja, a potom od četvrte ili pete godine uvodi se i jutarnje pranje zuba. Do pete ili šeste godine za pranje zubi brinu se roditelji, odnosno roditelji četkaju zube djeteta ili dijete pere zube uz asistenciju roditelja koji istovremeno uči dijete pravilnoj uporabi četkice. S polaskom u prvi razred dijete bi trebalo znati samo prati zube, do te dobi trebalo bi već steći naviku samostalna i redovita pranja zubi. [color-box]S uvođenjem novih namirnica u prehranu djeteta počinje se i s istinskim pranjem zubi. U 12. mjesecu života vaše dijete dobiva svoju prvu četkicu.[/color-box]

Mala važna pravila

Četkanje zubi mora trajati onoliko koliko je potrebno da se sa zubi odstrane naslage zubnog plaka, najprije dvije, a potom u odrasloj dobi tri minute. Pri pranju važnija je temeljitost nego snaga. Treba temeljito iščetkati sve ravne plohe, ali i prostore između zubi, četkica dakle mora prijeći preko svih zubi i preko svih njihovih ploha. Stručnjaci savjetuju četkati najprije gornje pa donje zube, ili obratno, ali u svakom slučaju odvojeno prati gornje i donje zube. Za učinkovitost pranja posebno je važan smjer kojim se kreće četkica. Najbolji su kružni pokreti, uvijek u istom smjeru, od zubnog mesa prema vrhu zuba, dok vodoravne poteze četkicom treba izbjegavati. U odnosu na zubno meso četkica treba biti nagnuta pod kutom od 45°. Kakvu četkicu odabrati? Najbolje su četkice male glave, s mekanim dlačicama i mekanom drškom. Veličina četkice mora odgovarati veličini djetetove usne šupljine. A četkicu valja redovito mijenjati, čim dlačice oslabe ili im se deformiraju vrhovi. [caption id="attachment_638" align="alignleft" width="300"] Dječje paste za zube imaju prilagođenu
količinu fluora, ali i ugodan okus,
kako bi se djecu privuklo na redovito pranje.[/caption]

Kada upotrijebiti pastu za zube

U početku je zubna pasta suvišna, a počinje se upotrebljavati tek kad dijete nauči ispljunuti i isprati usnu šupljinu. Pri odabiru paste za zube vrijedi isto pravilo koje vrijedi za odabir četkice za zube: mora biti primjerena dječjem uzrastu. Dječje paste za zube imaju prilagođenu količinu fluora, ali i ugodan okus, kako bi se djecu privuklo na redovito pranje. Spriječite da se dijete navikne zaspati s bočicom mlijeka, čaja ili voćnog soka.

Još uvijek previše karijesa

Karijes je najčešća patologija ne samo pedijatrijske dobi već svih uzrasta, a ujedno je i patologija koja je u osnovi velikog broja oboljenja zubi i usne šupljine. Svjetska zdravstvena organizacija 1965. godine definirala je oralno zdravlje kao stanje zdravih i za funkciju sposobnih zuba i njihovih potpornih tkiva, uključujući zdravlje svih dijelova usne šupljine koji sudjeluju u žvakanju. U SAD-u čak 40% djece oko šeste godine života ima karijes, dok se taj postotak u dobi od 17 godina povećava na 85%. U europskim razvijenim zemljama čak 68% djece u dobi od osam i devet godina ima najmanje jedan zub zahvaćen karijesom, a u dobi od 13-14 godina taj postotak raste na 85%. Ni u Hrvatskoj stanje nije bolje. U dobnoj skupini djece starosti do šest godina zubni karijes čini 61,8% svih dijagnosticiranih bolesti i stanja usne šupljine, u djece od 7 do 18 godina 45,3%. Pranje zuba (četkanje uz uporabu zubne paste s fluoridima) u trajanju od dvije minute, uz čišćenje zubnih međuprostora zubnim koncem, predstavlja najbolju metodu održavanja zubne higijene. Naravno, uz redovite kontrolne posjete stomatologu (najmanje jednom u šest mjeseci).

Jednom izmjeren »povišeni krvni tlak« nikako ne može biti dovoljan da se postavi dijagnoza arterijske hipertenzije. Potrebna su barem tri mjerenja u razdoblju od dva tjedna. Povišen krvni tlak najčešće ne stvara nikakve simptome ili su oni sasvim blagi i nespecifični. Stoga je jedini prvi način otkrivanja te bolesti povremeno mjerenje krvnog tlaka. To se posebno odnosi na osobe kod kojih su već izmjerene povišene vrijednosti krvnog tlaka, starije osobe, osobe s hipertenzijom u obiteljskoj anamnezi te pacijente koji boluju od nekih drugih kroničnih bolesti, prije svega dijabetesa, kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti te hiperlipidemije. Kako bi ta mjerenja pokazala stvarno stanje, potrebno je poštovati neka pravila: • Trebalo bi izbjegavati hranu, alkohol, kavu i cigarete barem 30-60 minuta prije mjerenja te ne bi trebalo biti u stanju nervoze ili ljutnje. • Mjerenje krvnog tlaka na objema rukama pacijenta trebalo bi biti rutinska procedura kod prvog mjerenja i povremenih kontrola, jer veće razlike u tlakovima između dvije ruke mogu ukazivati na povećan rizik od nekih kardiovaskularnih bolesti. [caption id="attachment_647" align="alignleft" width="300"] Kako pravilno mjeriti krvni tlak[/caption]• Mjerenje tlaka treba, prije svega, obavljati u zdravstvenim ustanovama, pod standardiziranim uvjetima, na baždarenim tlakomjerima uz nadzor stručne osobe koja će moći adekvatno komentirati nalaz i dati potrebne savjete. • Unatoč različitim stavovima i preporukama danas je sve više u upotrebi kućno mjerenje tlaka. Tako se može napraviti veći broj mjerenja tlaka nego kod liječnika, a eliminira se i tzv. sindrom bijele kute (povišeni tlak za vrijeme mjerenja u ordinaciji kod liječnika). Istraživanja su pokazala da kućno mjerenje tlaka u prosjeku pokazuje niže vrijednosti od onih koje se izmjere u liječničkim ordinacijama. • Prije mjerenja trebalo bi mirno sjediti barem 3-5 minuta, sjediti naslonjen, mišići ruke na nadlaktici opušteni, ruka ispružena, upotrebljavamo standardnu manšetu široku 12-13 cm, dugu 35 cm, što ne vrijedi za osobe koje su izuzetno mršave ili imaju prekomjernu tjelesnu težinu. Ako je manšeta prevelika ili premala, pogreške mogu iznositi i do 30 mmHg. Manšeta je u visini srca, bez obzira na položaj tijela. • Na početku se preporučuje mjerenje tlaka dva puta dnevno, najbolje ujutro i predvečer oko 18 sati. Dok se dobro ne ovlada vještinom, korisno je ponoviti tri mjerenja s razmacima od nekoliko minuta i odrediti srednju vrijednost. Ako se pokažu neke ekstremne i neočekivane vrijednosti, najbolje je ponoviti mjerenje. • Redovito mjerenje tlaka preporučuje se kod novootkrivenih bolesti i kod promjene terapije. U ostalim slučajevima dovoljna su povremena mjerenja, svakih nekoliko dana. Prečesto mjerenje tlaka nema velike koristi. [color-box]Važno je znati da je granica tlaka mjerenog danju u kućnim uvjetima niža i iznosi 135/85 mmHg. Porast gornjeg ili sistoličkog tlaka u fizičkom naporu normalna je reakcija, pritom donji tlak ne smije rasti i treba ostati isti ili blago pasti.[/color-box]

Prehrana ima važnu ulogu u sprečavanju visokog krvnog tlaka. Uz to je pomoć terapiji lijekovima. Preporuka je osloniti se na namirnice u njihovu izvornom obliku. Prednost se daje cjelovitim žitaricama, povrću, voću, mahunarkama, nemasnim i niskomasnim mliječnim proizvodima, nemasnom mesu peradi, orašastim plodovima i ribi. Unos crvenog mesa i namirnica s dodanim šećerom (npr. slatkiši i gotovi zaslađeni sokovi) trebao bi biti jako ograničen. Pokazalo se da ovakva prehrana uz malen unos soli pomaže reguliranje sistoličkog i dijastoličkog krvnog tlaka. I to više nego svaki od ovih čimbenika pojedinačno. Povišeni krvni tlak u većini slučajeva imaju ljuđi s prekomjernom tjelesnom masom. Stoga je održavanje primjerene tjelesne mase, odnosno njezino smanjenje, vrlo važno. Nerijetko se događa da već smanjenje tjelesne mase uvelike pridonosi regulaciji krvnog tlaka.

Neizostavne karike

Aterosklerotske promjene na krvnim žilama posljedica su nakupljanja tvari bogatih mastima i kolesterola na njihovu unutrašnjem dijelu. To dovodi do njihova suženja. Raspoloživi volumen krvnih žila za protok krvi je smanjen. Protok je ograničen. Povisuje se krvni tlak. Na koncentraciju kolesterola u krvi dijelom utječe kolesterol iz hrane. Međutim, značajni utjecaj ima kolesterol koji se sintetizira u organizmu. S obzirom na to da njegovo stvaranje pomažu zasićene masti, potrebno je smanjiti njihov unos prehranom. Namirnice bogate zasićenim mastima su svinjska mast, goveđi loj, maslac, slanina, kobasice, hrenovke, kokos i dr. [caption id="attachment_665" align="alignleft" width="300"] Voće i povrće nepobitno ima važnu ulogu
u reguliranju krvnog tlaka.[/caption]Voće i povrće nepobitno ima važnu ulogu u reguliranju krvnog tlaka. Preporučuje se dnevno konzumirati barem 500 grama. Razlozi su višestruki. Topljiva vlakana iz hrane imaju nezamjenjivu ulogu u snižavanju koncentracije kolesterola u krvi. To su pektin, sluz i gume. Sadrže ih jabuke, naranče, lanene sjemenke, grožđice, neprerađene žitarice, kupusnjače, luk, rajčica i dr. Nadalje, povrće i voće sadrži mineralnu tvar »kalij«. Unos kalija hranom snižava krvni tlak. Ima zaštitnu ulogu protiv aritmije i srčanog udara. Voće neka bude vaša jutarnja i popodnevna užina. Povrće uključite u ručak i večeru.

Nitrati i krvni tlak

Konzumiranje dovoljne količine povrća važno je i zbog sadržaja nitrata. O nitratima se kao aditivima u proizvodnji mesnih prerađevina posljednjih godina govori u negativnom kontekstu. Međutim, treba znati da se nitrati prirodno nalaze u povrću. Ova skupina namirnica izvor je 80% nitrata koje unosimo hranom. Čemu nitrati služe? Nedavno se pokazalo da imaju izuzetno pozitivnu ulogu u reguliranju krvnog tlaka. Iz nitrata kemijskim reakcijama nastaje dušikov monoksid. To je plin koji opušta krvne žile, što pomaže normaliziranju krvnog tlaka. Uz to, dušikov monoksid sprečava nakupljanje aterosklerotskog plaka, čime se čuva zdravlje krvnih žila. Osobe čija prehrana obiluje povrćem unose više nitrata, što je osnova za stvaranje dovoljne količine dušikova monoksida. Ovo ide u prilog zapažanjima koja pokazuju kako prehrana bogata povrćem pozitivno djeluje na normalizaciju krvnog tlaka i zaštitno djeluje na srce i krvne žile. Nadalje, nitrati jačaju imunitet. Zbog svega toga povrtni sokovi konzumirani natašte istinski su poticaj da s entuzijazmom započnete dan. [color-box]Riba i nemasno meso peradi trebali bi biti zastupljeni u prehrani hipertoničara umjesto suhomesnatih proizvoda te dimljene i slane ribe.[/color-box]

Začini umjesto soli

Određeni je broj ljudi osjetljiv na povećanu količinu soli u hrani. Njezin prekomjeran unos kod njih potiče povišenje krvnog tlaka. U rizičnu skupinu spadaju osobe s bubrežnim tegobama, šećernom bolešću te stariji od 50 godina. Kako bi se ograničio unos soli, preporučljivo je sljedeće: pripremati jela od namirnica u njihovu izvornom obliku. Tijekom pripreme jela smanjiti količinu dodane soli. Obogaćivati jela začinskim biljkama. Tako se smanjuje potreba za soljenjem i dosoljavanjem hrane. Majčina dušica dobro se uklapa u mesna jela. Origano se dodaje povrtnim jelima. Lovor je izvrstan začin za rižota i gulaše. Ružmarin je zbog svog antioksidativnog djelovanja poželjan sastojak marinada za meso i ribu. Usitnjeni češnjak suputnik je maslinova ulja. Posipa se po kuhanom povrću, pečenoj ribi i mesu. Svježi usitnjeni peršin dodaje se prije posluživanja juhama, varivima, rižotima, pečenoj ribi i mesu ...

Namirnice bogate solju

Kako bi se ograničila količina soli u prehrani, valja znati koje je namirnice sadrže u većoj količini. Neke od namirnica i jela bogatih soli: Gotova i polugotova jela. Što je hrana više prerađena, veća je i mogućnost da sadrži znatniju količinu soli. Suhomesnati proizvodi kao što su slanina, pršut, kobasice ... Dimljena riba (npr. losos). Slane vrste sira (feta i sl.) Namirnice konzervirane u salamuri poput ribe, ukiseljeno povrće, masline i dr. Ako pripremate jela od kiselog kupusa, dobro ga isperite. Grickalice: čips, pereci, krekeri i sl. Volite li kokice, sami ih pripremite. Soliti ih ne treba. Ako ste ljubitelj kikirikija, umjesto slanog prženog kikirikija kupite onaj u ljusci. Tako ćete smanjiti količinu konzumirane soli. U mnogim slučajevima kikiriki se prži u ulju. Kupnjom kikirikija u ljusci smanjujete količinu konzumirane masti. Instant-juhe, bujon kocke, sojin umak, gotovi umak za jela s roštilja ... Često uz sol sadrže i mononatrij-glutamat. Ovaj sastojak također pridonosi sadržaju natrija u prehrani i time povećava rizik za pojavu visokog krvnog tlaka. Navedene smjernice općenito promiču kvalitetnu prehranu te se preporučuju svima koji su svjesni manjkavosti svoje prehrane. [color-box]Sir je preporučljivo jesti svježi, niskomasni, a zaboraviti na fetu i slične sireve.[/color-box]

Visoki krvni tlak i alkohol

Konzumiranje alkohola u neprimjerenoj količini doprinosi povišenju krvnog tlaka. Ženama se preporučuje ograničiti konzumaciju alkohola na jednu jedinicu, a muškarcima na dvije jedinice dnevno. Jedna jedinica alkohola je 0,33 dl žestokih pića, 1 dl vina te 3 dl piva. Povećano konzumiranje alkohola uz to pridonosi povišenoj koncentraciji masnoća.

Brinući se o zdravlju i vitkosti, nerijetko griješimo. Iz prehrane izbacujemo neke namirnice jer su „loše“, a neke konzumiramo u povećanim količinama, zbunjujemo vlastito tijelo i ne osiguravamo mu sve potrebne nutrijente. A pravilno jesti zapravo je vrlo jednostavno.

Raznovrstan i uravnotežen jelovnik

Za dobro zdravlje treba nam više od 40 različitih nutrijenata. Konzumiranjem jedne namirnice ne dobivamo ih sve. Bez obzira na to konzumirate li gotovu hranu ili je sami pripremate, vodite računa o raznovrsnosti, u jednom obroku trebalo bi biti zastupljeno što više namirnica. Osim toga važna je i uravnoteženost: ako ste za objed konzumirali više masnoća, večera neka bude nemasna. Ako za večeru pojedete obilan mesni obrok, sutradan jedite ribu.

Ne zaobilazite ugljikohidrate

U želji za vitkošću često iz jelovnika izbacujemo kruh, krumpir, tjesteninu, rižu i druge žitarice. No upravo bi polovina ukupnog dnevnog unosa kalorija trebala potjecati iz ugljikohidrata. Jedite kruh i tjesteninu od punog zrna, integralnu rižu, neophodni su kako biste tijelu osigurali potrebnu količinu vlakana.

Uživajte u obilju voća i povrća

[caption id="attachment_678" align="alignleft" width="300"] Nema dobre ili loše hrane, postoji samo
dobar i loš način prehrane.[/caption]Često zanemarujemo savjet nutricionista o važnosti konzumiranja pet porcija voća i povrća dnevno. No upravo je tih pet porcija neophodno želimo li organizmu osigurati sve potrebne nutrijente. »Zelena salata«, povrće, voće i voćni sokovi dragocjeni su izvori zaštitnih nutrijenata, »vitamina i minerala«, ali i vlakana.

Održavajte preporučenu tjelesnu težinu i dobro se osjećajte

Preporučena tjelesna težina određuje se na osnovi više čimbenika kao što su spol, tjelesna visina, životna dob i nasljedne osobine. Pretilost otvara put brojnim bolestima, među kojima su srčano-žilne bolesti i neke vrste raka. A veći unos kalorija od njihove potrošnje otvara put pretilosti. Višak kalorija dobivamo iz svih skupina namirnica - iz bjelančevina, masnoća, ugljikohidrata i alkohola, najviše ipak iz masnoća. Tjelesna aktivnost najzdraviji je način trošenja kalorija, dakle održavanja preporučene tjelesne težine, osim toga dokazano je da tjelesna aktivnost poboljšava raspoloženje. Poruka je jasna: jedite manje, a krećite se više.

Budite umjereni

Ograničite li porcije na razumnu količinu, povećavate šansu da ćete jesti raznovrsnije. Što znači razumna količina? To je otprilike: 100 g mesa, voćka srednje veličine, pola šalice sitne tjestenine, 50 ml sladoleda. Gotova jela u tome vam mogu pomoći, osim što sadrže količinu namirnica koja vam je potrebna, većina ih na pakiranjima ima označen sadržaj kalorija.

Jedite redovito

Preskakanje obroka, posebno i najčešće doručka, otežava vam držanje osjećaja gladi pod nadzorom. Pri računanju ukupnog dnevnog unosa kalorija nemojte zaboraviti na kalorije iz međuobroka i grickalica koje tokom dana pojedete.

Pijte potrebnu količinu tekućine

Odraslima je dnevno potrebno najmanje 1,5 litra tekućine. No ta se količina povećava pri tjelesnom naporu i na vrućini. Obična voda je dobar izvor tekućine, ali unos različitih vrsta pića povećava zadovoljstvo pri konzumaciji i istovremeno pridonosi unosu tekućine. Uz vodu pijte voćne sokove, bezalkoholna pića, čaj, kavu, mlijeko …

Krećite se

Višak kalorija i nedostatak kretanja za posljedicu imaju povećanje tjelesne težine. Umjerena aktivnost pomoći će vam da potrošite kalorije, korisna je i za srce i za krvne žile, pomaže održati dobro zdravlje. Stoga, neka vam tjelesna aktivnost postane dnevna navika. U stanci za ručak prošećite, barem dio puta od kuće do posla hodajte. Nije neophodno baviti se sportom, važno je kretanje, ali redovito.

Počnite odmah, a promjene provodite postepeno

Mijenjati ustaljene navike nije jednostavno, kako biste uspjeli u tome, radite postupno. Tri dana zapisujte sve što pojedete i popijete. Provjerite koliko ste voća i povrća pojeli u ta tri dana i četvrtog dana dodajte jednu porciju. Ako volite masnu hranu, nemojte je potpuno izbaciti s jelovnika, pronađite varijante s manje masnoće ili jedite manje porcije. Istovremeno umjesto dizalom uspinjite se stubama.

Zapamtite: tajna je u ravnoteži

Nema dobre ili loše hrane, postoji samo dobar i loš način prehrane. Nemojte osjećati krivicu jer volite neke namirnice, jedite ih umjereno, a uz njih jedite ostale raznolike namirnice kako biste u svojoj prehrani osigurali raznolikost i uravnoteženost.

Preskakanjem doručka povećat ćete uzimanje hrane kasnije tijekom dana. Također je dokazano da doručkovanje utječe i na metabolički i hormonski odgovor na kasnije obroke tog dana. Svjedoci smo pandemijskih razmjera debljine, a doručak se preporučuje kao strategija postizanja poželjne tjelesne mase. Istraživanje provedeno na zdravim muškarcima o navikama doručkovanja dalo je zanimljive rezultate. [caption id="attachment_683" align="alignleft" width="300"] Ne preskačite doručak[/caption]Ispitanici koji su redovito doručkovali, u vrijeme su ručka konzumirali manje kalorija - za oko 17%, u usporedbi s osobama koje ne doručkuju. Osobe koje preskaču doručak izjavljuju da više osjećaju glad prijepodne, prije ručka, a nakon što uzmu obrok, imaju i veće vrijednosti glukoze i inzulina u krvi. U tih osoba prisutan i određeni stupanj inzulinske rezistencije. Zaključak je da doručkovanje ima velik učinak na apetit i količinu energije koju ćemo unijeti hranom, kao i na metabolički i hormonski odgovor tijela na hranu koja se konzumira tijekom dana.

Posljednjih dana zime obično osjećamo sve posljedice zime i zimskog načina života. Tada popuštaju čak i najotporniji, oni koji su uspjeli izbjeći „sezonske viruse“. Obrambeni sustav organizma oslabljen je borbom protiv najčešćih uzročnika i uzroka bolesti, tako da upravo tada kada mislimo da su bolesti iza nas, počinjemo osjećati umor, pospanost, peckanje u grlu, promuklost, kišemo, kašljemo. U vrijeme kad bi organizam trebao biti najsnažniji, pripravan za promjenu godišnjeg doba i šetnje na svježem zraku, on zove upomoć i popušta.

I vi to možete

Ako ste ove zime bolovali od uobičajenih sezonskih bolesti, to je razlog više da osnažite oslabljeni imunosni sustav. Ako ste prvi dio zime proveli zdravi, osnažite imunitet i zdravi ispratite zimu. • Osigurajte si krepak san kako biste svom organizmu dali vremena da vrati snagu potrebnu za borbu protiv virusa. • Jedite redovito i umjereno, ali »zdravu i probranu hranu« - samo će vam zdrava prehrana osigurati sve potrebne vitamine i hranjive tvari za održanje i obnovu zdravoga imunosnog sustava. • Pijte dovoljno vode i čajeva - dobra hidratacija poboljšat će sve funkcije organizma. • Odrecite se alkohola i duhana, izbjegavajte zadimljene prostore. • Ako ste već "zaradili" prehladu, uzmite lijekove koji će ublažiti simptome, ali ne i u slučaju virusnih respiratornih zaraza. Maloj djeci i tinejdžerima sa »simptomima gripe« lijekove nikako nemojte davati bez prethodna savjetovanja s liječnikom. • Liječnik vam može prepisati antivirusne lijekove koji će skratiti vrijeme trajanja simtoma na dan-dva, no takvi lijekovi bit će učinkoviti samo ako terapiju započnete prvih 48 sati od nastanka simptoma. Antibiotici nisu učinkoviti protiv virusa, ali mogu pomoći u slučaju komplikacija uzrokovanih bakterijama, a o tome jesu li vam potrebni, koji i kada, odlučuje liječnik. • »Često perite ruke«, sapunom i toplom vodom, osobito nakon brisanja nosa. Nema li vode, poslužit će i antiseptične vlažne maramice.

Prava mjera fizičke aktivnosti

Osjećate li povećan umor, imate li simptome prehlade pa i vrućicu, privremeno odgodite odlazak na aerobiku, pilates i druge sportske aktivnosti. Vrućica je znak da se tijelo bori s virusima, a bilo kakva fizička aktivnost u takvim stanjima povećava rizik od dehidracije, toplotnog udara i opasnih srčanih poremećaja, čak i od otkaza srca. Limfni sustav najbolje radi dok tijelo miruje. Dajte svome tijelu dovoljno vremena za oporavak nakon bolesti. Dok je za zdrav organizam umjerena sportska aktivnost poticajna za jačanje imuniteta, jer imunosne stanice brže kolaju krvotokom razarajući u kraćem vremenu veći broj bakterija i virusa koje susretnu, zahtjevniji treninzi dovest će do gušenja imuniteta i povisiti osjetljivost tijela, uzrokujući fiziološki i psihološki stres koji će nepovoljno djelovati na otpornost.

Stop virusima

[caption id="attachment_705" align="alignleft" width="300"] Bolno grlo i promuklost[/caption]Dobro je poznato da osim virulencije uzročnika (stupnja patogenosti uzročnika bolesti) ishod neke zarazne bolesti uvelike je određen kvalitetom imunosnog odgovora. To vrijedi i za banalnu prehladu. U umjerenim klimatskim područjima virusi najčešće ulaze u organizam dišnim putevima, a u tropskim krajevima kroz probavu. Stoga je održavanje zdrave ravnoteže sluznica dišnih puteva i probavnog sustava od presudne važnosti za otpornost, ali i tijek bolesti. Na sluznicama duž probavnog i dišnog sustava, i ne samo njih, žive mnogobrojni i raznovrsni prijateljski mikroorganizmi. U otvoru usne šupljine tkivo sluznice osobito je osjetljivo na štetne tvari (viruse, bakterije, alergene), stoga je sluznica usta, nosa i ždrijela izrazito imunosno aktivna, sadrži brojne imunosne stanice. U normalnim okolnostima sluznica prozvodi umjereno gust sekret - sluz, čime sprečava prianjanje virusa i ostalih stranih tijela uz receptore na staničnim membranama. [color-box]Kako i u kojoj mjeri možemo navikama i ponašanjem utjecati na svoju sluznicu, najbolje pokazuje pušenje. Sastojci dima paraliziraju i mijenjaju djelovanje trepetljikavih epitelnih stanica i produkciju sluzi, slijedom čega lakše dolazi do razmnožavanja i infekcije mikroroganizmima koji bi inače bili izbačeni kihanjem i kašljanjem ili pak progutani.[/color-box]

Iako se ponekad javlja kao posljedica bolesti, o erektilnoj disfunkciji pogrešno je govoriti kao o bolesti. To je stanje koje partneri moraju rješavati zajednički.

Što je erektilna disfunkcija?

Erektilna disfunkcija muškarca definira se kao stalna nesposobnost postizanja i održavanja erekcije dostatne za zadovoljavajući spolni odnos. Nekada se nazivala “impotencija”, ali taj se termin danas rijetko koristi. Erektilna disfunkcija pojavljuje se u različitim oblicima: • kao stalna i potpuna nesposobnost postizanja erekcije • kao nesposobnost postizanja dovoljno tvrde erekcije za uspješnu penetraciju • kao nesposobnost održavanja erekcije dovoljno dugo za uspješni spolni odnos

Koliko je erektilna disfunkcija česta?

Mnogi muškarci imaju probleme s erekcijom. U nekih su oni blagi i nisu komplicirani, dok u ostalih problemi s erekcijom traju dulje i češći su. Svaki deseti muškarac mlađi od četrdeset godina i svaki drugi muškarac stariji od četrdeset godina ima probleme s erekcijom. Međutim taj se podatak ne smije pogrešno protumačiti i ne znači da se s erektilnom disfunkcijom suočava svaki drugi muškarac iza četrdesete. Učestalost erektilne disfunkcije povećava se sa životnom dobi, pa je stoga njome pogođena većina starijih muškaraca.

Koji su uzroci erektilne disfunkcije?

[caption id="attachment_713" align="alignleft" width="300"] Erektilna disfunkcija pojavljuje se u
različitim oblicima.[/caption]Uzroci erektilne disfunkcije najčešće su organskog porijekla, kao posljedica kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, uzimanja određenih lijekova, kirurškog zahvata i/ili ozljeda u donjem dijelu zdjelice, neuroloških bolesti i endokrinopatija. Ponekad uzroci mogu biti psihološki ili kombinacija organskih i psiholoških. U oko deset posto slučajeva uzrok je nepoznat.

Liječenje erektilne disfunkcije ima višestruku korist

S obzirom na to da je kvaliteta života muškaraca s erektilnom disfunkcijom uvelike narušena, liječenje erektilne disfunkcije ima višestruku korist: • Obnavlja normalan seksualni život Liječenje pomaže pacijentovu partneru da ponovno uživa u spolnim odnosima. Dokazano je da su osobe koje imaju redovite spolne odnose u boljoj fizičkoj i psihičkoj kondiciji. • Poboljšava kvalitetu života i veze Erektilna disfunkcija nije samo fizički poremećaj, već utječe i na psihičko stanje muškarca i njegove odnose s drugim osobama. Liječenje ublažava probleme povezane s disfunkcijom te poboljšava povjerenje i samopoštovanje osiguravajući stabilnost odnosa s partnerom. • Može dovesti do otkrivanja drugih bolesti Istraživanje pokazuje da erektilna disfunkcija može biti rani znak dijabetesa i kardiovaskularne bolesti, koja se može razviti u srčani ili »moždani udar« ako se ne liječi. Pri ispitivanju uzroka erektilne disfunkcije liječnik kontrolira i te bolesti, pa počinje liječenje prema potrebi.

Važnost suradnje između partnera

Stručnjaci se slažu da erektilna disfunkcija djeluje na par kao cjelinu te da se najbolje može riješiti ako su oba partnera uključena u proces liječenja. Razumijevanje i suradnja među partnerima u rješavanju problema je stoga od izuzetne važnosti. Kada muškarac ili njegov partner uoče problem, trebaju se posavjetovati sa svojim liječnikom koji će dijagnosticirati disfunkciju i započeti liječenje. Liječnik će također isključiti postojanje drugih bolesti koje bi mogle biti povezane s erektilnom disfunkcijom.

Ponekad je dovoljno da se buduća mama nakašlje ili nasmije, podigne malo teži predmet i može joj pobjeći nekoliko kapi mokraće. No tijekom trudnoće do nevoljna bježanja mokraće može doći i bez tih ili sličnih podražaja, može se javiti snažna potreba za mokrenjem koja se pojačava s napredovanjem trudnoće. U tom slučaju govorimo o urinarnoj inkontinenciji s kojom se, prema nekim podacima, suočava otprilike deset posto trudnica.

KADA SE JAVLJA

U prvoj se trudnoći urinarna inkontinencija prilično rijetko javlja, a ako se javi, najčešće je to u posljednjim mjesecima trudnoće, u trećem tromjesečju. Tada je, zbog povećana volumena maternice, pojačan pritisak na mjehur i mišiće zdjelice. U drugoj ili trećoj trudnoći, a posebice u žena koje su u prethodnim trudnoćama imale problema s nevoljnim bježanjem mokraće, inkontinencija se može javiti i u prva dva tromjesečja trudnoće.

ŠTO JE

[caption id="attachment_721" align="alignleft" width="300"] U prvoj se trudnoći urinarna inkontinencija
prilično rijetko javlja[/caption]Inkontinencijom nazivamo nevoljno bježanje mokraće. U pravilu se razlikuju dva tipa: urgentna inkontinencija kao posljedica hiperaktivnosti mjehura koji se prekomjerno steže (što se događa i u slučaju nekih bolesti kao što su akutni cistitis ili neurološke bolesti) i inkontinencija uzrokovana naporom, odnosno pritiskom na donji dio trbuha, a javlja se pri podizanju tereta, kašljanju, kihanju ili smijanju. Urinarna inkontinencija učestalija je u žena nego u muškaraca, a ponekad je popraćena spuštenim mjehurom uslijed slabljenja mišićnih struktura koje podržavaju mokraćni mjehur.

KOLIKO TRAJE

Urinarna inkontinencija koja se javi u posljednjim mjesecima trudnoće u većini slučajeva prolazi spontano nakon poroda. Uzrokovana je naime pritiskom povećane maternice u trudnoći. Nakon trudnoće, kad nestane pritisak, nestaje i nevoljno bježanje mokraće.

ZAŠTO U TRUDNOĆI

U trudnoći maternica se povećava i pritišće mokraćni mjehur i mišiće dna zdjelice. Upravo zbog tog pritiska trudnice imaju čestu potrebu za mokrenjem. No osim tog fizičkog podražaja, postoji i hormonski podražaj. Tijekom trudnoće placenta proizvodi povećane doze progesterona, hormona koji opušta glatke mišiće vrata mokraćnog mjehura i maternice, što otežava zadržavanje mokraće.

KOJI SU ČINITELJI RIZIKA

Mogućnost pojave inkontinencije veća je u drugoj i u svakoj narednoj trudnoći. U prvoj trudnoći mišići u većini slučajeva zadrže svoju prirodnu elastičnost i čvrstoću, dobro podnose pritisak maternice i prolazak ploda pri rađanju. No u sljedećim trudnoćama dolazi do daljnjeg podražavanja muskulature koja može oslabiti, što povećava mogućnost pojave inkontinencije.

MOGUĆE JE SPRIJEČITI

Strahujući od inkontinencije i nastojeći smanjiti potrebu za mokrenjem, buduće mame ponekad ne unose dovoljno tekućine, a to ne samo da je nedjelotvorna već može biti i štetna mjera prevencije. Dapače, učinkovitije je redovito unositi potrebne količine tekućine (čaja, vode, juhe ...) jer tekućina pomaže organizmu da se pročisti i da s mokraćom izbaci štetne mikroorganizme koji mogu uzrokovati infekcije. Vrlo učinkovita mjera prevencije su i vježbe koje održavaju elastičnost i čvrstoću mišića zdjelice. Takav učinak imaju Kegelove vježbe koje se preporučuje izvoditi redovito posljednjih mjeseci trudnoće, ali i nakon poroda.

AKO TRAJE I NAKON PORODA

Pritisak kojem su mišići izloženi tijekom porođaja za posljedicu može imati slabljenje njihove elastičnosti, a u tom slučaju inkontinencija ne prolazi po porodu. To se najčešće događa zbog dugotrajna porođaja, ali i zbog veličine djeteta i blizanačke trudnoće. No i tada postoji rješenje. Kegelovim vježbama moguće je vratiti mišićima prijašnju elastičnost, što je najbolja prevencija i lijek protiv urinarne inkontinencije. [color-box]U 10-20% slučajeva nekontrolirano bježanje mokraće prestaje nakon poroda, ali 10% žena i poslije toga trpi neugodne smetnje inkontinencije. Vježbama je smetnje moguće spriječiti i prevladati ako se jave, a primjerenom zaštitom moguće je poboljšati kvalitetu života i izbjeći neugodna iznenađenja, što želi svaka osoba suočena s inkontinencijom.[/color-box]

Dodir je svakodnevna i uobičajena kretnja, ali i prastara terapeutska metoda. Koliko ste puta instinktivno protrljali bolno rame ili dlanom pogladili bolno čelo? Masažu upravo i čini niz različitih pokreta i dodira izvođenih određenim redoslijedom i pritiskom, čime se ublažavaju bolovi, potiče optok krvi, poboljšava tonus ili volumen raznih tkiva te blagotvorno djeluje i na psihičko stanje, ublažava napetost i pomaže prevladavanje umora.

Blagotvorni učinci

Djelovanjem na mišićni i živčani sustav, na krvotok, limfni i hormonalni sustav »masaža« opušta, potiče obnavljanje i oporavljanje, podjednako fizičko i psihičko. Blagotvornih i trenutačnih učinaka je više: [caption id="attachment_735" align="alignleft" width="300"] Masaža opušta, potiče obnavljanje i oporavak,
podjednako fizički i psihički[/caption]• opuštanje mišićne napetosti koju osjećamo kao grčeve i zategnutost • poboljšanje imunosnog odgovora, što se postiže opuštanjem napetosti tkiva, odnosno poticanjem optoka limfe (čime se potiče izlučivanje toksina) • poboljšanje krvotoka i izmjene krvi na razini tkiva i organa (krv koja sadrži otpadne tvari i toksine zamjenjuje se novom krvlju obogaćenom kisikom i hranjivim tvarima) • brže odvajanje odumrlih stanica površinskog sloja kože, a time i lakše upijanje u kožu sastojaka koji su joj potrebni za održavanje vlažnosti i odvijanje svih vitalnih funkcija • osjećaj ugode kao izravan rezultat dodira Konačni učinak masaže ovisi o više čimbenika, ponajprije o vještini i iskustvu masera, ali gotovo su jednako važni prostor i ugođaj te vrsta proizvoda koji se koristi za masažu. Kako masaža djeluje na više osjetila, među kojima na njuh, vid i sluh, prostor u kojem se izvodi mora biti zagrijan (24-25˚C), miran, ugodan, umjereno osvijetljen, a boljem opuštanju pridonijet će i tiha, umirujuća glazba. Osjećaj dodira ruke na koži bit će ugodniji ako se koristi krema, umjereno guste i ne previše masne teksture, ili ulje. Uz teksturu važna je i količina - ni previše ni premalo. Kremu ili ulje za masažu iskusan će maser najprije zagrijati između svojih dlanova na temperaturu tijela i tek je tada nanijeti na tijelo osobe koju masira.

Za opuštanje i obnavljanje

Masažne su tehnike mnogobrojne, a njihovi ciljevi specifični, ali unekoliko i slični (poboljšanje protoka energije, uspostava psihofizičke ravnoteže, poticanje metabolizma ...). „Običnu“ ili klasičnu masažu dijelimo na estetsku, rehabilitacijsku, sportsku i opuštajuću. Razlikuju se ne samo po intenzitetu pokreta i dodira (brzini i jačini) već i po drugačijem rasporedu i vrsti masažnih pokreta i zahvata. Rehabilitacijska masaža primjenjuje se nakon ozljeda i operacijskih zahvata radi bržeg i kvalitetnijeg oporavka i povratka uobičajenim aktivnostima, a izvodi je fizioterapeut. Estetska masaža omekšava kožu i pomaže u oblikovanju tijela (masaža protiv starenja kože i tijela, anticelulitna masaža, limfna drenaža ...). Sportska masaža se izvodi kao priprema za tjelesne napore, ali i za oporavak i opuštanje nakon sportskih napora. Svim je masažama zajedničko to što se svi pokreti moraju izvoditi od perifernih dijelova tijela prema sredini (prema srcu).

Zašto i kako pomaže

Napetosti se u tijelu najčešće nakupljaju u glavi, vratu, ramenima, leđima, nogama i stopalima, pa se masažom tih dijelova tijela nastoji opustiti napeto tijelo. • Lice i glava ne pokazuju samo neke crte naravi već i umor i izloženost stresu. Oči i usne tjeskobne i bolesne osobe najčešće su stisnuti i licu dodaju godine. Masaža pridonosi njihovu opuštanju, a poticanjem površinske cirkulacije tenu daje osvježenu boju. Spora, dubinska masaža vlasišta izvanredan je „lijek“ protiv napetosti i umora, ali i protiv ispadanja kose, ublažava glavobolju i tjeskobu. • Vrat i ramena - Loše držanje pri hodanju, sjedenju i vožnji, ali i u ležećem položaju, nošenje i podizanje tereta, nedostatak kretanja ... sve to (pa i više od toga) osjećamo kao napetost i bol u stražnjem dijelu vrata i ramenima. Ramena često zanemarujemo, a upravo na njima svoje tragove ostavljaju psihička napetost, tjeskoba, frustracije. Masaža tih dijelova tijela ima doslovce ljekovit učinak, opušta napetost i potiče cirkulaciju, prokrvljenost mišića i završetaka živaca. • Ruke i šake - To su dijelovi tijela koje najviše koristimo i stoga je razumljivo da su ruke i šake izložene ozljedama i vanjskim utjecajima, ali i povećanu umoru. Kako je riječ o perifernim dijelovima tijela, na rukama i šakama osjećaju se i posljedice loše cirkulacije - hladnoća i ukočenost. Tajna dobre masaže ruku i šaka krije se u malim, ali preciznim pokretima kojima se obuhvaća doslovce svaki milimetar kože. Cilj je opuštanje ramena i ruku, ali i ublažavanje bolova koje osjećamo u glavi, vratu i gornjem dijelu leđa. • Trbuh i prsni koš - Masaža tih dijelova tijela blagotvorno djeluje u prvom redu na probavne i dišne organe, a upravo time pridonosi poboljšanju otpornosti organizma. Poticanjem optoka krvi i izmjene tvari masaža tih dijelova tijela uz ostalo pomaže razgradnji potkožnih masnih naslaga na trbuhu i struku. • Leđa - Bolovi u leđima vrlo su učestali, bez obzira na dob, spol i aktivnosti kojima se bavimo, a uzrok im je nerijetko nepoznat. Upravo na leđima najviše osjećamo posljedice umora i prekomjernih napora. Na leđima je smješten najveći broj mišića gornjeg dijela tijela, leđa podnose velika opterećenja (održavanje ravnoteže, podizanje i nošenje tereta ...). Bol se najčešće osjeća između lopatica i u lumbalnom dijelu, a bolovi u predjelu vratne kralježnice najčešće su posljedica nepravilna držanja, fizičkog preopterećenja te stresa i napetosti. Ti su bolovi, kao i osjećaj neugodne napetosti i ukočenosti, gotovo neizbježni na kraju napornoga radnog dana. Osjećamo ih u trapezoidnom mišiću smještenom na bazi lubanje. Na leđima najprije osjetimo posljedice premorenosti i napetosti, ali isto tako i ugodan opuštajući učinak masaže. • Noge i stopala - Masaža potiče cirkulaciju i poboljšava tonus mišića, dakle poboljšava opskrbu mišićnog tkiva hranjivim tvarima. Ublažava bolove koji se javljaju kao posljedica prekomjerna napora, ali i priprema mišiće da izdrže napore. Masaža se ne preporučuje osobama koje imaju problema sa srcem ili proširenim venama. Bol u stopalima javlja se uslijed umora, problema cirkulacije te kao posljedica deformacije stopala. Kako se u stopalu nalaze brojne refleksne točke povezane sa svim dijelovima tijela, masažom se stopala, osim na stopala i na noge, djeluje na cijelo tijelo. Masaža će stopala stoga opustiti cijelo tijelo nakon naporna dana, dugotrajna stajanja, hodanja ili sjedenja. [color-box]Vrlo je malo kontraindikacija za masažu, no ipak ih ima, posebice kad je riječ o nekim tehnikama. Rane i ozljede na koži, povišena tjelesna temperatura, razna upalna stanja, zarazne bolesti i bolesti srca ozbiljne su kontraindikacije za masažu. Svako od navedenih stanja razlog je da se prije primjene bilo koje masažne tehnike potraži mišljenje liječnika.[/color-box]

Dječja masaža

Zaštititi i potaknuti obrambene sposobnosti organizma, ali i učvrstiti odnos mame i djeteta - to su ciljevi koji se postižu masažom novorođenčeta i djeteta. Riječ nije samo o posebnoj masažnoj tehnici već i o komunikaciji dodirom, koja se preporučuje od prvih dana života. Preporučljiva je i za zdravu djecu i za djecu sa smetnjama u razvoju. Masažu djeteta poznaju različite kulture, a ona koja se primjenjuje na Zapadu zapravo je spoj drevnih masažnih tehnika i refleksne masaže. Blagotvorna su djelovanja višestruka, no najčešće se ističu: psihički učinak slijedom jačanja povezanosti majke i djeteta, bolja razmjena osjećaja te pomoć djetetu da bolje i brže upozna svoje tijelo. Masaža pozitivno djeluje na djetetovo disanje, cirkulaciju, probavu, pomaže mu u opuštanju, u uspostavljanju pravilna ritma spavanja, pomaže mu u prevladavanju strahova i tjeskobe. [color-box]Najstariji pisani tragovi o primjeni masaže datiraju iz 2700 godine pr.n.e., a dvije tisuće godina poslije slijede zapisi o indijskim ljekovitim masažnim tehnikama za oporavak i ublažavanje umora. I danas je u Indiji malo onih koji nisu umješni u izvođenju neke od masažnih tehnika. Masaža je imala važno mjesto u tradicionalnoj medicini starih kultura. Primjerice, Egipćani su u Kleopatrino doba redovito primjenjivali masaže uronjeni u mirisne kupke, a blagodati tih masaža isticali su i stari Grci. Tada se masaža smatrala svetom umjetnošću i bila je dio brojnih vjerskih obreda. Hipokrat masažu naziva anatripsis i preporučuje je u liječenju. Upravo Grci prvi razlikuju dvije tehnike - sportsku i ljekovitu ili terapijsku masažu. U Rimu se masaža koristi i za opuštanje i kao sastavni dio tretmana za uljepšavanje. U srednjem vijeku masaža je bila napuštena jer je svaki dodir tijela smatran grešnim, no u renesansi i ona doživljava svoj procvat. Masaža je ponovno postala popularna u 17. stoljeću, ponajviše zahvaljujući švedskom liječniku Henriku Lingu koji je osmislio više masažnih tehnika. Krajem 19. stoljeća masaža se počinje redovito primjenjivati kao sastavni dio različitih terapija, a otada se ubrzano razvija i fizikalna terapija.[/color-box]

Uredna probava osnova je dobroga općeg stanja, važan preduvjet za zdravlje u svakoj životnoj dobi, a upravo su poremećaji probave toliko česti da smo skloni prihvaćati ih kao „normalnu popratnu pojavu određenog načina života ili navika“. Istina, način života i navike uvelike utječu na probavu, no pogrešno je prihvaćati poremećaje koji, posebice ako su kronični, mogu ostaviti posljedice. Nerijetko smo skloni, i kad su u pitanju poremećaji probave, tražiti brza rješenja i primjenjivati neprovjerene savjete i recepte, no najbolje i najtrajnije rješenje pronalazi se jedino ako se otkrije uzrok poremećaja, a njih može biti više i mogu biti vrlo različiti.

Akutna i kronična tegoba

[caption id="attachment_751" align="alignleft" width="300"] S problemima probave najčešće se suočavaju
oni koji preskaču obroke i žive užurbano.[/caption]O zatvoru ili poremećaju probave govorimo ako se smanji broj dnevnih pražnjenja crijeva ili ako se promijeni izgled i sastav crijevnog sadržaja („tvrda stolica“). Važno je podsjetiti da svatko od nas ima drugačije navike i drugačiju dinamiku pražnjenja crijeva (od jednog do tri pražnjenja na dan smatra se normalnim). Problem se javlja kad se promijeni taj ustaljeni ritam jer svaka promjena dinamike pražnjenja crijeva može biti znak neke bolesti ili zdravstvenog poremećaja, posebice ako je zatvor praćen simptomima kao što su bolovi u trbuhu, tragovi krvi u stolici, gubitak tjelesne težine, povišena tjelesna temperatura ili povremeni proljev. U takvu slučaju potrebno je obratiti se liječniku. Razlikujemo dva oblika zatvora - akutni i kronični. Akutni zatvor posljedica je prolaznih uzroka poput kirurškog zahvata, akutne bolesti ili uzimanja neke vrste lijekova. Kronični zatvor najčešće se javlja kao posljedica nezdravih prehrambenih navika (nedostatka vlakana u prehrani ili preskakanja obroka), ali i nedovoljna kretanja ili posebnih uvjeta života i rada. Uzrok kroničnom zatvoru mogu biti i psihička stanja i neke bolesti (primjerice hemoroidi ili bolne analne ragade) i neke sistemske bolesti poput dijabetesa, oštećenja živčanog sustava ili tumora crijeva.

U potrazi za rješenjem

Za prevladavanje akutnog zatvora postoji više rješenja, a najbolje je odabrati ono koje daje trajne rezultate. Najveća je greška omalovažavati problem i čekati da se stanje spontano poboljša. 1. Bez obzira na to je li riječ o kroničnom ili akutnom zatvoru, promjene u načinu prehrane su nužne. Preporučuje se redovit unos umjerenih količina vlakana, ponajprije voća i povrća i pahuljica od integralnih žitarica (najbolje su one koje u 100 g proizvoda sadrže približno 250 kcal). 2. U prehranu uključite probiotske namirnice kao što je jogurt s probioticima - ponekad je već i doručak sastavljen od jogurta s probioticima i 30 g pahuljica od žitarica dovoljan da se riješi problem zatvora. 3. Prednost dajte namirnicama koje brzo daju osjećaj sitosti, odnosno namirnicama većeg volumena. Jedete li sir, onaj svježi bolji je izbor od mozarelle ili parmezana. 4. Jedite uvijek u približno isto vrijeme, sporo i u miru, a to posebno vrijedi za doručak koji mora biti kompletan i redovit - zatvor se naime najčešće javlja u osoba koje zbog nedostatka vremena preskaču doručak. 5. Pridržavajte se savjeta o preporučenim količinama tekućine ali - s mjerom. Istina, nedostatak tekućine pridonosi pojavi zatvora, no osobi koja se zdravo hrani i putem namirnica unosi određenu količinu tekućine dovoljno je piti kad osjeti potrebu. Najbolji izbor je prirodna voda, ali i voda obogaćena magnezijem. [color-box]KRETANJE POMAŽE - Tjelesna je aktivnost, uz uravnoteženu i redovitu prehranu, dragocjena pomoć, no samo ako je redovita i umjerena. Šetnja u trajanju od 20 minuta dnevno nije dovoljna, no hodanje brzim korakom 50 minuta ili sat, ili svakodnevno trčanje barem 30 minuta dat će rezultate. Savjetujemo nekoliko jednostavnih vježbi koje će probuditi vaš lijeni probavni sustav: • stanite uspravno i rukama se prihvatite za naslon stolca, spuštajte se sporo u čučanj sve dok stražnjicu posve ne približite petama • stanite na rub stepenice i podižite se na prste, najprije jednom pa drugom nogom deset puta (kako je samo pola stopala na stepenici, pridržavajte se za rukohvat, ali samo za održavanje ravnoteže, nikako za oslanjanje težine tijela) • stanite uspravno i stisnutim šakama obiju ruka masirajte trbuh u smjeru kazaljke na satu[/color-box]

Česta ili trajna glavobolja pojavljuje se u 15-20 posto ljudi. Nastaje samo u onim tkivima koja imaju osjetne završetke za bol. Pojavljuje se pri promjenama položaja ili stanja u bolno osjetljivim strukturama i prestaje kada se uzrok bola ukloni spontano ili liječenjem. Činitelji koji dovode do pojave bola mogu biti mehanički (pritisak, istezanje), fizički (promjena temperature, električna struja) ili kemijski (vanjski ili unutarnji). Glavobolja se može pojaviti u četiri oblika: • pulsirajući bol - ishodište bola su arterije, krvne žile koje dovode krv u pojedine organe i glavu, a bol je umjerenog do jakog intenziteta • munjeviti, sijevajući žigovi, neuralgični bolovi - ishodište je osjetni živac, a bol je vrlo jak; traje više sekundi, zatim potpuno prestaje, da bi se poslije nekog vremena ponovo pojavio • tišteći, pritiskujući bol - ishodište je mišić, sluznica ili ovojnice, bol je umjerena intenziteta i slabo lokaliziran te gotovo nikada ne prestaje • bol poput žarenja, paljenja - ishodište su simpatički ili parasimpatički živci, bol je snažan i izrazito neugodan [caption id="attachment_768" align="alignleft" width="300"] Vrlo dobre rezultate u prorjeđivanju napadaja
postiže i terapija akupunkturom.[/caption]Glavobolje se dijele na primarne i sekundarne. Primarne glavobolje odnose se na specifične procese vezane uz krvne žile mozga, a jedna od najčešćih je migrena. Jasan uzrok njihova nastajanja najčešće se ne nađe. - Sekundarnim glavoboljama prethodi jasno zbivanje, a to može biti moždani udar, moždano krvarenje, tumor mozga, upala mozga i moždanih ovojnica, problemi zuba i dišnog sustava, bolesti kostiju glave i sinusa, sistemski poremećaji kao što su anemija ili poremećaj rada štitne žlijezde te psihofizički napor. U meteoropata, ljudi osjetljivih na promjene vremena, glavobolja se pojavljuje prije promjene vremena i može biti popraćena promjenama raspoloženja, razdražljivošću i depresijom. Nepravilna i neredovita prehrana i nezdrav stil života također mogu izazvati glavobolje, pogotovo migrene. Osobe koje pate od glavobolja svakako bi trebale izbjegavati konzumiranje alkohola i pušenje jer nikotin dovodi do stiskanja krvnih žila koje opskrbljuju mozak. Glavobolje se mogu pojaviti u osoba koje imaju probleme s vidom. One se obično manifestiraju na prednjoj strani glave, u području čela ili očiju, a mogu biti povezane s duljim čitanjem ili izlaganjem jačim svjetlosnim podražajima. U slučaju pojave tog tipa glavobolje najbolje je kontaktirati specijalista za očne bolesti. U području glave javljaju se i neuralgični bolovi uzrokovani iritacijom živca. Oni su obično uzrokovani virusnom upalom ili različitim toksičnim poremećajima. Glavobolje se mogu pojaviti i zbog smetnje moždane cirkulacije, degenerativne promjene vratne kralježnice ili promjene krvnog tlaka. Različita stanja u organizmu i izvan njega mogu uzrokovati glavobolju, no u većini slučajeva ona je posljedica psihosomatskih smetnji kao što su nedostatak sna, stres na poslu ili nesređena situacija u obitelji. Prvi korak u rješavanju problema jest utvrditi uzrok glavobolje, nakon čega se on otklanja različitim lijekovima, promjenom stila života, psihoterapijom, fizikalnom terapijom ili, kada je potrebno, kirurškim liječenjem. Glavobolje su u većini slučajeva bezopasne i prolaze spontano, često bez bilo kakve terapije.

Najčešća vrsta glavobolje

To je migrena - dobroćudni, ponavljajući, pulsirajući bol polovice glave - koja se javlja periodično. Od nje pati 8-20 posto osoba, a češća je u gradskim sredinama, u žena i osoba srednje životne dobi. Iako točan uzrok migrene još nije poznat, pojava migrene povezuje se s lošim prehrambenim navikama, konzumacijom pojedinih vrsta hrane i pića (kao što su sirevi, čokolada, kava i alkoholna pića), stresom, umorom, nezdravim načinom života, meteorološkim uvjetima i hormonima. Bilo koji oblik neravnoteže može izazvati migrenu. Zanimljivo je spomenuti da, iako je stres česti uzrok migrena, one se u nekih ljudi pojavljuju i za vrijeme vikenda, kada se mogu opustiti, ali im neki podsvjesni mehanizam to ne dopušta. Prema nekim teorijama migrena se češće javlja u osoba određenih karakteristika, posebno u inteligentnih, ambicioznih, temperamentnih, osjetljivih ili preopterećenih osoba. Migrena se može pojaviti već u djetinjstvu i trajati do sedamdesete godine života. Većina ljudi koji boluju od migrene prvi napadaj dobije prije dvadesete godine života, a otprilike jedna od osam osoba prije desete godine. Migrena se rijetko prvi put pojavi nakon pedesete godine. Tri su glavna oblika migrene: • Migrene bez aure - pulsirajući bol u jednoj strani glave, koji često počinje ujutro, a pojačava se pri fizičkom naporu i kretanju. Napadaj traje od 4 do 72 sata, a obično se uz glavobolju javlja mučnina, povraćanje, osjetljivost na svjetlo ili buku. • Migrena s aurom - glavobolji prethodi neki simptomi: smetnje vida, mrlja u vidnom polju koja se povećava, zamućen vid ili čak potpuna sljepoća na jednom oku. Mogu se javiti i svjetleće točkice, zvjezdice ili cik-cak crte, utrnulost i slabost u ruci i nozi, utrnulost u jednoj strani lica, smetnje govora, promjene raspoloženja, vrtoglavice, nelagoda u prsima. Glavobolja nakon aure traje obično od 8 do 24 sata, najčešće je jednostrana, a bolesnici osjećaju opću slabost, blijedi su, razdražljivi, najčešće s izraženim podočnjacima i podbuhla lica. • Kompliciranije migrene - oftalmoplegična migrena, bazilarna migrena i slično. Promjena načina života i povećana briga o zdravlju najbolji su načini sprečavanja migrene. Mogu pomoći i različite metode opuštanja kao što su autogeni trening, joga ili meditacija. Ako to nije dovoljno, potrebno je konzultirati liječnika i početi uzimati lijekove. Kod osoba koje imaju rijetke napadaje, liječi se sam napadaj migrene, a osobe koje imaju učestale napadaje, svakodnevno trebaju uzimati sredstva za njihovo sprečavanje. Osobe koje imaju vrlo intenzivne napadaje, u kojih ne pomažu propisani lijekovi, trebaju se liječiti u bolničkim uvjetima. [color-box]Vrlo je važno da osoba s migrenom uzima adekvatnu terapiju jer učestali bolovi vode u pretjeranu konzumaciju lijekova, koja – apsurdno – izaziva glavobolju! Zbog te glavobolje bolesnik će ponovno posegnuti za lijekovima protiv glavobolje ... Loše liječena migrena tako može biti uzrokom razvijanja ovisnosti o lijekovima protiv bolova. Za ublažavanje bolova u pojedinačnom (akutnom) napadaju blaže migrenske glavobolje najčešće se koriste nespecifični lijekovi koji se i inače koriste za ublažavanje bolova. Lako su dostupni u ljekarnama ili na preporuku obiteljskog liječnika - preparati acetilsalicilne kiseline, nesteroidni antireumatici i neopioidni analgetici. Pri umjereno jakim i jakim migrenskim napadajima brže i potpunije ublažavanje bolova postižu triptani, lijekovi specifični za ublažavanje migrenske glavobolje. Triptani su dostupni i u obliku pločica topljivih na jeziku, koje se uzimaju bez tekućine, što je vrlo praktično za one bolesnike u kojih je napadaj praćen jakom mučninom i/ili povraćanjem, pa im se događa da popijenu tabletu povrate prije negoli počne djelovati. Triptane preporučuje specijalist neurolog. Ako su bolovi vrlo snažni, praćeni mučninom i povraćanjem, te nagnaju osobu da se javi u stanicu Hitne pomoći, ondje po potrebi može dobiti antiemetike (lijekove protiv povraćanja), kortikosteroide i drugo. Ako su napadaji češći od dvaput mjesečno, neurolog će preporučiti terapiju za prevenciju akutnih napadaja: lijek iz skupine beta-blokatora, blokatora kalcijskih kanala, antidepresiva, antiepileptika i dr. Bolesnici posežu i za lijekovima i sredstvima koja nisu u širokoj uporabi za prevenciju migrene, ali postoje naznake da bi nekim bolesnicima mogla pomoći: vitamin B2 (riboflavin), botulinum toxin tipa A, koenzim Q10, magnezij. Vrlo dobre rezultate u prorjeđivanju napadaja postiže i » terapija akupunkturom «.[/color-box]

Kolesterol i trigliceridi neizbježni su u svakodnevnom životu, a postali su gotovo neizbježni i u svakodnevnom razgovoru. No čini se da još uvijek njihovu ulogu ne poznajemo dovoljno. Riječ je o masnoćama u krvi koje su neophodne za odvijanje vitalnih funkcija organizma, no korisne su samo ako njihova razina ne prelazi određene granice. Zbog povišene razine kolesterola i triglicerida dolazi do otežane cirkulacije krvi, čime se povećava opasnost od ateroskleroze i srčano-žilnih bolesti. Održavanje preporučenih razina tih suptancija moguće je u prvom redu pravilnom prehranom.

Što su i kada postaju opasni?

[caption id="attachment_777" align="alignleft" width="300"] Način prehrane prva je mjera održavanja
razine kolesterola i triglicerida u krvi.[/caption]Kolesterol i trigliceridi prirodne su masnoće koje cirkuliraju u krvi. Dok trigliceridi uglavnom potječu iz hrane, dobar dio ukupnog kolesterola nastaje sintezom iz jetre. Za prijenos kolesterola zaduženi su lipoproteini, među kojima razlikujemo dvije frakcije – LDL ili štetnu, koja kolesterol dovodi u tkiva u kojima se taloži, i HDL ili korisnu frakciju, koja kolesterol iz tkiva prenosi u jetru. Kolesterol može biti štetan, ali ima i vrlo korisnu i važnu ulogu u zaštiti staničnih membrana te sudjeluje u sintezi nekih hormona (steroidnih i testosterona). Ako se razina LDL kolesterola prekomjerno poveća, on postaje opasan jer pokreće mehanizam stvaranja aterosklerotskog plaka - nakupina na unutarnjoj strani stijenki krvnih žila.

Održati preporučenu razinu?

Da, a najlakše je to postići prehranom s dosta ribe i povrća, s malo zasićenih masnoća, kojih najviše ima u crvenom mesu, mlijeku i mliječnim prerađevinama, jajima, suhomesnatim proizvodima. Pravilnom prehranom razina kolesterola može se smanjiti za čak 10-15 posto. Želi li se postići još veće smanjenje, potrebni su dodaci prehrani, a u ozbiljnijim slučajevima i lijekovi koje propisuje liječnik. [color-box]Zdrava granica: ukupni kolesterol = > 5,0 mmol/L LDL kolestrol = > 3,0 mmol/L HDL kolesterol = najmanje 1,0 mmol/L trigliceridi = > 1,7 mmol/L[/color-box]

Je li uzrok prekomjerna tjelesna težina?

Povišena razina kolesterola i triglicerida u krvi, osim što pokreće stvaranje aterosklerotskih naslaga, ubrzava nakupljanje potkožnih masnoća te povećava osjećaj gladi. Dakle, na dva je načina odgovorna za prekomjernu tjelesnu težinu. No povišena razina kolesterola i triglicerida javlja se i u osoba preporučene tjelesne težine. Dapače, izrazito mršave osobe mogu imati povišene razine tih supstancija, što se povezuje sa stresom, dok se u velikog broja pretilih ljudi mogu javiti povišene razine kolesterola i/ili triglicerida. U ovom slučaju zdravom prehranom ne samo da će se tjelesna težina svesti na preporučenu već će se i razina kolesterola i triglicerida svesti na preporučene razine.

Zašto se povisuje razina triglicrida?

Visoka razina triglicerida često ukazuje na neke zdravstvene poremećaje, a povezana je s povišenom razinom LDL kolesterola i smanjenom razinom HDL kolesterola. No razina triglicerida u uskoj je vezi s prehranom. Šećer i slatkiši, masna i teško probavljiva hrana uzrokuju porast razine triglicerida, ali i kolesterola. Osim što se usporava cirkulacija, dolazi i do usporavanja metabolizma, pa upravo zbog toga i osobe koje ne jedu puno imaju problema s održavanjem tjelesne težine. Žene i muškarci nisu izjednačeni kad je u pitanju razina triglicerida i kolesterola. Do menopauze žene obično imaju višu razinu HDL kolesterola koji ima zaštitnu ulogu u obolijevanju od srčanih bolesti. Nakon menopauze u žena dolazi do sniženja HDL kolesterola uz istodobno povećanje LDL kolesterola, čime se rizik od srčanih bolesti izjednačava s rizikom koji prijeti muškarcima. U žena starije životne dobi utvrđena je uska povezanost visoke razine triglicerida, niske razine HDL kolesterola i bolesti srca. Stoga se upravo visoka razina triglicerida u žena u menopauzi smatra opasnim faktorom rizika od srčano-žilnih bolesti.

Pomoć iz prirode

Način prehrane prva je mjera održavanja razine kolesterola i triglicerida u krvi, ali i prvi lijek za snižavanje povišenih razina tih supstancija. Posljednjih godina na prvo mjesto namirnica s takvim učinkom izbila je crvena fermentirana riža (Monascus purpureus). Crvena fermentirana riža tradicionalno je osnovna namirnica u brojnim azijskim zemljama. Narodna kineska medicina preporučuje je jer poboljšava cirkulaciju i olakšava probavu, koristi se kao konzervans i boja za hranu. No istraživanja provedena posljednjih desetljeća, osim što su potvrdila takvo djelovanje, dokazala su i da crvena fermentirana riža snizuje razinu masnoće u krvi uključujući i razinu kolesterola, ali i to da povećano konzumiranje te namirnice ne oštećuje ni bubrege ni jetru.

Vodene kozice (varičele) akutna su i zarazna bolest, dobroćudna, ali ponekad i opasna. Kako bolest uglavnom pogađa djecu, naziva se dječjom bolešću. Povremene epidemije vodenih kozica najčešće su zimi i u proljeće. Uzročnik bolesti je virus herpes zoster, a bolest se prenosi kapljicama putem zraka ili izravnim dodirom sa zaraženom osobom. Virus u organizam ulazi kroz sluznicu dišnih puteva i spojnice oka. Prvi vidljivi simptom bolesti je osip na koži, no bolesnik je zarazan i dan ili dva dana prije pojave osipa te sve dok se kraste na koži potpuno ne osuše, što može potrajati otprilike tjedan dana od pojave osipa. Preboljeti vodene kozice u djetinjstvu znači steći doživotnu imunost na tu bolest. Štoviše, i djeca čije su majke stekle otpornost na vodene kozice ne obolijevaju prvih mjeseci života jer ih štite majčina protutijela prenesena u trudnoći. No infekcija trudnice izuzetno je opasna za dijete.

Dobroćudna i opasna bolest

[caption id="attachment_797" align="alignleft" width="300"] Vodene kozice akutna su i zarazna bolest.[/caption]Za postavljanje dijagnoze nisu potrebne laboratorijske pretrage, bolest se dijagnosticira na osnovu anamneze i kliničke slike. Važan simptom jest osip koji u slučaju vodenih kozica ima prepoznatljiv izgled. Kako se osip javlja na mahove, na različitim dijelovima tijela istodobno se mogu uočiti i različite razvojne faze osipa. Iako je riječ o učestaloj i bezopasnoj dječjoj bolesti, to nikako ne znači da je valja podcjenjivati. I u djece vodene kozice mogu imati opasne komplikacije koje su najčešće uzrokovane smještajem osipa, širenjem na organske sustave i pridruženom bakterijskom infekcijom koja može završiti septikemijom (prisutnost bakterija u krvi), neurološkim poremećajima ili upalom pluća. Ako se dijete žali na jaku glavobolju tri ili šest dana od izbijanja osipa, čim prije otiđite liječniku. Osip se liječi specijalnim kupkama. Važno je za kupku koristiti sapun ili sredstvo za pranje koje ne sadrži antiseptik, a osip se ne preporučuje posipati puderom. Također se ne preporučuje na kožu zahvaćenu osipom nanositi kreme, losione ili gelove protubakterijskog, protuvirusnog ili anestetskog sastava. Jedino klorheksidin može spriječiti pojavu pridruženih bakterijskih infekcija kože. Kako biste odabrali najbolji proizvod, za savjet svakako upitajte liječnika ili ljekarnika. Za snižavanje »povišene tjelesne temperature« koristite paracetamol, nikako aspirin ili nesteroidne protuupalne lijekove. [color-box]U 90% slučajeva bolest se javlja između 2. i 8. godine života, no posljednjih godina sve se češće javlja i u adolescenciji, a time je opasnost od komplikacija veća.[/color-box]

Cijepiti ili ne?

Cjepivo protiv vodenih kozica u nas nije na popisu obaveznih cjepiva za djecu, za razliku od SAD-a i nekih europskih zemalja. U nas se odluka prepušta roditeljima, a djeca se cijepiti mogu tek nakon 12. mjeseca života. Prije se u toj dobi primjenjivala samo jedna doza cjepiva, dok su se nakon 13. godine života i u odraslih koji nisu preboljeli varičele primjenjivale dvije doze cjepiva s razmakom od 6 – 10 tjedana. Prema novim preporukama i djeca mlađa od 13 godina trebaju dobiti dvije doze cjepiva. Prva doza se daje između 12. i 15. mjeseca života, a druga od 4. do 6. godine, odnosno prije polaska u vrtić ili školu. Toj preporuci u prilog ide nedavno dovršeno istraživanje američkog sveučilišta Yale prema kojem dvostruka doza cjepiva povećava otpornost prema bolesti na 98 posto, za razliku od jedne doze koja osigurava 86-postotnu otpornost. Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Journal of Infectious Diseases. U SAD-u se cijepljenje protiv vodenih kozica preporučuje od 1995., no tek od 2006. godine preporučuje se dvostruka doza cjepiva. [color-box]U 1,5% slučajeva vodene kozice su opasne zbog produljenih infekcija.[/color-box]

Iako je bolje da se nikada ne prejedete, ako vam se to ipak dogodi i praćeno je nadutošću, težinom u želucu i manjkom energije, evo kako si možete brzo pomoći. 1. VODA S LIMUNOM U običnu vodu iscijedite limunov sok ili ubacite kriške limuna ili limete. To će potaknuti razgradnju hrane i ublažiti probavne smetnje. [caption id="attachment_802" align="alignleft" width="300"] U običnu vodu iscijedite limunov sok ili
ubacite kriške limuna ili limete.[/caption]2. PROBAVNI ENZIMI Sat nakon što ste se prejeli uzmite probavne enzime koji se mogu kupiti kao dodatak prehrani. Probavni enzimi uključuju proteaze za probavu proteina, lipaze za probavu masnoća i amilaze za probavu ugljikohidrata. 3. MINERALI Kalij i magnezij ublažit će simptome prejedanja, a najviše ih ima u zelenom lisnatom povrću pa ne bi bilo loše da posegnete za njima kao prilogom. 4. PROŠEĆITE Iako biste najradije malo prilegli, izađite i prošećite jer će šetnja na svježem zraku ubrzati razgradnju hrane i potaknuti probavu.

Najveći dio »vitamina K« stvara se djelovanjem bakterija u crijevu, a samo 20% unosi se hranom. Vitamin K poznat je kao koagulacijski, odnosno antihemoragični vitamin, što znači da ima važnu ulogu u zgrušavanju krvi. Novija istraživanja dokazala su da je vitamin K povezan s djelovanjem D vitamina, te manjak jednog od njih utiče na smanjeno djelovanje drugog. Skoro svi smo u relativnom manjku i D i K vitamina. Imamo ga dovoljno za optimalno održavanje zgrušavanja krvi, ali ne i da nas štiti od drugih zdravstvenih problema (ovapnjenje arterija, osteoporoza, karcinom prostate, pluća i jetre, leukemija, upala pluća, neke bolesti mozga, truljenje zuba i dr. ) Vitamin K, također, poboljšava osjetljivost na inzulin, te ljudi koji redovito jedu hranu bogatu tim vitaminom, imaju oko 20% manje izglede da razviju dijabetes tipa 2, sprečava Alzheimerovu bolest, nastanak modrica i djeluje i kao antioksidans.

TRI VRSTE

K1 - nalazimo u zelenom povrću, potreban je za sintezu bjelančevina koje sudjeluju u procesu zgrušavanja krvi. Sinteza tih bjelančevina odvija se u jetri K2 - stvaraju ga bakterije u našim crijevima i nalazi se u krvnim žilama, kostima K3 - je sintetski vitamin i često može biti toksičan pa se ne preporuča uzimanje bez nadzora liječnika

KAKO GA UZIMATI

Topiv je u mastima pa je potrebno da su u prehrani zastupljene esencijalne masne kiseline (»maslinovo ulje«, ulje suncokreta, »avokado«, ribe i plodovi mora, mahunarke, orašasti plodovi). [caption id="attachment_813" align="alignleft" width="300"] Vitamin K nalazimo u zelenom povrću.[/caption]

GDJE GA IMA

Zelje, cvjetača, prokulica, špinat, kopriva, list pitomog i divljeg kestena, jelove iglice, ostalo lisnato zeleno povrće, rajčica, grašak, soja, mrkva, krumpir, svinjska i goveđa jetrica, biljna ulja, riblje ulje, kravlje mlijeko, jogurt, sir, žumanjaci, crni šećerni sirup od melase, brokula, šparoge, zeleni čaj. Zamrzavanje uništava vitamin K, dok grijanje nema utjecaja.

KOME JE POTREBAN VITAMIN K

Osobe u čijim je obiteljima prisutna osteoporoza ili bolesti srca, osobe koje imaju Chronovu bolest, celijakiju ili bilo koju bolest koja ometa iskorištavanje K vitamina, osobe s bolešću jetre i uzimaju lijekove poput antibiotika širokog spektra, lijekove za sniženje kolesterola i aspirin.

DNEVNE POTREBE

Žene 90 mg, muškarci 120 mg [color-box]ZA KOGA NIJE: Trudnice i dojilje ne bi smjele uzimati više od 65 mcg K2 (osim ako im propiše liječnik) te pacijenti koji uzimaju antibiotike, lijekove za zgrušavanje krvi, lijekove za smanjenje masnoće u krvi.[/color-box]

U spavanju provedemo otprilike trećinu života, a upravo o toj trećini ovisi kvaliteta preostalih dviju trećina života. Količina i kvaliteta spavanja utječu na sve što radimo dok smo budni. Neki još uvijek vjeruju da je spavanje gubitak vremena, sve dok ih umor, bolovi ili tjeskoba ne prisile na promjenu mišljenja. Spavanje je neophodno i znatno je više od obična odmora. Prema Williamu Dementu, osnivaču prvog Centra za istraživanje spavanja pri Stanfordskom univerzitetu (SAD), spavanje je jedan od važnijih pokazatelja duljine života. Deborah Suchecki, istraživačica iz Centra za ispitivanje spavanja u brazilskom gradu Sao Paolu podsjeća: - Kad bi znali što se događa u tijelu kojem nedostaje spavanja, oni koji tvrde da je spavanje gubitak vremena i da je stvoreno za lijenčine, vrlo bi brzo promijenili mišljenje i - navike.

Krevet - prijatelj ili neprijatelj?

[caption id="attachment_823" align="alignleft" width="300"] Kvaliteta spavanja izravno je povezana s
kvalitetom madraca i jastuka.[/caption]Stručnjaci savjetuju otprilike osam sati spavanja, istodobno podsjećajući da svatko ima drugačiju potrebu: dok će nekome biti potrebno osam sati, nekome će biti dovoljno pet ili šest sati spavanja. No bez obzira na to koliko nam sati spavanja treba, svima je neophodno kvalitetno spavanje, a kvaliteta spavanja izravno je povezana s kvalitetom madraca i jastuka. Krevet nam, dakle, može biti prijatelj, ali i neprijatelj. Tijekom spavanja regeneriraju se brojne funkcije i sustavi tijela: • obnavlja se tjelesna energija, a živčani, mišićno-koštani i imunosni sustav ne samo da se obnavljaju već se i oporavljaju od stresa i loših utjecaja iz okoliša • poboljšavaju se spoznajne funkcije i sposobnost pamćenja • regulira se rad svih tjelesnih organa i sustava Za vrijeme spavanja, kao i za vrijeme sjedenja, kralježnica mijenja svoj uobičajeni položaj u odnosu na silu teže. Upravo u ležećem - vodoravnom položaju u odnosu na silu teže omogućeno je hranjenje intervertebralnih diskova, međukralješničnih pločica čije je zdravlje presudno za neometeno pomicanje kralježaka. Ako je podloga na kojoj ležimo previše tvrda, kralježnica mijenja svoju prirodnu zakrivljenost zbog čega u točkama dodira s podlogom dolazi do blokiranja malih krvnih žila i zastoja u optoku krvi. Previše mekana podloga kralježnici ne osigurava dovoljno čvrst oslonac, tijelo „tone“, a mišići se ukrućuju, što također usporava perifernu cirkulaciju. Znanstvena istraživanja potvrdila su utjecaj kvalitete podloge na kvalitetu spavanja. Nažalost, iako svjesni važnosti spavanja, često kvalitetu spavanja ne povezujemo s kvalitetom madraca, zaboravljajući pritom da ni najkvalitetniji madrac nije vječan.

Zašto mijenjati madrac i jastuk?

S obzirom na to da trećinu života provodimo na njemu, ni najkvalitetniji madrac neće trajati vječno. Preporučuje se zamijeniti ga barem svakih 8-10 godina. Kako znati da mu je vrijeme isteklo? Ako se budite s bolom u vratu ili leđima, ako osjećate da „propadate“, ako teško zaspite ili se često budite - to su znaci kojima vas tijelo upozorava da je madracu došao kraj i da mu treba bolja potpora tijekom noćnog odmora. Pri zamjeni madraca imajte na umu da će on svoje funkcije ispuniti samo ako je i jastuk kvalitetan. Naime, vratni dio kralježnice mora imati adekvatnu potporu, u protivnom dolazi do neprirodna zakrivljivanja slabinskog dijela kralježnice. Jastuk mora ispuniti prostor između glave i ramena dok spavamo na boku ili prostor između glave i leđa ako spavamo na leđima. Svake noći naše tijelo izluči otprilike 500 grama tekućine, a tijekom jedne godine u našem madracu ostane otprilike pet kilograma odumrlih stanica kože. Time se mijenjaju svojstva materijala od kojih je izrađen madrac, a slabi i njegova čvrstoća. Uz tvrdoću je stoga važna i vrsta materijala od koje je madrac izrađen. Najzdraviji su prirodni, prozračni materijali koji, zahvaljujući cirkulaciji zraka, tijelu osiguravaju ugodnu mikroklimu, a uz to ne zadržavaju grinje i imaju antibakterijska svojstva. [color-box]IDEALNA TVRDOĆA MADRACA? To je tvrdoća primjerena tjelesnoj težini, koja omogućava prilagodbu madraca obliku tijela i rasterećuje pritisak na svim uporišnim točkama tijela, tako da ne otežava perifernu cirkulaciju.[/color-box]

Danas nerijetko čujemo "imao je ili imala je napadaj panike". To je vrlo neugodno stanje u kojem obično dolazi do jakog i ubrzanog lupanja srca uz otežano disanje, a popraćeno je hladnim znojem ili osjećajem slabosti. Snižen je prag podražljivosti na stres i javlja se intenzivna reakcija straha - panika. Pravi uzrok paničnog napadaja do danas nije u potpunosti razjašnjen. Znamo da su za to odgovorni neurobiološki faktori i da dolazi do prenadraženosti autonomnoga živčanog sustava, a u pozadini te pojačane podražljivosti najčešće su emocionalni razlozi, koji u tom trenutku nisu osviješteni. Najčešći simptomi napadaja panike su: • ubrzan puls, lupanje ili preskakanje srca • znojenje ili drhtavica • navala topline • zadihanost, ponekad uz osjećaj gušenja • bolovi u prsima • mučnina • vrtoglavica, nesvjestica • obamrlost ili trnci • osjećaj “gubljenja razuma”

Skriveni okidači

Panični napadaj, iako vrlo neugodan i za osobu u koje se javi i za okolinu, srećom nije opasan po život i naše tjelesno zdravlje. Iako se za vrijeme napadaja javlja upravo smrtni strah, treba imati na umu da se u tom napadaju neće umrijeti od zatajenja srca, ugušenja i nečeg tomu sličnog. Te smetnje danas su doista vrlo česte. Sigurno je da stresan način života pridonosi pojavi paničnih napadaja u određenih ljudi. Naime, ovisno o funkcioniranju psihičkog aparata i mehanizmima obrane javljaju se različite manifestacije stresa. Ali ne radi se samo o stresu zbog ubrzana načina života već i o mnogim faktorima emocionalne prirode koji imaju ishodište u našim željama, fantazijama, nemogućnostima i u svemu onom što čini naš intimni emotivni svijet. Znači, psihički su uzroci „okidači“ paničnog napadaja. Pa zato mjesta ili situacije u kojima nam se dogodila neka neugoda ili koja nas podsjećaju na nešto neugodno obično provociraju napadaj. Ponekad okidač mogu biti i misli ili sjećanja koja i ne možemo direktno povezati s nezgodom, ali neka asocijativna veza ipak postoji. [caption id="attachment_839" align="alignleft" width="300"] Panični napadaj, iako vrlo neugodan,
srećom nije opasan po život
i naše tjelesno zdravlje.[/caption]U početku osoba ne prepoznaje da se radi o psihički uzrokovanom napadaju panike, već smatra da nešto nije u redu sa srcem, plućima ili uopće s fizičkim zdravljem - ovisno o simptomima koji su se javili, i traži hitnu medicinsku pomoć. S obzirom na to da se simptomi najčešće javljaju u kardiološkom, dišnom ili probavnom sustavu, potrebno je isključiti postojanje neke od tjelesnih bolesti prije negoli se potraži psihološka pomoć. Učestalost pojave napadaja varira od osobe do osobe, kao i vremenski. Netko može imati napadaje svakodnevno, pa i više njih u jednom danu, a kasnije se mogu smanjiti na jednom tjedno, mjesečno ili na tek par godišnje. Netko je doživio samo par napadaja u razdoblju od par mjeseci, ali je i to dovoljno da se zatraži stručna pomoć. Dok god postoji uzrok koji pokreće napadaje panike i dok se taj uzrok ne osvijesti, a zatim se na njemu i ne radi, napadaji panike će se ponavljati. Neki su ljudi podložniji napadajima panike, a to su obično oni koji teže uspostavljaju svoju unutarnju emocionalnu ravnotežu. Njima je potrebna druga osoba da bi se osjećali sigurno i ta druga, bliska osoba važna je za osjećaj njihove vlastite sigurnosti. Ipak, teško je to tako pojednostavniti jer i osoba koja je psihički jaka i stabilna može doći u životne situacije u kojima će razina emocionalne frustracije rezultirati reakcijom paničnog napadaja.

Što učiniti pri napadaju?

Uhvati li vas panični napadaj, dišite što polaganije i dublje. Važna je svjesnost o tome da zbog napadaja panike niste životno ugroženi te da vas taj napadaj neće ubiti niti će vam oštetiti srce zbog jakog lupanja. Pogrešno je mišljenje da je potrebno uspostaviti kontrolu nad situacijom, odnosno nad tim strahom. Dok to pokušavate, panika raste. Treba se postaviti upravo obrnuto - pokušati se opustiti s mišlju o prepuštanju, pa ako se mora dogoditi „nešto strašno“, neka se i dogodi. To obično pomaže. Nakon jednog doživljenog napadaja panike javlja se i strah, uvijek pomalo prisutan, da će se napadaj ponoviti. Zaokupljenost tim drugim strahom povećava se mogućnost da će se to i dogoditi. Zato se nastojte ponovno prepustiti - jer znate da će napadaj proći, da on dostiže svoj vrhunac najduže unutar deset minuta i da će prestati. U samom napadaju trudite se zaokupiti svoje misli nečim banalnim kao što je listanje časopisa, razmišljanje o sutrašnjim planovima i slično. Jednostavno, prihvatite da napadaj može doći, ali i da će proći. Pokušajte umanjiti njegov značaj. [color-box]Psihijatri se često susreću s problemom paničnih napadaja. Ponekad se radi samo o paničnim napadajima ili o paničnom poremećaju, a ponekad je taj simptom povezan i s drugim psihičkim smetnjama kao što su depresija, razne vrste fobija i drugo. Ovisno o kliničkoj slici donosi se odluka o načinu liječenja. Često je u početku potrebna i medikamentna terapija kojom se osoba osposobljava za svakodnevno funkcioniranje, ali ono što vodi prema pravoj promjeni jest psihoterapija.[/color-box]

Pravilna prehrana dragocjena je pomoć u očuvanju zdravlja, dobre forme i izgleda. Pet porcija voća i povrća dnevno, a uz to još i ... Neke namirnice, ako se redovito konzumiraju, pomažu održati ravnotežu metabolizma i osiguravaju sve hranjive tvari potrebne za zdravlje, ali i za uredno pročišćavanje organizma. Sastavite svoj proljetni jelovnik i ne zaboravite - svakog dana pojedite pet porcija voća i/ili povrća.

Ananas

Jedite ga što češće, kao desert nakon ručka ili večere, protiv gladi između glavnih obroka, ili za doručak. Ananas sadrži više od 86 posto vode, ali i »kalij«, mineral koji regulira mokrenje i izlučivanje tekućina iz organizma. Upravo zahvaljujući tim svojstvima, ananas pospješuje odstranjivanje otpadnih i štetnih tvari koje, nakupljene u organizmu, uzrokuju stvaranje oteklina. Ako nakon obroka bjelančevina pojedete nekoliko kriški ananasa, olakšat ćete probavu. Ananas jedite sirov ili pasteriziran, ne u kompotu, jer sadrži previše šećera.

Banana

Dragocjen je izvor kalija, minerala koji pospješuje diurezu i izlučivanje suvišne tekućine u tijelu. Osim toga, pomaže u reguliranju krvnog tlaka. No pripazite na kalorije. Banana obiluje šećerom: 100 grama sadrži nešto manje od 100 kilokalorija. Bananu ne jedite nakon obroka, pojedite je za doručak ili kao međuobrok.

Celer

Celer je izuzetno bogat vlaknima i odličan je čistač organizma. Ima i hidratantno djelovanje, pomaže u održavanju tonusa tkiva. Narezan korijen celera dodajte salatama ili ga centrifugirajte zajedno s jabukom i mrkvom pa pripremite lagani napitak, koristan za sprečavanje zadržavanja vode u tkivima.

Čaj

Biljni čaj učinkovit je diuretik i pospješuje uklanjanje otpadnih tvari iz organizma. Koji čaj odabrati? »Zeleni čaj« koji osim diuretičkih svojstava ima i snažno antioksidacijsko djelovanje jer sadrži polifenole koji neutraliziraju štetno djelovanje slobodnih radikala. Polifenoli su korisni i zato što pospješuju lučenje adrenalina, hormona koji ubrzava potrošnju energije, te na taj način pridonose sagorijevanju mogućih suvišnih kalorija unesenih u organizam tijekom dana. [caption id="attachment_873" align="alignleft" width="300"] Svakog dana pojedite pet porcija voća
i/ili povrća[/caption]

Dinja

Bogata je mineralima i oligoelemenatima. 100 grama dinje sadrži čak 300 mg kalija koji pomaže izlučivanje viška natrija. »Dinja« sadrži 88 posto vode, a kombinacija kalija i vode odlična je za poticanje rada bubrega i čišćenje organizma od otpadnih tvari. Kako sadrži vrlo malo šećera, 100 grama dinje sadrži svega 50 kilokalorija.

Grožđe

Bogato je kalorijama, ali i mineralima, pomaže u čišćenju organizma te ima okrepljujuće i diuretičko djelovanje. Osim toga, sadrži tvari antioksidacijskog djelovanja te silicij - mineral izuzetnih tonizirajućih svojstava. Grožđe jedite u sezoni, ali ne na kraju obroka, već za doručak ili užinu, umjesto znatno kaloričnijih keksa.

Ječam

Na organizam djeluje okrepljujuće. Možete ga upotrijebiti za pripremanje napitka koji je odlična zamjena za kavu. Od ječma u zrnu pripremite bogata variva s povrćem ili ga skuhajte i pomiješajte sa salatom od rajčice, paprike, celera i drugog povrća po vlastitom izboru. Sadrži mnogo vlakana, koja reguliraju rad crijeva, i betaglukana, tvari koja smanjuje apsorpciju masnoća, te na taj način sprečava stvaranje masnih naslaga.

Jogurt

Bogat je aktivnim mliječnim fermentima koji pomažu u čišćenju organizma od štetnih i otpadnih tvari. Obrani jogurt ima vrlo malo kalorija: jedite ga za doručak ili između obroka, ali i kao lagan začin za mesna i riblja jela te za salate.

Klice

Istinski su koncentrat vitamina i minerala. Sojine klice (ali i klice leće, ječma ...) sadrže u netaknutom i svježem obliku sve tvari prisutne u dozreloj biljci. Klice možete dodavati svim vrstama salata. Ako ih svakodnevno konzumirate, odlična su pomoć u čišćenju organizma.

Kivi

Bogat je vlaknima koja olakšavaju rad probavnog sustava održavajući organizam čistim, a sadrži i veliku količinu vitamina C. Kada je najbolje jesti kivi? Ujutro natašte, sam ili u kombinaciji s nemasnim jogurtom.

Lubenica

Lubenica je gotovo idealan dijetetski obrok: 2 kriške sadrže samo 80 kilokalorija i vrlo malo natrija, jednog od glavnih krivaca za zadržavanje vode u tkivu. Lubenica je dobar izvor vitamina C, a obiluje i likopenom - snažnim antioksidansom.

Salata

Obiluje vlaknima te je stoga zasitna i potiče rad crijeva. Nema visoku kalorijsku vrijednost, pod uvjetom da ne pretjerujete sa začinima: dovoljno je malo »maslinova ulja« pomiješana sa žličicom limunova soka, malo soli i nasjeckanim začinskim biljem. Salatama dodajte sjemenke kima, sezama, hren i kapare, pa i komadiće voća (naranče, jabuke ili ananasa). Ne štedite na luku: pospješuje čišćenje krvi i rad bubrega potičući uklanjanje otpadnih tvari iz organizma.

Šumsko voće

Jagoda, borovnica, kupina, malina i ribizl sadrže dragocjene antioksidanse (polifenole), korisne protiv prijevremena starenja. Osim toga, prisustnost bioflavonoida (vrsta polifenola poznata i pod nazivom vitamin P) pomaže u smirivanju upala. Antocijani (također bioflavonoidi) štite kapilare i održavaju ih elastičnima, potiču cirkulaciju i sprečavaju zadržavanje tekućine u organizmu.

Začinsko bilje

Dodavanjem začinskog bilja jelima možete izbjeći soljenje hrane. Sol potiče zadržavanje vode u organizmu. Od začinskog bilja prednost treba dati peršinu koji je izuzetno bogat vitaminom C, korisnim za očuvanje tonusa tkiva. Nastojte ga što češće koristiti u sirovu obliku jer tako zadržava dragocjene vitamine.

Žitarice

»Integralne žitarice« bogate su vlaknima, »vitaminima i mineralima« koji pomažu u čišćenju tijela od otpadnih tvari i otrova, čijim se taloženjem sprečava dovod kisika u stanice i tkiva. Kao pahuljice i u kombinaciji s obranim mlijekom ili jogurtom odličan su izbor za doručak. Varivo od zrna žitarica, kuhanih s povrćem te aromatiziranih začinskim biljem, predstavlja kompletan, ukusan i zdrav obrok, ručak ili večeru. [color-box]Što znači jedna porcija? • 2 velike žlice nasjeckana povrća (mrkve, brokule ...) • 1 voćka (jabuka, kruška, naranča) • 1 pregršt sušenog voća • 2 žlice šumskog voća • 1 pregršt zrna grožđa[/color-box]

Ovo su najčešća pitanja koja muče osobe s povišenim krvnim tlakom:

POMAŽE LI UZIMANJE ANDOLA U LIJEČENJU VISOKOG TLAKA?

Acetilsalicilna kiselina u malim količinama (75-300 mg dnevno) dokazano smanjuje rizik od bolesti srca i moždanog udara. Svojim djelovanjem smanjuje sposobnost krvnih pločica (trombocita) za lijepljenje međusobno i na stijenke krvnih žila. Tako je rizik od začepljenja žile smanjen. Novija su ispitivanja pokazala da čak ima povoljan utjecaj na sniženje krvnog tlaka ako se redovito uzima uvečer prije spavanja.

KOLIKO SU POUZDANI AUTOMATSKI TLAKOMJERI?

Danas postoje sve napredniji aparati za mjerenje tlaka. Oni rade na principu snimanja pulsacija u arteriji ruke, koje se inače pri uobičajenom mjerenju tlaka slušaju u slušalicama. Preciznost ovakvih aparata nije velika i većina onih koji se mogu nabaviti za kućnu upotrebu ne smije se koristiti za ozbiljan klinički rad. No, njihova je prednost što su iznimno jednostavni za korištenje i »osobama koje nisu spretne u mjerenju tlaka« klasičnim tlakomjerom. Najbolje je kada služe za praćenje tlaka orijentacijski, jer je ipak mala mogućnost drastične pogreške.

SMIJE LI SE S POVIŠENIM TLAKOM PUTOVATI?

Dobro liječen tlak nije prepreka za normalan život. U to se ubraja i putovanje, naravno bez ekstremnih opterećenja koja mogu nadvladati regulaciju tlaka lijekovima. Potrebno je uvijek na put ponijeti zalihu svojih lijekova, jer se može dogoditi da ih ne možete nabaviti kada vam zatrebaju, pogotovo u inozemstvu gdje mogu biti pod drugim imenom i znatno skuplji.

MOŽE LI SE S POVIŠENIM TLAKOM VOZITI AUTOMOBIL?

Ako je reguliran lijekovima i pod kontrolom liječnika, a nije došlo do oštećenja drugih vitalnih organa (mozak, srce), nema zapreke za vožnju. Svakako pri tome treba pitati svojeg liječnika o mogućim djelovanjima lijeka na smanjenje koncentracije i reakcije u prometu.

SMIJE LI SE OSOBA S POVIŠENIM TLAKOM SUNČATI I KUPATI?

Osobe koje boluju od povišenog krvnog tlaka i redovito uzimaju lijekove koji učinkovito reguliraju tlak u načelu smiju normalno živjeti i kupati se. Pretjerano izlaganje suncu nije poželjno jer može dovesti do poremećene regulacije tlaka. Na povišenoj temperaturi krvne žile se šire pa se učinak lijekova može pojačati.

SMIJE LI SE UZ LIJEČENJE TLAKA PLANIRATI TRUDNOĆA?

[caption id="attachment_888" align="alignleft" width="300"] Potrebna su češća praćenja trudnoće
kod ginekologa i internista.[/caption]Na žalost, »povišeni krvni tlak« može biti bolest i mlađe ženske osobe koja planira trudnoću. U tom slučaju potrebno se dogovoriti s liječnikom o vrsti lijeka, jer postoje skupine lijekova koje ne bi trebale trošiti trudnice i dojilje. Postoje i lijekovi koje se mogu propisivati trudnicama bez posljedica na njeno ili zdravlje ploda. U slučaju nenadane trudnoće potrebno se odmah javiti liječniku, a u slučaju planirane trudnoće unaprijed se javiti svom liječniku radi određivanja vrste lijekova. Potrebna su i češća praćenja trudnoće kod ginekologa i internista.

IMAJU LI PUŠENJE I KAVA VEZE S POVIŠENIM KRVNIM TLAKOM?

Pušenje izaziva sužavanje krvnih žila. To dovodi do povećanog otpora protjecanju krvi, a dugotrajno pušenje oštećuje stijenke krvnih žila. Uz povišeni krvni tlak zbrajaju se nepovoljni učinci i jednog i drugog, tako da oštećenja nastaju ranije. Zato pušači mnogo mlađi dobiju moždani i »srčani udar« ako imaju i povišeni krvni tlak. Kava u normalnim količinama samo blago povisi tlak, ali u većim dozama dovodi do aktivacije mehanizama stresa (adrenalin). Dugotrajno pijenje jako velikih količina kave zbog kofeina ima sličan učinak kao i stresan način života (ali se s njim zbraja ako djeluju usporedno).

AKO SE SMANJI TLAK UZ LIJEKOVE, DO KADA SE MORAJU PITI?

Ako su lijekovi snizili povišeni krvni tlak, to znači da dobro djeluju. Treba ih piti doživotno, jer bi s prestankom njihova uzimanja došlo do ponovnog porasta tlaka (ponekad tako naglo da može doći do srčanog ili moždanog udara).

[caption id="attachment_893" align="alignleft" width="300"] Ipak ne biste smjeli ljubiti svog psa[/caption]Za, mnoge vlasnike kućnih ljubimaca posve je normalno da poljube svoju mačku ili psa, no osim higijenskih razloga, sada postoje i ozbiljniji razlozi zašto bi takvo ponašanje trebalo izbjegavati. Naime, znanstvenici sa Sveučilišta Massey na Novom Zelandu, koji smatraju da davanje antibiotika životinjama može doprinijeti globalnom problemu otpornosti na antibiotike, odlučili su provesti istraživanje kako bi otkrili mogu li se infekcije otporne na liječenje antibioticima prenijeti s kućnjh ljubimaca na ljude. Autor studije, prof. Nigel French, rekao je da postoji naročita zabrinutost oko povećane incidencije dva tipa bakterija otpornih na antibiotike, a koje obično izazivaju mokraćne infekcije. Takve su infekcije otkrivene kod velikog broja kućnih ljubimaca, a bakterije koje ih uzrokuju prenose se tjelesnim tekućinama i fekalijama. - Životinje se čiste tako da ližu svoje organe nakon obavljenje nužde, a na taj način dolazi do kontaminacije fekalijama u njihovim ustima, a zatim ližu svoje vlasnike koji ih ljube. Na taj način zaraza se može prenijeti s psa na čovjeka. A treba spomenuti i da su prijašnja istraživanja pokazala da se ljubljenjem psa može iz usta psa prenijeti karijes na čovjeka - objašnjava prof. French dodajući da je to samo još jedan razlog da ljudi prestanu činiti ono za što ionako znaju da nije dobro - ljubiti svoje kućne ljubimce. Čak i nakon što vam pas poliže ruke, trebali biste ih odmah ići oprati kako biste spriječili bilo kakav prijenos bakterija u svoja usta.

Može li vaša krvna grupa utjecati na vaš rizik za razvoj raka, želučanih čireva ili, primjerice, autoimunih bolesti? Godinama su znanstvenici odbacivali svaku ideju o tome da krvne grupe imaju ikakvo drugo značenje u medicinskom pogledu, osim za transfuzije krvi. Ipak, iz dana u dan sve je veći broj istraživanja koja pokazuju da nas naša krvna grupa može učiniti sklonijim nekim smrtonosnim bolestima ili da nas čak može zaštititi od njih. Jedno od novijih, provedeno na Tokyo Medical Universityju na uzorku od 555 pacijenata oboljelih od raka prostate, pokazalo je da krvna grupa muškarca može značajno utjecati na povratak bolesti nakon uspješno obavljene operacije. Autori tog istraživanja, predstvaljenog na godišnjem kongresu Europskog udruženja urologa (EAU), otkrili su da muškarci s krvnom grupom 0 imaju manji rizik od vraćanja raka prostate nakon kirurškog zahvata za razliku od muškaraca s krvnom grupom A koji imaju čak 35 posto veći rizik da će im se bolest nakon operacije vratiti. [caption id="attachment_923" align="alignleft" width="300"] Što vam krvna grupa govori o zdravlju[/caption]Naša krvna grupa određena je genima koje smo nasljedili od naših roditelja. Tisućljeća evolucije dovela su do podjele ljudske krvi u četiri različitia tipa: A, B, AB i 0. Zanimljivo je da zastupljenost pojedinih krvnih grupa nije ista u svim dijelovima svijeta. Primjerice, u Hrvatskoj je najzastupljenija krvna grupa A koju ima 42 posto populacije, slijedi krvna grupa 0 koju ima 34 posto Hrvata, zatim B koju ima njih 9-17 posto te AB koju ima samo njih 7 posto, a koja je i u drugim dijelovima svijeta najmanje zastupljena. No, primjerice u Europi je zastupljenost krvnih grupa A i 0 podjednaka, dok osoba s grupom B nema, a među američkim indijancima je čak 88 posto njih s krvnom grupom 0, samo 12 posto s krvnom grupom A, a nema onih s krvhom grupom AB. Ono po čemu se pojedine grupe međusobno razlikuju su njihovi antigeni (tvari koje izazivaju imunosni odgovor domaćina) na površini svake crvene krvne stanice. Svaka krvna grupa se razvila na način da pruža zaštitu od nekih smrtonosnih bolesti, no svaka ima i neke svoje slabosti. Primjerice, osobe s krvnom grupom 0 imaju najmanji rizik za obolijevanje i smrt od malarije u odnosu na osobe s ostalim krvnim grupama, ali veći rizik za obolijevanje od želučanih čireva uzrokovanih virusima i bakterijama.

Protutijela i bolesti

[color-box]Zanimljivo je da, prema nekim statistikama, jako velik broj ljudi uopće ne zna koju krvnu grupu ima, što bi se u skoroj budućnosti moglo promijeniti jer će ljudi biti više zainteresirani za taj podatak kad budu znali da im on može reći dosta toga i o mogućim smrtonosnim opasnostima po njihovo zdravlje.[/color-box] Provedena su brojna istraživanja o krvnim grupama kao čimbenicima pojavnosti pojedinih bolesti, a mnoga od njih dokazala su povezanost ABO sustava i infektivnih bolesti, te sklonosti pojedinih bakterija, virusa i parazita za vezanje na eritrocite s određenim antigenima krvnih grupa, koji djeluju kao receptori. Tako je uočeno da su nositelji 0 krvne grupe relativno otporni na teški oblik malarije. Pretpostavlja se da su razlike u građi AB0 sustava, s obzirom na oligosaharidne komponente, u različitim dijelovima svijeta bile dodatni čimbenik širenja epidemija infektivnih bolesti u prošlosti, no najveći je broj ispitivanja ipak usmjeren na povezanost krvnih grupa s učestalošću malignih oboljenja. Tako je utvrđena češća pojava karcinoma kod osoba krvnih grupa A ili AB, uz obrazloženje da neki tumorski biljezi imaju značajke nalik na antigen A, pa ih teško otkrivaju imuni sustavi krvnih grupa A i AB. S druge strane, autoimune bolesti u kojima je pojačan nadzor i prekomjerno aktivan imuni sustav, pri čemu se rjeđe razvijaju zloćudne bolesti, više se povezuju s krvnom grupom 0. Ipak, postoji nekoliko vrsta tumora koji se povezuju s krvnim grupama 0 (melanom) i B (karcinom kosti i mokraćnog mjehura).

Sklonost infekcijama

Karcinom mokraćnog mjehura češće je zapažen kod osoba krvnih grupa B, AB i A. Povezanost s krvnom grupom B uključuje njihovu veću sklonost prema mokraćnim i bubrežnim infekcijama, a povezanost s krvnom grupom A objašnjava se istraživanjem koje je pokazalo da su stanice tumora mokraćnog mjehura strukturalno slične antigenu A. Budući da krvna grupa AB dijeli sklonost krvnih grupa A i B prema pobolijevanju, rizik za ovaj oblik karcinoma je još veći – pojašnjava. Tako se, karcinom kostiju najviše povezuje s krvnom grupom B, a najmanje s krvnom grupom A, dok najveće predispozicije za leukemiju imaju osobe krvne grupe A, a najmanje osobe krvne grupe 0, pogotovo žene.

Grupa A i karcinom pluća

Zbog velike povezanosti karcinoma pluća i pušenja, očekivalo bi se da taj snažan rizični čimbenik nadjača sve razlike između krvnih grupa, no ipak više ljudi s krvnom grupom A oboli od karcinoma pluća, a manje je oboljelih s krvnom grupom 0. Karcinom jetre češće je povezan s krvnom grupom A, dok je karcinom žučnog mjehura, primarno kod starijih osoba, statistički povezaniji s krvnom grupom B, što se može povezati i s osjetljivošću krvne grupe B na kronične infekcije. Kad je riječ o istraživanjima karcinoma dojke, znanstvenici su uočili da žene s krvnom grupom A češće doživljavaju lošiji ishod i sklonije su bržem razvoju i širenju ove vrste karcinoma. Žene s krvnom grupom AB bliže su krvnoj grupi A i imaju neznatno pojačanu sklonost i vjerojatnost ponovnog obolijevanja, te kraće vrijeme preživljavanja. Među oboljelim ženama rjeđe su one s krvnom grupom 0, kod kojih je uočeno da imaju i bolje rezultate liječenja, a ovaj se karcinom rjeđe javlja i kod žena krvne grupe B, osim ako nisu obiteljski opterećene rizikom. Ginekološki tumori, poput karcinoma endometrija, grlića maternice i jajnika, su češći i povezuju se s lošijim prognozama kod žena s krvnom grupom A, dok su žene s krvnom grupom B najmanje sklone zloćudnom tumoru jajnika.

Melanom i nulta grupa

Iako je manje sklona malignim bolestima općenito, krvna grupa 0 ima ipak najveću učestalost pojave melanoma te najkraću prosječnu stopu preživljenja nakon postavljanja dijagnoze. Tumori mozga se češće javljaju kod krvne grupe A, ali je i imunokemoterapija značajnije djelotvorna kod njih i kod osoba sa AB krvnom grupom, za razliku od nositelja 0 krvne grupe. Što se tiče karcinoma želuca, istraživanja ukazuju na to da su osobe krvnih grupa A i AB izložene većem riziku, te da je stopa preživljavanja kod njih manja, dok krvna grupa 0 ima zaštitni učinak tako što sprečava rast i širenje tumora i omogućava duže preživljavanje. Rizik kod krvne grupe B sličan je onomu krvne grupe 0. - Sva navedena istraživanja navode nas na zaključke o važnoj ulozi krvnih grupa. Njihova distribucija u svijetu svjedoči i o postojanju većih epidemija u nekim područjima. Veliki postotak 0 krvne grupe među američkim Indijancima podržava tezu o otpornosti te grupe na zarazu sifilisom.

Nije izdvojen čimbenik

Istovremeno su osobe 0 krvne grupe bile najmanje otporne na epidemiju kolere, ali su najrjeđe oboljevale od tuberkuloze. Nisu sklone ni malignim oboljenjima gušterače, želuca, dojke, jajnika i cerviksa te rjeđe oboljevaju od kardiovaskularnih bolesti, ali su sklonije ulkusima. Osobe s krvnom grupom A uz povećani rizik za maligna oboljenja, posebno probavnog trakta, češće razvijaju tromboembolijske bolesti. Za zaključiti je da svaka krvna grupa ima svoje prednosti i nedostatke te da ne postoji idealna, barem sa stanovišta njihove povezanosti sa pojavnošću bolesti, ali i upozoravajući da krvnu grupu nikada ne smijemo promatrati kao izdvojeni čimbenik rizik.

Dijeta po krvnim grupama ipak je zapravo obmana

Još jedna od neutemeljih teorija jest i ona da krvna grupa određuje kako tijelo reagira na određene skupine namirnica, na kojoj je zasnovana takozvana dijeta po krvnim grupama, vrlo popularna među hollywoodskim zvijezdama do prije nekoliko godina. - Čvršći znanstveni dokazi koji bi potkrijepili tu teoriju nedostaju, a sama prehrana ne slijedi principe pravilne prehrane koji podrazumijevaju raznolikost, umjerenost i uravnoteženost unosa svih skupina namirnica - objašnjavaju nutricionisti navodeći kako, primjerice, prehrana za krvnu grupu A manjka proteinima dok je kod osoba s krvnom grupom 0 unos proteina znatno povećan, što može rezultirati unosom kolesterola i zasićenih masnih kiselina u znatno većim količinama od preporučenih, a na taj se način povećava rizik od kardiovaskularnih i drugih oboljenja. Ukratko, nepreporučljivo.

Koliko doista znamo o bolestima srca? Iako je riječ o bolestima koje su uzrokom pobolijevanja velikog dijela populacije, i dalje kruže mnoge neistine o prirodi te skupine bolesti.

Bol u prsima je predinfarktno stanje?

Bol u prsima može biti posljedica srčane bolesti pa i znak samog infarkta, ali isto tako može biti i posljedica mnogih drugih, puno manje opasnih stanja (žgaravica, »visoki tlak«, bezopasne aritmije, muskuloskeletalna bol). Ono što je bitno kod boli u prsima koja se javlja prvo u opterećenju, a s vremenom i u mirovanju, ona je snažno indikativna za koronarnu bolest te zahtijeva pregled kod kardiologa. Bol u prsima koja ne prestaje može biti posljedica infarkta miokarda te je potrebno odmah se uputiti u bolnicu radi daljnjih pretraga.

Znat ću da imam srčani udar po boli ili pritisku u prsima?

[caption id="attachment_935" align="alignleft" width="300"] Razbijmo najčešće zablude o srčanim bolestima[/caption]Iako se »srčani udar« najčešće manifestira kao jaka bol ili pritisak u prsnom košu, postoji određen postotak pacijenata kod kojih su simptomi atipčni (pečenje, trnjenje, nesvjestica, gušenje) ili koji su sasvim bez simptoma. Kod manjeg broja pacijenata iznenadna smrt je prvi simptom infarkta. Zato i kod netipičnih simptoma u prsištu treba misliti na infarkt kao mogući uzrok. Potrebno je redovito se kontrolirati kod liječnika pogotovo ako imate neke od rizičnih faktora za razvoj koronarne bolesti (visoki tlak, šećernu bolest, povišene masnoće u krvi).

Više članova moje obitelji imalo je infarkt, stoga je i moj rizik od koronarne bolesti veći?

To nije sasvim točno, budući da se radi o iznimno čestim bolestima (od koje boluje i umire više od pola populacije) čisto statistički i u vašoj obitelji mora biti osoba koji boluju od navedene bolesti. No, ako u obitelji imate više članova koji su oboljeli iznimno mladi, ipak postoji sumnja na određenu genetsku sklonost te biste se trebali preventivno pregledati kod kardiologa. Također postoji razlika u pojavnosti koronarne bolesti s obzirom na spol. Kod žena do menopauze pojava koronarne bolesti je znatno rjeđa nego kod muškaraca. Nakon menopauze, međutim, incidencija kod žena se u sljedećim desetljećima ipak izjednačuje s muškarcima (što je i dijelom posljedica činjenice da ljudi žive sve dulje te je sve veći dio populacije u sedmom i osmom desetljeću života).

Sa 70 godina sam prestar za operaciju na srcu?

To je možda nekad bilo točno, ali u zadnjim desetljećima kardijalna je kirurgija napredovala te se sama dob više ne smatra preprekom za uspješnu operaciju srca. Sada se uspješno operiraju i osamdesetogodišnjaci. Odluka o operabilnosti više ovisi o biološkom stanju samog pacijenta i prisutnim drugim bolestima, a ne samo o biološkoj dobi. Stoga sama dob nije prepreka da dobijete optimalno liječenje za vašu bolest.

Kod infarkta postoji "zlatni sat"?

Ustvari, ne radi se o jednom satu, nego prvih dvanaest sati nakon početka infarkta koji se manifestira boli u prsima ili pritiskom ("kao da mi slon sjedi na prsima") koji ne prestaje. Ako pacijent dođe do bolnice na vrijeme te mu se učini hitna dijagnostika (koronarografija) kojom se utvrdi koja srčana arterija je začepljena i uzrokom je infarkta, ona se može otvoriti implantacijom stenta. Tada se može spriječiti trajno propadanje srčanog mišića koji hrani navedena arterija. Ako je arterija začepljena dulje od dvanaest sati, tada nastupa trajno oštećenje srčanog mišića koje je nepovratno. Sukladno s propadanjem srčanog mišića smanjuje se i funkcija srca kao pumpe, a posljedično tome i mogućnost pacijenta da podnosi opterećenje. Pacijenti kod kojih je kao posljedica infarkta nastalo veliko oštećenje srčanog mišića neće više biti sposobni za veća opterećenja. No većina pacijenata koji su adekvatno i na vrijeme liječeni mogu se normalno vratiti svim dnevnim aktivnostima, što uključuje rekreativni sport i redovite profesionalne aktivnosti. Iznimno je bitno da ako imate bol u prsima koja traje dulje od dvadesetak minuta odmah (u bilo koje doba dana i noći) kontaktirate najbližu hitnu službu kako bi se potvrdila ili isključila sumnja na infarkt srca te kako biste primili adekvatno liječenje.

Povišen kolesterol i tlak treba početi kontrolirati tek u 50-ima?

Po novim smjernicama trebalo bi početi »kolesterol« kontrolirati već s 20 godina te potom svakih pet godina. Iznimno je bitno da se na vrijeme dijagnosticiraju pacijenti s povišenom masnoćom koja se javlja u ranoj životnoj dobi jer je to asimptomatska bolest, a s vremenom visoke vrijednosti kolesterola znatno pridonose ranom nastanku koronarne bolesti. Tlak također treba početi periodički kontrolirati u dvadesetima budući da kod velikog broja pacijenata također ne izaziva nikakve simptome te ako nije duže vremena liječen, može potpomoći ranom nastanku mnogih srčanih oboljenja. Ateroskleroza je proces koji napreduje polako i počinje već kod nekih u tinejdžerskim godinama. Dolazi do nakupljanja masnoća i još nekih metaboličkih produkata u stijenke krvnih žila, što izaziva nastanak suženja i posljedično smanjenu prokrvljenost tkiva koja ta žila hrani. Ako takvo suženje nastaje na krvnoj žili koja hrani srčani mišić, govorimo o koronarnoj bolesti. U poodmaklom stadiju koronarne bolesti napredovanje suženja dovodi do kompletnog zatvaranja krvne žile te nastaje infarkt. Postoji određen broj pacijenata već u tridesetim, a koji su preboljeli infarkt (iako je postotak takvih pacijenata relativno malen). Stoga je iznimno bitno da se i kod mladih ljudi s tipičnim simptomima učini potrebna kardiološka obrada.

Bolesti zubiju i zubnog mesa povezane su sa srčanim oboljenjima?

Zdravlje zubiju ogledalo je zdravlja cijelog organizma, nije povezano sa srčanim oboljenjima, osim kod manjeg broja pacijenata s bolestima srčanih zalistaka ili kod pacijenata koji imaju ugrađen umjetni zalistak. Kod njih je potrebna antibiotska zaštita prije bilo kakvog zahvata na zubima kako bi se spriječila bakterijska infekcija bolesnog ili umjetnog zaliska, čemu je ta grupa pacijenata sklona. Iz istog razloga ti pacijenti također moraju primiti antibiotsku zaštitu kod bilo kakvih (manjih ili većih) kirurških zahvata bilo gdje na tijelu.

Aspirin je lijek za srce?

Ovo je jedan od mitova koji je u stvari točan. Jedna od glavnih komponenti kaskade događaja koji se odvijaju u krvnoj žili tijekom nastanka infarkta je i stvaranje ugruška na mjestu suženja krvne žile. Aspirin je lijek koji svojim djelovanjem na smanjenje sposobnosti trombocita da se organiziraju u ugrušak ("razrjeđuje krv") time povoljno djeluje na zaštitu od srčanog udara. Brojnim studijama dokazano je povoljno djelovanje aspirina u prevenciji infarkta. Budući da je riječ o relativno sigurnom lijeku, on je okosnica preventivne terapije kod koronarne bolesti. Jedna od češćih nuspojava aspirina je pojačana sklonost oštećenju sluznice želuca i krvarenju (što proizlazi iz prije spomenutog djelovanja na trombocite), što se najčešće može manifestirati žgaravicom i krvarenjem u probavnom sustavu. Na svu sreću, ova pojava ipak je relativno rijetka i reverzibilna te ako dođe do nje, lijek se prestaje uzimati. U svakom slučaju potencijalna dobrobit u smislu prevencije infarkta višestruko je veća od eventualne opasnosti od nuspojave. Aspirin također štiti od svih drugih bolesti koje imaju u podlozi aterosklerotske i trombotske mehanizme (moždani udar, duboka venska tromboza u nogama, začepljenje aterosklerotski promijenjenih žila u nogama). Vrijednost aspirina je tolika da bi po mišljenju nekih stručnjaka bilo dobro da ga uzimaju svi ljudi stariji od pedeset godina kao preventivnu mjeru.

Iako ima mnogo uzroka boli u zglobovima, evo PET NAJČEŠČIH:

REAKCIJA NA LIJEKOVE

Neki lijekovi, pogotovo antibiotici kao što je penicilin, mogu pogoršati bol u zglobovima. Moguće je da tijelo razvije upalnu reakciju na lijek koji uzimate, što možete prepoznati po tome što će se reakcija javiti na cijelom tijelu (osip na koži, crvenilo očiju, probavne tegobe). U tom slučaju odite liječniku. Simptome mogu ublažiti antihistaminici ili kortikosteroidi.

GIHT

[caption id="attachment_941" align="alignleft" width="300"] Što sve mogu značiti bolovi u zglobovima[/caption]Radi se o bolnom stanju uzrokovanom taloženjem mokraćne kiseline koja se pretvara u kristaliće koji izazivaju upalu u zglobovima. Od te bolesti češće pate muškarci, iako je ni žene nisu pošteđene, naročito kad uđu u menopauzu. Liječnik vam može dati lijekove za ublažavanje bolova, poput nesteroidnih protuupalnih lijekova koji će smanjiti upalu, a mogu pomoći i tjelovježba te izbjegavanje alkohola.

SARKOIDOZA

Radi se o upalnom stanju koje dovodi do toga da imunosne stanice tvore nakupine u različitim organima, što izaziva simptome kao što su povišena tjelesna temperatura, iscrpljenost i zaduha. Čak četvrtina osoba s tim problemom pati i od takozvanog sarkoidoznog artritisa, odnosno bolova u zglobovima. Srećom, kod osoba s tom bolešću dolazi do remisije već za šest mjeseci od početka terapije nesteroidnim protuupalnim lijekovima.

FIBROMIJALGLJA

Ovaj bolan problem češće pogađa žene nego muškarce, a mogu ga izazvati razne stvari, uključujući stres. Smatra se da je to upalni odgovor na središnji živčani sustav koji onda šalje bolne signale po cijelom tijelu. Osim boli u zglobovima, javljaju se i simptomi kao što su »umor«, »glavobolja«, tjeskoba i depresija. Primijetite li ih, potražite savjet liječnika.

RAK KOSTI

Nemojte paničariti, jer su šanse da je riječ o ovoj bolesti vrlo male. Ipak, bol u kostima jedan je od karakterističnih simptoma raka kostiju, a često se pogoršava noću ili prilikom aktivnosti. Najvažnije je da odete na pregled.

Po nekim mišljenjima ulazimo u doba melankolije, budući da se učestalost depresije izrazito povećala tijekom druge polovice 20. stoljeća i, na žalost, još se povećava. Depresija je stara koliko i čovječanstvo. Naziv dolazi od latinske riječi depressum i znači potištenost. Spominje se još u doba antike, a tekstove koje danas možemo prepoznati kao opise depresivnih stanja nalazimo u pradavnim dokumentima. Depresije su vrlo rasprostranjene u svim sredinama. Od ogromnog su socijalnog i medicinskog značaja ne samo zbog učestalosti nego i zbog izraženih subjektivnih patnji i onesposobljenja koja ih prate. Tome treba dodati i visok rizik od suicida kod oboljelih. Uvjeti života suvremenog čovjeka, njegova nesigurnost i sve veća izloženost djelovanju različitih nepovoljnih činitelja češće dovode do anksioznosti i depresivnih stanja. Zbog toga se može reći da depresija postaje bolest našeg vremena, a depresivni sindrom sve češći. Usamljenost uz nužnost potiskivanja emocionalnih doživljavanja stvara podlogu za ovu vrstu reakcije. Osim toga, vrlo složeni uvjeti življenja izlažu suvremenog čovjeka velikim naporima prilagođavanja.

Tjeskoba suvremenog čovjeka

[caption id="attachment_956" align="alignleft" width="300"] Depresija je na četvrtom mjestu vodećih
svjetskih zdravstvenih problema.[/caption]Osjećajući se sve češće nesigurnim za svoju egzistenciju, suvremeni čovjek postaje anksiozan i često depresivan. Posljednjih desetljeća depresija je u porastu naročito u industrijski razvijenim i urbaniziranim sredinama. Ovaj se porast samo donekle može objasniti pojavom efikasnih antidepresivnih lijekova zbog kojih depresivni bolesnici češće traže liječničku pomoć. Utvrđeno je da su posljednjih godina u porastu naročito reaktivne depresije, kao i oblici maskiranih depresija kod kojih su u prvom planu somatski simptomi i simptomi autonomnog živčanog sustava. Depresija je danas na četvrtom mjestu vodećih svjetskih zdravstvenih problema s udjelom od 4,5 posto u globalnom teretu bolesti, a prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) do 2020. godine zauzet će drugo mjesto nakon ishemične bolesti srca s udjelom od 5,7 posto. Procjene iz 2002. godine pokazuju da je u razvijenim zemljama već sada na drugom mjestu s udjelom od 7,3 posto, a u zemljama u razvoju s niskim mortalitetom na prvom, s udjelom od 6 posto. Depresija nije praćena samo gubitkom životne radosti nego i smanjenjem i gubitkom radne sposobnosti. Vodeći je uzrok radne nesposobnosti u svijetu. Izostanci s posla češći su zbog depresije nego zbog arterijske hipertenzije ili šećerne bolesti. [color-box]I ADOLESCENZI SU DEPRESIVNI - Iako se depresija može javiti tijekom čitavog životnog vijeka, od dječje do starije dobi, najčešće se dijagnosticira između 25. i 35. godine. Međutim, novija istraživanja pokazuju tendenciju pomaka, prvog javljanja prema mladim dobnim skupinama. Gotovo jedan od osam adolescenata i jedno od 33 djece ima iskustvo depresije. Finsko istraživanje depresije među adolescentima od 15 do 19 godina pokazalo je 12-mjesečnu prevalenciju od 5,3 posto (6% za žene i 4,4% za muškarce), a u dobi od 20 do 24 godine 9,4 posto (10,7% za žene i 8,1 % za muškarce). Depresivni simptomi i depresivna epizoda u adolescenciji snažan su prediktor javljanja depresivne epizode ili povratnog depresivnog poremećaja u odrasloj dobi, povećavajući rizik obolijevanja dva do četiri puta.[/color-box]

U žena dvostruko češća

Prema podacima SZO prevalencija depresije u općoj populaciji je 1,9 posto za muškarce i 3,2 posto za žene, dok je 12-mjesečna prevalencija 5,8 posto za muškarce i 9,5 posto za žene. Govoreći o životnoj prevalenciji, podaci pokazuju da svaka peta žena i svaki deseti muškarac tijekom života mogu doživjeti barem jednu ozbiljnu depresivnu epizodu. Potrebno je istaknuti razliku javljanja unipolarne depresije između muškaraca i žena. Poremećaj se javlja gotovo dvostruko češće u žena nego u muškaraca, a pravi razlog te razlike nije poznat. Pretpostavlja se da tome pridonose hormonske promjene u žena, trudnoće, porodi i predodređenost životnih uloga. Istraživanja prevalencije pokazuju određene razlike u različitim populacijama vjerojatno kao posljedicu kulturoloških razlika ili različitih čimbenika rizika, pa su tako rezultati velike međunarodne studije usporedbom dobno (18-64 godine) i po spolu standardiziranih stopa na američku populaciju pokazali najnižu stopu životne prevalencije u Tajvanu od 1,5 posto, slijedi Seoul 2,9; Porto Rico 4,3; Edmonton 5,2; Novi Zeland 11,6; Firenca 12,4; Pariz 16,4 i najvišu stopu ima Bejrut - 19 posto.

Kobno neznanje

Unatrag desetak godina otkrivena je i značajna povezanost povećanog stresa, anksioznosti i depresije s kardiovaskularnim bolestima. Trinaestogodišnje praćenje 1551 osobe pokazalo je da je vjerojatnost obolijevanja od infarkta miokarda bila 4,5 puta veća kod bolesnika s velikom depresivnom epizodom. Iako je depresija bolest koja se uspješno liječi u oko 70-80 posto slučajeva, postoji disproporcija između visoke prevalencije i broja liječenih bolesnika. Zbog neupućenosti depresiju kao bolest često ne prepoznaju ni osobe koje od nje pate, kao ni njihova najbliža okolina, čak i kad depresija uzrokuje velike bračne, obiteljske, profesionalne i socijalne poteškoće. Zbog neznanja i predrasuda oko 50 posto depresivnih osoba ne traži medicinsku pomoć. Još je poraznija činjenica da čak u polovice depresivnih pacijenata liječnici primarne zdravstvene zaštite ne prepoznaju depresivni poremećaj, najčešće zbog tjelesnih simptoma koji njihovu pozornost odvlače u pogrešnom smjeru.

Neprimjereno liječenje

Tako je američko istraživanje pokazalo da je samo 51,6 posto depresivnih osoba zatražilo liječničku pomoć, a od toga manje od pola (41,9%) je adekvatno liječeno. Slične rezultate dalo je i europsko istraživanje, naime 43% depresivnih osoba nije tražilo pomoć, a od onih koji jesu 57% javilo se liječniku primarne zdravstvene zaštite, a samo trećina primala je antidepresive. S druge strane, porazna je činjenica da se velik postotak depresivnih bolesnika liječi neprimjereno jer uzima manje doze od terapijskih i/ili prekida uzimati antidepresive znatno prije propisanog vremena. Prema rezultatima ispitivanja objavljenog u SAD-u, ekonomski teret depresije za jednu godinu je 43,7 milijardi dolara. Od ukupnog iznosa na direktne troškove otpada 28%, a na indirektne 72%. Najveću stavku u direktnim troškovima čine troškovi bolničkog liječenja (45%), a najmanju troškovi za lijekove (25 posto). Depresivni poremećaji pripadaju skupini poremećaja raspoloženja, duševnih poremećaja u kojima se osnovne psihopatološke promjene zbivaju u raspoloženju, a prate ga i promjene u drugim psihičkim i tjelesnim funkcijama.

Želja za smrću

Ono što depresiju čini izrazito teškom i po život opasnom bolešću jest činjenica da velik broj depresivnih bolesnika, njih oko 15 posto, počini suicid, a pokušaj suicida daleko je češći u onih koji pate od depresije. Samoubojstvo ili želja za smrću posljedica je dugotrajne velike patnje, a depresija je stanje koje izaziva najjače patnje. Približno dvije trećine svih izvršenih i pokušanih suicida otpada na žrtve depresije. Paradoksalno, manje je vjerojatno da će se netko ubiti dok je u najdubljoj depresiji, iako je tada patnja najveća, a želja za smrću najprisutnija. Naime, u najtežoj depresivnoj krizi pacijent ima premalo energije da pokuša bilo što, pa makar i suicid, iako je smrt ono za čime najviše žudi. Stoga se događa da pacijent pokuša ili izvede suicid kad mu postane malo bolje i kad smogne snage za djelovanje. Kako bi se teško depresivno stanje poboljšalo do točke da osoba više nije zainteresirana za smrt, potrebno je uzimati terapiju od jednog do četiri tjedna. [color-box]SIMPTOMI DEPRESIJE - Depresija je bolest koju karakterizira sniženo raspoloženje pod utjecajem čega se mijenja sveukupno razmišljanje, opažanje, tjelesno stanje, ponašanje i socijalno funkcioniranje osobe. Tipični simptomi depresije su potištenost, gubitak interesa i zadovoljstva, smanjenje energije te povećano umaranje. Ostali simptomi koji mogu biti prisutni su poremećen san, smanjen apetit, smanjena koncentracija i pažnja, smanjeno samopoštovanje i samopouzdanje, ideje krivnje i bezvrijednosti, sumoran i pesimističan pogled na budućnost i ideje o samoozljeđivanju ili suicidu. Mogu biti prisutni i različiti somatski simptomi. Dijagnoza depresije postavlja se kada je zadovoljen kriterij minimalnog broja simptoma potrebnih za postavljanje dijagnoze i kriterij trajanja simptoma od najmanje dva tjedna. Depresija je poremećaj koji se javlja epizodično, a u 50 do 80 osoba s prvom depresivnom epizodom pojavit če se nova depresivna epizoda. Kada se u neke osobe ponavljaju depresivne epizode, govori se o ponavljajućem depresivnom poremećaju. Neliječena depresivna epizoda prosječno traje od šest do 13 mjeseci, a većina liječenih od dva do tri mjeseca.[/color-box]

Staračke pjege najčešće se javljaju nakon četrdesete godine. Nejednake su veličine, neke su nalik sitnim pjegicama, dok su druge većeg promjera. Ovisno o tipu kože, zaštiti od sunca tijekom života te o izlaganju suncu, pjegice se javljaju najčešće na licu, rukama i dekolteu, odnosno na dijelovima tijela koji su najviše izloženi suncu. Uklanjanje staračkih pjega treba obaviti zimi, kada je izloženost suncu mala ili nikakva, kako bi se spriječila repigmentacija. Za uklanjanje staračkih pjega provode se tri tretmana: pilinzi alfa-hidroksilnim kiselinama ili trikloroctenom kiselinom, tekućim dušikom ili laserom. Trikloroctena kiselina koristi se kao 10, 20, 30 ili 50-postotna otopina, ovisno o dijelu tijela na kojem se tretman izvodi. Bolnost ovisi o koncentraciji kiseline: što je veća koncentracija, bol je veća. Odmah nakon tretmana mrlje pocrvene, kasnije posmeđe, a potom se ljušte sljedećih 6 do 10 dana. Nakon tretmana potrebno je koristiti kremu koja potiče cijeljenje kože, a tijekom otprilike tri tjedna pjegice su ružičaste boje. Alfa-hidroksilne kiseline (AHA kiseline) koriste se u 30-postotnim [caption id="attachment_962" align="alignleft" width="300"] Staračke pjege u četrdesetima[/caption]koncentracijama u kozmetičkim salonima te u 70-postotnim koncentracijama u dermatološkim ordinacijama. Prednost AHA kiselina je što ne izazivaju jako crvenilo te se tretmani mogu obavljati i u stankama tijekom radnog vremena. Obavljaju se jednom tjedno, a tijekom tretmana osjeća se samo lagano peckanje. Tekući dušik primjenjuje se za starije pjegice i deblju kožu. Nakon tretmana stvara se tamnosmeđa krasta koja nestaje u tjedan dana. Iako je ova metoda vrlo uspješna, postoji opasnost da, nakon što se krasta odvoji, koža na tome mjestu ostane svjetlija. Laser odlično rješava problem pjegica na rukama jer koža na tom dijelu tijela dobro zacjeljuje, a broj pjegica je znatno veći nego na licu. Bez obzira na vrstu tretmana, vrlo je važna zaštita kože od sunca. To je jedini način da se spriječi nejednaka pigmentacija kože, odnosno da se postigne željeni rezultat. To upozorenje posebno vrijedi za osobe svijetlog tena, plavih očiju, plave ili crvene kose te za one s tankom i osjetljivom kožom. Pri odabiru sredstva za zaštitu važno je voditi računa da sadrže UVA i UVB filtre. Zaštitno sredstvo treba koristiti i ljeti i zimi.

Uvijek ga boli glava, često je rastreseno ili čak agresivno. Možda vam nije palo na pamet, ali svi ti različiti problemi mogu imati isti uzrok: vaše dijete ne spava dovoljno. Pročitajte naš mali vodič za zdrav san djeteta od rođenja do puberteta.

Od 9 mjeseci do 3. godine

Djetetu je potrebno od 15 do 13 sati sna. Što se događa dok dijete spava... U ovoj dobi dijete mora tako puno spavati zato što san služi za selekcioniranje i "sređivanje" doživljenih iskustava i zato što se tijekom sna snaži obrambeni mehanizam organizina. ...a što ako ne spava dovoljno Nedostatak sna negativno će se odraziti ne samo na djetetovo raspoloženje nego i na njegovo zdravstveno stanje. Dijete će postati osjetljivije i podložnije bolestima: izgubit će apetit i oslabit će njegov obrambeni mehanizam.

Od 4. do 6. godine

Djetetu je potrebno od 13 do 11 sati sna. Što se događa dok dijete spava... Tijekom faze dubokog sna luči se i hormon rasta. Kako bi organizam proizveo odgovarajuću količinu tih hormona, četverogodišnjem djetetu potrebno je 13 sati sna (11 noću i 2 tijekom dana), a šestogodišnjaku će biti dovoljno 11 sati. ...a što ako ne spava dovoljno Ako dijete ne spava dovoljno u ovoj dobi, njegov rast i razvoj bit će usporeni, a posljedice će se odraziti i na mozgu. Brojna istraživanja pokazala su da su poremećaji ponašanja, poput hiperaktivnosti i agresivnosti, tri puta češći kod djece koja premalo spavaju.

Od 7. do 11. godine

Djetetu je potrebno od 10 do 11 sati sna. Što se događa dok dijete spava... Sedmogodišnjem djetetu potrebno je 11 sati sna, a tek oko 10. godine broj sati spavanja može se smanjiti na 10. U ovoj dobi dovoljan broj sati sna potreban je kako bi dijete nadoknadilo energiju potrošenu u školi. Dokazano je da djeca koja spavaju 11 sati postižu bolje rezultate u učenju. ...a što ako ne spava dovoljno Osim poteškoća u koncentraciji i učenju, premalo sna može uzrokovati i probleme koje je, na prvi pogled, teško povezati sa spavanjem, primjerice učestale glavobolje i depresiju.

Od 12. godine

Djeci je potrebno 9 sati sna. Što se događa dok dijete spava... U višim razredima osnovne škole te u srednjim školama i gimnazijama učenje je vrlo intenzivno i djeca moraju uložiti priličan umni napor kako bi obradila i upamtila veliku količinu novih podataka. Pohranjivanje podataka u pamćenje odvija se tijekom duboke faze sna te stoga djeca srednjoškolske dobi ne bi smjela spavati manje od 9 sati. ...a što ako ne spava dovoljno Posljedice nisu samo otežana koncentracija i pospanost tijekom dana nego i teškoće u kontroliranju emocija i raspoloženja. Dijete je pod stresom zato što raste količina kortizola - hormona koji, u prevelikim količinama, izaziva umor.

Što ako dijete ne spava dovoljno

Moje dijete često plače prije nego što zaspi i tijekom noći se puno puta budi. Ne razumijem što se događa, što da učinim? [caption id="attachment_992" align="alignleft" width="300"] Mala djeca vrlo često imaju probleme sa
spavanjem.[/caption]To je klasičan problem većine mladih majki. Mala djeca vrlo često imaju probleme sa spavanjem, teško se uspavljuju i često se noću bude. Tjeskoba i strahovi javljaju se obično u periodu polusna, u situaciji kad bi dijete trebalo ostati samo u svom krevetiću. Zbog toga mnoga djeca plaču kada dođe vrijeme za spavanje. Roditelji takve probleme mogu vrlo lako riješiti čim se pojave umirujući dijete i pružajući mu osjećaj sigurnosti. Ispričati djetetu priču ili mu ponuditi čašu vode samo su neki od načina na koje mu možete olakšati period uspavljivanja. Osim toga, prije nego što dijete stave na spavanje, roditelji bi trebali obaviti niz uobičajenih rituala, npr. pripremiti sobu za spavanje, ugasiti svjetlo i upaliti malu svjetiljku. Takvi mali rituali djeluju umirujuće na dijete. Ako roditelji djetetu dopuštaju da na spavanje ide uvijek u različito vrijeme i ako spava u različitim prostorijama (na kauču, u krevetu s roditeljima i slično), veća je vjerojatnost da će dijete imati problema sa spavanjem.

Kad je riječ o krvožilnim bolestima, žene i muškarci nisu izjednačeni, no postoje čimbenici na koje možemo utjecati i predvidjeti, pa i spriječiti bolesti. Najveći dio medicinskog proračuna troši se na već postojeće bolesti i njihovo liječenje koje je često dugotrajno i skupo i nerijetko ne daje zadovoljavajuće rezultate, no svi koji se bave medicinom znaju da najbolji način liječenja jest sprečavanje nastanka bolesti, što je ujedno najjeftiniji, ali i najučinkovitiji način liječenja. Sprečavanjem nastanka bolesti bavi se preventivna medicina, a postupak sprečavanja nastanka neke bolesti zove se primarna prevencija.

Dio zdravlja u našim je rukama

Krvožilne bolesti, osobito oni najteži oblici kao što su srčani udar i moždani udar, izazivaju velika oštećenja organizma i dovode do značajnog pada kvalitete života pojedinca zahvaćenog tim bolestima. To je samo jedan od razloga zašto je prevencija krvožilnih bolesti najrazvijenija i najbolje istražena. Kada govorimo o mogućnosti nastanka bolesti, možemo govoriti samo o riziku da neka bolest nastane kroz određeno vrijeme u određene osobe. Ono što pogoduje nastanku rizika i povećanju rizika od nastanka krvožilnih bolesti nazivamo čimbenicima rizika. Za nastanak čimbenika rizika odgovoran je današnji način života koji izrazito pogoduje nastanku krvožilnih bolesti. Čimbenike rizika dijelimo u promjenjive čimbenike na koje možemo utjecati i nepromjenjive čimbenike na koje ne možemo djelovati. Najpoznatiji promjenjivi čimbenici jesu: ╰▶ povišeni arterijski tlak ╰▶ šećerna bolest ╰▶ pušenje ╰▶ povišena razina masnoća u krvi Najpoznatiji nepromjenjivi čimbenici rizika jesu: ╰▶ dob ╰▶ spol (muški) ╰▶ postojanje krvožilnih bolesti među najbližim srodnicima (tzv. pozitivna obiteljska anamneza)

Test za procjenu rizika

[caption id="attachment_1001" align="alignleft" width="700"] SCORE tablice kojima se procjenjuje rizik od nastanka teških krvožilnih bolesti u sljedećih deset godina.[/caption] Da bi se olakšao rad liječnika, osobito kardiologa i liječnika obiteljske medicine, Europsko kardiološko društvo izdalo je takozvane SCORE tablice kojima se jednostavno procjenjuje rizik od nastanka teških (fatalnih) krvožilnih bolesti u sljedećih deset godina. Tablice uzimaju u obzir dob, spol, sistolički (gornji) tlak, pušenje i razinu ukupnog kolesterola. Izrađene su za dvije skupine zemalja: prvu skupinu čine zemlje tzv. niskog rizika, a to su europske zemlje s najvišim zdravstvenim i socijalnim standardom, a drugu zemlje visokog rizika koje se razvijaju i u koje se ubraja i Hrvatska. [color-box]Prema SCORE tablicama npr. muškarac od 50 godina, nepušač, sa sistoličkim tlakom 120 milimetara žive te ukupnim kolesterolom ispod 5 mmol/l ima tek 1% rizika da će razviti tešku (fatalnu) krvožilnu bolest, dok muškarac od 65 godina, pušač, sa sistoličkim tlakom od 180 mmHG ili više, s ukupnim kolesterolom 8 mmol/l ili više ima 47% rizika za nastup teške (fatalne) krvožilne bolesti u sljedećih deset godina, što znači da će gotovo svaki drugi takav muškarac u sljedećih deset godina oboljeti od teškog oblika krvožilne bolesti.[/color-box] U žene od 65 godina s istim karakteristikama rizik je više nego upola manji i iznosi 22%. Iz navedenog je jasno zašto je izrazito važno djelovati na promjenjive čimbenike rizika - liječiti povišeni tlak, liječiti povišene masnoće, liječiti šećernu bolest, prekinuti pušenje, redovno se fizički kretati, u cjelini mijenjati način života, navike i prehranu. [color-box]Pri posjeti svome liječniku obiteljske medicine i svome kardiologu upitajte za SCORE tablicu i, ako ste se prepoznali u ovom članku, saznajte koliki je vaš rizik od nastanka krvožilnih bolesti. Vjerujemo da će vam to biti dovoljan motiv da preporuke o promjeni načina života ne zaboravite čim zatvorite vrata ordinacije.[/color-box]

U većini slučajeva liječniku se obraćamo zbog tegoba, a ne zbog bolesti probavnog sustava, evo kako ih spriječiti ... Probava je skup mehaničkih, fizičkih i kemijskih procesa uz pomoć kojih organizam sastojke namirnica pretvara u izvor energije i elemente potrebne za obnavljanje tkiva. Ako je probava uredna, o tim procesima ne razmišljamo, no kad dođe do poremećaja, itekako osjećamo i pojedine faze procesa probave i organe koji u probavi sudjeluju. Zatvor, kolitis, gastritis, osjećaj težine u želucu, napuhnutost ... najučestalije su tegobe koje nam ukazuju na to da se poremetila ravnoteža probavnog sustava, usporile neke funkcije probavnih organa i sl. Srećom, liječniku se češće obraćamo zbog smetnji, a ne zbog bolesti, a smetnje je ponekad lako prevladati. Načinom prehrane moguće je izbjeći većinu tegoba, spriječiti pojavu bolesti i sačuvati urednu probavu koja je osnova cjelokupnog zdravlja organizma. Probava je proces koji zahtijeva vrijeme, ali i integritet funkcija i struktura organa probavnog sustava (među kojima su sluznica želuca i crijeva), kao i psihičku stabilnost. Ako nisu zadovoljeni svi uvjeti, dolazi do poremećaja, na što nas tijelo upozorava lučenjem prevelike količine kiseline u želucu, zatvorom, proljevom, grčevima ... Ponekad su te smetnje kratkotrajne, kao i njihove posljedice. No posljedice mogu biti i dugoročne. Ako se tegobe učestalo ponavljaju, naš probavni sustav trpi, a moguća su i oštećenja ne samo probavnih već i udaljenih organa.

Tijelo voli umjerenost

[caption id="attachment_1015" align="alignleft" width="300"] Zdrava probava je ključ vitalnosti[/caption]Nažalost, o probavi još uvijek ima puno predrasuda, i to pogrešnih, a umjesto da se pridržavamo pravila zdravog života, skloni smo pribjegavati lijekovima. Naše tijelo može istodobno primiti i preraditi sve vrste hrane, ali samo uz uvjet da je količina hrane umjerena. Postoji naime granica nakon koje probavni sustav zdrave osobe “zapada u krizu”. Prvo pravilo zdrave probave jest: ne prelazite granice. Za pravilnu prehranu potrebna je dakle umjerenost, kako u količini, tako i u kvaliteti namirnica. Pod pojmom količine u prvom se redu misli na kalorije, a ne na težinu namirnica. Prekomjerna tjelesna težina posljedica je prekomjernog unosa kalorija, a ujedno i važna predispozicija za probavne tegobe. U većini slučajeva dovoljno je ograničiti unos namirnica i održavati preporučenu tjelesnu težinu i - većina će probavnih tegoba nestati. No važno je napomenuti da održavanje preporučene tjelesne težine ne znači ograničanje količine namirnica samo u pojedinim obrocima. To je potrebno činiti tijekom cijelog dana, a način prehrane valja prilagoditi tjelesnim aktivnostima i načinu života. Za probavu je naime, kao i za svaku aktivnost, potrebna energija. Tako će se umor, tjelesni i psihički, odraziti na probavu, pa će se proces probave usporiti. Ako previše podražavamo probavni sustav, imat ćemo manje energije za tjelesne i mentalne aktivnosti. Stoga osim o količini valja razmišljati i o vrsti namirnica koje konzumiramo u jednom danu.

Zdrave kombinacije

Pravila zdrave prehrane su jednostavna, no nažalost često ih zaboravljamo i ne pridržavamo ih se. Kalorije i kalorijska vrijednost obroka gotovo se nikad ne povezuju s pojmom probave. O kalorijama razmišljamo tek kad je riječ o tjelesnoj težini, dijeti za mršavljenje i sl. Griješimo jer opterećenje probavnog sustava povećava se usporedo s brojem kalorija. Tako ćemo primjerice teže probaviti obrok čija je ukupna vrijednost 1000 kilokalorija, iako je sastavljen od pravilno odabranih namirnica, dok ćemo lakše i brže probaviti obrok ukupne vrijednosti 500 kilokalorija iako sadrži 2 ili 3 namirnice čije se kombiniranje i istodobno konzumiranje preporučuje izbjegavati. Osim toga, kalorijska vrijednost obroka preporučuje se ovisno o tjelesnim aktivnostima, ne samo zbog vitkosti i ljepote već i zbog zdravlja i zdrave probave. Dok će osobi koja je aktivna i bavi se tjelesnom aktivnošću biti nedovoljno 1000 kilokalorija, osobi koja se ne bavi tjelesnom aktivnošću ta ista količina kalorija može biti prevelika.

Koliko bi kalorija trebao sadržavati obrok?

Jedan dnevni obrok trebao bi sadržavati 400-700 kilokalorija, tako da tri obroka zadovolje dnevnu potrebu 1200-2100 kalorija. Ako je potrebno, zbog bilo kojeg razloga, povećati unos kalorija, umjesto povećanja kalorijske vrijednosti svakog pojedinog obroka zdravije je povećati broj obroka. Dakle, između tri glavna obroka u dnevni jelovnik treba uključiti i dva međuobroka jer će probavni sustav lakše probaviti manju količinu namirnica. Naime, veći broj namirnica u istom obroku može opteretiti probavni sustav i otežati i usporiti probavu - razlog više za pravilno sastavljanje dnevnog jelovnika i pravilno kombiniranje namirnica u istom obroku. Opterećuju li bjelančevine probavu? Raznovrsna i uravnotežena, svima preporučljiva prehrana podrazumijeva konzumiranje bjelančevina različitog porijekla. Za probavljanje svih vrsta bjelančevina potrebni su različiti enzimi, a svi se aktiviraju i postaju djelotvorni u određenim uvjetima kiselosti, dakle u kiseloj sredini. Ako se u istom obroku konzumiraju bjelančevine različitog porijekla, primjerice meso i sir, jaja i meso, jaja i sir... usporit će se probava pojedine namirnice, odnosno pojedine vrste bjelančevine. Kako se stoga ne bi otežala probava, valja izbjegavati spoj mesa i mliječnih proizvoda jer mlijeko sadrži kazein koji usporava probavljanje bjelančevina koje potječu iz mesa. Šećer i škrob Proces probave bjelančevina i škroba odvija se u želucu, dok se jednostavni šećeri probavljaju u crijevu. Ako ih konzumiramo zajedno, šećeri se zadržavaju u želucu onoliko dugo koliko je potrebno za probavu škroba i bjelančevina, uzrokuju fermentaciju koja otežava probavljanje škroba i bjelančevina. Dakle, korisno je izbjegavati kolač nakon ručka, a iz kave koju se pije nakon ručka izbaciti šećer. Vino ili pivo? Vino i pivo povećavaju kiselost, dakle usporavaju probavljanje škroba za čije je probavljanje potrebna alkalna sredina. Kuhane masnoće Vrlo često čuju se savjeti o smanjivanju količine masnoća u prehrani, a u ovom slučaju nije riječ samo o vitkosti. Masnoće, a posebice one kuhane, teško se i sporo probavljaju i zbog toga znatno usporavaju proces probave ostalih namirnica. Ukupna količina masnoća u uravnoteženoj prehrani ne bi smjela biti veća od 40 posto, što je ujedno količina koja će pomoći održati preporučenu tjelesnu težinu. Kuhane masnoće koje sadrže prženi krumpirići, kuhano ili pečeno masno meso ili pirjana jela usporavaju proces probave više od nekuhanih masnoća, posebno ako se kombiniraju s bjelančevinama. Tada naime dolazi do štetnih procesa za probavu. Korisno je obrocima sastavljenima od bjelančevina i kuhanih masnoća dodati dosta sirovog povrća. Bjelančevine i škrob Pri konzumiranju mesa dolazi do preuranjena lučenja želučanih sokova kiselog sastava, što otežava probavljanje škroba. Ako se tom savjetu doda i savjet o izbjegavanju kombiniranja šećera i škroba te izbjegavanje spoja ugljikohidrata i bjelančevina, prehrana neće biti uravnotežena. Stoga se kruh, tjestenina ili krumpiri mogu jesti s mesom, važno je samo pripaziti na kalorijsku vrijednost pojedinih namirnica, odnosno na ukupnu kalorijsku vrijednost obroka. Voće sa škrobom i bjelančevinama Voće sadrži šećer, a šećer nije preporučljivo kombinirati sa škrobom i bjelančevinama. No važno je napomenuti da voće ne sadrži preveliku količinu šećera, a ni previše kalorija. Voće stoga u cjelovitom obroku nije prijetnja zdravoj probavi. Kisele namirnice sa škrobom i bjelančevinama Namirnice i pića kiselog sastava kao što su ocat, limun, voćni sokovi, kiselo voće (jabuke, agrumi, kruške), zašećereni i kiselkasti napitci ne preporučuje se kombinirati sa škrobom jer je za probavu škroba potrebna alkalna sredina. Ali ne valja ih kombinirati ni s bjelančevinama jer sprječavaju lučenje kiselih sokova.

Melanom, zloćudni tumor kože i sluznica, može nastati na koži na kojoj su ranije bili vidljivi madeži, ali i na koži na kojoj nije bilo vidljivih promjena. Zbrinjavajući porast broja novootkrivenih zloćudnih tumora kože - melanoma - bilježi se u cijelom svijetu, a nažalost ni Hrvatska nije izuzetak. Ako je melanom prepoznat i otkriven u ranom stadiju, tada je prognoza bolesti dobra. No ako s otkrije u uznapredovanu stadiju, može metastazirati u druge dijelove tijela, a tada je stanje zabrinjavajuće.

Kada na pregled?

[caption id="attachment_1019" align="alignleft" width="300"] Zašto je potreban pregled madeža?[/caption]Povećani rizik za nastanak melanoma imaju osobe svijetle puti, svijetlih očiju i kose. Melanom je usto češći u osoba koje su od djetinjstva te kasnije tijekom života imale sunčeve opekline. Posebno velik rizik prijeti ljudima s velikim brojem madeža (više od pedeset) po tijelu. Povećani rizik imaju i osobe koje imaju displastične madeže. Takav madež najčešće izgleda poput kapljice tinte koja je kapnula na kožu - nepravilnog je oblika, višebojan i veći od 6 mm. U obiteljima u kojima je bilo slučajeva melanoma veći je rizik za ponovno javljanje bolesti, pa se posebno tim osobama savjetuje dermatološki pregled, odnosno redovita dermatološka kontrola madeža. Osobe koje su zbog prirode posla, sporta ili zbog hobija povećano izložene suncu, posebno ako je to nagli izlazak na sunce te ako se na koži više puta jave opekline, izložene su velikom riziku od pojave melanoma, stoga se njima posebno preporučuju redovite kontrole. Često u dermatološke ordinacije dolaze osobe s ozlijeđenim madežom i nerijetko su vrlo uplašene, strahujući da će zbog toga dobiti melanom. Oprez je dakako potreban, no razloga za paniku nema. Istraživanja naime govore da ozljeda madeža ne vodi u melanom, za razliku od našeg naslijeđa i izloženosti suncu, koji se smatraju najopasnijim čimbenicima. No madež koji se učestalo ozljeđuje, posebno ako je primjerice na leđima ili ramenima izložen trenju naramenica, bolje je odstraniti. Isto se savjetuje i sportašima koji često ozljeđuju madeže.

Od dijagnoze do liječenja

Melanom se najčešće opaža kao promjena na koži tamnosmeđe do crvene boje, nepravilna oblika, s izraženim krvarenjem, nepravilnih rubova, koja naglo raste i mijenja se. Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničke slike, dermatoskopskog nalaza, a potvrđuje se histološkim nalazom. Terapija je različita, a najvažnije je kirurško odstranjenje melanoma. Ovisno o veličini zahvaćenog tkiva odstranjuju se i limfni čvorovi najbliže regije te se ponavlja operacija ožiljka gdje je bio melanom. Prema nalazu nakon zahvata i patohistološkom nalazu te u dogovoru s onkologom odlučuje se o daljnjoj terapiji. [color-box]Tko ne smije na sunce? Osobe koje su preboljele maligne tumore kože i one koje imaju mnogobrojne madeže po tijelu, pogotovo displastične madeže, moraju izbjegavati sunce i sunčanje.[/color-box]

Kako smanjiti opasnost?

• Sunčajte se oprezno, sklonite se sa sunca od 11 do 16 sati, tijekom podneva odmorite kožu od sunca (u hladu ili u kući), uz lagane obroke uzimajte dosta vode i napitaka. • Izbjegavajte rekreaciju i sportove u podne. • Bebe i malu djecu ne izlažite suncu, a djecu zaštitite preparatima koji su namijenjeni djeci. • Suncobran nije dovoljna zaštita jer se sunčeve zrake reflektiraju o pijesak i morsku površinu. • Ne koristite parfeme, dezodoranse i kozmetiku prije odlaska na sunčanje. • Prije sunčanja obilno nanesite sredstvo za zaštitu te ponavljajte nanošenje svaka dva sata i nakon kupanja. • Posebno zaštite nos, ramena i područje dekoltea jer najbrže pocrvene. • Koristite preparate za zaštitu od sunca prilagođene vašoj koži - ovisno o fototipu, alergijama, aknama i dr. • Ako je potrebno, nabavite odjeću s UV zaštitom (planinari, jedriličari). • Koristite sunčane naočale s UV zaštitom, koristite kape, šešire, majice kao dodatnu zaštitu. • Nakon sunčanja kožu «nahranite» losionima ili kremama kako bi sačuvala i vratila vlagu.

Erektilna disfunkcija

MOŽE BITI RAZVOJ BOLESTI SRCA Liječnici upozoravaju da »erektilna disfunkcija« može biti rani znak razvoja srčane bolesti koja se uglavnom pojavljuje tri do pet godina nakon prvih simptoma erektilne disfunkcije. Muškarac u 40-ima s erektilnom disfunkcijom ima 50% veći rizik za razvoj bolesti u idućih deset godina. Tijelo treba dobru opskrbu krvljom da bi došlo do erekcije, a problemi s erekcijom znak su da nije dobra opskrba krvlju, a kardiovaskularne bolesti razvit će se kada su arterije začepljene što onemogućuje pravilan protok krvi. Erektilna disfunkcija u svakom slučaju zahtijeva odlazak liječniku.

Povećanje grudi

MOŽE BITI HORMONALNI DISBALANS, BOLEST JETRE U većini slučajeva radi se o masnoj nakupini (lipomastiji) zbog viška kilograma pa se preporučuje smršavjeti. No u nekim se slučajevima radi o ginekomastiji (medicinski termin za muške grudi) koja nastaje zbog neravnoteže hormona testosterona i estrogena. Javlja se kod 30% muškaraca, ili u pubertetu ili nakon 60. godine. Operacija je jedino rješenje. Liječnici ističu da je pojava većeg tkiva u dojkama muškarca između 18 i 60 godina alarm da se ode na pregled. Uz pad razine testosterona iz bilo kog razloga, može se raditi i o porastu prolaktina, hormona koji se luči u hipofizi i koji povećava koncetraciju ženskog spolnog hormona u muškoj dojci, ali i oboljenja kao što su problemi u radu jetre i bubrega. Nerijetko ginekomastiju uzrokuju i tumori testisa, ali i poremećaji u radu nadbubrežne žlijezde i štitnjače.

Češća noćna potreba za mokrenjem

MOŽE BITI DIJABETES, POVEĆANJE ILI RAK PROSTATE Nokturija ili nikturija je naziv za učestalo buđenje iz sna zbog mokrenja. Pojava je česta kod starije populacije, a može biti posljedica jednostavno povećanog unosa tekućine prije spavanja, što se jednostavno može riješiti tako da ne pijete tekućinu najmanje dva sata prije odlaska na spavanje. Ali nokturija može biti i znak nekog ozbiljnog stanja kao što su dijabetes, kronično zatajenje bubrega, hipertrofija prostate ili rak prostate. Koliko često je previše? Prvo jutarnje mokrenje treba pribrojiti noćnim mokrenjima i ako se noću izmokri 30% ili više ukupne količine mokraće u 24 sata, to je nokturija. Svakako otiđite svom liječniku.

Gubitak osjeta mirisa ili promjene libida

MOŽE BITI ZNAK NEPLODNOSTI, ALI I PARKINSONOVE TE ALZHEIMEROVE BOLESTI Privremeni gubitak njuha (anosmija) najčešde je uzrokovana infekcijama u dišnim putevima, može također biti nasljedna (trajni gubitak) ili zbog ozljede mozga. Također može biti rani znak Parkinsonove ili Alzheimerove bolesti, čak i neplodnosti. Liječnici ističu i da je gubitak osjeta njuha znak da se moguće radi o Kallmannovu sindromu, genetskom poremećaju smanjenja funkcije žlijezda da proizvode spolne hormone. [caption id="attachment_1030" align="alignleft" width="300"] 9 simptoma koje muškarci nikad ne bi smjeli
ignorirati[/caption]

Kvržica u testisima

MOŽE BITI RAK TESTISA Izraslina u testisima može biti posljedica nekoliko bolesti. Nisu sve podjednako važne, ali zahtijevaju odlazak liječniku kako bi se isključilo postojanje tumora. Povećanje testisa može biti posljedica nakupljanja tekućine i naziva se hidrokela, a jednostavno se rješava punkcijom. Ponekad se i preponska kila može spustiti u mošnje i dovesti do njihova povećanja što zahtijeva operaciju. Međutim, nisu rijetki tumori testisa, koji uglavnom pogađaju muškarce od 20 do 35 godina. Rano otkrivanje uglavnom znači i izlječenje, ova vrsta raka ima najvišu stopu preživljavanja.

Krv u stolici ili urinu

MOŽE BITI TUMOR, BOLESTI JETRE Krvarenje u probavnim organima znak je koji baš nikada ne smijete zanemariti! Može biti uzrokovano bezopasnim poremećajima kao što su hemoroidi, urinarna infekcija ili pijenje protuupalnih lijekova, ali često krv u stolici ukazuje na ozbiljnu bolest. Tumori, ulkusi, upala tankog i debelog crijeva, bolesti jetre i krvi često izazivaju krvarenja u probavnom traktu. Žarko crvena mrlja na WC papiru nakon brisanja stolice vjerojatno znači hemoroide. Međutim, krv u stolici koja je postala uža i tanja nego obično (širina olovke) može biti znak raka.

Potreba za većim količinama alkohola

MOŽE BITI DEPRESIJA U nekim slučajevima muškarci neće pokazivati očekivane znakove depresije, već će početi piti, što je onda rani znak da se mogu razviti dvije ozbiljne bolesti - »depresija« i ovisnost o alkoholu. U mnogim slučajevima depresija je sekundarna u odnosu na alkoholizam. Međutim, kod jednog dijela osoba koje piju alkohol depresija je primarna i neposredno ih predisponira za razvoj alkoholizma ili pogoršava već postojeću ovisnost o alkoholu. Depresivni bolesnik teško prihvaća prestanak pijenja, a neliječena depresija ubrzava i pogoršava ovisnost o alkoholu.

Bol u gornjem dijelu stopala ili iznenadno povećanje palca

MOŽE BITI GIHT Ne biste trebali ignorirati bol u stopalu, iako je ona česta, a može se pojaviti i ako nosite neadekvatnu obuću. Ipak otiđite liječniku jer je moguće da je giht. Najugroženiji su muškarci u dobi od 40 i 50 godina. Giht je upala zglobova (artritis) uzrokovana odlaganjem kristala mokraćne kiseline u zglobovima.

Bol na jednoj strani trbuha

MOŽE BITI BUBREŽNI KAMENAC ILI TUMOR Bol na jednoj strani trbuha koja prolazi ne treba vas brinuti jer je vjerojatno riječ o istegnutom mišiću. Ali tupa uporna bol znači da bi bilo dobro da posjetite liječnika. Bilo kakva bol u trbuhu koja se ne riješi u roku od tri dana zaslužuje da se temeljito ispita. Oštra i jaka iznenadna bol koja se ne poboljšava kroz sat vremena može ukazivati na bubrežne kamence. Ta bol najčešće polazi iz jedne točke i može biti toliko intenzivna da biste mogli povraćati, a može se raditi i o upali slijepog crijeva ili kili.

Osim ploda dinje, koji je dobar i za uklanjanje viška vode iz organizma, mogu se jesti i suhe koštice dinje, koje se osobito preporučuju ljudima koji boluju od bolesti bubrega. U nekim zemljama, poput Indije i Irana, tvrdi se da je dinja prvi put kultivirana baš u njihovim vrtovima, no smatra se da su divlji preci tog božanstvenog ploda tropsko-afričkih korijena. Kinezi, Egipćani, Grci i Rimljani sladili su se dinjama, no one su bile mnogo manje nego krupne sorte koje danas kupujemo. Cucumis melo, kako se latinski naziva dinja, pripada istoj vrsti kao i krastavac i bundeva. Zato ponekad, dok jedemo dinju, osjetimo kako joj okus blago vuče na krastavac. Po Europi se proširila u 15. stoljeću. Danas postoji mnogo sorti dinje, no ona grube kore i vijugava uzorka najomiljenija je kod nas.

Niskokalorična

[caption id="attachment_1038" align="alignleft" width="300"] Dinja je niskokalorična,
ima samo 54 kalorije u 100 grama.[/caption]Dinja je niskokalorična, ima samo 54 kalorije u 100 grama, mirisna i bogata vitaminom C, beta-karotenom, fosforom i kalijem. Zahvaljujući 88-postotnom sadržaju vode, niskom udjelu šećera (oko 11%) te ugodnom mirisu i ukusu idealno je ljetno osvježenje. »Kalij« i »voda« iz dinje potiču rad bubrega, a smatra se da je dinja jako učinkovita u reguliranju tlaka, a zbog vlakana koje sadrže olakšava probavu i ublažava nadutost. Zbog toga pomaže i u mršavljenju. Dovoljno je pojesti dvije šalice narezane dinje na dan, preporučuju nutricionisti, a ta količina dinje sadrži samo 120 kalorija pa je jedite bez grižnje savjesti. Snažni antioksidansi koje dinja sadrži, vitamin C i beta-karoten pomažu u očuvanju zdrave kože i hvatanju preplanulog tena u ljetnim mjesecima. Sok od dinje pomoći će vam da se zaštitite od štetnog sunčeva zračenja. Dinje su bogate antioksidansima koji organizmu pomažu u zaštiti od štetnih radikala koji oštećuju stanice kože.

Beta-karoten

[caption id="attachment_1041" align="alignleft" width="300"] Kantalupa (vrsta manje okrugle dinje)
osvježava i ima najviše beta-karotena.[/caption]Kantalupa (vrsta manje okrugle dinje) osvježava i ima najviše beta-karotena, koji je antioksidans i pomaže u sprečavanju rizika od nastanka nekih vrsta raka. Osim ploda, mogu se jesti i suhe koštice dinje, koje se osobito preporučuju ljudima koji boluju od bolesti bubrega. Dinja se preporučuje i osobama koje pate od hemoroida, reumatizma, artritisa i plućnih problema. Kora dinje djeluje umirujuće ako se stavi na lagane opekline i upale. Dinja se može koristiti i za njegu lica i kože, a posebno pomaže osobama koje imaju suhu kožu. Recept je vrlo jednostavan: pomiješaju se sok dinje (dobiven stiskanjem dinje), svježe mlijeko i destilirana voda.

Kako izabrati dinju

Treba je kupiti dok je lagano zeleno-žuta, takvu je možemo dulje čuvati jer ona zrije polako. Treba paziti na kojoj temperaturi je čuvamo, jer dinja ne podnosi temperature niže od 12°C. Ne kupujte prezrele dinje jer će brzo početi gnjiliti. Pri kupnji birajte zrelu dinju, koju ćete prepoznati po plavkastom ili smedem kružiću oko "repića". Ostavite li dinju u hladnjaku, poput spužve će upiti sve mirise. Zato je dobro omotajte u plastičnu foliju. Čistite je neposredno prije posluživanja. [color-box]VAŽNO! Nezrela dinja može nadražiti probavne organe, pogotovo ako nakon konzumacije popijete vodu jer tako može ubrzati probavu i izazvati dijareju.[/color-box]

Vaginalna suhoća čest je problem i najčešće se javlja u perimenopauzi i postmenopauzi, kada opada razina hormona estrogena koji potiče žlijezde u području ženskog spolovila na lučenje sekreta. U mladoj dobi susrećemo se sa suhoćom nakon trudnoće dok žena doji i nema menstruaciju te kod žena koje uzimaju oralne hormonske kontracepcije. Uzroci mogu biti i tamponi, neprikladni sapuni te prečesto i agresivno pranje, kondomi, razni lijekovi, alergeni, kemoterapija i zračenje. Suhoća može biti posljedica raznih vulvarnih dermatoza: lihen sklerozusa, lihen planusa ili simpleksa te vulvodinije. Uz suhoću najčešće dolazi i do drugih simptoma: svrbež i pečenje vanjskog spolovila i vagine, slabost i gubitak elastičnosti vaginalne sluznice te bolnost i sukrvica prilikom spolnog odnosa. Problem suhoće može se rješavati na više načina. Postoje razni lubrikanti i ovlaživači koji svojim djelovanjem postižu zadovoljavajuću vlažnost vagine. Kod nedostatka hormona koriste se lokalni hormonski preparati, no oni se ne smiju koristiti bez savjetovanja s liječnikom. Laserska fototerapija idealan je način liječenja suhoće jer direktno pojačava prokrvljenost sluznice i potiče stanice na lučenje kolagena, koji poboljšava vlažnost i elastičnost sluznice. Ima dugotrajan učinak i nema kontraindikacija, što znači da se može koristiti kod svih žena bez obzira na opće zdravstveno stanje. Idealan je kod žena koje su primale kemoterapiju i zračenje te ne smiju koristiti hormonske preparate. Američka udruga za lijekove i hranu priznala je laser kao učinkovitu metodu liječenja vaginalne suhoće te je sve veći broj žena svih dobi koje se odlučuje na ovu metodu liječenja.

Krvna se žila zapravo nastoji sama zaštititi od nepoželjnog nakupljanja masnoće, aktiviraju se procesi koji dovode do oksidacije LDL kolesterola (lošeg) i pokreće se jaka upalna reakcija čiji je produkt plak na stijenci žile. Glavni uzrok pobola i smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti u velikom dijelu svjetske populacije je ateroskleroza, a danas znamo da ona nije degenerativna bolest, nego je to stanje pojačanog oksidacijskog stresa zbog masnoća nakupljenih u stijenci krvne žile. U arteriji se nakupljaju masne nakupine - plakovi, koji ograničavaju dotok krvi u srčani mišić. Detalji tih kompleksnih zbivanja nisu još potpuno rasvijetljeni i često su uzrok raznih kontroverznih stavova o značaju kolesterola u njima. Kolesterol je vrlo važan dio svi staničnih membrana u tijelu i proizvodi se u jetri, a manjim se dijelom unosi hranom. Radi bolje topivosti u krvi veže se za bjelančevine i takvi spojevi se nazivaju lipoproteini. Ima ih više vrsta, a najznačajniji su LDL (kolesterol niske gustoće, "loš kolesterol") i HDL (kolesterol visoke gustoće, "dobar kolesterol"). Lipoproteini su okrugle čestice i njihov prolazak kroz stijenku krvne žile u njenu unutrašnjost jedan je od prvih koraka u razvoju ateroskleroze. Točan mehanizam koji pokreće taj proces nije poznat, ali se zna da direktno ovisi o koncentraciji kolesterola u krvi i stanju tanke membrane krvne žile ("intime"). [caption id="attachment_1054" align="alignleft" width="300"] Lipoproteini prenose kolesterol krvotokom.
Plak na stijenci krvne žile s vremenom
raste i sužava žilu[/caption]Dakle, sve što dovodi do povećanja razine kolesterola u krvi (prehrana, bolesti štitnjače, šećerna bolest, nasljedni faktori) ili oštećenja membrane krvne žile (šećerna bolest, visok krvni tlak, pušenje, nasljedni faktori) ubrzava prolazak kolesterola u unutrašnjost krvne žile. Tu počinje složeni proces kojim se krvna žila nastoji zaštititi od nepoželjnog nakupljanja masnoća. Aktiviraju se razni biokemijski procesi koji dovode do oksidacije LDL kolesterola i pokreće se jaka upalna reakcija. Njen krajnji produkt su tzv. pjenaste stanice čije nakupine čine glavninu plaka, u čijoj se građi nalaze i kristali kolesterola i nakupine kalcija. S vremenom plak raste i sužava lumen krvne žile. Ako je kapa plaka mekana, svaki veći podražaj (psihofizički napor, skok tlaka, duhanski dim, hladnoća ...) može dovesti do njezina pucanja. Pokušavajući zacijeliti tu "ozljedu", faktori zgrušavanja u krvi dovode do stvaranja tromba, koji naglo i u potpunosti prekida cirkulaciju u opskrbnom području žile dovodeći time do »srčanog infarkta«. Nasuprot ovim procesima stoji HDL ("dobar") kolesterol, koji smanjuje količinu ukupnog kolesterola u krvi ubrzavajući njegov transport u jetru i ublažava upalnu reakciju krvne žile.

Ovo su mitovi, ne vjerujte u njih

VISOKI KOLESTEROL JE UZROKOVAN PREHRANOM Jetra stvara sav kolesterol koji je potreban organizmu, ali budući da se kolesterol nalazi u svim proizvodima životinjskog podrijetla, unosimo ga u organizam uvijek kad ih jedemo. No ipak je presudna genetika. Naime, u osoba koje su genetski predodređene za tegobe s kolesterolom prehrana bogata zasićenim mastima glavni je uzrok visoke razine kolesterola. DJECA NE MOGU IMATI VISOK KOLESTEROL Istraživanja su pokazala da se sužavanje arterija, koje vodi bolestima srca, može pojaviti već u dobi od osam godina. Posebno je velik rizik kod djece koja imaju genetske predispozicije za visoki kolesterol i bolesti srca. Djeca s visokim kolesterolom ne smiju unositi više od 200 mg kolesterola na dan, a također se preporučuje povećan unos vlakana i tjelovježba. HRANA JE ZDRAVA AKO IMA O KOLESTEROLA Kolesterol u namirnicama samo je jedan od faktora koji mogu izazvati prekomjernu razinu kolesterola u krvi. Zasićene masti, koje se nalaze u namirnicama životinjskog podrijetla i mliječnim proizvodima, imaju znatno veći utjecaj na povišenu razinu kolesterola. DOBAR NALAZ GARANCIJA JE ZDRAVLJA Liječnici upozoravaju da jedan dobar nalaz ne znači da ste zdravi. To se posebno odnosi na žene zato što razna kolesterola raste nakon menopauze. Američki su stručnjaci ustanovili da se ukupni kolesterol povisuje godinu dana prije i poslije zadnje mjesečnice zbog povišene razine LDL-a i apolipoproteina B, proteina koji nosi LDL kolesterol. Preporučuje se ponoviti nalaze svake tri godine, a u slučaju tegoba i češće. NIŠTA MI NEĆE BITI OD PRENISKOG KOLESTEROLA To je zabluda. Nitko ne može živjeti bez kolesterola, a optimalno je da ga je u organizmu od 200 do 300 mg dnevno. Neka istraživanja pokazuju da bi preniska razina LDL kolesterola mogla biti povezana s većim rizikom od raka. Također, preniska razina kolesterola utječe na raspoloženje, povećava rizik za depresiju jer nizak kolesterol smanjuje razinu hormona sreće i dobrog raspoloženja - serotonina u mozgu. Također, preniska razina kolesterola kod trudnica može dovesti do prijevremenog poroda ili do rođenja djeteta niske porođajne težine.

Majčino mlijeko ima posebnu, visoku nutritivnu vrijednost: sadrži optimalan omjer kvalitetnih bjelančevina, šećera i masnoća. Sadrži tri puta manje bjelančevina od kravljeg mlijeka, pri čemu bjelančevine majčina mlijeka sadrže dvostruko manje kazeina i nekih specifičnih aminokiselina, što ga čini lakše probavljivim. Kad je riječ o masnoćama, majčino mlijeko sadrži 80 posto dugolančanih triglicerida i više kolesterola, što pozitivno djeluje na djetetov organizam. Osim toga, majčino mlijeko sadrži četiri puta više linoleične kiseline koja je esencijalna za razvoj moždanih stanica. Slađe je od kravljeg mlijeka, sadrži 90 posto laktoze, koja se pretvara u galaktozu, neophodnu za razvoj djetetova mozga. Neki šećeri (kao što su oligosaharidi) koje sadrži majčino mlijeko također su posebno korisni za razvoj probavnog sustava djeteta. Uz to majčino mlijeko sadrži četiri puta manje minerala, čime ne opterećuje djetetove bubrege. Sadrži optimalnu količinu kalcija, ali i optimalan omjer kalcija i fosfora što omogućuje lakšu apsorpciju kalcija. Mala količina željeza koju sadrži lako se apsorbira jer majčino mlijeko sadrži i posebnu tvar - transferin. [caption id="attachment_1071" align="alignleft" width="300"] Majčino mlijeko ima posebnu, visoku nutritivnu
vrijednost.[/caption]

Osebujan sastav

Sadržaj »vitamina i minerala« u mlijeku ovisi o majčinoj prehrani. Zbog toga se trudnicama preporučuju dodaci vitamina D, a dojiljama dodaci vitamina K. Iako se sastav i učinak majčina mlijeka i dojenja često podcjenjuje, ono je idealna i dragocjena pomoć razvoju i rastu djeteta, ujedno i idealna zaštita od infekcija i alergija. Dovoljno je podsjetiti na to da majčino mlijeko sadrži 20 enzima koji uspješno nadoknađuju eventualnu nedovoljnu razvijenost nekih sustava i funkcija pri rođenju te omogućuju pravilan rast djeteta zahvaljujući tzv. faktorima rasta koje sadrži. Imunoglobulini iz majčina mlijeka dijete štite od nekih infekcija i brojnih mikroorganizama.

Građa podređena dojenju

Najvažnija uloga ženskih dojki jest proizvodnja mlijeka kako bi mogle hraniti novorođenče. Dojke se sastoje od mliječnih žlijezda okruženih masnim i vezivnim tkivom. Mlijeko koje žlijezde izlučuju prolazi kroz gustu mrežu kanalića do bradavica dojke. Svaka dojka ima 15-20 režnjeva podijeljenih na manje dijelove koji se nazivaju lobuli. Uski kanali (duktusi) povezuju režnjeve i lobule. Na vanjskom dijelu dojke smještena je bradavica okružena tamnijim pigmentiranim dijelom - areolom. Iako se dijete rađa s urođenim refleksom sisanja, majka mu mora pomoći da se nauči hraniti dojenjem. Vrlo je važno da dijete pravilno postavi usta na bradavicu jer će se jedino tako moći pravilno nahraniti. Ako dijete ustima zahvati samo vrh bradavice, neće moći dovoljno dobro sisati, a postoji i opasnost da ozlijedi majčinu dojku.

Giht (ulozi) jedan je oblik reumatizma. Smatra se da giht pogađa više bogate nego siromašne te da od gihta češće obolijevaju natprosječno inteligentni ljudi. Giht je prva od svih reumatskih bolesti kod koje je suvremeno liječenje pouzdano i djelotvorno, a upala zgloba (artritis) kojom se bolest manifestira u većine se pacijenata može spriječiti. Osobe koje boluju od gihta imaju promijenjene kemijske procese u tijelu, a to uzrokuje zadržavanje i nagomilavanje mokraćne kiseline. Takva mokraćna kiselina stvara kristale koji se nakupljaju na zglobu i oko njega, ali i u drugim organima (krvnim žilama, bubrezima, uškama). Zato je jedan od glavnih principa liječenja sprečavanje nakupljanja kristala, odnosno njihovo oslobađanje ako su se već nakupili. Upravo ti kristali mokraćne kiseline uzrokuju najjače boli što ih čovjek uopće poznaje. Oteklina, crvenilo i iznimna osjetljivost u zglobu (najčešće na nožnom palcu) razvijaju se bez ikakvog poznatog povoda usred noći. [caption id="attachment_1076" align="alignleft" width="300"] Kristali mokraćne kiseline uzrokuju najjače
boli što ih čovjek uopće poznaje.[/caption]Pojavi artritisa često prethode ozljeda ili izloženost hladnoći, operacija, psihička napetost i dr. Uzrok napadaja može biti i prekomjerno uzimanje hrane, velika briga, umor. Da bi se izbjeglo stvaranje i nakupljanje kristala mokraćne kiseline u mokraći i spriječilo njihovo odlaganje u bubrezima i stvaranje kamenaca, treba uzimati dosta tekućine (oko dvije litre), i to najbolje obične vode. U tijeku preventivnog liječenja mora se izbjegavati uzimanje aspirina, jer aspirin ometa djelovanje lijekova koji pospješuju izlučivanje mokraćne kiseline iz tijela. U većine oboljelih od gihta dovoljna je prehrana siromašna purinima. Namirnice s niskim sadržajem ili bez purina koje se preporučuju su: mlijeko, kiselo mlijeko, jogurt, svježi kravlji sir, jaja, voće, povrće, krumpir, riža, tjestenina.

Kašalj je nespecifičan simptom, javlja se pri bolestima dišnog sustava, a karakteristike kašlja mogu pomoći u otkrivanju njegova pravog uzroka. Kašalj se javlja jer se na stijenkama dišnih puteva nalaze receptori koji u dodiru sa sluzi i drugim nadražujućim tvarima šalju poruku mozgu da u dišnim putevima nedostaje zraka. Dok zrak dospijeva u dišne puteve, epiglotis (nabor između glasnica) ostaje stegnut i zatvoren, ali čim se pod strujom zraka stvori dovoljan pritisak, on se otvara i zrak izlazi pod pritiskom. U tom trenutku dolazi do napadaja kašlja: tijelo s jakom strujom zraka pokušava izbaciti strana tijela i tvari nadražujućeg djelovanja. Dakle kašalj je, ma koliko neugodan bio i ma koliko bio neugodna zvuka, vrlo koristan znak upozorenja, ali i koristan dio prirodnog mehanizma samoobrane. Kao takav kašalj je koristan posebice u djece jer uz ostalo sprečava blokiranje zraka u plućima i omogućuje dotok kisika u krv. Taj prirodni refleks tijela treba olakšati, a nikako suzbijati.

Kako dijete kašlje

Osluhnite kako dijete kašlje i brže ćete pronaći lijek. - Suh, umjereno jak kašalj čest je u dojenčadi s akutnom upalom ždrijela, a vrlo je često uzrok povraćanja. U djece se taj kašalj najčešće javlja ujutro, nakon što se tijekom noći sekret nakupio u ždrijelu, ili zbog upale trećeg krajnika. No dugotrajni podražajni kašalj koji se javlja pred jutro može biti i znak astme. - Napadaji suhog kašlja s nizom uzastopnih iskašljaja mogu biti popraćeni crvenilom lica i povraćanjem, osobito u dojenčadi i male djece. Kašalj u napadajima, uz povraćanje ili bez njega, može se javiti i u slučaju nekih bolesti dišnog sustava uzrokovanih virusima te kod cistične fibroze. - Glasan, promukao kašalj javlja se najčešće kod laringitisa. - Produktivan kašalj karakterističan je za bronhitis, astmu, cističnu fibrozu. - Kašalj rijetko može biti dvoglasan (bitonalan), a takav je tipičan za suženje dušnika ili bronha, koje može nastati zbog pritiska povećanog limfnog čvora ili stranog tijela. - Suzdržan kašalj javlja se u djece koja otežano dišu zbog astmatskog napada, upalnog procesa pluća i porebrice ili bola. [caption id="attachment_1101" align="alignleft" width="300"] Kašalj u djece treba olakšati, a nikako suzbijati[/caption]S obzirom na trajanje, kašalj dijelimo na akutni, kronični i tvrdokorni, dugotrajni i ponavljajući. Može se javljati danju ili noću, tijekom cijele godine ili samo sezonski. Ponavljajući kašalj javlja se pri čestim upalama gornjih dišnih putova, zbog slijevanja sekreta iz nosa ili sinusa, obično u vrtićke i školske djece. Sezonski kašalj, koji se javlja u proljeće, rano ljeto i jesen, najčešće je posljedica alergijske preosjetljivosti na peludi stabala, trava i korova. Tada su uz kašalj prisutni i drugi simptomi peludne alergije. Dugotrajan kašalj javlja se i zbog oštećenja sluznice bronha uzrokovanog upalnim djelovanjem bakterija, virusa, gljivica, udisanjem štetnih plinova. Dugotrajni kašalj je i hripavac, kao i kašalj koji zaostaje zbog preosjetljivosti receptora nakon neke, najčešće virusne infekcije.

Prva pomoć protiv kašlja

Hidratacija je prvi korak u olakšavanju iskašljavanja i prevladavanju neugodnog osjećaja suhoće i nadraženosti sluznice. Dijete koje kašlje mora unositi puno tekućine - vode, voćnih sokova, čaja s medom koji ublažava žarenje i smiruje nadraženu sluznicu te pomaže da kašalj "sazrije", odnosno da se od suhog pretvori u produktivan kašalj s iskašljavanjem sekreta. Za omekšavanje sekreta i održavanje vlažnosti sluznice dišnih puteva važna je i vlažnost zraka prostora u kojem dijete boravi. U zimskim mjesecima od velike su pomoći ovlaživači zraka i posude s vodom na radijatorima i grijaćim tijelima. Doda li se vodi u posudi nekoliko kapi esencijalnog ulja eukaliptusa, bora ili majčine dušice, miris u prostoriji bit će ugodniji, smanjit će se broj štetnih mikroorganizama u zraku prostorije dok će se broj grinja, poznatih uzročnika respiratornih alergija i kašlja, smanjiti za 70 posto.

Što (ne)učiniti

Najveća greška koju roditelji često rade jest suzbijanje kašlja kako bi dijete čim prije osposobili za normalan nastavak uobičajenih aktivnosti, odlazak u vrtić ili školu. Kašalj nikako i nikada ne valja suzbijati. Potrebno je: - razrijediti nakupljeni sekret i omogućiti njegovo lakše iskašljavanje - poduzeti sve da se dijete opusti i smiri kako bi lakše i sa što manje naprezanja podnijelo napadaje kašlja - sirupi, šumeće tablete i čepići odlična su pomoć, ali samo oni oblici i doze koji se preporučuju djeci jer pripravci namijenjeni odraslima nisu svi primjereni djeci.

Čak 30 posto osoba zbog straha izbjegava stomatološke zahvate i zato moderna stomatologija sustavno traži načine da što više bude u službi pacijenta i da u zubarski stolac sjedaju bez straha. Rješenje je pronađeno u sedaciji dušikovim oksidom, koji je toliko učinkovit u smirivanju pacijenata da se naziva i rajski plin. Prilikom tretmana pacijentu se maska za inhalaciju 'rajskog plina' pričvršćuje na nos, a sedacija nastupa već nakon nekoliko minuta, dok učinak nestaje nedugo nakon prestanka udisanja. Pažljivo dozirano udisanje mješavine kisika i dušikova oksida pomoću maske kod pacijenta stvara osjećaja topline i zadovoljstva, djeluje opuštajuće i povisuje prag boli. [caption id="attachment_1112" align="alignleft" width="300"] Bojite se zubara? Rješenje bi mogao biti
rajski plin.[/caption]Plin se ne uključuje u metaboličke procese u organizmu pa sedacija ne uzrokuje nuspojave, prihvatljiva je za sve dobne skupine te ima samo opće kontraindikacije. Već nakon prvog tretmana pacijenti uviđaju prednosti ovakvog liječenja koje je ugodno i manje stresno nego zahvati bez ovakve vrste pomoći. Ovakav način sedacije daje odlične rezultate kod pacijenata s dentalnom anksioznošću koja se na ovaj način može smanjiti, pa i prevladati. Jedina prepreka za primjenu tretmana su opće zdravstvene kontraindikacije ako je riječ o pacijentima koji pate od težih bolesti, nepokretni su ili pate od klaustrofobije. [color-box]Iako se opuštajući plin već niz godina upotrebljava u SAD-u i razvijenim europskim zemljama, njegova upotreba tek je odnedavno dostupna i kod nas.[/color-box]

Nepotrebno je ponovno nabrajati brojne pozitivne učinke trčanja. Korisnije je podsjetiti na mala, ali važna pravila. Pomoći će vam da od trčanja, jedne od najprirodnijih i najlakše izvodivih aktivnosti, dobijete samo koristi i izbjegnete sve štetne posljedice.

Oprema je važna

Najvažnija je obuća! Dok isprobavate tenisice za trčanje, ne smijete osjetiti da vas bilo gdje stišću ili pritišću, trljaju ili stežu. Sportska obuća mora biti lagana, ali pritom mora sigurno pridržavati stopalo. Nabavite tenisice za trčanje za broj veće od onog koji uobičajeno nosite, ali pripazite da ipak nisu prevelike - prevelike tenisice mogu nažuljati osjetljive dijelove stopala i noge. Ako trčite svaki dan, bit će vam potrebna dva para tenisica kako ne biste trčali u vlažnoj obući. Čim opazite da su se istrošile i deformirale, nabavite nove. Grudnjak je za žene izuzetno važan. Mora čvrsto pridržavati grudi, ali ne i stezati. Najbolji su oni sa širokim naramenicama i čvrstim košaricama. Odjeća u kojoj trčite mora biti udobna, od pamučne tkanine, tako da ne zadržava znoj na koži. Nabavite i pedometar: malu, jednostavnu spravu koja broji korake dok trčite. Ne samo da ćete znati koliko ste pretrčali već ćete sigurno dobiti želju da pretrčite koji korak više. Osim pedometra koristan je i mjerač srčane frekvencije jer će vam pomoći da trčite optimalnim tempom.

Gdje i kada trčati

[caption id="attachment_1125" align="alignleft" width="300"] Trčanje je korisno ako se pridržavate pravila[/caption]Izbjegavajte, ako ikako možete, beton i asfalt. Najbolje je trčati po umjereno mekanoj zemljanoj i/ili travnatoj površini. Izbjegavajte gradske ulice, posebno prometnice i ulice u blizini skladišta ili proizvodnih pogona. Tijekom tjelesnog napora (trčanja) dišemo dublje i udišemo više zraka, a u onečišćenom okolišu udisat ćemo i više nečistoća. Stoga je najbolje trčati u parku ili u šumi. Važno je znati i to da je u jutarnjim satima kvaliteta zraka bolja nego popodne i navečer, kad je zrak manje čist nego ujutro. [color-box]ZA POTPUNU SIGURNOST: 1. Nikad ne trčite nizbrdo jer to predstavlja preveliko opterećenje za koljena. 2. Ne trčite sami u nenaseljenim dijelovima grada i u večernjim satima. Uvijek pri ruci imajte mobitel. 3. Ako slušate glazbu dok trčite, glasnoća mora biti tolika da vam omogući da čujete sve šumove i zvukove oko sebe.[/color-box]

Zagrijavanje sprečava ozljede

Upalu tetiva, grčeve, iščašenja i zamor izbjeći ćete uz pomoć zagrijavanja. Jednostavne vježbe istezanja i zagrijavanja pokrenut će cijelo tijelo (mišiće, ali i dišni i živčani sustav) i pripremiti ga za aktivnost koja slijedi. Zagrijavanje pokreće više fizioloških procesa koji štite zglobove, tetive i mišiće od ozljeda, pomaže da se izbjegnu štetni pokreti. Tetive i ligamenti zagrijavanjem postaju elastičniji, lakše podnose napore. No dođe li ipak do istegnuća, na bolno mjesto stavite topli oblog, a potom se istuširajte toplom vodom i izvedite nekoliko vježbi blagog istezanja te po potrebi uzmite analgetik. Zapamtite da unos dovoljne količine vode pomaže da se istegnuća i iščašenja izbjegnu.

Ako ste početnik

Počnite s naizmjenično 20 minuta hodanja, 10 minuta trčanja, 10 minuta hodanja i 10-15 minuta istezanja. Potom postupno skraćujte vrijeme hodanja i povećavajte vrijeme trčanja dok ne postignete sljedeći omjer: 5 minuta hodanja + 30-60 minuta trčanja + 5 minuta hodanja + 5-15 minuta istezanja. [color-box]Trčanje je korisno u borbi protiv kardiovaskularnih bolesti, šećerne bolesti, raznih vrsta tumora, depresije i stresa, prekomjerne tjelesne težine, osteoporoze, smetnji spavanja ...[/color-box]

Bolom i povišenom temperaturom tijelo nas upozorava na različite tegobe i bolesti. Prepoznate li značenje tih upozorenja, lakše ćete ih prevladati. Povišena tjelesna temperatura jest porast tjelesne temperature iznad uobičajenih 37 °C, no često se zaboravlja da su i normalne vrijednosti individualne. Različiti su i brojni uzroci povišene tjelesne temperature: neki su bezopasni poput primjerice banalne prehlade, no nekada su to teške bolesti. U svakom slučaju, povišena tjelesna temperatura nije zasebna bolest nego simptom koji predstavlja odgovor tijela na neki štetni utjecaj. Kako bi lakše donijeli ispravnu odluku, pročitajte što nam to tijelo poručuje povišenjem temperature i zašto uopće raste tjelesna temperatura.

Kad zakaže termostat

[caption id="attachment_1128" align="alignleft" width="300"] Bolom i povišenom temperaturom tijelo nas
upozorava na različite tegobe i bolesti.[/caption]Ljudsko tijelo ima sofisticiran centar za regulaciju topline, smješten u hipotalamusu, koji ima zadatak da poput termostata održava toplinu ljudskog tijela na oko 37 °C. I to s razlogom - to je temperatura na kojoj su mogući kemijski procesi u ljudskom tijelu. Taj centar nazivamo hipotalamički termostat. Ljudsko tijelo ima i receptore topline, centralne i periferne, koji su smješteni u koži, u leđnoj moždini, u hipotalamusu. Ti receptori signaliziraju eventualne promjene temperature kako bi se aktivirali mehanizmi obrane od promjena, odnosno pokreću mehanizam oslobađanja suvišne topline. Do porasta tjelesne temperature dolazi kad se poremete procesi koji upozoravaju hipotalamički termostat, a to se događa zbog djelovanja vanjskih pirogenih čimbenika (bakterija, virusa, toksina…) ili unutarnjih čimbenika, odnosno promjena na stanicama imunosnog sustava koje su zadužene za suzbijanje vanjskih pirogenih čimbenika.

Neznatan, umjeren ili ekstreman porast?

Normalna tjelesna temperatura iznosi 37 °C, no tolerira se povišenje i/ili sniženje za 0,4 °C; ti mali pomaci zapravo su uobičajene individualne razlike. Osim toga uobičajeno je da se tjelesna temperatura mijenja tokom dana, najniža je ujutro oko 4 sata, a najviša oko 18 sati, a te dnevne promjene povezane su s nekim supstancijama koje naše tijelo izlučuje tokom dana. Promjene temperature povezane su i s nekim fiziološkim procesima kao što su probava, menstruacija i tjelesna aktivnost. Tjelesnu temperaturu 36 - 37 °C nazivamo afebrilnom, temperaturu 37,1 - 38 °C subfebrilnom ili malo povišenom, temperaturu 38,1 - 39 °C nazivamo febrilnom ili umjereno povišenom, a visokofebrilnom se smatra tjelesna temperatura od 39 °C ili viša.

Snižavati ili ne?

Odgovor glasi: ovisno. S obzirom na to da je riječ o obrambenom odgovoru organizma na infekcije, u nekim slučajevima uzimanje lijekova može biti kontraproduktivno. Najbolje bi bilo da odluku o tome donese liječnik, no ipak postoje neka opća pravila. Povišenu tjelesnu temperaturu preporučuje se snižavati tek kad dosegne i prijeđe određene vrijednosti: u odraslih, izuzev posebnih slučajeva, ako je temperatura prešla 39 °C, u djece 38,5 °C, pod uvjetom da je osoba “zdrava”. No u slučaju starijih osoba i kroničnih bolesnika ili djeteta koje ima neke zdravstvene smetnje (kronične bolesti ili neurološke smetnje) temperaturu treba snižavati čim dosegne vrijednost 37,5 °C.

Bol, simptom i zasebna tegoba

Međunarodna udruga za proučavanje bola (IASP) bol definira kao osjetilni i emotivni doživljaj povezan sa stvarnim ili potencijalnim oštećenjem nekog tkiva. Prema toj definiciji jasno je da je bol subjektivan doživljaj koji je još uvijek nemoguće objektivno ocijeniti. Razumijevanju, a potom i liječenju bola uvelike je pridonijelo otkriće staro otprilike 150 godina, kojim su Müller i Weber otkrili postojanje receptora bola, bioloških struktura razmještenih u ljudskom tijelu koje imaju sposobnost pretvaranja nekih vanjskih podražaja u živčane impulse koje percipira naš središnji živčani sustav. Bol se nakon tog otkrića više ne tretira kao isključivo psihička, već kao tjelesna tegoba i/ili simptom usko povezan s emocijama. Mehanizam bola izravno je povezan s centrom za emocije u ljudskom mozgu. U stanjima depresije, ljutnje ili tjeskobe osjećat ćemo bol jače, dok ćemo uz pozitivne emocije bol osjećati slabije i lakše ga podnositi. Dakle nikad ne boli “samo um” ili “samo tijelo” - boli cijeli naš organizam, a osjet bola ovisi o tome kako signale tumači naš mozak. Ponekad će bol koji osjećamo jačati vrlo brzo, ponekad će spontano slabjeti i prestati. O tome odlučuju neuroprijenosnici, odnosno količina kemijskih supstancija koje organizam otpušta, među kojima razlikujemo “dobre i loše”. Dobri neuroprijenosnici pomažu u suzbijanju bola, a njihovu aktivnost potičemo pozitivnim razmišljanjem i tjelesnom aktivnošću; one pak koji bol pogoršavaju potičemo “crnim” tjeskobnim mislima i neaktivnošću, čime “hranimo” vlastiti bol. Na sličan način djeluju i analgetici - lijekovi protiv bola, oni “hrane” dobre, a suzbijaju “loše” neuroprijenosnike.

Zašto je važno očuvati zdravlje sluznice nosa, kako zdravo disati i spriječiti komplikacije obične hunjavice. Curenje i začepljenost nosa, svrbež i peckanje u nosu, otežano disanje i osjećaj težine u predjelu sinusa prvi su simptomi upale nosne sluznice - rinitisa, koje većina nas vrlo dobro pozna. Javljaju se najčešće zimi, ali i u proljeće, u „sezoni alergija“. Uzročnik je virus ili alergen, no ako virusna upala sluznice potraje i ne izliječi se, postaje pogodna podloga za razvoj bakterijske upale. Tada se javlja i pečenje u grlu, bol u predjelu lica, glavobolja, bol u uhu, gubitak mirisa, tamni iscjedak iz nosa ... Stoga, ma koliko da je bezopasna i učestala, običnu hunjavicu i upalu sluznice treba čim prije liječiti, pomoći sluznici da se oporavi i obnovi svoje funkcije te čim prije ponovno početi neometeno disati.

Zašto je važno udisati kroz nos

Sluznica je tanka, vlažna opna koja prekriva unutrašnjost šupljih organa. Gornji dišni putevi prekriveni su sa 140 - 160 četvornih centimetara sluznice, koja ima više funkcija i o kojoj itekako ovisi kvaliteta disanja i udahnuta zraka. Cilindrične stanice sluznice dišnih puteva proizvode sluz koja oblaže sluznicu dišnog sustava. Stanice s cilijama (sitnim trepetljikama) tu sluz pomiču prema gore, zajedno s udahnutim zrakom u kojem su čestice nečistoća i alergena, ali i virusa, sve dok se ta masa ne izbaci kihanjem, kašljanjem ili se proguta. Prosječna brzina pomicanja sluzi na zdravoj sluznici iznosi otprilike jedan centimetar u jednom satu, što znači da se sloj sluzi potpuno obnovi za deset sati. Hladan i suh zimski zrak utječe na sluznicu i sluz, a time i na dišne puteve, te isušuje sluznicu jer zbog nedostatka vlažnosti sluz postaje gušća. U tim uvjetima cilije postaju slabije pokretljive i ne mogu sluz pokrenuti prema van, udahnute čestice ostaju zarobljene u dišnim putevima i postaju potencijalni uzročnici bolesti. No sluznica nosa protkana je i živčanim vlaknima, što je čini osjetljivom, a ta živčana vlakna odgovorna su za refleks kihanja kojim izbacujemo strana tijela i ne dopuštamo im ulazak u donje dišne puteve. Sluznica nosa sadrži i osjetilna vlakna zahvaljujući kojima osjećamo mirise, a neki jači mirisni podražaji imaju itekako izražene posljedice. Primjerice, podražaj izazvan amonijakom može izazvati apneju (zastoj disanja), koja je u tom slučaju prirodni zaštitni refleks. Postoje pak i suprotni, pozitivni refleksi kao što je lučenje želučanih sokova pri podražaju mirisima hrane. Sluznica nosa ima još jednu važnu funkciju, a to je zagrijavanje udahnuta zraka zahvaljujući gustoj mreži kapilara kojom je sluznica nosa protkana. Osim što se zagrijava, zrak se u gornjim dišnim putevima i vlaži kako ne bi nadražio ždrijelo, donje dišne puteve i bronhe. No vlaženje i zagrijavanje, a time i pročišćavanje zraka odvija se samo na zdravoj sluznici koja izlučuje potrebnu količinu sluzi. Upravo zbog tih procesa - zagrijavanja i vlaženja - udisanje kroz nos ima višestruke prednosti, a posebno na hladnoći.

Očuvajte prvu crtu obrane

[caption id="attachment_1143" align="alignleft" width="300"] Virusna upala sluznice[/caption]Nadražena nosna sluznica postaje upaljena i natečena, smanjuju se sve njene funkcije, a posebno funkcija zaštite od stranih tijela. S obzirom na to da je sluznica bogato prokrvljena, širenje kapilara sluznice, do čega dolazi uslijed prehlade, uzrokuje oticanje sluznice i proizvodnju povećane količine više ili manje guste sluzi. Disanje kroz nos postaje otežano, a zbog disanja kroz usta isušuje se sluznica, što za posljedicu ima iritaciju ždrijela. No suhoća prijeti i sluznici nosa, a u tom slučaju govorimo o suhom rinitisu koji se očituje stvaranjem krastica u nosu, svrbežom, kihanjem i otežanim disanjem. Zbog nedovoljne proizvodnje sluzi zrak se u nosnoj šupljini ne zagrijava i ne pročišćava, što opet dovodi do iritacije ždrijela i bronha, koji postaju podložni infekcijama. Suhoća sluznice nosa može se javiti pod utjecajem suhog i hladnog zraka, prekomjerno zagrijanog zraka, zraka iz klima-uređaja, u zrakoplovu, automobilu, zbog pušenja, udisanja prašine, ali i zbog hormonskih promjena (u menopauzi).

5 savjeta

• Redovito ispuhujte nos, najprije jednu pa drugu nosnicu, kako istovremenim ispuhivanjem obiju nosnica ne biste sluz potisnuli prema ušima. • Izbjegavajte pregrijane prostore i prostore u kojima se puši. • Održavajte vlažnost zraka u prostorijama u kojima boravite. • Putujete li zrakoplovom, pijte dovoljno tekućine i koristite sredstva za vlaženje sluznice nosa. • Udišite kroz nos. [color-box]NI PREVIŠE NI PREMALO! Kako bi se izbjegle iritacije i komplikacije povezane s promjenama na sluznici dišnih puteva, neophodno je održavati njenu vlažnost i normalnu proizvodnju sluzi. Sluznici nosa najbolje odgovara umjerenost, stoga je važno održavati ravnotežu tog tankog i osjetljivog, ali izuzetno važnog tkiva kako bi nas moglo zaštititi od štetnih vanjskih utjecaja.[/color-box]

Kada su u pitanju tzv. simptomatske glavobolje, uglavnom znamo odakle bol dolazi i stoga ga lakše ciljano liječimo, no kad je riječ o primarnoj glavobolji, koja predstavlja zasebnu bolest, potrebno je specifično liječenje. Javlja li se bol bez poznata uzroka, često se ponavlja ili dugo traje, valja potražiti pomoć liječnika, pored ostalog i zbog toga što dugotrajno i/ili nekontrolirano uzimanje analgetika može ozbiljno narušiti zdravlje. Da biste brže i lakše odgonetnuli vrstu vlastite glavobolje, može vam pomoći vođenje dnevnika glavobolje, odnosno zapisivanje datuma i sata kad se bol javlja, kratko opisivanje bola, bilježenje u kojem dijelu glave se javlja te popratnih pojava bolova. U slučajevima ponovljene glavobolje najčešća je dijagnoza - migrena.

Sijevanje i probadanje

[caption id="attachment_1156" align="alignleft" width="300"] Glavobolja: koje vrste je vaša?[/caption]Migrena se javlja u obliku pulsirajućeg, probadajućeg bola, u pravilu u jednoj polovici glave, i obično je popraćena mučninom, povraćanjem, nepodnošenjem svjetla i buke. Bol se najprije javlja u potiljku, a zatim se širi prema gore, prema sljepoočnicama i licu. Tjelesna aktivnost i napor pojačavaju tegobe. Od napadaja migrene pati oko 14 posto žena između 35. i 45. godine, a u pravilu su žene čak tri puta češće žrtve migrene u usporedbi s muškarcima. Napadaji u žena traju dulje i intenzivniji su nego u muškaraca, a mogu trajati između 4 i 72 sata. Uzrok tegoba je funkcionalna smetnja mozga, koji na vanjske i unutarnje podražaje reagira povećanom osjetljivošću. To pretjerano podražavanje izaziva upale na krvnim žilama mozga i tvrde moždane kore, što je i glavni uzrok bola. U nekih osoba bolest je nasljedna. Iako potpuno izlječenje nije moguće, terapijom se mogu ublažiti simptomi, a mogu se i spriječiti. Međutim, ne postoji čarobna formula koja djeluje kod svih jednako, terapija se mora individualno osmisliti u suradnji s neurologom ili liječnikom za bol. Napadajima migrene prethode okidači, tzv. “trigger” faktori, koji su u svakoga različiti, a među najčešćima su: hormonska neravnoteža, narušeni ritam spavanja i budnosti, klimatske promjene, stres i umor. No okidači mogu biti i namirnice te alkohol, posebno crno vino, sir, čokolada i orasi. Prevencija je od velike pomoći. Vrlo je korisno bavljenje sportom, potom vježbe opuštanja. Blagi preventivni učinak imaju i »magnezij« te biljni preparati s repuhom, tj. lopuhom (lat. Petasites hybridus) ili vratićem (lat. Tanacetum parthenium). Osim navedenog valja spomenuti i sve češću primjenu botulinskog toksina, koji je posljednjih godina popularnost stekao zahvaljujući primjeni u estetskoj medicini, gdje se koristi za zaglađivanje bora. Taj “otrov za živce” koristi se i za liječenje migrene jer sprečava oslobađanje tvari koje izazivaju bol i upale u leđnoj moždini i mozgu. Djelovanje jedne injekcije traje nešto više od tri mjeseca.

Tenzijska glavobolja

Tupa bol koja glavu steže poput željezne kacige poznata je većini odraslih. Potiču je fizički i psihički stres, buka, nedostatak kisika ili promjene klimatskih prilika, ali i poremećaj vida. Slike iz desnog i lijevog oka koje nastaju u mozgu moraju se potpuno poklapati, a ako se to ne događa, razliku nastoje ispraviti očni mišići, koji su zbog toga stalno stegnuti i napeti. Većina ljudi opisuje bol srednje jačine u području sljepoočnica, stražnjeg dijela glave ili čak cijele glave. Uz to se ponekad javlja osjećaj oduzetosti i otežane koncentracije. Protiv tenzijskih glavobolja pomaže paracetamol ili acetilsacilina kiselina, ali blagotvorno djelovanje može imati i visoko koncentrirano ulje paprene metvice: na čelo i sljepoočnice nanesite par kapi ulja i lagano masirajte kružnim pokretima. Akupresura ili »akupunktura« primjenjuju se kao djelotvorna zamjena za lijekove. U slučaju kroničnih glavobolja treba izbjegavati nekontrolirano uzimanje analgetika jer u određenim slučajevima mogu biti kontraproduktivni, odnosno pogoršati stanje. Stoga je najbolje o izboru lijeka i njegovu doziranju potražiti savjet liječnika.

“Cluster” glavobolja

Riječ je o rijetkom, ali intenzivnom obliku glavobolje - i jedinom koji se češće javlja u muškaraca nego u žena. Glavna karakteristika je razvijanje bola u vremenskim intervalima. U aktivnim razdobljima tegobe se javljaju u nekoliko napadaja koji traju između 15 minuta i 3 sata. Zatim slijedi razdoblje bez bola. Otuda dolazi i naziv od engleske riječi cluster, što znači nakupine. Probadajući bolovi većinom zahvaćaju jednu stranu glave, iza ili oko oka, i stvaraju neugodni osjećaj kao da će ga istisnuti. Suzne oči, curenje ili začepljeni nos, crvenilo na koži i znojenje u licu simptomi su koji prate napadaje. Za liječenje tog oblika glavobolje propisuju se posebni lijekovi, primjerice triptani, kao i za migrenu. Kod akutnih napadaja vrlo učinkovita prva pomoć je duboko udisanje čistog zraka. Za razliku od migrene i tenzijske glavobolje, napadaje glavobolje u ovom slučaju ne izaziva psihička napetost, stoga vježbe opuštanja ne pomažu. I akupunktura, masaže i alternativne metode liječenje imaju vrlo ograničeno djelovanje. Bol obično potiče jako svjetlo, zbog čega se iz preventivnih razloga preporučuje nošenje tamnih naočala.

I još ...

Često se glavobolja javlja kao posljedica problema vratne kralješnice. U tom slučaju može se lokalnom anestezijom i posebnim vježbama olakšati bol. S druge strane, pogrešno je osjetljivost na vrijeme proglašavati hipohondrijom. Toplina predstavlja problem, prije svega ljudima s niskim krvnim tlakom, jer se pod njenim utjecajem krvne žile šire i dolazi do promjene u cirkulaciji, što može izazvati vrtoglavice i glavobolju. Jednako tako, nagle promjene vrijednosti krvnog tlaka, iza kojih se većinom skriva previsoki tlak, mogu izazvati glavobolje. Složenije bolesti su infekcije mozga (encefalitis), moždane ovojnice (meningitis) ili oboje (meningoencefalitis), koje obično sa sobom nose znatne glavobolje. Još opasniji uzroci glavobolja jesu »moždani udar«, krvarenja u mozgu i tumori u glavi. Prepoznaju se po iznimnim bolovima koji se javljaju pulsirajuće i popraćeni su osjećajem općeg propadanja. Odmah treba pozvati hitnu pomoć jer čim se prije pruži pomoć, šanse za oporavak bolesnika su veće.

Popratni bolovi

Najbezopasniji oblik glavobolje je popratna glavobolja. Javlja se uz prehladu, upalu sinusa, bolesti zuba ili srednjeg uha, ali i nakon neprospavane noći. Pravodobnim uzimanjem analgetika bolove je moguće brzo i lako ublažiti, ali samo uz pravilno doziranje. Mnogi ljudi griješe uzimajući samo pola tablete analgetika - ta količina nije dovoljna i djelovanje lijeka izostaje. Iskustvo je pokazalo da je bolje uzeti jednu “normalnu” dozu koja će učinkovito i brzo ublažiti bol, umjesto nekoliko manjih doza koje će bol samo djelomično ili uopće neće ublažiti. Osim toga, valja podsjetiti na to da su analgetici učinkovitiji ako se uzmu na vrijeme, dok još ne boli jako. [color-box]Od 220 poznatih vrsta glavobolja trideset njih može se liječiti lijekovima iz ljekarne za koje nije potreban recept, iako nije uvijek nužno posegnuti za tabletom. U nekim slučajevima dovoljno je kretanje na svježem zraku, izbjegavanje alkohola, kofeina i nikotina, pomaže i opuštanje u toploj kadi, joga ili jednostavno odmaranje u krevetu.[/color-box]

Epilepsija je praćena velikim predrasudama i stigmom. Ograničenja tjelesnih i sportskih aktivnosti te mišljenja i stavovi okoline prema bolesniku dovodili su do smanjenja kvalitete života oboljelih. Liječnici danas bolesnicima s epilepsijom preporučuju bavljenje sportom. Novija istraživanja podržavaju povoljan utjecaj tjelesne aktivnosti i sporta na klinički tijek epilepsije i napadaje. Osim toga, bavljenje sportom jača osjećaj samopouzdanja i umanjuje društvenu izoliranost. Važno je da liječnik-epileptolog individualno preporuči mjere opreza tijekom sportskih aktivnosti, ovisno o vrsti epileptičkih napadaja ("veliki" s gubitkom svijesti ili "mali" bez gubitka svijesti) i postignutoj kontroli napadaja (potpuna ili povoljna). Općenite preporuke za sigurno bavljenje sportom su: poštivanje sigurnosnih mjera za određeni sport, izbjegavanje većih opterećenja prilikom visokih temperatura zraka, dovoljan unos tekućine i kalorija (sprečavanje hipoglikemije), redovito uzimanje antiepileptičkih lijekova i pojačan oprez u slučaju promjene terapije.

Problemi i smetnje probave toliko su učestali da ih smatramo uobičajenim „popratnim“ pojavama i podnosimo neugodne simptome kao što su nadutost, osjećaj težine u želucu i žgaravica. Statistike govore da dvije od tri žene u dobi između 30 i 50 godina imaju probavne smetnje, neurednu stolicu, nadutost, bolove i osjećaj težine u trbuhu. Osim o učestalosti smetnji taj podatak govori i nešto drugo: da su problemima probave najviše izložene žene u najaktivnijem razdoblju života, kada se od njih najviše očekuje, i na radnom mjestu i kod kuće. To potkrepljuje mišljenje stručnjaka koji često podsjećaju na to da na probavu, osim načina prehrane, utječe i cijeli niz čimbenika. Poznato je naime da je »probava« odraz cjelokupna stanja organizma - psihičkog i fizičkog. Stres i nedostatak kretanja, neuravnotežena prehrana i loše navike (obrok pojeden na brzinu ili u hodu), nedovoljno kretanje, stres ili promjene načina života i uobičajenih navika (primjerice na putovanjima) te druga obilježja modernog, užurbanog načina života od presudne su važnosti za kvalitetu probave. Čak 73 posto stanovnika razvijenih zemalja Europe žali se na tjelesne tegobe kao što su nadutost, grčevi i neuredna stolica, njih 67 posto žali se na razdražljivost, umor, oslabljenu sposobnost koncentracije, tegobe koje se također mogu pripisati otežanoj i usporenoj probavi. Iako nije riječ o bolesti, te neugodne smetnje treba čim prije prevladati jer postupno mogu uzrokovati teže poremećaje i bolesti. Uredna probava traži uistinu malo - dovoljno je promijeniti neke od svakodnevnih navika, a u jelovnik uvrstiti namirnice koje olakšavaju (a ne usporavaju) rad probavnog sustava.

Što znače tegobe

[caption id="attachment_1179" align="alignleft" width="300"] Tajna zdrave probave - Jedite voće,
i to posebno vrste bogate sorbitolom.[/caption]Loša probava ili dispepsija može se očitovati blažim ili jače izraženim i vrlo neugodnim simptomima do te mjere da otežava uobičajene dnevne aktivnosti. Najčešće se javlja osjećaj žarenja u želucu, ali i podrigivanje s kiselim sadržajem, žgaravica, grčevi, osjećaj težine i bola u želucu, kao i osjećaj punog želuca. Uzroci tih simptoma i poremećaja probave brojni su, a iako je najčešće riječ o bezopasnim smetnjama, potrebno je pronaći i ukloniti uzrok jer kroz određeno vrijeme te smetnje mogu postati kronične i uzrokovati teže tegobe ili bolesti. Među simptomima loše probave je i žarenje u želucu koje osim na „bezopasnu“ tegobu može ukazivati i na kolitis, hijatalnu herniju, gastritis, čir želuca, refluks, ali i tumor rektuma i/ili želuca. Ako se žarenje javlja povremeno, vjerojatno je riječ o lošoj probavi, a nestat će ako se uzmu sredstva za ublažavanje lučenja želučane kiseline. No javlja li se često i potraje li dulje vrijeme, potrebno je potražiti mišljenje liječnika.

Navike koje pomažu

Ponekad je dovoljno u svakodnevni život unijeti male promjene i većina smetnji nestat će ili će se ublažiti. Krećite se najmanje 30 minuta dnevno. Trčanje, vožnja bicikla, vježbanje, plivanje ili jednostavno hodanje dovoljni su da pokrenu “lijenu probavu”. Osim toga tjelesna aktivnost odlična je pomoć u prevladavanju stresa i napetosti, neprijatelja pravilne probave. Pijte dovoljno. Što više vlakana konzumirate, to vam je više vode potrebno. Juhe, čajevi, voda, voćni sokovi … izbor je uistinu velik. Važno je da dnevno u organizam unesete najmanje 1,5 litru tekućine. To je minimum potreban za urednu probavu. Rasporedite obroke. Ako svoj probavni sustav izložite stresu naizmjeničnim gladovanjem i prejedanjem, nemojte očekivati da vam uzvrati pravilnim radom. Sve što možete dobiti takvim ponašanjem jesu nadutost, grčevi, neuredna stolica, ali i porast tjelesne težine. Dobro žvačite. Ako hrana u želudac dospije nepotpuno prožvakana, želudac će morati raditi više kako bi je preradio, a neće je preraditi u potpunosti. Osim toga iz loše prerađene hrane crijevo ne može asimilirati sve nutrijente koje namirnica sadrži. Jedite voće. I to posebno vrste bogate sorbitolom (kruške, jabuke, marelice, breskve, šljive, datulje, jagode, trešnje). Taj šećer koji crijevo ne asimilira u potpunosti ima laksativno djelovanje. Upravo zbog takva njegova djelovanja ne pretjerujte sa sorbitolom kako ne biste dobili učinak suprotan od željenog. Izbjegavajte žvakaće gume i gazirana pića. Potiču gutanje suvišnog zraka i nadutost. Jedite mliječne proizvode. Istraživanja su pokazala da fermentirani mliječni proizvodi pozitivno djeluju na probavu i rad crijeva zahvaljujući uglavnom probioticima koje sadrže.

Klamidijska infekcija najučestalija je bakterijska spolno prenosiva bolest u svijetu i u Europi, ali i u Hrvatskoj. Štoviše, infekcija bakterijom Chlamydia trachomatis ujedno je najčešći uzrok neplodnosti u žena, a kako većina zaraženih žena i muškaraca nema simptome, raširenost je svakim danom sve veća. Upravo stoga svjetski stručnjaci preporučuju da biste nakon svakoga nezaštićenoga spolnog odnosa s novim partnerom koji nije testiran na spolne bolesti trebali, ako vam je stalo do vlastita zdravlja, napraviti test na klamidiju. Prođu li pak mjeseci i mjeseci od inficiranja, testiranje vas ne može zaštititi od posljedica klamidijske upale. Provjerite koliko ste i sami upoznati s klamidijom, načinima prijenosa i zaštite, saznajte odgovore na pitanja na koja se možda nikom niste usudili postaviti pitanje, a na ono što ste već i sami znali dodatno se podsjetite. Ne zaboravite, prevencija je uvijek najbolje liječenje.

Kako se prenosi klamidija

Izlučevine našeg tijela predstavljaju rezervoar klamidije - sperma, cervikalna sluz, tekućina koja se izlučuje prije ejakulacije (iz bulbouretralnih žlijezdi), mokraća. To ukratko i objašnjava put zaraze klamidijom, a to je svaki nezaštićeni genitalni, oralni ili analni odnos. Pritom čak i nije potrebno da dođe do penetracije jer klamidiji je dovoljno da se nađe na vlažnu tlu vanjskih dijelova spolovila ili u unutrašnjosti usta, odakle će se početi širiti kamo joj odgovara.

Može li se klamidija prenijeti indirektnim putem

Teško, ona je relativno neotporna i ne može dugo opstati na suhoj površini.

Kome klamidija predstavlja najveću prijetnju

Klamidijska infekcija učestalija je u žena nego u muškaraca, a najučestalija je u mlađih spolno aktivnih žena i djevojaka do 25 godina. Pretpostavlja se da je jedna od deset ženskih osoba u toj dobnoj skupini zaražena klamidijom, dok je ta stopa upola manja kod starijih dobnih skupina. Učestalost se dodatno dovodi u vezu s čestim promjenama spolnih partnera, višestrukim drugim infekcijama spolnih organa te nezaštićenim spolnim odnosom. Međutim, visoka stopa inficiranosti u žena do 25 godina tim je više zabrinjavajuća uzme li se u obzir činjenica da su to buduće majke, dok neliječena klamidijska infekcija može negativno utjecati na plodnost. [color-box]Novija istraživanja pokazala su da bi klamidijska infekcija mogla biti odgovorna i za mušku neplodnost. Studija u koju su bili uključeni muškarci s problemima neplodnosti otkrila je da je kvaliteta sperme muškaraca inficiranih klamidijom slabija, a primijećena su i oštećenja spermatozoida, i to tri puta više nego u neinficiranih muškaraca.[/color-box]

Kako prepoznati partnera ili partnericu s klamidijom

Nažalost, nikako. Klamidija je nerijetko podmuklo tiha i neprimjetna. Muškarci su u većini slučajeva nesvjesni kliconoše, no to je također i oko 70% djevojaka i žena zaraženih klamidijom i nesvjesnih njezina postojanja jer klamidijska infekcija kod njih ne izaziva nikakve simptome. Manji broj muškaraca s izraženim simptomima najčešće ima: • vodeni ili sluzavi zeleno-žućkasti iscjedak • osjećaj žarenja i svrbeža kod otvora mokraćovoda • učestalo ili otežano mokrenje • naticanje testisa Kod trećine žena i djevojaka nakon 1-3 tjedna nakon zaraze javit će se: • bolovi kod spolnog odnosa • žarenje ili peckanje prilikom mokrenja i potreba za češćim mokrenjem • promijenjen ili pojačan iscjedak, ponekad gnojav • moguće blag svrbež i peckanje spolovila • ponekad prigušeni bolovi u donjem dijelu trbuha • rjeđe slabo nemenstruacijsko krvarenje, posebno nakon odnosa

Koje zdravstvene probleme izaziva klamidijska infekcija

Za razliku od muškaraca u kojih neliječena klamidijska infekcija izaziva manje problema, ostavlja manje trajnih posljedica i često spontano prolazi, klamidijska infekcija u žena može se dovesti u vezu s mnoštvom različitih problema čije posljedice mogu biti dugotrajne i ozbiljne. Cervicitis Klamidija je vodeći uzročnik gnojne upale vrata maternice. Upalna bolest zdjelice Procjenjuje se da je Chlamydia trachomatis najodgovornija i za pojavu upalne bolesti zdjelice. Do toga dolazi kad se klamidija, nerijetko udružena s drugim bakterijama, proširi iz rodnice i vrata maternice na epitel tijela maternice, jajovode, jajnike i potrbušnicu male zdjelice. Upala je najčešće akutna, a prvi simptom jest bol koji se javlja u donjem dijelu trbuha, a kojem se pridružuje povišena tjelesna temperatura i promjena iscjetka. Međutim, kod nekih žena ti simptomi mogu izostati ili mogu biti slaba intenziteta, a subjektivno se problemi počnu osjećati tek kad se stvore priraslice i/ili apsces jajnika i jajovoda. Neplodnost i izvanmaternična trudnoća Ako se upalna bolest zdjelice ne liječi odgovarajućom antibiotskom terapijom, posljedice mogu biti dugoročne i utjecati na plodnost i trudnoću. Ožiljci i priraslice otežavaju plodnost i povećavaju mogućnost za izvanmaterničnu trudnoću i spontani pobačaj. Utjecaj na trudnoću Prijenos klamidije moguć je i s majke na dijete tijekom poroda. Kod takve djece moguća je klamidijska upala pluća i, češće, klamidijski konjuktivitis. Prema nekim pokazateljima, klamidijska infekcija može se dovesti u vezu i s preranim porođajem.

Kako se dijagnosticira klamidija

Klamidijska se infekcija potvrđuje laboratorijskim ispitivanjima, a moguće ju je detektirati iz mokraće (kod oba spola), iz obriska vrata maternice (kod žena) ili obriska uretre (kod muškarca). Testiranje na klamidijsku infekciju preporučuje se svim spolno aktivnim ženama mlađim od 25 godina, bez obzira na to imaju li ili nemaju simptome, i to najmanje jednom godišnje. Testiranje se također preporučuje i ženama starijima od 25 godina s procijenjenim rizikom za klamidijsku infekciju (nezaštićeni spolni odnos s novim partnerom), trudnicama u ranoj trudnoći te muškarcima (posebno mlađim) sa sumnjom na klamidijsku infekciju.

Kako se liječi klamidijska infekcija

Uz odgovarajući antibiotik liječenje klamidijske infekcije je jednostavno i učinkovito, a terapiji trebaju biti podvrgnuta oba partnera. U protivnom, neliječen partner ponovno će vas zaraziti.

Kako se zaštititi od klamidije

[caption id="attachment_1189" align="alignleft" width="300"] Klamidijska infekcija najučestalija je
bakterijska spolno prenosiva bolest[/caption]Najbolje liječenje klamidijske infekcije jest dobra prevencija i spolno odgovorno ponašanje. Spolni odnos uz korištenje kondoma sigurno štiti od infekcije bakterijom Chlamydia trachomatis jer se ona uglavnom nalazi u tjelesnim izlučevinama. Sve što dolazi u kontakt sa spolovilom povećava rizik od prijenosa infekcije, stoga nemojte posuđivati intimno rublje, kupaće kostime, ručnike, spužve i sl. (dokazano je da klamidija može preživjeti do 45 minuta na vlažnoj podlozi!).

Imate li naviku, dok perete zube, u ogledalu pogledati jezik? To je vrlo jednostavan i koristan način da na vrijeme otkrijete neke promjene i ponešto doznate o svom zdravlju. Jezik zdrave osobe je ružičaste boje, gladak je, sjajan i presvučen tankim bjelkastim slojem, mekan je i na dodir baršunast. Sluznica jezika građena je od stanica koje se jako brzo obnavljaju, točnije za vrijeme žvakanja, a dok jedemo, jezik ima ulogu svojevrsnog ribeža. Osobe u čijoj je prehrani najviše kuhanih jela koja nisu abrazivna i ne sadrže previše vlakana imaju jezik svjetlije boje u usporedbi s onima koji jedu više povrća, žitarica, voća i mesa. Ružičasta boja različitih nijansi, koje uvelike ovise o načinu prehrane, boja je jezika zdravih ljudi. Povišena tjelesna temperatura, gljivične bolesti, smetnje disanja, pa i nedostatak vitamina B12 ili željeza te druge tegobe i promjene očituju se promjenom boje i izgleda jezika.

Normalan jezik

Ružičaste je boje s mnoštvom malih bradavica (osjetilnih pupoljaka). Pri rođenju jezik je gladak, odrastanjem se na njemu mogu stvoriti brazde i nabori. U nekih su ljudi bradavice jako izražene, no to nije razlog za zabrinutost.

Tamna boja

[caption id="attachment_1201" align="alignleft" width="300"] Što jezik govori o zdravlju?[/caption]Bradavice jezika su izdužene i tamne su boje, jezik na dodir nije bolan, ali je ljepljiv. Tamna boja najčešće je posljedica prekomjerne uporabe sredstava antiseptičkog djelovanja, liječenja antibioticima ili pušenja, pogrešno je povezivati je s gljivičnom infekcijom. Protiv tih promjena dovoljno je četkicom ili specijalnom “gumicom” energično protrljati jezik i potaknuti ljuštenje tamnog sloja. U nekim slučajevima propisuje se ispiranje specijalnim sredstvom na bazi retionida.

Bijeli sloj

Ljepljiv i prekriven debelim bijelim slojem, jezik kao da je otežao i teško pokretljiv. To je znak otežana i usporena obnavljanja stanica sluznice jezika. Najčešće se te promjene javljaju pri povišenoj tjelesnoj temperaturi ili jakoj prehladi. No te promjene mogu upućivati i na želučane i crijevne smetnje. Stanje trenutačno olakšava četkanje jezika četkicom za zube.

Poput jagode

Jezik je najprije pokriven bijelim slojem, a samo je vrh crven, u obliku slova V. Nakon nekoliko dana cijeli jezik je posut crvenim pjegicama. To može biti oblik šarlaha, dječje bolesti kojoj je uzročnik streptokok. Antibiotska terapija u slučaju šarlaha je neizbježna.

Suh

Nema sjaja i ako jezikom dodirnete plastičnu dršku četkice za zube, osjećate kako se lijepi. Suhoća jezika prilično je čest problem, a vrlo često i razlog posjeta liječniku, no najčešće je posljedica uzimanja neke vrste lijekova (psihotropnih, antidepresiva, diuretika i sl.). Taj problem vrlo često imaju osobe koje spavaju otvorenih usta te osobe koje dišu na usta. U nekim slučajevima suh jezik prvi je znak opće dehidracije organizma ili poremećena lučenja žlijezda slinovnica, što može biti posljedica oslabljena imuniteta.

Posut mrljama

Bijele mrlje rasute su po jeziku, nestaju ako površinu jezika stružemo ili četkamo. Te mrlje, iako nestaju, ne valja podcjenjivati jer mogu biti znak upale koju uzrokuju gljivice iz roda Candida, najčešće se javlja nakon liječenja antibioticima. Liječi se jednostavno antimikoticima.

Bijeli mjehurići

Jezik posut mjehurićima iz kojih izlazi prozirna tekućina može biti simptom infekcije virusom herpesa. Najčešće se opaža u djece, vrlo je bolno i popraćeno »povišenom tjelesnom temperaturom«. Nakon liječenja mogući su recidivi, najčešće u obliku “groznice” na usnama ili na nepcu.

Bolne ulceracije

Afte se mogu javiti na više mjesta na jeziku, svijetle su boje, okrugle, pravilna oblika, ograničene crvenim rubom i bolne. Pomoći će vodice za ispiranje usne šupljine, no ako za tjedan dana ne dođe do poboljšanja, potrebno je obratiti se liječniku, tim više što se, osim kao zasebna bolest, afte mogu javiti i kao simptom neke druge bolesti.

Održavanje higijene

Nakon temeljita pranja zubi korisno je ostrugati jezik, odstraniti suvišne naslage i potaknuti obnavljanje stanica sluznice jezika. To pravilo održavanja higijene posebno je korisno za jezik na kojem su prirodno prisutni veći nabori u kojima se lako nakupljaju mikroorganizmi. Svaka promjena boje, izgleda ili pojava bola razlog su za posjet liječniku. Liječnik obiteljske medicine jednostavnim će pregledom dijagnosticirati gljivičnu infekciju ili afte. No ako se propisanim liječenjem ne postignu željeni rezultati za jedan ili dva tjedna, potrebno je obratiti se stomatologu ili dermatologu, a u nekim je slučajevima potrebna pomoć otorinolaringologa.

Strahovi su sastavni dio života, korisni su jer nas upozoravaju na opasnosti, utječu na naše ponašanje i pomažu nam da se obranimo. Time uvelike pridonose našoj moći kontrole vlastita života. No strahovi mogu postati izvor teškoća i problema, a to se događa ako su izvan normalnih, funkcionalnih okvira. Strahovi tada mogu prerasti u ozbiljnu bolest. Uobičajeno je vidjeti malo dijete kako plače u samoposluživanju jer je iz vidokruga izgubilo mamu ili tatu. Jednako tako normalno je, posebno u mladih ljudi, osjećati pojačano lupanje srca prije svog prvog javnog nastupa. Vozač automobila će u slučaju nagla kočenja osjetiti snažan utjecaj porasta razine adrenalina. Sve te reakcije znak su straha i potpuno su normalne reakcije, kao što je normalan i strah u navedenim situacijama, jer se radi o situacijama koje nas ugrožavaju, koje nam nisu poznate ili ih ne možemo kontrolirati. U pozadini tog osjećaja nalazi se biološki mehanizam koji nam osigurava i štiti život u nemilosrdnoj utrci svakodnevice.

Strah je prirodna reakcija

Osjećaj straha najčešće se javlja u trenucima kad iskoračimo izvan poznatih ponašanja ili putova. No kod nekih ljudi strahovi su prisutni i u potpuno normalnim, svakodnevnim situacijama, kao što su to redovi na blagajni ili u trgovini, u dizalu ili autobusu. Srce im ubrzano i snažno tuče i počinju se pojačano znojiti. Ti simptomi ponekad su popraćeni osjećajem slabosti, vrtoglavicom i nesvjesticom. Obuzima ih nevjerojatno jak osjećaj straha, neprimjeren situaciji u kojoj se nalaze, a taj osjećaj često traje još dugo nakon što je „opasnost“ nestala. Napadi straha s vremenom postaju sve učestaliji i nije ih više moguće kontrolirati. U tim slučajevima liječnici govore o poremećajima izazvanim strahovima. Poremećaji izazvani strahovima ubrajaju se među najčešće psihičke tegobe, od kojih prema statistikama u svijetu pati oko 400 milijuna ljudi. U zapadnoj Europi oni zahvaćaju od 14 do 16 posto populacije. Jedan veliki dio unutar te skupine ljudi pati od neke fobije, primjerice fobije od životinja, malog prostora ili prisutnosti drugih ljudi. To su tegobe koje se mogu ukloniti terapijom ponašanja.

Od lupanja srca do napadaja panike

[caption id="attachment_1208" align="alignleft" width="300"] Poznajete li strah i tjeskobu?[/caption]Među bolestima izazvanim strahom psiholozi i psihijatri razlikuju napadaje panike, fobije i opći poremećaj izazvan strahom. U slučaju napadaja panike napadi su iznenadni, kao da su došli “iz vedra neba”. To je u potpunoj suprotnosti od slike poremećaja izazvanog strahom, koji se očituje stalnom zabrinutošću za sve i svakoga oko nas. Fobije su poremećaji koje se zasad razmatra kao jednu cjelinu. Agorafobija primjerice predstavlja strah od otvorenih prostora ili pak uskih prostora prenatrpanih ljudima. Neki je ljudi osjećaju u prepunim tramvajima ili u velikim robnim kućama. Socijalna fobija je pak strah od kontakta i komunikacije s drugim ljudima, koji je naročito izražen ako će osoba koja pati od te fobije biti procjenjivana od drugih ljudi. Postoji niz specifičnih fobija kod kojih nastupa panika već pri samom pogledu na pauka, zubarsku bušilicu, prije ispita ili pri letu zrakoplovom. Koliko god različiti bili poremećaji izazvani strahom, oni imaju i mnogo sličnosti. Svi oni koji boluju od takvih poremećaja doista mnogo pate. Oni najčešće pokušavaju izbjeći za njih potencijalno nepodnošljive situacije, a time su im svakodnevne aktivnosti znatno ograničene. Na taj način strahovi umnogome određuju način njihova života.

Najčešće zablude

Sve je samo mašta. Za one koji se nalaze u okolini osobe koja pati od strahova često je teško razumjeti i prihvatiti da dotična osoba ne želi više izlaziti iz kuće te da ne posjećuje poznate i rodbinu, zbog čega mnogi društveni kontakti propadaju. Treba imati na umu da oni koji osjećaju strah izuzetno mnogo pate iako izgledaju (posebno tjelesno) potpuno zdravi. Samo žene se boje. Ne samo da je netočno, takvo je razmišljanje i glupo. Upravo suprotno, muškarci često pate od straha da ne zakažu u poslu ili da ga ne izgube, kao i od straha da neće biti prihvaćeni od okoline. Jedna opširna psihološka studija upravo je pokazala da se muškarci češće boje samoće negoli žene. Svatko se mora moći uhvatiti u koštac sa strahom. U mnogo situacija to je nemoguće, samopomoć nije dovoljna. Ako panika poprimi tolike razmjere da se osoba počne bojati samoga straha, znači da je uspostavljen začarani krug. Tada je neophodna pomoć terapeuta. Strah je uvijek negativan. Nije točno. U normalnoj mjeri strah predstavlja čovjekovu normalnu zaštitnu reakciju. Strah postoji zbog toga da u opasnim situacijama postanemo oprezni. Treba izbjegavati situacije koje izazivaju strah. Ako izbjegavate dizala, tramvaje ili gužvu, izuzetno mnogo ograničavate sami sebe i svoje aktivnosti. Izbjegavajući situacije u kojima osjećamo strah, možemo se dovesti do toga da nam se život svede na boravak unutar četiri zida. Terapijom stava pacijente se postavlja u situaciju gdje se svjesno suočavaju sa svojim strahom. Na taj način uče da se u određenim situacijama, kojih se boje, uistinu ništa opasno ne može dogoditi. Strah je znak slabosti. Upravo suprotno. Ljudi koji pate od strahova vrlo su često hrabri. To nadasve vrijedi za ljude s fobijama. Oni najčešće u situacijama u kojima ostale hvata panika reagiraju vrlo hrabro. Poremećaji izazvani strahom uvijek su psihičkog porijekla. Nije točno. Poremećaji izazvani strahom mogu biti različito uzrokovani, a najčešći okidač straha je stres. Neka bolesna stanja organizma, recimo poremećaj funkcije štitnjače, može dovesti do napadaja straha. Slične tegobe može uzrokovati i zlouporaba opojnih droga ili neka nasljedna opterećenja. Strahovi i fobije očituju se duševnim poremećajima. Apsolutno nije točno. Strahovi i fobije u pravilu su praćeni tjelesnim znakovima kao što su ubrzan rad srca, otežano disanje, pojačano znojenje, napadi vrtoglavice i hipertonija, a i razina masnoća u krvi može porasti.

Pijenjem barem jedne čaše mlijeka svaki dan možemo poboljšati funkcije mozga. Dokazano je da veći unos mlijeka i mliječnih proizvoda pomaže starijim osobama da postignu značajno bolje rezultate na testovima pamćenja i ostalim testovima funkcije mozga u odnosu na osobe koje konzumiraju malo mlijeka. Čak i oni koji su pili samo čašu mlijeka na dan imali su bolje rezultate. Učinci mlijeka na funkciju mozga održali su se čak i u prisutnosti čimbenika rizika koji utječu na zdravlje mozga, uključujući kardiovaskularne čimbenike te čimbenike načina života i prehrambenih navika. Ti rezultati ističu važnost uzimanja mlijeka i mliječnih proizvoda s ciljem usporavanja ili sprečavanja poremećaja funkcije mozga, primjerice poremećaja pamćenja povezanog sa starenjem. Neka vam mlijeko bude sastavni dio doručka za uspješan svaki dan, i dobro zdravlje.

Uvriježeno je mišljenje da kardiovaskularne bolesti pripadaju muškom spolu. No epidemiološki podaci pobijaju to shvaćanje, pogotovo u suvremenom svijetu koji povećava i mijenja obaveze što ih žene imaju na radnom mjestu, obitelji i zajednici. Prema podacima Svjetske kardiološke federacije svake godine više od 8,6 milijuna žena diljem svijeta umire od srčanog ili moždanog udara. To je više od ukupnog broja žena u svijetu koje umiru od svih vrsta karcinoma, tuberkuloze, AIDS-a ili malarije zajedno. Radi se, dakle, o velikom javnozdravstvenom problemu koji se utjecajem na promjenjive čimbenike rizika može prevladati, a srčani ili »moždani udar« spriječiti i osigurati duži život.

U čemu je razlika

Žene obolijevaju od kardiovaskularnih bolesti, osobito koronarne bolesti, oko deset godina kasnije nego muškarci. Prije 55. godine života žene imaju niži rizik od kardiovaskularnih bolesti od muškaraca, a razlog za to su hormoni estrogeni koji omogućuju određeni oblik zaštite protiv kardiovaskularnih bolesti prije menopauze. [caption id="attachment_1224" align="alignleft" width="300"] Prije 55. godine života žene imaju niži rizik od
kardiovaskularnih bolesti od muškaraca.[/caption]Nakon 55. godine rizik od kardiovaskularne bolesti raste i u žena i u muškaraca. To ne vrijedi za žene koje su ušle u menopauzu puno ranije ili su im operacijom uklonjeni jajnici jer one ulaze u povećani rizik znatno ranije. Žene imaju iste čimbenike rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti kao i muškarci, samo što neki čimbenici, primjerice šećerna bolest, utječu na žene izraženije nego na muškarce, a žene usto imaju i neke čimbenike svojstvene samo ženama, npr. menopauzu. Važno je znati da se žene teže oporavljaju od najtežih oblika kardiovaskularne bolesti, kao što je primjerice »srčani udar«, koji je u žena puno teži i nepredvidljiviji tijek.

Što se može mijenjati

Najznačajniji promjenjivi čimbenici rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti su: • pušenje • povišena razina kolesterola i triglicerida • arterijski tlak • šećerna bolest, kod koje je važno naglasiti da prije menopauze umanjuje zaštitni učinak estrogena na nastanak koronarne bolesti • pretjerana tjelesna težina (indeks tjelesne mase 25 - 29,5) i debljina (indeks tjelesne mase preko 30), osobito ako se radi o tzv. centripetalnoj debljini - debljini u predjelu struka; ovdje valja naglasiti i nepovoljan učinak čestih i naglih varijacija u tjelesnoj težini kao rezultat čestih i nepravilnih dijeta, što smanjuje razinu zaštitnog HDL kolesterola, a vrlo je tipično za žene • uzimanje hormonske kontracepcije udruženo s pušenjem izrazito povećava rizik od koronarne bolesti u žena starijih od 35 godina • manjak fizičke aktivnosti • nezdrave dijete, osobito one koje sadrže zasićene masne kiseline i podižu razinu LDL kolesterola i one koje sadrže visoku razinu natrija zbog rizika od povišenog tlaka • »stres i depresija«, osobito depresija koja je dva puta češća u žena • slabokrvnost, česta pojava u žena generativne dobi.

Dob, menopauza, naslijeđe

Dob, menopauza i naslijeđe su uz ostalo nepromjenjivi čimbenici rizika. Ono što je na prvi pogled jasno jest da je promjenjivih čimbenika rizika puno više nego nepromjenjivih. Stoga je važno shvatiti da žene obolijevaju od kardiovaskularnih bolesti i da je smrtnost od njih veća od smrtnosti od svih drugih teških bolesti u žena. Stoga je važno da žene same na vrijeme toga budu svjesne, da prestanu pušiti, da se redovito bave fizičkom aktivnošću, da se zdravo hrane i kontroliraju kalorijski unos kako se ne bi nepotrebno debljale, da vode računa o svome hormonskom zdravlju i o nadoknadi željeza ako ga pojačano gube menstruacijskim ciklusom i da svakako liječe povišeni tlak ako se pojavi. [color-box]Menopauza je osobito osjetljivo razdoblje za svaku ženu. Tada se broj čimbenika rizika naglo povećava te je osobito u to doba ženina života važno primijetiti svaku promjenu i nove simptome povezane sa srcem i, ako se pojave, potražiti pomoć liječnika obiteljske medicine ili kardiologa.[/color-box]

Nutritivni sastojci u matičnoj mliječi nalaze se u takvu omjeru i količini da predstavljaju dragocjen biostimulator organizma. Izuzetna hranjivost, bogatstvo raznim vitaminima, bjelančevinama i aminokiselinama, to su svojstva zbog kojih matična mliječ zaslužuje naziv idealnog prirodnog dodatka prehrani. Matičnu mliječ proizvode pčele radilice izdvajajući iz svojih žlijezda slinovnica punovrijedne sastojke namijenjene prehrani matice. Taj izvrsni koncentrat hranjivih tvari omogućava matici da živi duže od pet godina, dok je životni vijek radilica svega 2 - 4 mjeseca. Zahvaljujući takvoj koncentriranoj hrani, u vrijeme polaganja jajašaca matica je u stanju položiti (i to samo za 24 sata) između dvije i tri tisuće jajašaca čija je težina jednaka tjelesnoj težini same matice.

Riznica nutrijenata

Matična mliječ sadrži vitamine B skupine, s posebno visokom koncentracijom vitamina B5 (pantotenske kiseline) i vitamina B6. To je jedini prirodni izvor acetilkolina u čistom obliku, sastojka odgovorna za prijenos živčanih poruka, razvoj mozga i pamćenja. U njoj se nalaze različiti minerali, vitamini A, C, D i E, enzimi, 18 vrsta aminokiselina, kao i mnoge tvari koje sprečavaju razvoj i razmnožavanje bakterija i virusa. Značajna aminokiselina koja se nalazi u matičnoj mliječi jest želatina, koja ulazi u sastav prirodnog kolagena u organizmu. Svi sastojci se u mliječi nalaze u takvu omjeru i količini da predstavljaju dragocjen biostimulator organizma. Matična mliječ izrazito jača imunitet, vrlo povoljno djeluje na bronhijalnu astmu, bolesti jetre, pospješuje zarastanje prijeloma kosti i na kožne bolesti.

Tisućljetno iskustvo

Matična mliječ nije ni lijek ni ljekovito sredstvo, ne zamjenjuje terapiju određenih bolesti. Koristi se za prevenciju i zaštitu ukupna zdravlja. U pisanim spomenicima nastalim prije 3000 - 5000 godina spominje se veliki značaj matične mliječi i njene biološke i nutritivne vrijednosti. Tisućljetno iskustvo u upotrebi mliječi tu je supstanciju postavilo na granicu između hrane i lijeka. To su naime tvrdili i liječnici stare Grčke.

Ljekovita svojstva

Brojnim laboratorijskim i kliničkim ispitivanjima dokazano je i potvrđeno da matična mliječ vrlo ljekovito djeluje na organizam čovjeka. Istraživanja pokazuju da matična mliječ uspješno djeluje u slučaju: • bolesti krvožilnog sustava • bolesti želučano-crijevnog trakta • bronhitisa, tuberkuloze i bruceloze • upale zglobova Kliničkim je ispitivanjima dokazano da regulira krvni tlak. Uspješno se primjenjuje i u liječenju pretilosti jer normalizira razmjenu tvari i potiče mokrenje. Povećava otpornost organizma na infekcije, stimulira stvaranje krvnih zrnaca, regulira funkciju žlijezda s unutarnjim lučenjem. Pomaže kod ateroskleroze i upale krvnih žila srca. [caption id="attachment_1232" align="alignleft" width="300"] Matična mliječ: idealan prirodni dodatak prehrani[/caption]Dokazano je i to da matična mliječ poboljšava raspoloženje, podiže tjelesnu energiju, pomaže prevladati malaksalost i poboljšava apetit. Povećava imunobiološku reaktivnost organizma i potiče zaštitnu funkciju fagocita. Budući da aktivne komponente matične mliječi spadaju u kategoriju hormona, pripisuju joj se ljekovita svojstva i u liječenju neuropsihoza jer ima biološki utjecaj na funkciju nadbubrežne žlijezde. Matična mliječ potiče pravilan rast novorođenčadi, pomaže ženama u trudnoći i menopauzi.

Kada i što koristiti

Budući da je tehnologija dobivanja matične mliječi vrlo složena, njena je cijena na tržištu prilično visoka. Otuda je na tržištu učestala pojava krivotvorene matične mliječi unatoč strogim kontrolama kvalitete i čistoće matične mliječi. Stoga stručnjaci za prehranu upozoravaju na to da prilikom kupnje pčelinjih proizvoda treba obratiti pažnju na certifikate i dokaze valjanosti proizvoda. Važno je kupovati kod provjerenih proizvođača koji su kvalitetu svojih proizvoda dokazali dugogodišnjom tradicijom. Ovaj prirodni dodatak prehrani mogu koristiti svi, neovisno o spolu i životnoj dobi, međutim potreban je oprez. S obzirom na to da matična mliječ nastaje iz mješavine cvjetnog peluda, meda i sekreta žlijezda slinovnica pčela, osobe koje pate od peludne alergije trebaju matičnu mliječ koristiti oprezno. Ako se uoče bilo kakve promjene koje upućuju na alergiju, preparat odmah treba prestati uzimati.

Broj raspoloživih lijekova neprestano raste. Dok jedni pozdravljaju veću mogućnost izbora, drugi sumnjaju u nove lijekove uvjereni u to da im je glavna svrha ušteda u državnim blagajnama. Istina je da se i države bogatije od naše suočavaju s problemom visokih troškova liječenja, no svrhom novih - generičkih lijekova teško da se može smatrati državna štednja.

Što diktira cijenu

Stvaranje novoga lijeka dugotrajan je i skup proces. Počevši od ulaganja u istraživanja i razvoj, preko opsežne kliničke studije o djelotvornosti i neškodljivosti lijeka, do njegove promocije na tržištu i edukacije, mnogo je razloga za visoke cijene originalnih lijekova, koji upravo zbog cijene često nisu dostupni velikom broju bolesnika. Osim toga, otkrića novih lijekova nisu tako česta. Tvrtka koja proizvede novi lijek i plasira ga na tržište određeno vrijeme ima ekskluzivno pravo njegove proizvodnje, odnosno ima patentnu zaštitu. Za to vrijeme proizvođač originalnog lijeka nastoji povratiti financijska sredstva uložena u razvoj lijeka. No po isteku tog licencnog razdoblja, što najčešće traje od osam do dvadeset godina, i drugi proizvođači lijekova mogu ga proizvoditi kao zamjenski - generički lijek, uz uvjet da se poštuju sve zakonske norme proizvođačke i kliničke prakse.

A generički lijekovi?

Ti su lijekovi identični originalnom lijeku u dozi, neškodljivosti, načinu primjene, kvaliteti, obliku i indikacijama. Djelotvorna (ljekovita) tvar je ista, a pomoćne tvari koje služe u oblikovanju lijeka (tableta, kapsula, sirupa...) mogu biti različite. Zbog toga će generički lijek možda imati nešto drugačiji izgled, boju ili okus, no u kvaliteti liječenja on se zbog toga ne razlikuje od originalnoga. Generički i originalni lijekovi imaju i različita pakiranja i nazive jer svaki proizvođač ima zaštićeno ime svog lijeka. Stoga, ako u ljekarni nema lijeka koji vam je propisao vaš liječnik, ljekarnik vam može ponuditi isti lijek drugog proizvođača. Time vam je ljekarnik ponudio generički lijek, odnosno generičku zamjenu originala.

Razlika ipak postoji

[caption id="attachment_1236" align="alignleft" width="300"] Originalan ili generički lijekovi - u čemu je
razlika?[/caption]Ti lijekovi nazivaju se još i paralelnim lijekovima, proizvodi ih više proizvođača, no svi ti lijekovi sadrže istu aktivnu tvar kao i originalni lijek. Što znači ista aktivna tvar? Najbolji primjer za to je acetilsalicilna kiselina, aktivna tvar koja se vrlo često koristi u liječenju i samoliječenju, a nalazimo je pod nazivom Aspirin ili Andol. Dobar primjer za to je i lijek protiv alergije, generički loratadin, koji se nalazi na tržištu pod različitim zaštićenim nazivima, ovisno o proizvođaču, kao Claritine, Belodin, Contral ... Dakle, nema mjesta sumnji. Iako je teško zapamtiti nove nazive, a starijim osobama i prihvatiti promjene, pacijenti se ne bi trebali time opterećivati, već se s povjerenjem obratiti ljekarniku. Pri izdavanju lijekova na recept poštuje se preparat koji je propisao liječnik, a ako ga nema, ljekarnik će ponuditi paralelni lijek i izdati vam ga uz vaš pristanak. Često se čuje pitanje je li generički lijek jednake kvalitete i hoće li djelovati jednako dobro kao originalni (ili neka druga generička paralela)? Kvalitetu lijeka koji je dobio odobrenje (registraciju), osim samog proizvođača, strogo nadziru i potvrđuju državne agencije zadužene za kontrolu lijekova te Ministarstvo zdravlja, a standardi kvalitete originalnog i generičkog lijeka su identični. No razlike ipak ima, a to su pomoćne tvari koje mogu utjecati na brzinu i stupanj resorpcije aktivne tvari iz određenog farmaceutskog oblika.

Tihomonijaza se i danas ubraja u tri najčešće spolno prenosive bolesti diljem svijeta, a najzastupljenija je parazitarna spolno prenosiva infekcija. Trihomonijaza podjednako utječe na plodnost i žena i muškaraca: u žena služi kao vektor za širenje drugih patogena u jajovode, a u muškaraca slabi pokretljivost i kvalitetu spermatozoida. Osim toga neliječena trihomonijaza u trudnica može izazvati prijevremeni porođaj ili rađanje djeteta s malom porođajnom težinom.

Što je trihomonijaza

Trihomonijaza je upalno stanje urogenitalnog trakta uzrokovano parazitom trihomonasom (Trichomonas vaginalis). Trihomonas je vrlo otporna mala praživotinjica (protozoa), sposobna preživjeti u raznim uvjetima i otporna na mnogo lijekova. Može se nalaziti u organima domaćina godinama ne pružajući pritom niti jedan dokaz svoje prisutnosti. Izaziva urogenitalnu upalu u oba spola, javlja se u svim životnim razdobljima, a najviše su joj podložne spolno aktivne osobe, češće žene nego muškarci.

Zašto je trihomonijaza spolno prenosiva bolest

Infekcija trihomonasom ubraja se u spolno prenosive bolesti jer se najčešće prenosi nezaštićenim spolnim odnosom. Muškarci se općenito smatraju češćim prijenosnicima, a žene češćim “spremištem” trihomonasa.

Može li se trihomonas prenijeti indirektnim putem

Moguće je, premda rijetko. Trihomonas je parazit čijih se nekoliko tipova može naći diljem svijeta. Kako uglavnom živi u probavnom i urinarnom traktu toplokrvnih bića, uključujući u to i čovjeka, nalazi se gdje god se toplokrvna bića nalaze, a to znači svagdje. Ima ga u rijekama, potocima, jezerima, a infekcija je trihomonasom nekad, kad nije bilo kanalizacije, bila vrlo učestala. Zaraza trihomonasom u neodržavanu bazenu, toplicama, blatnim kupkama ili masažnim kadama stoga nije isključena.

Kako izgleda i djeluje parazit trihomonas

Vidjeti ga se ne može prostim okom, ali lako je uočljiv pod mikroskopom. Trihomonas je jednostanična životinja kruškolika oblika koji po potrebi mijenja i prilagođuje. Pokreće se pomoću četiri biča, a kad se nađe na sluznici urogenitalnog trakta, spljošti se i proširi te posve priljubi uz nju. Tako taj parazit može čvrsto prekriti velike površine. Da ne bi otpao sa sluznice, usidri se u nju radeći pritom i dodatnu štetu otpuštanjem proteina koji nagrizaju sluznicu, a k tomu za preživljavanje uglavnom jede laktobacile i leukocite - to je tajna njegova tisućljetnog opstanka, ali i djelovanja na urogenitalnu sluznicu!

Koji su simptomi infekcije

Simptomi trihomonijaze javljaju se 4 - 20 dana od odnosa sa zaraženim partnerom. Pritom svi simptomi infekcije ne moraju biti izraženi, a trihomonas nerijetko duže vrijeme obitava u ljudskom tijelu ne izazivajući nikakve simptome u oba spola. [caption id="attachment_1250" align="alignleft" width="300"] Trihomonijaza - čest uzrok neplodnosti[/caption]Više od polovine žena ipak će imati blage ili jače izražene simptome: • pjenast, žućkast ili zelenkast ili bjelosivkast iscjedak vrlo neugodna mirisa • otečena, crvena i upaljena sluznica spolovila • peckanje i žarenje, najviše pri mokrenju • često nesnosan svrbež, izraženije poslije spolnog odnosa • bol u zdjelici, posebno tijekom spolnog odnosa • moguće manje krvarenje nakon spolnog odnosa U muškaraca su simptomi vrlo rijetki, a ako se pojave, primjećuje se: • bjelkasti iscjedak iz spolovila • otežano i bolno mokrenje • bolovi u donjem dijelu trbuha • upala prostate

Kako se infekcija dijagnosticira

Točna dijagnoza trihomonijaze može biti postavljena samo na temelju jednostavne mikroskopske pretrage obriska rodnice (u žena) ili uretre (u muškaraca). Kako infekcija u muškarca najčešće nema nikakvih simptoma, kad se posumnja, odnosno dokaže trihomonijaza u žene, treba u pretragu i tretman odmah uključiti i muškarca. [color-box]Osobe zaražene parazitom Trichomonasom vaginalis podložnije su zarazi od ostalih spolno prenosivih bolesti, primjerice »klamidije«.[/color-box]

Kako se liječi trihomonijaza

Trihomonijaza se sistemski liječi uzimanjem antibiotika, a kod žena se primjenjuje i lokalno liječenje. Trihomonijaza se povlači brzo nakon započinjanja terapije, no ponekad se može dogoditi da je potrebno ponavljanje terapije.

Treba li liječiti partnera

Svakako! Iznimno je važno da se istodobno liječi i partner te da se partneri tijekom liječenja u potpunosti suzdržavaju od spolnog odnosa!

Kako se zaštititi od infekcije trihomonasom

Najbolje liječenje svih spolnih bolesti i infekcija jest dobra prevencija. Spolni odnos uz korištenje kondoma sigurno štiti od infekcije parazitom Trihomonasom vaginalis jer se on kod muškarca uglavnom nalazi u spermi, mokraći i prepucijalnoj smegmi. Sve što dolazi u kontakt sa spolovilom povećava rizik od prijenosa infekcije, stoga nemojte posuđivati intimno rublje, kupaće kostime, ručnike, spužve i sl. Ako se kojim slučajem i sami liječite od trihomonijaze, nije naodmet da se primite krpe i sredstava za čišćenje pa dobro očistite kupaonicu i sanitarije te učestalo mijenjate posteljinu, sve dok se u potpunosti ne riješite tog upornog parazita.

Zrele ženine godine gotovo u pravilu prati deficit spolnih hormona, što će tek u rijetkih sretnica proći bez popratnih simptoma. Depresija, dobivanje na tjelesnoj težini ili širenje u struku, pad energije, nervoza, opuštena koža, gubitak spolne želje, napadaji vrućine i nesanica tek su neki od mogućih simptoma hormonskog starenja žene.

Žena koja godinu dana nema menstruaciju ušla je u menopauzu

TOČNO Menopauza je razdoblje u životu žene u kojem prestaje ovulacija i nestaje menstruacija zbog smanjenja, a potom potpuna prestanka funkcija jajnika. U trudnoći žena također nema menstruaciju, no taj prekid traje devet mjeseci ili nešto dulje u žena koje doje, a menstruacija tada izostaje zbog posve drugog uzroka - prirodnog mehanizma koji sprečava ovulaciju kako istovremeno ne bi došlo do više začeća.

Menopauza je prirodno stanje koje se u žena javlja oko 50. godine

TOČNO Najčešće počinje oko 45. - 55. godine. U tom razdoblju života uvelike je oslabljena funkcija jajnika tako da ne mogu „podržati“ mehanizam ovulacije i menstruacije. [caption id="attachment_1261" align="alignleft" width="300"] Navale vrućine klasičan su simptom menopauze[/caption]

Menopauza je popraćena navalama vrućine

TOČNO Navale vrućine klasičan su simptom menopauze, a uzrokuje ih proširivanje krvnih žila kože. Neugodne su, a posebno ako su popraćene pojačanim znojenjem.

Većina žena na vrhuncu je svoje reproduktivne faze oko 35. godine života

NETOČNO Zdrave žene najplodnije su u 20-im godinama. Već u sljedećem desetljeću života funkcije jajnika postupno slabe.

Mogućnost blizanačke trudnoće povećava se s približavanjem menopauze

TOČNO Približavanje menopauzi znači smanjenje proizvodnje progesterona i estrogena, što ujedno znači slabljenje hormonske ravnoteže; u nekim ciklusima izostaje stvaranje jajne stanice, a u nekim ciklusima stvaraju se dvije ili četiri jajne stanice. Stoga ako dođe do oplodnje više jajnih stanica, dolazi i do blizanačke trudnoće.

Progesteron i estrogen najvažniji su ženski spolni hormoni

TOČNO To su najvažniji ženski spolni hormoni koje proizvode jajnici. Oni određuju spolne osobine žene, reguliraju menstruaciju i ovulaciju. S menopauzom dolazi do značajno smanjene proizvodnje estrogena i progesterona.

S približavanjem menopauze dolazi do poremećaja menstruacijskog ciklusa, menstruacijska krvarenja traju kraće

TOČNO Neuredan ciklus i kraće vrijeme između dva menstruacijska krvarenja promjene su koje prethode menopauzi, a uzrok im je slabija kontrola hormona koji reguliraju funkcije jajnika.

U menopauzi može doći do smanjenja grudi i spolnih organa

TOČNO U tim organima izostaje prirodna stimulacija estrogenom koji se u menopauzi smanjeno proizvodi.

Menopauza ne utječe na spolne odnose

NETOČNO Nakon menopauze prirodna je vaginalna suhoća, a ona može biti uzrok bolnim spolnim odnosima (posebno ako nisu redoviti ili česti).

U menopauzi su moguće učestalije vaginalne infekcije

TOČNO Vaginalna suhoća povezana je sa slabijom prirodnom sekrecijom. Prirodni sekret vagine kiselog je sastava i upravo je zahvaljujući tome štiti od infekcija. Zbog promjene sastava vaginalnog sekreta moguće su učestalije vaginalne infekcije u žena u menopauzi.

Menopauza utječe i na raspoloženje

TOČNO Smanjenje proizvodnje progesteorona i estrogena u menopauzi može izazvati promjene raspoloženja: razdražljivost, tjeskobu i depresiju.

U menopauzi se povećava opasnost od prijeloma kostiju

TOČNO Manjak estrogena u menopauzi pridonosi znatnom slabljenju koštane mase, kosti postaju lomljivije. Dakle, žene u menopauzi izložene su većoj opasnosti od osteoporoze.

Tegobe povezane s menopauzom su neizbježne

NETOČNO Postoje nadomjesna hormonska liječenja na bazi estrogena i progesterona kojima se može nadoknaditi manjak prirodnih hormona koje tijelo proizvodi prije menopauze. Uz nadomjesna liječenja menstruacijski ciklus se nastavlja, a tegobe kao što su navale vrućine, vaginalna suhoća i dr., kao i opasnost od osteoporoze, smanjuje se.

Moguće je spriječiti slabljenje koštane mase u menopauzi

TOČNO Redovito bavljenje nekom tjelesnom aktivnošću, konzumiranje određenih količina kalcija i fluora u mladosti može održati čvrstoću i kvalitetu koštane mase cijelog života. Te mjere prevencije odgodit će i usporiti propadanje koštane mase i osteoporozu.

Nadomjesno hormonsko liječenje nema nuspojava

NETOČNO Osim neželjenih učinaka kojih je malo, a i nisu svi dobro poznati, neke studije govore da određeni hormonski pripravci povećavaju opasnost od raka dojke i kardiovaskularnih bolesti. Ipak, to ne vrijedi za sve pripravke, kao ni za sve žene. Ovisno o hormonskom statusu, predispoziciji za neke bolesti te o smetnjama, danas se uspješno provodi individualizirana nadomjesna hormonska terapija, uz kontrolu i na određeno vrijeme.

Muškarci nemaju razdoblje života koje bi se moglo poistovjetiti s menopauzom

TOČNO Zdrav muškarac može biti plodan čak i do 80. godine, pa i kasnije. Ipak, sposobnost oplodnje u muškaraca s godinama opada, smanjuje se brzina spermatozoida, što smanjuje i mogućnost oplodnje.

Iako spavanje stoljećima zaokuplja filozofe, pisce i znanstvenike, ozbiljnija istraživanja počela su tek pedesetih godina 20. stoljeća. U posljednjih deset godina objavljen je niz novih istraživanja o spavanju, ali i nesanici te izmjeni tradicionalnih navika spavanja izazvanih tehnološkim dostignućima te promjenama načina rada i života modernih ljudi.

Što je spavanje

Striktno govoreći, termin spavanje odnosi se samo na životinje s kompleksnim nervnim sustavom. Unatoč tome, kod beskralježnjaka je moguće identificirati stanja koja bismo općenito mogli opisati kao spavanje: ona uključuju cikluse odmora i aktivnosti, određeni položaj tijela, manjak odgovora na podražaje ... Primjerice, i insekti imaju stanje koje je vrlo slično spavanju. Čak i mikroorganizmi imaju dnevne cikluse aktivnosti i neaktivnosti koje pokreću unutrašnji satovi, odnosno cirkadijani ritmovi. Porijeklo sna moglo bi datirati četiri milijarde godina unazad, kada su prvi mikroorganizmi počeli prilagođavati svoje ponašanje izmjeni dana i noći.

Razlozi za odmor

Mnogo je teorija koje objašnjavaju zašto spavamo: od toga da je to način čuvanja energije do toga da je spavanje nužno za naš mozak jer regulira emocije, procesiranje informacija i jačanje memorije. Svaka od teorija ima svoje jake, ali i poneku slabu stranu. Primarna funkcija spavanja na razini cijelog organizma mogla bi biti regulacija autonomnih živčanih aktivnosti kao što su otkucaji srca. Naime, poremećaji spavanja često su povezani s disfunkcijom autonomnoga živčanog sustava, primjerice abnormalnim otkucajima srca. Na razini mozga spavanje može pomoći u konsolidaciji memorije tako što smanjuje količinu informacija koje putuju kroz središnji živčani sustav. No učvršćivanje memorije događa se i u budnom stanju. U posljednje vrijeme raspravlja se o tome kako spavanje ima ulogu u socijalnoj izolaciji ljudi. Kao društvene životinje, ljudi trebaju spavati kako bi učvrstili pravila naših kompleksnih socijalnih života.

Što kontrolira spavanje

Unutarnji ritam koji regulira naše tjelesne i mentalne funkcije koje se u 24 sata ponavljaju u određenom ritmu zovemo cirkadijani ritam. On je pod kontrolom skupine živčanih stanica u mozgu koje su podložne raznim utjecajima. Iako je središnji biološki sat smješten u mozgu te uvelike diktira budnost i spavanje, važni su i drugi čimbenici, primjerice svjetlost. Svi smo iskusili kako je teško zaspati u jako osvijetljenoj sobi. Svjetlost, naime, stimulira specijalizirane stanice u mrežnici koje sinkroniziraju biološki sat s ciklusom dan-noć i stimuliraju ostale dijelove mozga uključene u budnost. Čak i obična sobna svjetlost ili osvijetljeni ekran kompjutora može utjecati na biološki sat i zaustaviti lučenje melatonina. Riječ je o hormonu koji poboljšava kvalitetu sna, a luči ga epifiza u mozgu tijekom noći i u tami. Istraživanje u Centru za istraživanje spavanja u Guildfordu u Velikoj Britaniji pokazalo je kako smanjenje intenziteta večernje svjetlosti ili korištenje izvora svjetlosti s manje plave, a više žute boje, može minimizirati remetilački učinak na san. To upućuje na to kako je moguće poboljšati kvalitetu spavanja boljom večernjom rasvjetom. Međutim, čak i jaka svjetlost teško će vas održati budnim nakon dugog razdoblja aktivnosti. Taj "pritisak spavanja" velikim je dijelom izazvan neuromodulatorom adenozinom. Kofein, najpoznatiji stimulans na svijetu, blokira receptore u mozgu na koje djeluje adenozin.

Koliko je sna dovoljno

[caption id="attachment_1271" align="alignleft" width="300"] Nove spoznaje o spavanju[/caption]Većina odraslih osoba spava između sedam i devet sati na dan, ali ima i onih koji odlično funkcioniraju s četiri, pet sati sna. Koliko je sna potrebno za naše zdravlje, pitanje je koje je dugo predmet rasprava, a kratki odgovor glasi: ovisi o dobi i spolu, ali i razlikama među pojedincima. Mlade životinje u principu spavaju više nego odrasle, a ljudi u tom pogledu nisu izuzetak. Tako novorođenče spava od 18 do 20 sati na dan, dijete predškolskog uzrasta 12,5 sati na dan, dok sredovječna osoba može uspješno funkcionirati s pet, šest sati sna. Istraživanja pokazuju i to da se struktura i intenzitet sna mijenjaju ovisno o dobi. Primjerice, kod najmlađih prevladava REM san, dok je non-REM san vrlo dubok, što vjerojatno pomaže sazrijevanju mozga. Duboki i REM san pridonose plastičnosti neuronskih mreža, što pomaže usvajanju novih vještina. Tijekom adolescencije non-REM san postaje plići i pomiče se prema kasnijim satima, što odražava intenzivno stvaranje neuronskih mreža. Kada kažu da ne žele iz kreveta, tinejdžeri nisu lijeni, njihov organizam traži više sna. Iako im je za normalno funkcioniranje nužno od devet do 9,5 sati sna, današnji tinejdžeri spavaju manje od osam sati. No istraživanja pokazuju da se manjak sna tijekom tjedna može nadoknaditi preko vikenda ili školskih praznika. [color-box]Znanstvenici su ustanovili da postoje dva vrlo različita stadija sna: duboko ili sporovalno spavanje (koje se sastoji od četiri faze) i tzv. REM spavanje (Rapid Eye Movement) praćeno brzim pokretima očiju, a u toj fazi najčešće sanjamo.[/color-box] Kako starimo, spavamo manje i provodimo manje vremena u dubokom i REM snu. Istodobno, učenje novih vještina teže je nego u mladosti. Istraživanja na starijim osobama pokazuju da spavaju oko 7,5 sati, dok studije najdugovječnijih osoba otkrivaju da one u prosjeku spavaju između pet i 7,5 sati. I razlike među spolovima odražavaju se na spavanje: žene spavaju duže i više uživaju u dubokom snu nego muškarci.

Zašto spavati noću, a ne danju

Za vrijeme odmora najčešće spavamo dobro zahvaljujući odsutnosti budilice i stresa povezanog sa svakodnevnim radom. Laboratorijska su istraživanja pokazala da zabrinutost rezultira plitkim snom i češćim buđenjima. Stariji su ljudi k tome puno osjetljiviji na narušitelje sna kao što su stres, kofein i alkohol: čak i jedno piće navečer može im poremetiti san u drugoj polovici noći. Najbolje vrijeme za spavanje je noć. Ako namjeravamo drijemati danju, a da pritom ne mijenjamo naš biološki ritam, trebamo imati na umu da to znači između jedan i tri sata manje noćnog sna. Dnevni san kvalitetom se uvelike razlikuje od noćnog. Noću REM san jača kako spavanje napreduje, dok danju opada. Razlike između dnevnog i noćnog sna ogledaju se i tijelu. Noćni san rezultira nižom tjelesnom temperaturom i višom koncentracijom "hormona sna" melatonina. Za vrijeme dnevnog sna događa se obrnuto, što može biti štetno za zdravlje. Osobe koje rade noću često imaju poremećen san preko dana i na duži su rok izložene povećanom riziku od kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa.

Opasno društvo bez spavanja

Ljudi na Zapadu danas u prosjeku spavaju sat, dva kraće nego prije nekoliko desetljeća, a mnogi su kronično neispavani. No manjak sna je opasan: petina prometnih nesreća povezana je s umorom. Neispavanost direktno utječe na zdravlje, o čemu govori nekoliko epidemioloških studija objavljenih u posljednjih deset godina. Primjerice, u časopisu Science objavljeno je istraživanje koje upućuje na povezanost smanjenog broja sati sna u ljudi s porastom pretilosti i dijabetesa. To se objašnjava time da nedostatak sna remeti mehanizam koji utječe na naš apetit te stimulira glad. Studija koja je 17 godina pratila 10.000 britanskih državnih službenika pokazala je da su oni koji su skratili sedmosatni san na pet ili manje sati izloženi gotovo dvostruko višem riziku smrtnosti od raznih uzroka, posebice od kardiovaskularnih bolesti. Jedno pak istraživanje sugerira kako manjak sna pojačava aktivnost amigdale, bademaste strukture u mozgu uključene u regulaciju raspoloženja i anksioznosti. [color-box]Ljudi koji spavaju manje od pet sati izloženi su gotovo dvostruko većem riziku smrti od raznih uzroka, posebice od kardiovaskularnih bolesti.[/color-box]

Ako noću sanjate slasne zalogaje, poznate kao neprijatelji vitkosti, proučite male trikove, naučite kako uživati u jelu ne debljajući se. Počnite s provjerom: pregledajte hladnjak i kuhinjske ormariće, sigurno ćete pronaći barem neku od namirnica koje su na popisu neprijatelja vitkosti. Nemojte ih baciti jer nutricionisti poručuju da odricanjem nećete postići željenu tjelesnu težinu. Naprotiv, postići ćete suprotno - stežući remen, poremetit ćete prirodne funkcije organizma i dobiti yo-yo efekt. Istraživanja su pokazala da u 85 posto slučajeva rezultati strogih, izgladnjujućih dijeta traju tek nekoliko tjedana, nakon čega se metabolizam usporava te se nakon otprilike šest mjeseci vraćamo na početnu ili čak i veću tjelesnu težinu. Zaboravite stoga stroge dijete i pridržavajte se savjeta: jedite sve, ali umjereno. Pri tome vrijede dva pravila: • Nema loših i dobrih namirnica. Prekomjerna tjelesna težina nije posljedica odabira namirnica, već količine namirnica. Potrebno je naučiti prepoznati osjećaj sitosti i prestati jesti čim se on javi. • Dopušteni su obroci sastavljeni od više jela, pod uvjetom da se ograniči količina. Da vas ne bi mučila savjest, dovoljno je usvojiti neka jednostavna pravila i nekoliko malih trikova i primjenjivati ih svakodnevno. To će vam pomoći da uživate u tjestenini, slatkišima, pa čak i u hamburgeru, ne dovodeći u pitanje svoj vitki stas.

Tjestenina da, umjereno kuhana

Dugo je nije bilo u popularnim i "uspješnim" dijetama. To je uistinu grijeh jer 150 g kuhane tjestenine sadrži 1 g masnoća, 7 g bjelančevina, 40 g škroba i 180 kcal. Dakle, tjestenina je niskokalorična, dragocjena pomoć u održavanju vitkosti. Jedite integralnu tjesteninu od nerafiniranih zrna. Ima veću hranjivu vrijednost i bogata je vlaknima. Jedna porcija osigurava 20% dnevno preporučene količine vlakana. Osim što poboljšava rad crijeva, integralna tjestenina bogatijeg je okusa, bolje podnosi kuhanje i upija manje umaka. Izbjegavajte sir i vrhnje u umacima jer 100 g tjestenine s rajčicama sadrži 285 kcal, dok ista količina tjestenine s vrhnjem i jajima sadrži 880 kcal. Nemojte raskuhati tjesteninu, kuhajte je "al dente". Prekuhana tjestenina ima veći glikemijski indeks. Nakon kuhanja tjesteninu isperite pod mlazom hladne vode. Time ćete isprati višak škroba, tjestenina će biti lakše probavljiva i neće biti ljepljiva. Idealna porcija: Za uravnotežen obrok dovoljno je 100-150 g integralne tjestenine.

Ah, prženi krumpirići!

Premasni su i pravi su "otrov za organizam"!? Istina, prilikom prženja u vrelom ulju krumpir upije priličnu količinu masnoće. Ipak, to nije razlog da ih smatrate smrtnim neprijateljima. Prženi krumpirići da, ali kod kuće i to ne smrznuti, već svježe pripremljeni. Ako nemate neku od novijih friteza u kojima je prženje moguće s minimalnom količinom ulja, isprobajte recept udruženja Weight Watchers: krumpire ogulite i tanko narežite, pećnicu zagrijte na 220°C. U zdjeli pomiješajte žličicu »maslinova ulja« s malo crvene paprike, dodajte pripremljene krumpire i dobro promiješajte. Nauljene krumpiriće rasporedite na lim pokriven papirom za pečenje i pecite 25 minuta, povremeno ih preokrenite. Idealna porcija: Najviše 2 krumpira srednje veličine.

Slasni umaci

Nekim jelima oduzeti umak, to uistinu znači oduzeti im okus i miris. Ali istina je i to da su umaci često premasni jer se pripremaju od maslaca i vrhnja. Dakle, umake valja iz baciti s jelovnika? Ne, ako ih pripremite po posebnom receptu. Naučite pripremati lagane umake, bez maslaca, margarina i vrhnja, koje zamijenite pireom od povrća. Očistite tikvicu, skuhajte je, dodajte 50 g ljutike i usitnite mikserom. Smjesu kuhajte s pola čaše vode ili juhe, dodajte malo soli i jednu žlicu obranog mlijeka u prahu koje će zamijeniti vrhnje. Umaku od povrća po želji dodajte malo šafrana (ako pripremate umak za ribu) ili začinsko bilje. Taj umak (bez mlijeka u prahu) možete pripremiti unaprijed i zamrznuti. Idealna porcija: Ne više od 2-3 žlice laganog umaka.

Sir u svakoj prilici

Mastan je? Da, vrlo je mastan. Dok ga jedemo, tješimo se da sadrži kalcij znajući da većina sireva sadrži otprilike 50% masne tvari. Neke vrste uz masnoću sadrže i previše soli. Ipak, nemojte izbaciti sir iz jelovnika. Umjesto uistinu masnih i slanih sireva odaberite one s manje soli i manje masti, manje fermentirane vrste. Pri tome valja znati da su "najopasniji" tvrdi sirevi: sadrže više soli i masnoća od mekih. No ni mekani i polutvrdi sirevi nisu svi isti. Gorgonzola i mascarpone primjerice imaju veliku kalorijsku vrijednost dok mozzarella i svježi kravlji ili kozji sir sadrže više vode, a manje masnoća. Posebno valja istaknuti polutvrdi kozji sir koji sadrži malo masnoća, a bogat je bjelančevinama. Idealna porcija: 40-60 g sira. Jedite ga ujutro ili u podne, ali nikako navečer.

Jedna čaša vina

Sadrži alkohol i šećer, dakle ima visoku kalorijsku vrijednost - otprilike 90 kcal u jednoj čaši. Popijete li povremeno čašu ili pola čaše vina nakon ručka, to neće ugroziti vašu vitkost. Prednost dajte crnom vinu, sadrži polifenole najbolje kvalitete i lakše se probavlja. Osim toga neke vrste bijelog vina sadrže previše šećera. Pijte samo kvalitetno vino i pijte umjereno. Nabavite kvalitetan zatvarač i vino neće izgubiti aromu nakon što otvorite bocu. Ako vas i dalje brinu kalorije, birajte vrste s manjim postotkom alkohola: manje alkohola = manje kalorija. Idealna količina: Jedna čaša crnog vina dnevno.

Vaš omiljeni desert

[caption id="attachment_1291" align="alignleft" width="300"] Voćne torte ukusni su niskokalorični deserti.[/caption]Oprez, zamka na vidiku! Vrijeme je za desert. Teško vam je zamisliti dan bez slatkiša, a porcija posnog krem-sira ne može vam zamijeniti okus mirisnog i slatkog kolača? Slatkiši sadrže brašno, margarin i šećer, oni industrijski pripremljeni sadrže još i razne sirupe, prašak za pecivo, ulja, sol. Zbog toga kriška torte može sadržavati čak 450-500 kcal! A najkaloričniji su: ‘brownies’ i čokoladne torte ... Ali ima onih manje kaloričnih. Prednost dajte voćnim, niskim tortama: 100 g sadrži 100-200 kcal, ovisno o sastojcima. Voćne torte ubrajaju se u niskokalorične deserte, a ako odaberete onu s manje tijesta, bez kreme, sigurno ste odabrali "dijetnu tortu". Povremeno si možete dopustiti i "puslice" od bjelanjaka. Istina, sadrže dosta šećera, ali svega 5% masnoće. Idealna porcija: Kriška slatkiša koja neće ugroziti vitkost debela je otprilike dva prsta.

Ručak u restoranu

U KINESKOM Birajte: proljetne rolice, govedinu thaï, račiće pirjane ili kuhane na pari, bijelu ili kantonsku rižu, juhe. Izbjegavajte: nem, pržene raviole, kuglice od kokosa, kineski nugat. U TALIJANSKOM Birajte: juhe od povrća - minestrone, rajčice i mozzarellu, predjela od povrća, lazanje s umakom bolonjeze, odrezak na milanski način, pizzu ‘quatro stagioni’ i ‘calzone’. U JAPANSKOM Birajte: sashimi, sushi, maki, ražnjiće od piletine, junetinu i ribu, salatu od kupusa, miso juhu. Izbjegavajte: medaljone sa sirom, ušećereni đumbir. U DOMAĆEM Birajte: salate od zelenog povrća, predjela od sušenog mesa i ribe, pečeno povrće, meso i ribu s roštilja. Izbjegavajte: štrukle, pogačice s čvarcima, sarmu, mesne okruglice, variva.

Dokazano je da nas tjelesna aktivnost štiti od raznih bolesti, pomaže ih spriječiti i liječiti, a dokazano je i to da pomaže održati željenu tjelesnu težinu. No pogrešno je učinak očekivati isključivo od tjelesne aktivnosti - jedino prilagođena prehrana uz redovito bavljenje sportom ili tjelesnom aktivnošću pomaže oblikovati tijelo i smanjiti kilograme.

Mršavimo li sportom

Ne, sam sport i tjelesna aktivnost neće otopiti suvišne kilograme. Ali redovito bavljenje sportom vrlo je korisna pomoć mršavljenju. Tjelesnom aktivnošću trošimo kalorije i povećavamo mišićnu masu, što poboljšava tonus i izgled cijelog tijela. Tjelesna aktivnost poboljšava i raspoloženje što je, i kad je vitkost u pitanju, vrlo korisno jer mnogi za grickalicama između obroka posežu upravo zbog lošeg raspoloženja.

Trčanje

[caption id="attachment_1301" align="alignleft" width="300"] Koji sport odabrati, kojim se, kad je mršavljenje
u pitanju, postižu najbolji rezultati?[/caption]To je najjednostavnija aktivnost, za nju je dovoljno imati kvalitetnu obuću. Trčanje oblikuje i učvršćuje stražnjicu i bedra jednako kao i rolanje. SAVJET: Opskrbite se kvalitetnom obućom. Prijeđenu udaljenost, kao i brzinu trčanja, postupno povećavajte. Pijte prije i nakon trčanja. Prije trčanja nemojte jesti. PLANIRAJTE: Bolje je trčati 30 minuta svaki drugi dan ili svaki dan, nego dva sata jednom tjedno ili jednom u dva tjedna.

Vožnja bicikla

Vožnja bicikla, vani ili u dvorani, jedna je od najpotpunijih aktivnosti. Najviše se upošljavaju noge, ali i stražnjica i trbušni mišići, pa čak i leđa, ramena i ruke. SAVJET: Planirajte vožnju.

Plivanje i vježbanje u vodi

U vodi je tijelo oslobođeno vlastite težine, oslobođeno je sile teže, a svaki pokret koji u vodi izvedemo izaziva masiranje tijela vodom. Plivanje je idealno za oblikovanje nogu, ali i za jačanje gornjeg dijela tijela, kao i za oblikovanje cijelog tijela. SAVJET: Želite li skladno tijelo, plivajte naizmjenično prsnim i leđnim stilom.

Ples

Bez obzira na ritam glazbe uz koji plešete, ples upošljava mišiće nogu i ruku, trbušne mišiće i mišiće stražnjice. Konačan rezultat? Vitkije noge, čvrsta stražnjica, ravan i napet trbuh. Osim za vitkost ples je odličan za raspoloženje, krvožilni i dišni sustav. SAVJET: Prednost dajte plesu s puno ritma.

Joga i pilates

Obje discipline poboljšavaju koordinaciju pokreta, ublažavaju stres i napetost, poboljšavaju gipkost zglobova. Pravilno disanje pri vježbanju učvršćuje trbušne mišiće, kao i mišiće leđa i ruku.

Hodanje

Hodanje se preporučuje svima, bez obzira na godine i tjelesnu kondiciju, a dobrobiti koje ćemo osjetiti od hodanja ovise o tome koliko i da li redovito hodamo. Rezultat neće izostati: gipko tijelo, pravilno držanje, dobro raspoloženje. SAVJET: Opskrbite se udobnom obućom, a dobro će vam doći i mjerač koraka (pedometar) koji će zabilježiti prijeđenu rutu. Ako možete, hodajte u parku ili šumi. [color-box]ŠTO ODABRATI: Svaka tjelesna aktivnost i svaki sport imaju pozitivne učinke, ali najbolje je odabrati onu aktivnost koja nam pruža zadovoljstvo, koja je bliska našem načinu života i navikama te u skladu s ciljevima koje želimo postići.[/color-box]

Rezultati neće izostati

Promjene nećete opaziti odmah, ali rezultati koje postižete sportom i tjelesnom aktivnošću trajniji su i bolji od rezultata bilo koje dijete. • Za vitke noge: trčanje, bicikl, vježbanje u vodi, rolanje. • Za čvrstu stražnjicu: trčanje, vježbanje u vodi. • Za ravan trbuh: pilates, vježbanje u vodi, ples, preskakanje konopca. • U programu mršavljenja: trčanje, plivanje, bicikl, ples, vježbe u teretani.

Atopijski dermatitis je česta kožna bolest, a pripada skupini atopijskih bolesti u kojoj su i alergijski rinitis, alergijska bronhalna astma, spastični bronhitis, mukozni kolitis. Tim je bolestima zajedničko to da imaju visoke vrijednosti imunoglobulina IgE u krvi.

Kada se i zašto javlja

Atopijski dermatitis je učestaliji u visokorazvijenim zemljama nego u nerazvijenim i siromašnim zemljama. Obično počinje oko trećeg mjeseca života, a do poboljšanja može doći u trećoj godini života, šestoj ili u pubertetu. Bolest ima svoje faze poboljšanja i pogoršanja te je obično kroničnog tijeka. U male djece počinje kao crvenilo na licu, vlasištu, pregibima, ali se može proširiti i na cijelo tijelo i imati tešku kliničku sliku. Crvenilo, vlaženje, stvaranje krasta na licu, na tjemenu, nogama i rukama i u pelenskoj regiji glavni su simptomi bolesti u prvih nekoliko mjeseci života. Koža je uvijek izrazito suha i prisutan je svrbež, što djetetu ometa igru, boravak u vrtiću, školi i spavanje. U odraslih osoba uz suhu kožu tijela promjene su izražene na licu, vratu, iza uha i oko usta, pregibima, kao crvenilo kože i ljuskanje.

Kada otići liječniku

[caption id="attachment_1309" align="alignleft" width="300"] Atopijski dermatitis je vrlo česta bolest koja se
može javiti već u prvim mjesecima života[/caption]Kada se uoče promjene na koži, a riječ je o djetetu, potrebno je obratiti se pedijatru, odnosno dermatologu ako je riječ o odrasloj osobi. Liječnik će postaviti dijagnozu i dalje provoditi liječenje. Atopijski dermatitis je dugotrajna bolest pa je važno započeti pravilnu terapiju od početka, uz savjete o njezi kože. Mogu ga izazvati mnogobrojni čimbenici, pa je jako važno izbjegavati lokalne iritanse (vruće kupke, agresivna sredstva za pranje, omekšivače za rublje), izbjegavati dokazane alergene iz hrane, suhomesnate proizvode, paštete, gazirana pića, vunu i sintetiku, stresne situacije, te ograničiti izlaganje prašini, jakom suncu, peludu, cigaretnom dimu.

Kako se liječi

U liječenju atopijskog dermatitisa vrlo često se daju antihistaminici u tabletama. Oni se mogu uzimati duže vremena, a smanjuju svrbež i ublažuju alergijsku reakciju. U lokalnoj terapiji koriste se kortikosteroidi, i to samo kada je bolest izrazito pogoršana, ali se ne smiju koristiti nekontrolirano i predugo. Uz kortikosteroide se u lokalnoj terapiji koriste imunomodulatori, relativno noviji lijekovi, a može se provoditi liječenje i fototerapijom. Pravilna njega kože s atopijskim dermatitisom vrlo je važna jer se na taj način mogu smanjiti simptomi svrbeža, zatezanja kože, crvenila i bolest može duže imati miran tijek. Vrlo je važno kupanje i tuširanje u vodi koja ne smije biti pretopla (do 33°C ), kupanje ne smije biti dugo i potrebno je koristiti gelove ili kupke, uljne kupke prilagođene i predviđene za atopijski dermatitis. Uvijek je važno sredstva za pranje isprati s kože, nakon toga kožu blago obrisati, ali ne trljati, te namazati mlijekom za tijelo kako bi se koži vratile vlaga i masnoća.

Osoba koja je došla u bolnicu u okviru 12 sati od početka infarkta može se liječiti tako da se direktno uđe u krvnu žilu i kateterom dođe do srca te nađe mjesto koje je začepljeno. Taj se ugrušak zatim povuče malim aspiratorom ili se pak žila proširi balonom te se na to mjesto postavi mala potpornica koja se naziva stent. To je ujedno najbolji način liječenja i uglavnom se njime vrlo brzo riješi problem. U bolnicama gdje se ne može reagirati na taj način mogu se davati fibrinolitici, odnosno lijekovi koji otapaju ugrušak i daju sličan rezultat kao i postavljanje stenta. U Hrvatskoj je taj sustav organiziran jako dobro i po njegovoj smo uspješnosti na 8. mjestu u Europi. Naime, svi dijelovi Hrvatske pokriveni su centrima koji mogu napraviti potreban zahvat, a kad bolesnika s infarktom prime centri u kojima se to ne može, oni mogu organizirati transport u okviru 90 minuta. Eventualne posljedice vezne su za dio vremena koji protekne otkad je osoba dobila infarkt do trenutka kad je primljena u bolnicu, jer u tom periodu ipak dolazi do oštećenja jednog dijela srčanog mišića pa nastaje ožiljak, no on je puno manji nego što bi bio da se u tom trenutku nije otvorila krvna žila. Ukratko, što je kraće vrijeme od infarkta do otvaranja žile, to je manja posljedica.

Prvo detaljna anamneza

Svaki kardiološki pregled počinje iscrpnom anamnezom koja mora sadržavati obiteljsku sklonost nekim bolestima, primjerice povišenom krvnom tlaku, infarktu srčanog mišića, moždanom udaru, šećernoj bolesti ili malignim i drugim težim bolestima. Osobna anamneza uključuje sve eventualne bolesti od rođenja do dana pregleda, a u slučaju težih bolesti ili operativnih zahvata korisno je da budu potkrijepljeni i medicinskom dokumentacijom kako bi se izbjegli nepotpuni navodi bolesnika. Nakon toga potrebno je detaljno opisati sadašnje tegobe (ako zbog njih osoba dolazi na pregled), primjerice osjeća li "preskakanje srca" ili njegov nepravilan rad, javlja li se bol u prsima pri mirovanju ili pri naporu ili se pak intenzivna bol javila u posljednjim satima, širi li se bol (u lijevo rame i ruku, vrat, donju čeljust), javlja li se zaduha pri naporu ili i u mirovanju te na koliko jastuka osoba spava. Sve su to dragocjeni podaci u slučaju bolesti srca. Također treba uzeti u obzir i kakve su fiziološke funkcije osobe koja dolazi na pregled (apetit, stolica, mokrenje, san). Isto tako treba uzeti podatke o navikama, kao što su pušenje, konzumiranje alkohola ili droga ili kave; uzima li osoba neke lijekove, kao i njihove doze jer neki lijekovi za srce mogu promijeniti izgled elektrokardiograma. Uz to potrebno je saznati zanimanje i posao koji osoba obavlja, navesti ima li alergije te za žene vrijeme zadnje menstruacije.

A potom pretrage

[caption id="attachment_1326" align="alignleft" width="300"] Holter EKG-a daje uvid u regularnost srčanog
ritma ili upostojanje različitih oblika aritmije.[/caption]Nakon anamneze slijedi klinički pregled s »mjerenjem krvnog tlaka«. Kardiološki pregled obavezno uključuje i elektrokardiogram. - Postoji niz pretraga koje upotpunjuju kardiološki pregled i u dvojbenim situacijama daju niz korisnih informacija. No, u tom slučaju već je riječ o kardiološkoj obradi i indikacijama za tu obradu. Primjerice, laboratorijske pretrage mogu otkriti uzrok angine pektoris (primjerice anemiju, šećernu bolest ili povećane masnoće u krvi), a povišeni srčani enzimi otkrivaju svježi infarkt srčanog mišića. Dinamička elektrokardiografija (holter EKG-a) kontinuiranim snimanjem (primjerice 24 sata) daje uvid u regularnost srčanog ritma ili upostojanje različitih oblika aritmije. Rendgen srca i pluća daje korisne informacije o veličini srca, prokrvljenosti pluća (što direktno ovisi o funkciji srca) te o mogućem nakupljanju tekućine u prsnoj šupljini ili oko srca. Ultrazvuk srca daje informacije o građi i funkciji srčanih struktura, a danas se radi sondom preko prsnog koša i rjeđe kroz jednjak. Ergometrija daje informacije o toleranciji fizičkog napora i prokrvljenosti srčanog mišića. Scintigrafija miokarda odgovara na pitanje radi li se o slabijoj prokrvljenosti srčanog mišića pri mirovanju ili pri opterećenju te razlikuje ožiljak od živog srčanog mišića. Koronarografija daje slikovni prikaz koronarnih arterija (krvnih žila preko kojih se hrani srčani mišić). Tijekom pretrage može se po potrebi ugraditi stent na mjestu sužene arterije te je to istovremeno dijagnostički i terapijski zahvat. Tegobe bolesnika diktiraju hoće li se, osim kardiološkog pregleda i EKG-a, posegnuti i za nekom dodatnom pretragom.

Sportaši trebaju detaljniji pregled

Ipak, radi izbjegavanja iznenadnih smrti i kod naoko zdravih osoba koje se rekreaivno ili aktivno bave sportskom aktivnošću potrebno je prije početka bavljenja tim aktivnostima, uz kardiološki pregled, učiniti EKG, ultrazvuk srca, ergometriju te po potrebi (u slučaju poremećaja srčanog ritma) i holter EKG-a. Takvom obradom prepoznat će se oni sa srčanom manom i prevenirati kasnije negodne komplikacije. Poznato je da i vrhunki sportaši pri prelasku iz jednog kluba u drugi, prije potpisivanja ugovora, prolaze zdravstveni pregled koji zapravo podrazumijeva kardiološku i laboratorijsku obradu, a osobe starije od 40 godina, naročito ako imaju »povišeni krvni tlak«, podrazumijeva se da uz pregled trebaju napraviti EKG, ultrazvuk srca i ergometriju jer se time dobiva uvid u eventualne komplikacije povišenog krvnog tlaka. - Kad je riječ o pušačima i osobama sa šećernom bolešću, preporučuje se te pretrage napraviti i ranije jer je poznato da oni ranije razviju aterosklerotske promjene na krvnim žilama.

Bronhitis ili upalno stanje bronha popraćeno je iskašljavanjem sekreta, a ponekad i povišenom tjelesnom temperaturom. Javlja se kao samostalna bolest, ali i kao simptom nekih drugih bolesti. Može biti akutnog ili kroničnog oblika. Bronhitis je prilično učestala bolest od koje, prema nekim statistikama, u svijetu boluje otprilike 15 posto odrasle populacije. Kada je u pitanju akutni bronhitis, kašalj s iskašljavanjem, smetnje disanja i ponekad povišena tjelesna temperatura traju nekoliko dana ili nekoliko tjedana. No potraju li kašalj i iskašljavanje dva ili tri mjeseca, a posebno ako se ponavljaju nekoliko godina uzastopce, gotovo da nema sumnje da je riječ o kroničnom bronhitisu. »Kašalj« je u početnom stadiju bolesti ozbiljan znak upozorenja. U uznapredovanom stadiju kašalj se javlja i pri uobičajenim aktivnostima, a potiču ga i čimbenici iz okoliša poput hladnog i vlažnog zraka ili kućne prašine. [caption id="attachment_1338" align="alignleft" width="300"] Kronični bronhitis uzrokuje progresivno
slabljenje dišnih funkcija.[/caption]Kronični bronhitis uzrokuje progresivno slabljenje dišnih funkcija. Kako bolest ponekad napreduje bez očitih simptoma i tegoba, najčešće se bolesnici liječniku obraćaju tek u uznapredovanom stadiju bolesti, kad se stanje pogorša i jave ozbiljne teškoće disanja, dispneja i osjećaj stezanja u prsnom košu. Zbog toga je vrlo važno bolest pravodobno dijagnosticirati i početi liječiti jer neliječeni bronhitis može izazvati teške komplikacije koje se ne liječe lako.

Što je uzrok

Uzroka bronhitisa je više, kao što je i više oblika kroničnog bronhitisa. Ovisno o simptomima razlikujemo: kronični neopstruktivni bronhitis, kronični opstruktivni bronhitis i kronični bronhitis s posljedicom emfizemom pluća. Uzroke bolesti dijelimo na unutarnje i vanjske. Od vanjskih uzroka najčešći su nečisti zrak, pušenje i infekcije dišnih putova. O tome koliki je utjecaj pušenja na pojavu bronhitisa, najbolje svjedoči činjenica da u svijetu od kroničnog bronhitisa obolijeva otprilike osam posto nepušača, a 50 posto dugogodišnjih pušača, i to onih koji puše više od 20 cigareta dnevno. Osim pušenja štetno je i pasivno pušenje, a štetni utjecaj imaju i bakterije i virusi, uzročnici akutnog bronhitisa. Kad se govori o unutarnjim čimbenicima, u prvom redu ističe se slabost sluznice dišnih putova i poremećena regulacija širenja i sužavanja bronha. Oboljenja dišnog sustava, posebice ako su česta i ponavljaju se, stvaraju uvjete za pojavu bronhitisa. Među njima posebno se ističu oboljenja dišnih putova u dječjoj dobi, koja uz alergije predstavljaju čimbenik povećanog rizika.

Kako se bolest dijagnosticira

Klinički pregled osnova je za ciljane specijalističke pretrage i konačno postavljanje dijagnoze. Iz razgovora s bolesnikom liječnik doznaje sve o njegovu načinu života, preboljenim bolestima, eventualnoj izloženosti štetnim čimbenicima, doznaje podatke o vrsti i učestalosti kašlja, smetnjama disanja i drugim smetnjama kao što su tahikardija ili eventualne smetnje spavanja. U uznapredovanom stadiju bolesti povećava se promjer prsnog koša, ošit je spušten i ograničena kretanja, otkucaji srca i disanje teže se čuju. Za konačno postavljanje dijagnoze i utvrđivanje stadija bolesti liječnik preporučuje sljedeće pretrage: • provjeru plućne funkcije, spirometriju, test koji je najvažnija dijagnostička metoda za dokazivanje kroničnih opstruktivnih bolesti pluća i bronha jer omogućava dijagnosticiranje bolesti i kad simptomi nisu prisutni, • rendgensku pretragu pluća, važnu za promatranje stanja cijelog dišnog sustava, • pregled iskašljanog sekreta, čime se utvrđuju mikroorganizmi, uzročnici pogoršanja bolesti, što omogućuje propisivanje primjerenog liječenja.

Kako se liječi

U liječenju se propisuju bronhodilatatori, lijekovi koji ublažavaju simptome i olakšavaju prolazak zraka kroz dišne putove. No u slučaju da bolesnik ne podnosi određeni lijek, liječenje se prilagođava individualno. Za uspješnost liječenja vrlo je važno pridržavati se uputa liječnika o primjeni lijeka te redovito obavljati kontrolne preglede koji će omogućiti da se procijeni djelovanje lijeka i eventualno prilagodi način liječenja. Bronhodilatatori se mogu uzimati inhalacijom, na usta, potkožno ili venskim putem. U većini slučajeva i uvijek kada je to moguće uzimaju se putem inhalacija jer je tada njihov učinak na pluća najbolji. Sredstva koja omekšavaju nakupljenu sluz i olakšavaju iskašljavanje od velike su pomoći. Antibiotici se propisuju samo u slučaju infekcije te nakon obavljenih pretraga. Za uspješnost liječenja vrlo je važno održavati higijenu usne šupljine, liječiti bolesti uha, nosa i grla. Liječenje kortikosteroidima u nekih bolesnika dovodi do poboljšanja, no dugotrajna primjena tih lijekova može prouzročiti brojne nuspojave koje nije moguće predvidjeti. [color-box]Bolesnici koji boluju od opstruktivnih bolesti pluća i bronha izloženi su povećanoj opasnosti od srčanožilnih bolesti, slabljenja imuniteta i mišića. Cijepljenje protiv upale pluća preporučuje se svima koji pripadaju skupini povećana rizika, bez obzira na životnu dob, i to svakih pet godina. Cijepljenje protiv Haemophilusa influenzae tipa B preporučuje se i novorođenčadi, a odraslima samo u određenim slučajevima.[/color-box]

Cvjetni prah ili pelud - mala okrugla zrnca žućkasto-narančastih, ponekad crvenih pa čak i crnih nijansi - iznimno je kvalitetan i visokovrijedan biološki materijal i vrlo zanimljiv dodatak prehrani. Zapravo su to muške spolne stanice različitih biljaka koje pčele skupljaju s cvjetova na koje nailaze u letu oko košnice. Pčele prikupljaju peludna zrnca i istodobno im dodaju nektar i tvari svojih žlijezda oblikujući granule veličine okruglog zrna riže. Na stražnjim nogama prenose ih u košnicu, a one su im glavni izvor bjelančevina, vitamina i minerala. Svaka granula peluda sadrži od nekoliko stotina tisuća do više od dva milijuna peludnih zrnaca. [color-box]BOJE PELUDNIH ZRNACA - Po veličini i obliku peludnih zrnaca moguće je znati s kojih je biljaka pčela pelud sakupljala pa je tako lipa svijetlozelene boje, kesten je tamnocrven, hrast žutozelen, a cvijet jabuke je svijetložutih nijansi.[/color-box]

Vitamini i minerali

[caption id="attachment_1352" align="alignleft" width="300"] Pčele prikupljaju peludna zrnca i istodobno im
dodaju nektar i tvari svojih žlijezda oblikujući
granule veličine okruglog zrna riže.[/caption]Osim pčelama, »pelud« je vrlo vrijedan nutritivni materijal i čovjeku jer sadrži uravnotežene prirodne sastojke nužne za ljudsko zdravlje kao što su bjelančevine, vitamini A, C, D, E, K, B kompleks, minerali cink, željezo, kalcij, mangan, selen, enzimi, biljni hormoni, razne vrste eteričnih ulja. Toliko bogatstvo hranjivih tvari nije pronađeno ni u jednom drugom biljnom obliku. »Narodna medicina« već je odavno prepoznala vrijednost peluda, a i mnoga suvremena istraživanja potvrdila su njegovo pozitivno djelovanje na ljudski organizam. Već nakon dva tjedna redovite uporabe čovjek se osjeća snažnije, poletnije, bolje, sposobniji je za napore, koža postaje glađa, ljepša, zategnutija, popravlja se ritam srca i uočavaju mnoge druge blagodati. Pelud jača naš obrambeni sustav, stoga se preporučuje osobama oslabljenog imuniteta, onima izloženim stresu. Enzimi povećavaju probavljivost unesene hrane pa je dobar za ravnotežu crijevne flore, pomaže kod nadimanja, konstipacije, ali i kod učestalih proljeva. Potiče apetit i cirkulaciju, jača krvožilni sustav. Istraživanja su potvrdila i da povoljno utječe na rad spolnih žlijezda muškaraca i žena zahvaljujući biljnim hormonalnim tvarima. Nakon mjesec dana uzimanja peluda, pokazalo se, problemi impotencije kod muškaraca upola su se smanjili. Ženama učinkovito umanjuje nelagodne simptome menopauze.

Kako i kada se pije

[caption id="attachment_1350" align="alignleft" width="300"] Pelud jača naš obrambeni sustav.[/caption]Međutim, vrlo je važno znati kako pelud pravilno konzumirati. Mnogi ljudi čine pogrešku jer pojedu žličicu peluda i progutaju ga s malo vode. Na ovaj način iz njega nije moguće dobiti maksimum visokovrijednih sastojaka jer je sadržaj peludnog zrnca zaštićen peludnom ovojnicom. Zrnca treba namakati u tekućini najmanje osam sati, u čaši mlake vode, mlijeku, jogurtu, čaju ili soku sa žlicom meda, najbolje tijekom noći. Naime, voda koja prodire u peludne ovojnice izaziva bubrenje zahvaljujući kojem se iz peluda oslobađa njegov dragocjeni sadržaj. Pije se pola sata prije doručka, natašte, a preporučene doze su 1 do 2 čajne žlice na dan za djecu do 12 godina, 1 do 2 jušne žlice za odrasle i do 4 jušne žlice na dan za osobe narušena zdravlja. Kada odlučite konzumirati pelud prvi put, uzmite manju dozu kako ne bi došlo do alergijskih reakcija. [color-box]PELUD je jedintstvena namirnica koju nije moguće sintetski proizvesti u laboratoriju.[/color-box]

Većina pacijenata misli da liječnika treba vidjeti samo kad se ne osjećaju dobro ili odgađaju odlazak u ordinaciju čekajući redoviti godišnji pregled kako bi postavili pitanja o svojim simptoma. No, to nije preporučljivo jer se gubi dragocjeno vrijeme koje može biti presudno u liječenju i prognozi bolesti. Nekoliko je glavnih razloga zbog kojih bi trebalo zatražili pomoć kardiologa: • Preporuka obiteljskog liječnika: ako vam vaš liječnik primarne zdravstvene zaštite preporuči da odete kardiologu, svakako to učinite. Ne oklijevajte, jer ćete vjerojatno požaliti. • Bol u prsima: to je prilično širok pojam koji može imati niz uzroka. Imate li bilo kakvih dvojbi o tome, obavezno se javite kardiologu. • Osjećaj nedostatka zraka ili gušenje pri manjem naporu, naročito ako je novonastalo, može biti uzrokovano ozbiljnim srčanim bolestima i to je razlog zbog kojeg biste obavezno trebali otići na pregled kardiologu. • Novonastala srčana aritmija: bilo da se radi o srčanim preskocima, ubrzanom ili usporenom srčanom ritmu sa ili bez simptoma, treba učiniti odgovarajuću kardiološku obradu radi isključenja životno opasnih aritmija. • Pozitivna obiteljska anamneza: ako netko u vašoj obitelji ima ili je imao problema sa srcem, trebate biti svjesni simptoma srčanih bolesti i porazgovarati s kardiologom o njima. Veliki je spektar srčanih bolesti koje imaju genetsku predispoziciju i u skladu s tim kardiolog će odrediti odgovarajuće slikovne i laboratorijske pretrage koje će pomoći u postavljanju dijagnoze i donošenju preporuka. • Povišen ukupni kolesterol: ukupni kolesterol je zbroj svih kolesterola u krvi. Što je veći vaš ukupni kolesterol, veći je i rizik za bolesti srca (razine kolesterola od 5 mol/L ili više) pa bi u tom slučaju također bilo poželjno obaviti pregled kod kardiologa. • Povišen krvni tlak: sve vrijednosti krvnog tlaka veće od 135/85 mmHg zahtijevaju odlazak liječniku. • Ako ste aktivni ili bivši pušač: pušenje je veliki faktor rizika za bolesti srca. Smanjuje dotok kisika u srce i povećava krvni tlak i broj otkucaja srca te dovodi do poremećaja zgrušavanja krvi i oštećenja stanica koje oblažu arterije - stoga je potreban veći oprez i češći pregledi. • Ako ste dijabetičar: ako imate i netipične simptome koji bi mogli ukazivati na srčane probleme, a imate i povišen šećer, odmah morate otići kardiologu. • Ako započinjete novi program vježbanja: ako ste stariji od 40 godina kardiolog može provjeriti zdravlje srca i preporučiti najbolje vježbe za vas.

Uzroci jakih menstruacija mogu biti hormonske prirode, ali u pozadini može postojati i neka bolest ili stanje koje dovodi do toga. Najčešći uzrok abnormalnih jakih krvarenja (menoragija ili hipermenoreja) jesu miomi i polipi maternice. Oni nastaju u perimenopauzi, kada se u žena događaju mnogi hormonski poremećaji, a posebno je u toj dobi izražen disbalans estrogena, progesterona i hormona štitnjače. U adolescentnoj dobi jaka krvarenja posljedica su nezrelog endokrinog sustava (20%), u perimenopauzi se događa 50% svih abnormalnih krvarenja, dok je ostalih 30% rezervirano za dob od 20 do 40 godina, kao posljedica policističnih ovarija, povišene razine prolaktina, snižene razine progesterona, emocionalnog stresa. U pozadini menoragije može biti neka bolest ili stanje koje dovodi do toga, primjerice poremećaji zgrušavanja krvi ili smanjen broj trombocita - trombocitopenija, bolesti jetre, svi mogu dovesti do jakih krvarenja već u mladoj dobi. Jaka krvarenja s ugrušcima i bolovima mogu biti i posljedica neuspješne implantacije jajašca, dakle ranoga spontanog pobačaja.

Dijagnostika i terapija

[caption id="attachment_1368" align="alignleft" width="300"] Jake i bolne menstruacije[/caption]Kako dokazati i liječiti jako menstruacijsko krvarenje? Ako je potrebno mijenjati tampon ili uložak svaki sat, i ako to traje 6-8 sati ili dulje, radi se o pojačanom krvarenju. U tom slučaju treba se obratiti osobnom liječniku i ginekologu koji će pregledom krvi i fizikalnim pregledom utvrditi što je razlog pojačanom krvarenju i svakako provjeriti je li već nastupila anemija, koja je česti pratitelj takvih stanja. Ako se radi o ženama u perimenopauzi, njihov najčešći uzrok je nedostatak progesterona u drugom dijelu ciklusa, hormona koji pomaže u tome da sluznica maternice sazrije i implantira jajašce. Ako ne dolazi do ovulacije, u našem tijelu se ne stvara progesteron te ne zaustavlja estrogenski rast sluznice maternice koja, kada se odljušti, krvari više nego je uobičajeno. S obzirom na to da je tada i ciklus skraćen, ne traje 28 dana nego kraće, čak i 20 dana, žene često gube puno krvi i dolaze u stanje anemije. Takva stanja najčešće se liječe kontracepcijskim tabletama ili intrauterinim ulošcima koji otpuštaju male doze progestina te na taj način oponiraju estrogenu. Takav pristup ne predstavlja pravo liječenje uzroka, nego više liječenje simptoma, jer i kontracepcija i sintetski hormoni produciraju dodatni hormonski disbalans u tijelu. Istina je da će krvarenje biti manje, ali pitanje je što je s drugim organima u tijelu, oni i dalje pate od hormonskog disbalansa.

Prehrana i menoragija

Kod mladih žena, koje u pravilu imaju uredan hormonski status, jake i bolne menstruacije uzrokovane su i prevelikom produkcijom prostaglandina, koji uzrokuju kontrakcije uterusa. Javljaju se samo u ciklusima s ovulacijom, kada razina progesterona padne, a to je dan - dva prije menstruacije. Jake i bolne menstruacije u mladih, inače zdravih žena mogu se spriječiti ili smanjiti na nekoliko načina, od kojih je najvažnija prehrana. Iz prehrane treba izbaciti crveno meso, piletinu, žumanjke jer oni sadrže velike količine arahidonske kiseline koja je izvor prostaglandina. U prehrani također treba smanjiti i mliječne proizvode. Isto tako iz prehrane treba izbaciti sve prerađene prehrambene proizvode jer sadrže previše soli i raznih dodataka prehrani koji mogu pojačavati zadržavanje tekućine i naticanje, kao i posljedično i grčenje maternice. Treba također izbjegavati alkohol, kofein i šećer jer dodatno rade hormonski disbalans djelujući na hormon stresa - kortizol. Upotreba blage progesteronske kreme u dane prije menstruacije također će pomoći da se upalni prostaglandini stvaraju u manjoj količini. Ne treba zanemariti i fizičku aktivnost, ona pridonosi općem poboljšanju stanja organizma i boljoj otpornosti. Uvijek se može posegnuti za nesteroidnim protuupalnim lijekovima koji su samo kratko i brzo svladavanje bolova, ali ako želimo problem riješiti, tada treba napraviti veliku promjenu. [color-box]ŠTO JESTI AKO SMO IZBACILI VEĆINU HRANE KOJU DANAS JEDU MLADE ŽENE? Treba jesti povrće, sirovo i slabo kuhano, koje je izvrstan izvor kalcija, magnezija i kalija, važnih elemenata koji smiruju i opuštaju bolne grčeve. Voće, kao izvor protuupalnih supstancija (bioflavonoida i vitamina C), jača krvne žile i smanjuje intenzitet krvarenja. Uz B kompleks svakodnevno se preporučuju i omega-3 masne kiseline, čije je protuupalno djelovanje odavna dokazano.[/color-box]

Riječ kolitis sastavni je dio naziva više upalnih oboljenja koja mogu zahvatiti cijelo debelo crijevo ili samo jedan njegov dio. Među najučestalije oblike ubraja se sindrom iritabilnog crijeva, koji pogađa čak 15 posto odrasle populacije (dvostruko više žena u usporedbi s muškarcima). No to je ujedno i najmanje opasan oblik kolitisa, a očituje se bezopasnim, ali vrlo neugodnim simptomima (bolovima u trbuhu, zatvorom ili proljevom). U nešto manjem obimu javljaju se ostali oblici kolitisa - infektivni, ishemijski, kolitis uzrokovan antibioticima ili kemijskim supstancijama, pseudomembranozni kolitis uzrokovan mikroorganizmima te ulcerozni kolitis.

Simptomi i posljedice

[caption id="attachment_1383" align="alignleft" width="300"] Ulcerozni kolitis - upalna bolest crijeva[/caption]Ulcerozni kolitis je kronična upalna bolest debelog crijeva, najteži je oblik kolitisa, bolest kojoj svi uzroci još uvijek nisu u potpunosti poznati. U debelom crijevu stvaraju se čirevi koji osim grčeva uzrokuju i učestale proljeve s tragovima krvi, popraćene i povišenom tjelesnom temperaturom. Bolest se može javiti u svakoj životnoj dobi, no najčešće se javlja između 15. i 30. godine života. Najčešće komplikacije ulceroznog kolitisa jesu krvarenje koje može dovesti do sideropenične anemije, toksični kolitis, pa čak i rak debelog crijeva. No komplikacije ulceroznog kolitisa ne moraju se ograničiti samo na crijeva - moguća je upala zglobova, upala bjeloočnice, eritemi na koži, gnojne rane na koži, upala zdjeličnih zglobova te, iako vrlo rijetko, u 1-3 posto oboljelih može doći do upale jetre. Ova kronična bolest zahtijeva liječenje lijekovima, a u najtežim oblicima i kirurško liječenje. Iako svi uzroci bolesti nisu poznati, dokazano je da način prehrane i način života predstavljaju snažne okidače za pojavu bolesti, a upravo promjena tih navika može uvelike olakšati stanje bolesnika i pridonijeti boljim rezultatima liječenja. Dodatni problem u slučaju ulceroznog kolitisa predstavlja loša apsorpcija nutrijenata te proljev s posljedicom gubitka makronutrijenata i mikronutrijenata, što dodatno ističe važnost prehrane, odnosno povezanost načina prehrane i bolesti. Oboljeli bi iz prehrane trebali izbaciti namirnice koje pogoršavaju simptome: suhomesnate proizvode, svježi kruh, voće (posebno agrume i banane), šparoge, cvjetaču, luk, grah, rajčice, poriluk, špinat, alkohol, fermentirane i masne sireve, mlijeko i mliječne proizvode, masne vrste mesa, ribe, rakove i školjke, jaja, kreme i kolače, kakao i čokoladu, neke mirodije (curry, muškatni oraščić, papar, papričicu), kavu, čaj, pića s kofeinom i gazirana pića. Vlakna bi trebali konzumirati umjereno. Moguće je usto poboljšati i ubrzati proces probave: - Povećan unos tekućine savjetuje se posebno u slučaju učestalih proljeva, napitci ne smiju biti ni vrući ni previše hladni. - Treba izbjegavati prejedanje, a obilne obroke poželjno je zamijeniti s više manjih obroka tijekom dana. - Svaki zalogaj treba dobro prožvakati. [color-box]Što se događa u debelom crijevu: Debelo crijevo najdulji je dio crijeva - otprilike 130 cm, cijelom njegovom dužinom smješteni su sfinkteri, kružni mišići koji svojim stezanjem i opuštanjem omogućavaju ili sprečavaju prolazak crijevnog sadržaja, apsorpciju vode i elektrolita. Prolazak sadržaja kroz crijeva je proces koji može trajati 12 - 36 sati. Ako je njegovo trajanje previše kratko, smanjuje se apsorpcija vode, a posljedica je proljev i dehidracija, no ako je prolazak crijevnog sadržaja usporen i predugo traje, dolazi do prekomjerne apsorpcije tekućina u crijevima, što za posljedicu ima javljanje zatvora.[/color-box]

Butirati - izvor energije za stanice crijeva

Butirat ili maslačna kiselina je kratkolančana masna kiselina koja ima brojne uloge u očuvanju sluznice debelog crijeva, a nastaje interakcijom probiotičkih bakterija i prebotika, u prvom redu vlakana. Prebiotici stižu u debelo crijevo nepromijenjeni i ondje podliježu potpunoj fermentaciji od strane selekcioniranih bakterija, a produkti te fermentacije su pored ostalih i kratkolančane masne kiseline (octena, propionska i maslačna) te mliječna kiselina. Upravo te kiseline imaju brojne pozitivne utjecaje na lokalno i sustavno zdravlje čovjeka poput osiguravanja hrane ili energije stanicama crijevne sluznice i smanjenja pH u crijevu, čime utječu na ravnotežu mikroflore i sprečavaju naseljavanje štetnih bakterija, utječu na povećanje rasta poželjnih crijevnih bakterija te poboljšanje svojstava crijevne sluznice reguliranjem njihova rasta. Osim toga brojne studije dokazuju učinak povećane bioraspoloživosti, odnosno bolje apsorpcije minerala, osobito kalcija i magnezija u slučaju nižeg pH u crijevu, odnosno u prisutnosti kratkolančanih kiselina kao što je butirat. Zbog brojnih povoljnih učinaka znanstvenici i kliničari već cijeli niz godina nastoje raznim postupcima povisiti udio butirata u crijevu osoba sa specifičnim tegobama kao što su upalne bolesti crijeva i disbakterioza (neravnoteža crijevnih bakterija). Oralni pripravci butirata formulirani su tako da dospijevaju u crijevo nerazgrađeni i ondje postižu povoljne učinke. To su dokazali i talijanski znanstvenici 2007. godine te potvrdili da oralni pripravak butirata ne podliježe probavi u gornjem dijelu probavnog sustava, nego dospijeva u tanko i debelo crijevo u aktivnom obliku.

Kako djeluju butirati

Unutar probavnog sustava butirat je fiziološki sastojak debelog crijeva, gdje je prisutan u visokoj koncentraciji. Ondje ga najviše koriste epitelne stanice, aktivno metaboliziraju i stvaraju energiju. Brojni radovi govore o ulozi butirata kao čimbenika rasta, ali velika je pažnja posvećena i antikancerogenim učincima butirata u ljudskoj prehrani. Važno je znati kako učinci butirata ovise o modelima na kojima se provode ispitivanja (in vitro ili in vivo), o tipu stanica koje se koriste (normalne ili stanice karcinoma), o stadiju upale i korištenim dozama. Studije in vitro pokazale su kako butirat predstavlja poželjni izvor energije stanicama debelog crijeva. Te stanice (kolonociti) pokazuju odličnu sposobnost metaboliziranja butirata. Putem oksidacije masnih kiselina butirat se potpuno oksidira do CO2 ili koristi kao prekursor 504 za sintezu lipida. Stoga, sinteza velikog broja važnih sastojaka crijevnog epitelnog tkiva ovisi upravo o metabolizmu butirata. Nekoliko studija pokazalo je kako butirat, osim što osigurava energiju epitelnim stanicama, značajno povećava njihov rast i diferencijaciju (razvoj) te poboljšava obrambenu ulogu debelog crijeva. Butirat djeluje kao signalni metabolit homeostaze kolonocita, regulirajući ravnotežu između staničnog rasta, diferencijacije i apoptoze (programirane stanične smrti).

Butirat i ulcerozni kolitis

Poznato je da butirat predstavlja glavni izvor energije stanicama debelog crijeva, ali njegova su dostupnost i iskoristivost narušene u osoba oboljelih od ulceroznog kolitisa (UC). U randomiziranoj, dvostruko slijepoj, placebom kontroliranoj pilot-studiji ispitivan je učinak tableta natrijeva butirata u osoba s ulceroznim kolitisom. U grupu A bili su uključeni pacijenti s blagim do umjerenim stupnjem kolitisa, koji su 6 tjedana oralnim putem koristili natrijev butirat (4 g dnevno) i mesalazin (2,4 g dnevno). U grupu B bili su uključeni pacijenti s blagim do umjerenim stupnjem kolitisa, koji su 6 tjedana oralnim putem koristili mesalazin i placebo. Na samom početku studije prikupljeni su podaci endoskopskih i histoloških pretraga. U studiju je ušlo 30 pacijenata, a dovršilo ju je njih 25 (12 iz grupe A, 13 iz grupe B). Nisu prijavljene nikakve nuspojave. U grupi A sedam pacijenata ušlo je u remisiju, a četvero pacijenata primijetilo je poboljšanje stanja. U grupi B pet pacijenata ušlo je u remisiju, a pet je primijetilo poboljšanje stanja. Nakon ispitivanja klinički parametri su se u obje grupe značajno popravili u odnosu na prijašnje rezultate. Ti podaci navode na mogućnost poboljšanja učinkovitosti oralne primjene mesalazina pomoću butirata u bolesnika u aktivnoj fazi ulceroznog kolitisa te potiču na žurnu potrebu za detaljnijim istraživanjima koja bi potvrdila sadašnja saznanja.

Čajevi iz skupine bijelih čajeva predstavljaju rijetke vrste jer se proizvode samo u nekim predjelima Kine. Budući da znanstvenici ni u jednoj drugoj poznatoj biljnoj vrsti nisu pronašli toliku količinu polifenola, izvanrednih čistača tijela od toksina, te s obzirom na to da ima izuzetno ugodan okus, nije čudno što Kinezi bijeli čaj nazivaju eliksirom mladosti. To je čaj koji pomlađuje čovjeka iznutra, a njegov je učinak itekako vidljiv u poboljšanu izgledu kože, kose, noktiju. Pri berbi tog čaja odabiru se samo najmlađi pupoljci koji su prekriveni kratkim srebrnkasto-bijelim dlačicama. Otud i potječe i naziv bijeli čaj. Pažljivom selekcijom najmlađih izdanaka te minimalnom obradom zadržava svoje prirodno bogatstvo antioksidanata, a za razliku od »zelenog čaja« u okusu nema nimalo trpkosti, već delikatan osvježavajući okus i nježno zlatnu boju.

Ljekovito djelovanje

Izrazito je poznata ljekovitost bijelih čajeva, a tajna je u tretiranju listića tijekom branja i procesa prerade. [caption id="attachment_1388" align="alignleft" width="300"] Bijeli čaj - eliksir mladosti[/caption]• Vrhunski je antioksidant i jedna od najzdravijih vrsta čaja uopće. • Ima protutumorsko djelovanjete pomaže u borbi s masnoćama u krvi (snizuje razinu kolesterola). • Obnavlja jetru i čisti je od masnoće. • Najbolji je čistač tijela od toksina, pa se preporučuje osobama nakon kemoterapija i dugotrajna korištenja lijekova. • Izrazito je dobar kod sprečavanja razvoja kancerogenih stanica. • Pomaže u borbi organizma s virusima i bakterijama, za što su zaslužni antioksidanti kojima ovaj čaj obiluje; studije su pokazale da može olakšati čak i simptome HIV-a. • Usporava propadanje prirodnog elastina i kolagena,zbog čega je posebno poznat i posebno se izdvaja od ostalih skupina čajeva jer usporava procese i simptome starenja, čime je i zaslužio naziv eliksir dugovječnosti i ljepote.

Znanstveni dokazi

Studija je pokazala da bijeli čaj: • smanjuje aktivnost slobodnih radikala za oko 80% • može smanjiti razinu šećera u krvi te ublažuje simptome dijabetesa • opušta tijelo, što pomaže ublažavanje stresa i jača organizam • znatno smanjuje pojavu krvarenja desni te zubnog karijesa zahvaljujući bogatstvu fluoridima • smanjuje rizik od moždanog udara (u prvom redu zato jer poboljšava funkcije arterija) • poboljšava gustoću kostiju i jača koštanu masu • jača imunitet cijelog organizma

Svaka druga žena doživjet će prijelom bedrene kosti, a 20 posto muškaraca doživi i drugi prijelom kosti. To su statistike koje se jednostavnom prevencijom mogu promijeniti. Dulji životni vijek i stalno povećavanje broja starijih osoba razlog je za bojazan da nas u skoroj budućnosti očekuje prava epidemija prijeloma. Prema nekim procjenama očekuje se da će broj prijeloma vrata bedrene kosti u svijetu sa 1,7 milijuna 1990. godine porasti na čak 6,3 milijuna 2050. godine. [caption id="attachment_1397" align="alignleft" width="300"] Pri spominjanju prijeloma kosti i
osteoporoze najčešće se navode žene.[/caption]Pri spominjanju prijeloma kosti i osteoporoze najčešće se navode žene. S razlogom jer svaka treća žena nakon menopauze boluje od bolesti dekalcifikacije, tj. propadanja koštane mase. No pogrešno bi bilo zaključiti da je riječ o "ženskoj bolesti". Osteoporoza itekako pogađa i muškarce, posebno nakon 60. godine života. Zapravo u 33 posto slučaja prijeloma bedrene kosti riječ je o muškarcima, a njih 20 posto doživi i drugi prijelom istog dijela tijela.

Kosti na testu

Provjera gustoće kostiju preporučuje se ženama unutar godinu dana od početka menopauze, ali i ranije ako: • u obitelji ima ili je bilo slučajeva osteoporoze, • osobama sitne tjelesne građe s tankim kostima, • osobama koje boluju od nekih bolesti kao što su reumatoidni artritis, hormonski poremećaji, • osobama koje uzimaju neke lijekove, primjerice kortikosteroide, • svima koji konzumiraju alkohol, puše, ne kreću se, piju gazirana pića, svakodnevnom prehranom ne unose dovoljno vitamina D, kalcija i fosfora.

Jelovnik za čvrste kosti

Završetkom puberteta kosti prestaju rasti u dužinu, ali se njihova gustoća povećava sve do 30. ili 35. godine. Nakon toga potrebno je održavati kvalitetu koštane mase, a osim tjelesnom aktivnošću to je moguće postići uravnoteženom, zdravom prehranom. Kalcij je glavni sastojak kosti. Za održavanje optimalne gustoće kostiju potrebna je određena količina tog minerala u svakodnevnoj prehrani. Dok se djetetu u prvoj godini života preporučuje dnevni unos od 600 mg kalcija, u adolescenciji se to povećava na 800 mg, a postmenopauzi do 1500 mg. Trudnoća, dojenje te starija životna dob razdoblja su života u kojima se potreba organizma za kalcijem povećava na 1500 mg dnevno. No uz kalcij važan je i unos odgovarajuće količine »vitamina D«, koji omogućuje pravilnu apsorpciju kalcija i njegovo ugrađivanje u kosti. I masne kiseline, prisutne u plavoj ribi i biljnim uljima, također pogoduju apsorpciji kalcija. Fosfor će održati kostur čvrstim, magnezij sudjeluje u stvaranju kostiju, pomaže kalciju da prodre u kosti i pretvori vitamin D u aktivni oblik. Bor, oligoelement koji se nalazi u voću i povrću, smanjuje gubitak kalcija i magnezija. Osim tih tvari važni su fluor, mangan, bakar, cink, folna kiselina te vitamin B6, vitamin C i »vitamin K«. [color-box]Dovoljan unos kalcija i vitamina D, kao i redovita tjelesna aktivnost od djetinjstva i tijekom cijelog života, zlatna su pravila prevencije koja pomažu spriječiti i ublažiti propadanje kvalitete koštane mase.[/color-box]

Soja

Sadrži fitoestrogene, prirodne tvari koje imaju učinak sličan organskom estrogenu, i kalcij. Idealna količina: 2 čaše sojina mlijeka dnevno.

Jogurt

Sadrži jednaku količinu kalcija kao mlijeko, a i hranjiva vrijednost je slična. Idealna količina: 2 jogurta = 1 porcija mliječnih proizvoda.

Riba

Srdele, skuše, tuna, losos ... plava riba posebno je bogata kalcijem i vitaminom D, a sadrži i korisne masne kiseline. Idealna količina: 3 - 4 porcije tjedno.

Skuta

Održava ravnotežu između kalcija i fosfora, sadrži malo masti i mnogo vitamina B. Idealna količina: 50 g = 1 porcija mliječnih proizvoda dnevno.

Povrće

Posebno povrće zelenih listova. Idealna količina: Barem 2 porcije dnevno.

Kravlji sir

Osigurava unos kalcija (86 mg/100 ml), ali ima mnogo masti, pa birajte vrstu s manje masnoća. Idealna količina: 50 g = 1 porcija mliječnih proizvoda dnevno.

Žitarice

Bogate su vitaminima i mineralima. No oprez jer višak vlakana otežava apsorpciju kalcija. Idealna količina: 2/3 zdjelice žitarica dnevno.

Sušeno voće

Bademi i lješnjaci sadrže mnogo kalcija, bjelančevina i masti, a malo vlakana. Idealna količina: 50 g dnevno.

Pšenične klice

Sadrže vitamine E, B i A, minerale, bjelančevine i aminokiseline. Idealna količina: 100-150 mg ulja pšeničnih klica dnevno.

Mlijeko

Mlijeko je osnovni izvor kalcija, minerala nužnog za zdravlje kostiju. Punomasno ili obogaćeno obrano mlijeko sadrži i vitamin D. Idealna količina: 2 dl mlijeka = 1 porcija mliječnih proizvoda.

Pravilna prehrana i redovita tjelesna aktivnost mogu smanjiti potrebu za lijekovima u velikog broja dijabetičara, a u nekim je slučajevima čak i djelotvorna zamjena za lijekove. Zdrava prehrana osnova je brige za zdravlje i djelotvorna prevencija koja se preporučuje svima, bez obzira na životnu dob i eventualne sklonosti bolestima. A kad je riječ o oboljelima od šećerne bolesti, pravilna prehrana znatno je više od preporuke - to je djelotvorna pomoć u držanju bolesti pod kontrolom, dok je za osobe u čijoj obitelji ima slučajeva dijabetesa zlatno pravilo prevencije. Količina i vrsta konzumiranih namirnica može izravno utjecati na razinu šećera i masnoća u krvi, kao i na tjelesnu težinu, te izazvati posljedice, pa čak i komplikacije bolesti.

Ciljevi liječenja i prehrane

Preporuke o prehrani razlikuju se ovisno o tipu bolesti: je li riječ o dijabetesu tipa 1 ili dijabetesu tipa 2. Oboljeli od dijabetesa tipa 1 nemaju vlastitog inzulina, stanice koje proizvode inzulin u tih su bolesnika razorene autoimunim procesom. Ti bolesnici ovisni su o inzulinu, a to je ključna činjenica i kad je riječ o načinu prehrane. Glavni cilj liječenja dijabetesa tipa 1 jest regulacija šećera u krvi, odnosno sprečavanje prekomjerna porasta razine šećera u krvi, što je moguće postići pravilnom prehranom i redovitom tjelesnom aktivnošću. Prema količini inzulina koju bolesnik dobiva propisuje mu se odgovarajuća prehrana u kojoj se količina ugljikohidrata smanjuje ili povećava ovisno o tjelesnoj aktivnosti. Prehrana oboljelih od dijabetesa tipa 1 uvijek ovisi o tome kakva je potreba bolesnika za inzulinom, s tim da je jako važno koje se namirnice konzumiraju, odnosno potrebno je posebno paziti na unos ugljikohidrata. U slučaju dijabetesa tipa 2 osnova bolesti nije nedostatak inzulina već inzulinska rezistencija, tj. otpornost na inzulin. Dijabetes tipa 2 ne mora se, ali se može liječiti inzulinom, to se provodi u slučaju ako je razina šećera u krvi previsoka te ako se razina šećera u krvi ne može regulirati dijetom i tjelesnom aktivnošću. U većini slučajeva oboljeli od dijabetesa tipa 2 jesu i pretili, te je smanjivanje tjelesne težine važan cilj u njihovu liječenju, čime se smanjuje i rizik od komplikacija bolesti. Visoka razina šećera naime povećava opasnost od oštećenja očiju, bubrega, a otvara predispoziciju i za povišene razine masnoća u krvi, što za posljedicu ima pojavu ateroskleroze, bolesti krvožilnog sustava te povećanog rizika od infarkta srca i moždanog udara.

Čega i koliko jesti

Dijabetička prehrana, bilo da je riječ o dijabetesu tipa 1 ili tipa 2, ne razlikuje se puno od uobičajene zdrave prehrane. To zapravo znači da se dijabetičari moraju pridržavati pravila klasične prehrambene piramide: • bjelančevine trebaju činiti najviše 10-20 posto dnevnog unosa • zasićene i višestruko nezasićene masnoće moraju činiti manje od 10 posto • ugljikohidrati i jednostruko nezasićene masnoće čine preostalih 70 posto [color-box]Dnevno se preporučuje: 25-35 g vlakana iz žitarica, ne više od 3 g soli, izbjegavati namirnice koje sadrže šećer.[/color-box]

Češće jedite

MAHUNARKE grah, mahune, leću, grašak, slanutak, bob i soju, sadrže jednaku količinu vlakana i bjelančevina kao meso, ali ne sadrže masnoće. POVRĆE bogato je vitaminima i vlaknima, a sadrži vrlo male količine šećera te ima nisku kalorijsku vrijednost. VOĆE bogato je vitaminima i vlaknima, ali sadrži i priličnu količinu šećera, zbog čega je potreban oprez. Banane, smokve, grožđe i egzotično voće zamijenite kruškama, jabukama, agrumima i šumskim voćem jer sadrži manje šećera. ŽITARICE bogate su složenim šećerima i vlaknima koja se sporo apsorbiraju. Prednost dajte integralnim žitaricama.

Manje jedite

MESO sadrži bjelančevine i masti te ne mora biti svaki dan na jelovniku, može se izmjenjivati s mahunarkama i primjerice sirom. Crveno meso zamijenite bijelim. Piletina, puretina, zečevina sadrže manje masnoća i lakše se probavljaju. Najbolje bi bilo, kad god je moguće, meso zamijeniti ribom. SUHOMESNATE PROIZVODE masne salame (mortadela ili tlačenica) jedite što rjeđe. Zamijenite ih pršutom bez masnih dijelova, šunkom ili sušenom govedinom, no i te suhomesnate proizvode jedite u manjim količinama. JAJA sadrže previše bjelan-čevina i kolesterola, stoga ih se preporučuje konzumirati najviše dva puta tjedno. Važno je podsjetiti na to da jaja ima i u majonezi, umacima i kolačima. MLIJEKO I MLIJEČNI PROIZVODI iako je jedan od glavnih izvora kalcija, s mlijekom je potreban oprez jer sadrži masnoće. Od mliječnih prerađevina prednost dajte svježim i polumasnim sirevima. [color-box]ZAPAMTITE: S nekim namirnicama potreban je veći oprez: Masnoće izbjegavajte. Šećer ograničite, tj. uzimajte samo u posebnim prilikama, zapamtite da šećera ima u kolačima, industrijski pripremljenoj hrani, gaziranim pićima. Alkohol izbjegavajte, a nikad ga ne konzumirajte na prazan želudac. Pržena hrana i kolači povećavaju rizik od prekomjerne tjelesne težine i komplikacija šećerne bolesti.[/color-box]

S bolestima zubi i usne šupljine neki se susreću već u djetinjstvu, dok neki i duboku starost dočekaju sa zdravim zubima. U čemu je tajna? Često se, govoreći o prevenciji i opasnostima za zdravlje, spominju kronične bolesti, no o kroničnim bolestima usne šupljine i zubi ne govori se dovoljno. A upravo su bolesti parodonta i karijes najčešće kronične bolesti usne šupljine koje mogu ostaviti posljedice i na udaljene organe. Nažalost prevencija tih bolesti dosta je slaba, a zapravo je vrlo jednostavna - u većini slučajeva dovoljno je pravilno održavanje oralne higijene.

Što obolijeva

Parodont je funkcijska cjelina tkiva koja podupiru zube, to je potporni - vezivni aparat zuba, a sastavljen je od: • zubnog mesa (gingive), • dezmodonta (parodontnih vlakana koja se nalaze između korijena zuba i kosti), • cementa zuba, • alveolne kosti. Upalne promjene zubnog mesa nazivamo gingivitis, a ako se bolest proširi i na dublje dijelove parodonta, posebno alveolnu kost, govorimo o parodontitisu. Povlačenje zubnog mesa bez istovremenog upalnog procesa nazivamo recesijom gingive. Više je čimbenika koji pospješuju nastanak i razvoj ovih bolesti: • bakterijske naslage (tzv. bakterijski plak) koje kada se nakupe na zubnom mesu postaju izvor upalne reakcije, • zubni kamenac, • ostaci hrane koji na rubu zubnog mesa mogu oštetiti tkivo i, poput bakterijskog plaka, stvaraju idealne uvjete za nakupljanje i razvoj bakterija.

Najčešće bolesti

U zdravoj usnoj šupljini, u kojoj su svi zubi na broju i svi su zubi zdravi, zdravo je i neoštećeno zubno meso, ostaci hrane teško će se zadržati. Međutim oštećen ili nepravilan spoj zubnog mesa i zuba, bez obzira na to radi li se o karijesu ili neprimjerenom zubnom ispunu, te nedostatak jednog zuba ili više njih stvara idealne uvjete za nakupljanje hrane oko zuba. Osim toga gubitak istog zuba u suprotnoj čeljusti najpodmukliji je uzrok razvoja parodontnih bolesti. Zbog toga je jako važno poduzeti doslovce sve da se ne izgubi nijedan zub, a ako se to dogodi, valja čim prije nadoknaditi taj zub, i to odgovarajućim protetskim nadomjeskom (krunicom ili implantatom), kako bi se sačuvala žvačna funkcija i ukupno zdravlje usne šupljine. Značajan utjecaj na razvoj parodontnih bolesti imaju i loši zubni nadomjesci poput primjerice odstojećeg ispuna zuba, odstojećih rubova krunica te dijelova proteza i kvačica koji, ako leže na zubnom mesu, mogu nadražiti zubno meso i uzrokovati oštećenja i povlačenje zubnog mesa, te stvaranje parodontnih džepova. Kad je riječ o najčešćim bolestima usne šupljine, tada su na prvom mjestu gingivitis i parodontitis. Gingivitis se javlja u čak više od 80 posto djece, a tek je poneka odrasla osoba pošteđena od gingivitisa i parodontitisa. Oštećenja parodonta koja se zbog oboljenja jave u ranoj životnoj dobi uspješno se liječe, no kako u srednjoj životnoj dobi ta bolest razara velike dijelove prirodnog zubala, većina osoba srednje životne dobi gubi zube prije vremena.

Bolest prljavih zubi

Nekoliko je vrsta gingivitisa, a razlikuju se ovisno o uzroku. Gingivitis simplex posljedica je plaka i zbog toga se naziva gingivitis prljavih usta. Taj oblik gingivitisa javlja se u gotovo 95 posto osoba koje imaju svoje zube, a uz njega se među najčešće bolesti gingive javlja i akutni nekrotični ulcerozni gingivitis. Taj gingivitis vrlo često recidivira i razvija se u ulcerozni parodontitis. Bolest počinje u mladenačkoj dobi. Od osnovnih vrsta gingivitisa uz ova dva razlikujemo još gingivitis kompliciran zbog hormonskih utjecaja, a javlja se u pubertetu i trudnoći. Primarni uzrok svih gingivitisa je bakterijski plak i nedovoljna higijena usne šupljine, dok se ulcerozni gingivitis gotovo uvijek javlja u strastvenih pušača. Gingivitis karakterizira upala zubnog mesa, koja je slabija ili jača ovisno o kojoj vrsti gingivitisa se radi.

U cijelom svijetu, progresivno raste broj oboljelih od kroničnih bubrežnih bolesti. Najčešći uzroci trajnog gubitka bubrežne funkcije danas jesu šećerna bolest i arterijska hipertenzija, ujedno i najznačajniji uzroci pobolijevanja i smrtnosti od srčano-žilnih bolesti. Kroz dva bubrega, oblikom nalik zrnu graha, prosječno u minuti prođe 25 posto ukupne količine krvi koju sadrži naše tijelo. Bubrezi su važni filtri koji odstranjuju otpadne tvari nastale metabolizmom i tekućinu. Ako iz nekog razloga ne odstrane dovoljnu količinu tekućine, dolazi do »povišenja krvnog tlaka«, posljedica čega je povećano opterećenje srca koje mora protisnuti kroz krvne žile veću količinu tekućine. Bubrezi također proizvode hormon eritropoetin, odgovoran za stvaranje eritrocita u koštanoj srži, a u bubrezima nastaje i aktivni oblik vitamina D koji je neophodan za apsorpciju kalcija. U bubrezima se razgrađuje niz polipeptida i hormona čiji nekontrolirani porast koncentracije može dovesti do niza poremećaja. Mnoge upalne, imunološke i metaboličke bolesti, kao i različiti toksini mogu izazvati oštećenja bubrega. Akutno zatajenje može nastati u roku od nekoliko sati ili dana, dovodi do dramatične kliničke slike, ali se u izliječenih bolesnika bubrežna funkcija oporavi. Veliki problem su, međutim, kronična zatajenja koja nastaju postepeno, tijekom godina, i obilježava ih trajni gubitak bubrežne funkcije.

Prepoznajte znakove bolesti

[caption id="attachment_1417" align="alignleft" width="300"] Ni akutno zatajenje bubrega ni kronično
zatajenje bubrega ne smije se zanemariti.[/caption]Zbog svih mogućih posljedica koje izazivaju kronične bubrežne bolesti važna je pravovremena dijagnostika i rano otkrivanje bolesti. Treba obratiti pozornost na znakove zatajenja bubrega, a to su najčešće povišeni krvni tlak, krv u mokraći, bolovi u donjem dijelu leđa, otekline na potkoljenicama i rukama, često noćno mokrenje, a moguće su mučnine, povraćanje i osjećaj slabosti. Pri uznapredovanom zatajenju bubrega bolesnik ima oslabljeni tek, što je posljedica nakupljanja otpadnih tvari u krvi, javlja se svrbež kože zbog poremećaja u ravnoteži kalcija i fosfata, koža je blijeda, a dolazi i do prestanka ili vrlo oskudnog mokrenja zbog nemogućnosti bubrega da filtriranjem uklone višak tekućine iz organizma. Preciznom kontrolom glikemije i arterijske hipertenzije može se kod bolesnika sa šećernom bolesti tipa 1 ili 2 smanjiti učestalost bubrežnih komplikacija i do 35 posto.

Liječenje i način života

Ni akutno zatajenje bubrega ni kronično zatajenje bubrega ne smije se zanemariti. Kod akutnog zatajenja bubrega, koje se obično javlja u sklopu sistemskih bolesti ili višestrukog zatajenja organa, provodi se hitno liječenje, odnosno nadomještanje bubrežne funkcije dijalizom (intermitentna i/ili kontinuirana hemodijaliza, peritonejska dijaliza). Bolesnicima s kroničnim zatajenjem bubrega izgubljena funkcija nadomješta se dijalizom (intermitentna hemodijaliza ili peritonejska) ili presađivanjem bubrega. Kronični bubrežni bolesnici moraju veliku pažnju posvetiti prehrani, odnosno ograničiti unos namirnica koje mogu pogoršati bolest. S druge strane, dijetalna prehrana mora osigurati dovoljan unos energije, vitamina i esencijalnih aminokiselina kako bi se izbjegla pothranjenost. Prevelik unos kalija koji se nalazi u krumpiru, rajčicama, bananama, narančama, brokuli, čokoladi te zamjene za sol mogu uzrokovati srčane aritmije, ali i zastoj rada srca. Visoka razina fosfora može dovesti do bolesti kostiju. Naime, kada je razina fosfora u krvi visoka, dolazi do gubitka kalcija iz kostiju. Mliječni proizvodi, lješnjaci, napitci s kolom i čokolada namirnice su koje sadrže veliku količinu fosfora. Natrij ili sol mogu uzrokovati žeđ i značajni porast krvnog tlaka koriste li se u velikim količinama. Slanina, meso, čips i krastavci primjeri su slane hrane. Bolesnici koji su na dijalizi trebaju također imati dobro uravnotežen unos bjelančevina jer su one potrebne za izgradnju mišića i oporavak tkiva. Bolesnici na peritonejskoj dijalizi imaju manje ograničenja što se tiče prehrane, no ipak trebaju paziti na unos fosfora i natrija.

Oprezno s tekućinom

U stadiju bolesti u kojem dolazi do bitnog smanjenja količine mokraće unos tekućine treba ograničiti, što vrijedi i za bolesnike koji se već liječe dijalizom. Simptomi kao što su kratak dah, otekline i povišene vrijednosti krvnog tlaka mogu biti posljedica prevelike količine tekućine u tijelu. Kod mnogih je bolesnika unos tekućine ograničen na 1500 ml dnevno. Preveliki unos tekućine problem je i bolesnicima koji se liječe dijalizom. U razdoblju između dva postupka hemodijalize može imati kobne posljedice za srce i pluća - može doći do popuštanja srca i edema pluća s mogućim smrtnim ishodom. Zbog velikog volumena tekućine (4-6 litara) koji treba odstraniti tijekom četiri sata hemodijalize mogu se javiti komplikacije koje su posljedica nagla oduzimanja suvišne tekućine, a to su mišićni grčevi, pad krvnog tlaka, glavobolja, mučnina i povraćanje. Zbog toga se preporučuje oprez u konzumiranju kave, vode, soka, mlijeka, sladoleda i juhe, a posebno je važno umjereno konzumiranje previše slane hrane koja pojačava žeđ.

Bolest pod kontrolom

Posljednje desetljeće u porastu je pobolijevanje od kroničnih bolesti bubrega, ali se njihova prevalencija i incidencija mogu smanjiti usklađenim praćenjem bubrežnog bolesnika, što je zadaća liječničkog tima sastavljenog od obiteljskog liječnika, pedijatra ili internista-nefrologa i prema potrebi urologa. Primjereno i redovno praćeni bubrežni bolesnici imaju bolje reguliranu hipertenziju, usklađene elektrolite i acido-baznu ravnotežu, nemaju sekundarni hiperparatireoidizam i imaju višu koncentraciju hemoglobina. Bolesnicima čije liječenje dijalizom počne pri relativno očuvanoj funkciji bubrega lakše je provoditi primjerenu dijalizu. Bolje su uhranjeni, nisu anemični, rjeđe pobolijevaju od srčano-žilnih bolesti i infekcija, a imaju manju smrtnost od bolesnika u kojih se kasno započne s dijalizom. Samo rano otkrivanje i aktivno liječenje bubrežnih bolesti može značajno smanjiti učestalost kroničnog zatajenja bubrega.

Kašalj nije bolest već je to jedan od simptoma koji ukazuje na bolesti. Najčešće se javlja uz bolesti ždrijela i grkljana, dušnika i bronhija te bolesti pluća. Razlikujemo suh kašalj (kojim je popraćena upala ždrijela, grla, dušnika), vlažni kašalj (pri početku upale dušnika i bronhija) i zreli kašalj kao nastavak ili sljedeći stadij vlažnog kašlja. Suhi kašalj ima tendenciju prelaska u vlažni i, na kraju, u zreli kašalj. Kašalj se najčešće javlja u zimskim danima, pri prehladi, ali i kao posljedica umora i slabosti. Dugotrajni ili jači kašalj i prehlada za posljedicu mogu imati »bronhitis«, koji najčešće nastaje proširenjem infekcije iz grla i nosa na bronhije. Bronhitis je praćen povišenom tjelesnom temperaturom koja traje 2-4 dana i kašljem s iskašljavanjem. [color-box]Za liječenje kašlja je najbolje koristiti proizvode koji u svojem sadržaju imaju med i »propolis« s dodacima bilja koje pomaže i olakšava iskašljavanje, a to su korijen bijelog sljeza ili timijan.[/color-box]

Korijen bijelog sljeza

Sljez je jedna od najčešće korištenih biljki koje se koriste za ublažavanje kašlja i olakšavanje iskašljavanja. U dišnom sustavu ekstrakt sljeza umanjuje spazam mišića i oblaže sluznicu, pa tako umiruje suhi, nadražajni kašalj. Vrlo je djelotvorno biljno sredstvo za ublažavanje kašlja, ali i infekcija grla. [caption id="attachment_1428" align="alignleft" width="300"] Sljez je jedna od najčešće korištenih biljki koje
se koriste za ublažavanje kašlja
i olakšavanje iskašljavanja[/caption]Najčešće korišteni dijelovi biljke sljeza u prirodnoj medicini jesu korijen i list. Korijen bijelog sljeza slabog je mirisa i okusa, sluzav je, a rabi se za smirivanje kašlja pri upali sluznice gornjih dišnih putova. Kemijska analiza korijena pokazuje da obiluje biljnim sluzima (18-35%) te pektinom i taninom, dok list osim sluzi sadrži i flavonoide, minerale i skupoletin. Djelotvoran je i kod upala sluznica usta, grla, bronha i glasnica, a za liječenje nosa koristi se u obliku kapi.

Timijan

Ova biljka ugodnog aromatičnog mirisa i gorko-ljutkastog okusa obiluje eteričnim uljima. Upravo zahvaljujući tim uljima timijanu se pripisuje ljekovito djelovanje kao pomoć pri iskašljavanju, djeluje kao bronhospazmolitik i sekretolitik. Timijan je stoga vrlo koristan kod kašlja, bronhitisa i hripavca. Timijan poboljšava probavu i rastjeruje vjetrove, pa se koristi i kao začin. Koji još prirodni lijekovi ublažavaju kašalj možete pročitati na ovoj poveznici. No u danima kad nas temperatura, kašalj, začepljen nos i grlobolja savladaju, važno je odmoriti se i nastojati uz veće količine toplih napitaka omogućiti organizmu da se što prije vrati u normalno stanje.

Bolest, tipična za žene u plodnom razdoblju, nije toliko podmukla kao što se vjeruje. Saznajte kako je na vrijeme prepoznati i držati pod kontrolom. Da biste na vrijeme otkrili endometriozu i smanjili posljedice, nije dovoljan samo ginekološki pregled jednom godišnje ne osjećate li nikakve simptome, odnosno češći pregledi ako imate bolne menstruacije. Dizmenoreja, tj. bolna menstruacija i bolovi u zdjelici vodeći su simptomi endometrioze, ali do dijagnoze se dolazi samo uz pomoć laparoskopije, neposrednom vizualizacijom endometriotičnih žarišta.

Zašto se to događa?

Žene sve više pažnje pridaju svom zdravlju, posebice zdravlju sustava za reprodukciju. Često dolaze ginekologu već informirane i svjesne da bi njihove tegobe mogle biti povezane s endometriozom. Kako danas gotovo sve ginekološke ambulante imaju transvaginalni ultrazvuk, posumnja li liječnik na bolest, preporučit će daljnje pretrage. Ukratko, načina za prevenciju i za rano postavljanje dijagnoze ne manjka, iako još nema terapije koja bi jednom zauvijek riješila ovaj problem. Endometrioza je pojava endometrija, odnosno sluznice maternice, na mjestima gdje se normalno ne nalazi, odnosno izvan maternice. Najčešće su to jajnici, jajovodi, ligamenti maternice, ovojnica trbušne šupljine i ovojnice organa u njoj. Uobičajene su tri teorije o njenom postanku: • implantacijska teorija, koja nastanak tumači retrogradnim refluksom krvi preko jajovoda tijekom menstruacije, • teorija metaplazije, kojom se pluripotentnom celomnom epitelu dodjeljuje uloga pretvaranja u endometrij, • imunološka teorija, koja uključuje autoimunu narav bolesti. Uzroci pojave endometrioze još nisu poznati, no vjeruje se da neki faktori mogu potaknuti pojavu bolesti, a vjeruje se i da je sklonost endometriozi nasljedna. Današnja tendencija rađanja djece nakon 30. godine zasigurno ne poboljšava stanje, naprotiv. Upravo zbog toga bolest je tipična za naše doba: u prošlosti su žene imale puno djece, često jednu trudnoću za drugom i većina ih je imala ukupno manji broj menstruacija tijekom života.

Najčešći simptomi

[caption id="attachment_1438" align="alignleft" width="300"] Simptom tipičan za endometriozu jest
dizmenoreja, odnosno bolna menstruacija.[/caption]Simptom tipičan za endometriozu jest dizmenoreja, odnosno bolna menstruacija. Blagi bolovi tijekom menstruacije potpuno su normalni, a trebali bi proći otprilike pola sata nakon uzimanja analgetika. No pojačavaju li se iz mjeseca u mjesec, ne prestaju li čak ni uz lijekove te ako su toliko snažni da ometaju uobičajene svakodnevne aktivnosti, onemogućavajući uobičajene aktivnosti na dan ili dva, to je znak za uzbunu. Mnoge žene s endometriozom ne mogu zanijeti, što se u pravilu događa u uznapredovanom stadiju bolesti, kad je već došlo do fibroze ili stvaranja priraslica na jajovodu ili jajnicima, što je promijenilo oblik i funkcionalnost jajovoda i jajnika. Priraslice su srastanja ili anormalne veze između obližnjih organa ili njihovih dijelova. Na primjer maternica se prilijepila za prednji dio mokraćnog mjehura, što za posljedicu može imati kronični cistitis, ili se jajnik i jajovod prilijepe na stražnju stijenku maternice, kada lako može doći do stvaranja cisti, što izaziva bol u trbuhu, u početku samo tijekom menstruacije, a kasnije u svim fazama ciklusa.

Četiri stadija bolesti

Endometrij ili sluznica koja pokriva cijelu površinu maternice sastoji se od sloja žljezdanog epitela, sluznice koja prianja neposredno uz miometrij. Pod utjecajem je ženskih hormona i tijekom menstruacijskog ciklusa dolazi do niza promjena: do ovulacije postepeno postaje sve deblja i, ako jajašce nije oplođeno, nabire se i odstranjuje, izazivajući menstruaciju. U slučaju trudnoće, endometrij pomaže da se embrij ugnijezdi. Na osnovi klasifikacije American Fertility Society endometrioza se dijeli u četiri klinička stadija: minimalna, blaga, umjerena i jaka, po bodovima koji označavaju gustoću priraslica, dubinu prodora lezije, zahvaćenost peritoneja, jajnika i jajovoda.

Kako se liječi

Ako nakon pregleda i ultrazvuka liječnik posumnja na endometriozu, odredit će laparoskopiju, koja je ujedno dijagnostička i terapijska mjera, omogućava viđenje endometrioze uz istovremenu mogućnost uklanjanja njenih žarišta. Ponekad nakon prestanka liječenja postoji i mogućnost recidiva, pa se često kombinira medikamentno liječenje s kirurškim liječenjem. Od lijekova se propisuju analozi gonadotropina, koji uzrokuju pseudomenopauzu, i oralni kontraceptivi, koji uzrokuju pseudograviditet. Kirurškim se liječenjem postiže trajnije smanjenje proširenosti endometrioze i trajnije smanjenje bola.

S prvim danima jeseni i zime počinju i tegobe, gotovo svi oboljeli od artroze tuže se na pojačane bolove. Nekad su smetnje prolazne, no bolovi mogu postati kronični, a ponekad je potreban i kirurški zahvat.

Što su reumatske bolesti

Reumatske bolesti dijele se u četiri velike skupine: upalne reumatske bolesti kod kojih je upala glavni simptom, degenerativne reumatske bolesti koje nastaju zbog propadanja hrskavice i drugih dijelova sustava za kretanje (u ovu skupinu ubraja se i artroza), izvanzglobne reumatske bolesti koje zahvaćaju strukture u okolici zgloba te metaboličke reumatske bolesti koje nastaju zbog promjena u metabolizmu. [caption id="attachment_1449" align="alignleft" width="300"] Artroza se najčešće javlja kao posljedica
istrošenosti hrskavice u zglobu.[/caption]

Što je artroza

To je proces koji se najčešće javlja kao posljedica istrošenosti hrskavice u zglobu, zbog čega dolazi do bola i smanjene gibljivosti zgloba. Može se javiti u različitim godinama života.

Koliko je artroza učestala

Najučestaliji oblici reumatskih bolesti upravo su degenerativne bolesti, odnosno artroze. Zahvaćaju različite zglobove ili dijelove kralježnice, češće se javljaju kod starijih osoba, ali nisu rijetke ni u mlađih osoba.

Koje dijelove zgloba artroza najprije zahvaća

Najprije zahvaća hrskavicu između zglobnih površina, hrskavica postupno popušta i troši se sve dok se, u najtežim slučajevima, potpuno ne istroši i kost ostaje nezaštićena. Kako se hrskavica stanuje, zglobni prostor se suzuje, zglob postaje nesiguran. Bolest potom zahvaća kost. Na mjestu većeg pritiska kost postaje gušća, na mjestu manjeg pritiska postaje rjeđa. Dolazi do deformacije kosti i zgloba, a tada govorimo o degenerativnoj artrozi.

Što je uzrok

Najčešći uzrok jest prekomjerno naprezanje i izlaganje zglobova naporima, a ponekad je uzrok preopterećenja zglobova prekomjerna tjelesna težina. Zglobovi mogu imati i prirodno slabiju strukturu, zbog čega je njihova otpornost smanjena.

Može li uzrok biti ozljeda

Da, to može biti udarac ili ozljeda, a tada govorimo o sekundarnoj artrozi. Primjerice poslije prijeloma može doći do promjena na zglobnim površinama, što uzrokuje prijevremenu deformaciju zgloba i artrozu. No i sve bolesti štetne za zglobove te bolesti koje utječu na strukturu zgloba mogu potaknuti pojavu artroze - deformacije zgloba.

U čemu se razlikuje artroza od artritisa

Artroza je proces starenja dijelova zgloba u kojem postupno dolazi do propadanje hrskavice, potom do propadanja kosti i deformacije zgloba. Artritis je kronična, progresivna upala zglobova nepoznata uzroka. Glavna patološka anatomska promjena jest upala, prvo ovojnice zgloba, a potom ostalih struktura zgloba, što za posljedicu ima deformaciju.

Koje zglobove artroza najčešće zahvaća

Degenerativne promjene najčešće nastaju na kukovima, na koljenu, na vratnom, torakalnom i lumbalnom dijelu kralježnice.

Koji je glavni simptom artroze kuka

Glavni simptom jest bol. Može biti jak i širiti se od prepone prednjom stranom bedra do koljena. Drugi simptom jest ograničena pokretljivost kuka.

Kako se liječi artroza kuka

Provodi se fizikalna terapija koju propisuje liječnik, a sastoji se od elektroterapije, hidroterapije i medicinske gimnastike koja se provodi u mirnom stadiju bolesti. U akutnom, bolnijem stadiju najčešće se propisuju nesteroidni protuupalni lijekovi, analgetici ili u najtežim slučajevima blokade kortiokosteroidima.

Što je lumbosakralni sindrom

To je oblik degenerativnih promjena donjeg dijela kralježnice. Riječ je o promjenama na kralješcima i međukralješničnim pločicama (diskusima). Karakteriziraju ga bolovi, zakočenost slabinske kralježnice, nemogućnost pokretanja. Nekad je uzrok smetnjama i uklještenje živca, pa govorimo o lumboishialgiji. Specijalističkim pregledom dijagnosticira se bolest te locira zahvaćeni dio.

Može li bolest zahvatiti šake

Da, artroza vrlo često zahvaća zglobove šaka. Pokreti prstima postaju otežani i bolni, a zglobovi postaju deformirani, „kvrgavi“. Artroza šake genetskog je porijekla, dakle uzroci su prisutni od rođenja, a simptomi bolesti prenose se i uočavaju u više članova obitelji.

Je li artroza nasljedna

Nije nasljedna bolest, ali je nasljedna sklonost obolijevanju - predispozicija.

Obolijevaju li žene češće

Ne. Artroza u jednakoj mjeri pogađa žene i muškarce, što nije slučaj s ostalim reumatskim bolestima. No u žena artroza češće zahvaća koljena i šake u usporedbi s muškarcima.

Postoje li rizični poslovi

Da, to su svi poslovi koji prekomjerno opterećuju zglobove (kuka, koljena, šake, kralježnicu) jer prekomjerno opterećenje ubrzano troši zglobove. Najbolji primjer je artroza lakta i ramena u radnika koji rade s pneumatskim čekićem.

Može li debljina potaknuti pojavu artroze

Da, prekomjerna tjelesna težina može potaknuti pojavu artroze koljena. Ne može se kazati da je prekomjerna tjelesna težina uzrok artroze, ali može ubrzati njen nastanak. Stoga je održavanje preporučene tjelesne težine jedna od mjera prevencije i kad je riječ o artrozi.

Pogađa li artroza djecu

U pravilu ne jer u djece zglobna hrskavica nije istrošena. Postoje ipak nasljedni oblici artroze koji se očituju već u djetinjstvu, no to su vrlo rijetki slučajevi.

Kada se javlja bol

Pri opterećenju ili pokretima nekih zglobova. Ovisno o kojem se zglobu ili dijelu kralježnice radi, bol može biti akutan ili kroničan, različite jakosti.

Pomaže li odmor

U pravilu bolovi izazvani artrozom nestaju pri odmaranju; ako je uzrok opterećenje nekog dijela tijela, bol će nestati kad se taj dio tijela rastereti. U tome se bol artroze razlikuje od bola artritisa koji je uvijek prisutan.

Što se preporučuje bolesnicima

Prekomjerno opterećenje i prekomjerno sjedenje mogu biti jednako štetni. Valja izbjegavati prekomjerno opterećivanje zglobova. Preporučuje se pravilno i umjereno kretanje, što je jedini način da se održi pravilna funkcija zglobova.

Je li mirovanje štetno

Da. Nedostatak kretanja tijekom duljeg razdoblja može biti izravni uzrok nastanku artroze. Sjediti sate i sate pred kompjutorom uvijek u istom položaju ima jednako ozbiljne posljedice kao i prekomjerno opterećivanje zglobova.

Je li stres povezan s artrozom

Stres ne uzrokuje artrozu, ali može uzrokovati neke druge reumatske bolesti, primjerice artritis ili fibromialgiju, bolest izvanzglobnog reumatizma.

Kako na artrozu djeluje promjena temperature

Temperatura zraka utječe na različite oblike reumatizama, pa i na artrozu. Promjena temperature, tlaka i vlažnosti zraka ne može biti uzrok bolesti, ali može potaknuti bol i pogoršati stanje ako je artroza već prisutna.

Je li voda štetna

Ne. Uranjanje ruku ili drugih zglobova zahvaćenih artrozom u mlaku vodu neće pogoršati stanje, dapače olakšat će pokretljivost i smanjiti bol.

Može li se artroza spriječiti

Prvi korak u sprečavanju bolesti jest rano otkrivanje. Nasljedne oblike bolesti moguće je držati pod nadzorom. Ako jedan roditelj ima artrozu ruku, djeca moraju pregledavati zglobove i prije nego osjete znakove bolesti. Izuzetno je važno održavanje kondicije vježbama koje jačaju muskulaturu uz kralježnicu, kao i mišiće ruku i nogu.

Kada prvi put otići liječniku

Ako u obitelji nije bilo slučajeva artroze i ako nema simptoma bolesti, prvi pregled preporučuje se napraviti oko četrdesete godine života.

Tko liječi artrozu

Specijalisti za sustav kretanja: reumatolozi, ortopedi, fizijatri.

Kako se postavlja dijagnoza

Dijagnozu kliničkim pregledom postavlja specijalist i ovisno o dijagnozi provodi liječenje. Ukoliko dijagnozu nije moguće postaviti kliničkim pregledom, potrebno je napraviti rendgensku snimku oboljelog zgloba ili kralježnice. U nekim slučajevima liječnik preporučuje laboratorijsku pretragu krvi koja pomaže da se utvrdi radi li se možda o upali - artritisu, a ne o degenerativnim promjenama na zglobovima. U slučaju artritisa krvna slika će biti promijenjena, s povišenom sedimentacijom i pozitivnim reumatskim faktorima, dok će u slučaju artroze krvna slika biti normalna. Kompjutorizirana tomografija (CT) temeljita je, ali vrlo skupa pretraga, propisuje se u slučaju sumnje na herniju diska (diskus herniju) ili u nekim drugim slučajevima kada se ne nalazi uzrok tegobama. Nuklearna magnetska rezonancija (NMR) još je jedna temeljita, ali skupa pretraga koja pomaže otkriti i liječiti herniju diska i bolesti mekih tkiva zglobova ili tkiva koja okružuju zglobove, primjenjuje se u slučajevima kada je potrebno druge bolesti razlikovati od artroze. CT i NMR pomažu i kirurzima da preciznije i uspješnije obave operacijski zahvat.

Kako se liječi artroza

Primjenjuju se lijekovi, fizikalna terapija, a u najtežim slučajevima i operacijski zahvat. U akutnom stadiju bolesti propisuju se lijekovi, a u kroničnom stadiju fizikalna terapija. Kod najlakših oblika bolesti, kad se javljaju prvi simptomi, uzimaju se analgetici, u drugoj fazi liječenja propisuju se protuupalni nesteroidni lijekovi u obliku injekcija, tableta ili čepića.

Može li se artroza izliječiti

Liječenjem se u prvom redu bolesnika oslobađa bolova, omogućuje mu se bolja i lakša pokretljivost. No artrozu se ne može u potpunosti izliječiti, ostaje naime istrošenost hrskavice, a liječenjem se zaustavlja ili usporava njezino daljnje propadanje.

Komu se savjetuje kirurški zahvat

Odluku o zahvatu donosi specijalist, ovisno o stupnju i težini bolesti. Nesvrsishodno je primjerice zamjenjivati zglobove protezama u osoba starije životne dobi koje su lošeg zdravlja, koje zbog starosti ili zdravstvenog stanja neće moći provesti rehabilitaciju. U ostalim slučajevima, kad je zglob potpuno oštećen i neupotrebljiv, preporučuje se kirurški zahvat. Nakon zahvata kvaliteta života znatno se poboljšava, bolesnik može ponovno normalno živjeti i obavljati uobičajene poslove.

Koliko je važna rehabilitacija

To je vrlo važan dio liječenja poslije kirurškog zahvata. Zglobu i mišićima treba vratiti snagu, masu i pokretljivost. To je moguće samo ako se program rehabilitacije u potpunosti i disciplinirano provodi. Program rehabilitacije razlikuje se ovisno o težini bolesti, zahvaćenom zglobu, tj. dijelu tijela, životnoj dobi bolesnika. Rehabilitacija je nužna kako bi se spriječilo ponovno pogoršanje stanja.

Pomaže li ljekovito blato

Termalno liječenje i ljekovito blato najstarije su metode liječenja nekih oblika artroze. Vrijeme provedeno u toplicama pomaže smanjiti stres, što u ukupnom liječenju ima vrlo važnu ulogu. Od velike su pomoći i bazeni; plivanje je naime među najkorisnijim sportovima za vraćanje tonusa mišićima.

Pomaže li morski zrak

Boravak na moru jednak je liječenju, no klima mora biti suha. Ako je moguće, treba provesti neko vrijeme na moru i plivati.

Pomaže li alternativna medicina

Neke grane alternativne medicine, primjerice akupunktura, mogu pomoći, no njihovo je djelovanje simptomatsko: nestaju simptomi bolesti, posebice bol, ali ne i uzrok. Alternativna medicina primjenjuje se kad klasične metode liječenja ne dadu rezultate.

Do 75. godine života prebolimo 200 prehlada! Tako govore statistike i, naravno, riječ je o prosječnom broju prehlada. Nema razloga za sumnju jer podaci iz liječničke prakse potvrđuju da su infekcije dišnih putova općenito najčešće bolesti. Iako o prehladama najviše razmišljamo zimi, one se javljaju cijele godine. Prehlada najčešće ne ostavlja posljedice, no iako je bezopasna, simptomi su toliko neugodni da nas znaju izbaciti iz uobičajenog životnog ritma. Začepljen nos i nos koji curi, glavobolja i grlobolja koja nam otežava govor i gutanje, kašalj koji ometa spavanje … Najčešće o njihovu suzbijanju razmišljamo kad se jave, a korisno bi bilo poduzeti neke mjere i prije nego osjetimo prve znakove bolesti. Načina je puno, a još je više savjeta za prevladavanje tih tegoba. A među savjetima zna se naći i pokoji netočan. Provjerite kako doista brzo i učinkovito sasjeći prehladu te što učiniti da se ne ponovi.

Čizma glavu čuva

[caption id="attachment_1463" align="alignleft" width="300"] Iako o prehladama najviše razmišljamo zimi,
one se javljaju cijele godine.[/caption]TOČNO Hladni ekstremiteti, ruke i stopala, otvaraju put prehladi i doista se na hladnoći prehladimo lakše. Na pothlađene ekstremitete tijelo reagira smanjivanjem optoka krvi u sluznici dišnih putova, temperatura u gornjim dišnim putovima, u nosu i ždrijelu, se snižava. U stisnute kapilare obrambene stanice ne stižu na vrijeme i time je olakšan put virusima i njihovu razmnožavanju. Hladnoća nije štetna, naprotiv, izmjenjivanje topline i hladnoće potiče cirkulaciju, a s boljom cirkulacijom i obrambene stanice brže i bolje putuju našim organizmom, no ne dospijevaju u stisnute površinske krvne žile i kapilare sluznica. Korisno je, kako bismo barem donekle spriječili rashlađivanje nosne šupljine i ždrijela, za velikih hladnoća i na hladnu vjetru nos prekriti šalom i izbjegavati govorenje.

Snažno ispuhivanje nosa je štetno

TOČNO Prohodnost nosa treba održavati, ali jako ispuhivanje nosa za to nije nužno, štoviše, treba ga izbjegavati. Naime neki otorinolaringolozi tvrde da jakim puhanjem stvaramo pritisak koji nakupljeni sekret iz nosa može gurnuti prema sinusima, što pak otvara put infekcijama. Da biste izbjegli potrebu snažna ispuhivanja nosa, korisno je ispiranje nosa otopinom soli u vodi, pri čemu se ne preporučuje jodirana sol. Za to postoje praktične naprave. Takvim ispiranjem ne odstranjuje se samo suvišni sekret već se vlaži sluznica, a upravo je vlažnost potrebna za učinkovit, zaštitni rad te tanke, ali dragocjene zaštitne opne. Osim ispiranja vlažnost sluznice moguće je održavati i morskom vodom u spreju koja će usto omekšati nakupljeni sekret i olakšati njegovo izbacivanje.

Imunitet se može ojačati i naknadno

NETOČNO Uzimanje preparata za jačanje imuniteta nakon što se javi prehlada može ubrzati ozdravljenje i ublažiti simptome, ali neće pomoći u “zaustavljanju” prehlade. Pripravke, dodatke prehrani ili prirodne supstancije, treba početi uzimati čim se osjete prvi, sasvim blagi simptomi. Nažalost, većina nas s terapijom počinje prekasno. Razmnožavanje virusa treba zaustaviti u samom začetku, dok se ne prošire u tolikoj mjeri da ih organizam ne može savladati. Od velike su pomoći povećane doze vitamina C (1 -2 grama) u kombinaciji s cinkom i selenom. U jačanju imuniteta pomažu i probiotici, mliječni proizvodi s kulturama Lactobacillus casei.

Sprejevi i kapi za nos mogu biti štetni

NETOČNO Kapi i sprejevi korisni su jer oslobađaju začepljen nos, a nakupljeni sekret omekšavaju i olakšavaju njegovo izbacivanje. No te preparate preporučuje se koristiti najdulje tjedan dana. Ako su došli na loš glas, to je upravo zbog dugotrajne primjene pri kojoj aktivne tvari slabe sluznicu, što za posljedicu može imati kroničnu začepljenost. Za lakše prehlade odlična su pomoć sprejevi s morskom vodom koji ovlažuju sluznicu i tako pospješuju njezinu aktivnost i oporavak.

Topla juhica pomaže

TOČNO Iako nema znanstvenih dokaza o tome da li i kako topla pileća juhica pomaže izliječiti prehladu, taj se recept primjenjuje više stotina godina. Zašto? Pileća juha sadrži aminokiselinu (cistein) koja uzrokuje prolazno zadebljavanje sluznice, a prema nekim istraživanjima juha pomaže pod kontrolom držati bijele krvne stanice, koje su odgovorne za kongestiju. No kad je u pitanju prehrana u vrijeme prehlade i povišene tjelesne temperature, ne valja pretjerivati ni s prejedanjem ni s gladovanjem. Jesti treba kad se osjeti glad, i to lako probavljivu hranu, potrebno je piti veće količine vode, čajeva, juha, voćnih sokova kako bi nadoknadila tekućina izgubljena znojenjem i proizvodnjom sluzi. Preporučuje se izbjegavanje napitka s kofeinom i gaziranih pića jer potiču na učestalije mokrenje, što dodatno povećava opasnost od dehidracije.

Seborejički dermatitis je bolest kože koja najčešće nastaje u jesen i zimi. Stanje se poboljšava ljeti, a zima je vrijeme kada je bolest najaktivnija. Seborejički dermatitis je upala kože na seborejičkim dijelovima tijela. To su dijelovi tijela gdje su na koži žlijezde lojnice najbrojnije i najgušće, te je površina kože opskrbljena većom količinom loja. To su vlasište, obrve, lice, dio oko usta i brade, središnji dijelovi prsnog koša, leđa, osobito između lopatica, koža oko pupka, prsni koš, leđa, prepone, područje oko anusa i na pregibima kože. Aktivnost žlijezda lojnica je pod utjecajem različitih čimbenika i može biti normalna, smanjena ili pojačana.

Više okidača za bolest

Iako može nastati i u dojenačko doba, seborejički dermatitis, najčešće nastaje u muškaraca u dobi od 18 do 40 godina. Zašto nastaje seborejički dermatitis ne zna se točno, ali se zna da se uz nasljednu sklonost razvoju ove bolesti mogu naći i pojačano lučenje loja (u 50% bolesnika) te mnogobrojni čimbenici koji dovode do upale kože. Važnu ulogu u nastanku bolesti ima gljiva Pityrosporum ovale. Na pojavu bolesti utječu hormonski poremećaji, pa se bolest može pogoršavati u menopauzi i pri bolestima štitnjače. Poremećaji probavnog sustava, česti gastritisi i bakterija Helicobacter pylori mogu bolest pogoršavati, kao i jako začinjena, masna i slatka hrana. Kronični alkoholizam, duhan i nedostatak cinka pogoduju razvoju bolesti. Stanja nervoze (često pacijenti navode probleme na poslu, probleme u obitelji, selidbe, promjene posla, ispite i sl.) pogoršavaju bolest. Seborejički dermatitis uglavnom zahvaća tjeme i lice, dakle vidi se, pa nerijetko utječe na emocionalno stanje oboljelih i može pogoršavati stanje nervoze ili tjeskobe. Bolesnici koji su hospitalizirani zbog neuroloških bolesti (CVI, Parkinsonova bolest), koronarnih bolesti i u stanjima teške imunodeficijencije (AIDS) često imaju teže oblike seborejičkog dermatitisa.

Kako bolest prepoznati

[caption id="attachment_1468" align="alignleft" width="300"] Seborejički dermatitis je upala kože na
seborejičkim dijelovima tijela.[/caption]Seborejički dermatitis u odraslih se najčešće opaža na seborejičkim predjelima - vlasište, lice, osobito koža oko nosa i usta, iza uha, središnji dijelovi prsa i leđa. U vlasištu nastaju žarišta različite veličine i oblika ružičastocrvene boje koja su prekrivena manjim ili većim, suhim ili masnim blijedožućkastim ljuskama, uz svrbež. Ovakva žarišta se mogu spajati i prekriti čitavo vlasište i prijeći na kožu čela, ali kosa ne ispada pojačano. Promjene na licu (obrazi i korijen nosa - leptirasti oblik, nazolabijalne brazde, obrve, rubovi vjeđa, brada, čelo, iza uha, vanjski zvukovod) očituju se crvenkasto-žućkastim ljuskavim žarištima uz mogući svrbež, najčešće u nazolabijalnim brazdama. Zacrvenjeni rubovi vjeđa mogu biti jedini znak bolesti. Na trupu - iznad prsne kosti, između lopatica - koža je žarko crvena, a u pregibima kože - ispod pazuha i dojki, oko pupka, u preponama - koža je vlažna i crvena.

I djeca obolijevaju

U djece koja se hrane umjetnim mlijekom seborejički dermatitis je češći. Prve promjene nastaju u vlasištu pojavom masnih ljusaka koje se nazivaju tjemenica, a kada se ljuske skinu, opaža se crvenilo kože. Promjene se mogu širiti na lice, iza ušiju, na područja između nosa i usta, nabore kože, osobito u pelenskoj regiji.

Kako se bolest liječi

Seborejički dermatitis se najčešće liječi samo lokalnom terapijom, a u težim oblicima bolesti uvodi se i sistemska terapija. Najčešće se propisuju protuupalni lijekovi i antimikotici ili antibiotici. Lokalni kortikosteroidi nisu lijek za seborejički dermatitis jer neće bolest izliječiti, a mogu dovesti do oštećenja kože. Za njegu je potrebno koristiti dermokozmetičke proizvode koji su namijenjenjeni njezi i zaštiti kože sa seborejičkim dermatitisom i vrlo je važno, koliko je god moguće, smanjiti stres i hraniti se "laganije" i raznolikije. U liječenju promjena u vlasištu svakodnevno se upotrebljavaju dječji šamponi, a debele ljuske skidaju se uspješno upotrebom salicilne kiseline u maslinovom ulju. [color-box]Seborejički dermatitis javlja se u 2-5% ukupnog stanovništva.[/color-box]

Uzimajući u obzir epidemiološko značenje srčano-žilnih bolesti, osim što su vodeći uzročnik smrtnosti, one i značajno mijenjaju kvalitetu života osoba koje od njih obolijevaju. Uz smanjenje radnog potencijala, smanjenje učestalosti i kvalitete seksualnih aktivnosti oboljelih možda i najbitnije narušavaju njihovu kvalitetu života. Gledajući ukupno sve vodeće srčano-žilne bolesti - koronarnu bolest (angina pektoris, preboljeni srčani udar), srčano popuštanje, srčane aritmije, stanja iza različitih operacija ili zahvata (kardiokirurške operacije na zaliscima ili ugradnja premosnica, tzv. bypass, implantacija stentova, transplantacija srca ili ugradnja defibrilatora u srce) 25% pacijenata uz navedena stanja i bolesti vraća se prethodnoj razini seksualne aktivnosti, 25% prekida s bilo kakvom seksualnom aktivnošću, a 50% vraća se seksualnoj aktivnosti, ali sa smanjenom razinom aktivnosti. Razlozi za ovako velik broj pacijenata sa smanjenom ili nikakvom razinom seksualne aktivnosti su višestruki: PSIHOLOŠKI STRAH od iznenadne smrti, strah od ponavljanja bolesti (osobito srčanog udara, aritmijskih epizoda i slično), strah zdravog supružnika da, navodeći bolesnog supružnika na seksualne aktivnosti, ne izazove povratak bolesti, ovdje također valja kao ohrabrenje naglasiti da je samo 0,6% iznenadnih smrti nastalo za vrijeme snošaja te da manje od 1% svih srčanih udara nastaje za vrijeme seksualne aktivnosti. DJELOVANJE SAME BOLESTI ako je funkcionalni kapacitet bolesnika manji od onog potrebnog za seksualni odnos. UČINAK LIJEKOVA koji se koriste u liječenju srčano-žilnih bolesti na erektilnu disfunkciju u muškaraca - to je ponajprije velika skupina lijekova koji se većinom koriste u liječenju povišenog krvnog tlaka i iza preboljelog srčanog udara, a to su tzv. betablokatori, diuretici, tzv. ACE-inhibitori, antagonisti kalcijskih kanala, zatim lijekovi koji djeluju na središnji živčani sustav u svrhu suzbijanja napetosti i anksioznosti, tzv. anksiolitici također mogu razvijati poremećaje seksualne funkcije.

Mogu li se bez straha uključiti u redovitu seksualnu aktivnost?

Kada se u kardiološkoj ordinaciji susretnemo s pitanjem pacijenta može li se bez straha uključiti u redovnu seksualnu aktivnost nakon postavljanja dijagnoze srčano-žilne bolesti, potrebno je pažljivo pregledati pacijenta, svu njegovu dokumentaciju, nalaze dosadašnjih pretraga, poslušati tegobe pacijenta, potom se na temelju toga pacijente svrstava u tri rizične skupine, ovisno o tome slijede i daljnji postupci i pretrage te savjet pacijentu o povratku seksualnim aktivnostima. BOLESNICI NISKOG RIZIKA - bolesnici sa stabilnom anginom pektoris, s nedavnim nekompliciranim srčanim udarom (6-8 tjedana od srčanog udara), s blagom bolesti srčanih zalistaka, s blagom slikom srčanog popuštanja, s dobro reguliranom arterijskom hipertenzijom, nakon uspješnih zahvata na srcu (implantacija stentova) - tim se pacijentima može preporučiti normalne seksualne aktivnosti bez dodatnih pretraga uz redovne kontrole. BOLESNICI SREDNJEG RIZIKA - nedavni srčani udar (od 2-6 tjedana od srčanog udara), umjereni stupanj srčanog popuštanja (stupanj II) - kod tih pacijenata potrebno je učiniti ergometriju sa stupnjem opterećenja od barem 5 MET-a - to je testiranje na pokretnoj traci ili biciklu u trajanju šest minuta na prvoj i drugoj razini opterećenja, pri čemu pacijent doseže napor od 5-6 takozvanih metaboličkih ekivalenata ili MET-a taj napor nadmašuje napor koji odrasla osoba postiže za vrijeme seksualnog vrhunca ili orgazma (oko 4 MET-a) pri čemu puls rijetko prelazi 130/min, a sistolički tlak rijetko preko 170 mmHg. Potrebno je učiniti i ultrazvuk srca. Ako je ergometrija prošla bez komplikacija, simptoma i ako nema promjena u EKG-u odnosno aritmija te ako nema teškog smanjenja sistoličke funkcije lijeve klijetke (funkcije srca kao pumpe) u nalazu ultrazvuka srca povratak seksualnoj aktivnosti je siguran. BOLESNICI VISOKOG RIZIKA - bolesnici s nestabilnom anginom pektoris, bolesnici s preboljelim infarktom miokarda unutar dva tjedna, sa značajnim aritmijama, teškim stupnjem popuštanja srca (III. ili IV stupanj), teškim kardiomiopatijama, umjereno teškom ili teškom bolesti srčanih zalistaka. Te pacijente potrebno je pažljivo pratiti, liječiti, učiniti potrebne zahvate (operacijske ili intervencijske), stabilizirati ih kako bi se u budućnosti nakon funkcijskih pretraga mogli vratiti nekom stupnju seksualne aktivnosti.

Seksualna disfunkcija kod kardioloških pacijenata

Važno je napomenuti da postoji mogućnost seksualne disfunkcije kod kardioloških pacijenata i uz uredne funkcijske testove iz gore navedenih razloga, stoga je relativno čest upit u kardiološkoj ordinaciji za propisivanje lijekova za erektilnu disfunkciju. Napominjemo da srčani bolesnici navedene lijekove mogu uzimati samo uz dozvolu kardiologa, kada su funkcionalne pretrage (ergometrija) uredne i kada pacijent ne uzima dugo - djelujuće nitrate (izosorbmononitrat ili izosorbdinitrat). U liječenju srčano-žilnih bolesti problem povratka seksualne aktivnosti ne smije se podcjenjivati i zanemarivati, već zajednički suradnjom pacijenta i liječnika riješiti kako bi kvaliteta života pacijenata bila što bolja.

Redovito treba održavati u “normali” prehranu, tjelesnu težinu, tjelesnu aktivnost, tlak i masnoće u krvi te se kloniti opasnih otrova za srce: cigareta, alkohola i droga! Jedan od najčešćih razloga za prijem ljudi u hitnu službu i bolnicu različiti su problemi sa srcem; od nespecifičnih tegoba kao što je probadanje u prsnom košu pa do vrlo ozbiljnih, specifičnih problema koji upućuju na srčano oboljenje, a pojavljuju se pretežno u srednjoj i starijoj životnoj dobi. No, i mladi mogu biti suočeni sa srčanom bolešću s fatalnim posljedicama. Najpoznatiji su slučajevi kad se mlade osobe sruše tijekom sportske aktivnosti te ih se mora oživljavati što, nažalost, nije svaki put uspješno. U mlađoj dobi srčana bolest nerijetko je neprepoznata, pa upravo zato mladi sportaši moraju proći odgovarajuće liječničke preglede da se ustanovi kako organizam podnosi opterećenje. Među faktorima rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti neki su prirođeni - genetska komponenta (nasljednost), spol i dob, a postoje i pridruženi faktori koji prije svega proizlaze iz životnih navika. To su prekomjerna tjelesna težina, premalo tjelesne aktivnosti, »povišen krvni tlak«, povišene masnoće u krvi (povišen LDL-kolesterol niske gustoće, sveukupno povišen kolesterol i trigliceridi), pušenje, alkohol i droga. Svi psihostimulansi utječu na cirkulaciju, a time i na srce, te mogu izazvati poremećaje s kobnim ishodom.

Tjelesna aktivnost obnavlja krvne žile

Izbjegavanjem faktora rizika na koje možemo utjecati, kardiovaskularne bolesti mogu se spriječiti ili znatno odgoditi. [caption id="attachment_1476" align="alignleft" width="700"] Vježbajte srce održavanjem tijela u dobroj formi. Ne prepuštajte se sjedilačkom načinu života. nego se redovito krećite - tako obnavljate krvožilni sustav![/caption]Vrlo je važno održavati normalnu tjelesnu težinu jer prekomjerna težina, koja je sve češća već u najmlađoj dobi, poslije ima za posljedicu ubrzan razvoj ateroskleroze, što povećava učestalost kardiovaskularnih incidenata. S regulacijom tjelesne težine usko je povezana tjelesna aktivnost koja je iznimno bitna i zato što obnavlja krvožilni sustav. Tjelesna aktivnost omogućuje stvaranje novih krvnih žila, takozvanih kolaterala, koje štite tkivo. Nedostatak kolaterala dovodi do smetnji cirkulacije i smanjene opskrbe tkiva kisikom; ne samo srca nego i drugih organa, ali najizloženiji su srce i mozak. Stoga je tjelesna aktivnost iznimno bitna za kontinuirano stvaranje kolaterala koji ima sposobnost obnavljanja tijekom cijeloga života.

Tanke crvenkaste ili ljubičaste prugice javljaju se na nosu i jagodicama, a postaju vidljivije na suncu, vjetru, hladnoći ili vrućini, ali i pri emocionalnom uzbuđenju. Proširene kapilare javljaju se i na nogama zbog poremećene venske cirkulacije, dugog stajanja i uzimanja kontracepcijskih preparata. Za uklanjanje kapilara na licu primjenjuje se elektrokoagulacija ili laser. Elektrokoagulacija je stara metoda kojom se uništavaju oštećene kapilare, odnosno sljepljuju stijenke kapilara. Tretman se izvodi tankom iglicom koja provodi električnu struju. Nakon zahvata na koži se javljaju male kraste koje spontano nestaju nakon dva-tri dana. Osjećaj žarenja za tretmana neke osobe podnose bolje od drugih. Modernija i bolja metoda je laser. Zraka lasera apsorbira hemoglobin u kapilarama, a svjetlo se potom pretvara u toplinu koja koagulira i sljepljuje stijenke kapilara. Nakon tretmana nema ožiljaka ni hematoma. Postupak se može ponoviti nakon 4-6 tjedna. [caption id="attachment_1484" align="alignleft" width="300"] Izražene kapilare na licu[/caption]Kapilare na nogama uklanjaju se laserom ili sklerozacijom. Postupak uklanjanja kapilara na nogama laserom jednak je kao kod uklanjanja kapilara na licu, ali se koriste laseri različite valne duljine. Za površinske crvenkaste kapilare na licu koriste se laseri valne duljine 532 nm, a za dublje plavičaste kapilare na nogama laseri valne duljine 1064 nm. Kapilare na nogama mogu se ukloniti sklerozacijom, tj. injiciranjem određenog sredstva u kapilaru nakon čega se ona povuče. Kod opsežnih promjena tretmani se moraju ponavljati dok se ne postigne zadovoljavajući rezultat.

Jastučići masnog tkiva na donjim kapcima izgledaju poput rahlih vrećica te čine pogled zatvorenim, otežanim i umornim. Nije riječ o višku masnog tkiva, nego o oslabljenoj napetosti takozvanog septuma orbite, odnosno čvrste membrane koja zadržava masno tkivo unutar koštane strukture očne šupljine. Zbog toga dolazi do "prelijevanja" ili izlaska masnog tkiva izvan granica orbite, pri čemu ono gura meke dijelove kapaka. [caption id="attachment_1488" align="alignleft" width="300"] Masni jastučići ispod očiju[/caption]Rješenje za takav problem je blefaroplastika, operacija vjeđa kojom se uklanja višak kože i mišićnog tkiva te masno tkivo koje je izašlo iz orbite. Rez je gotovo nevidljiv jer je unutar prirodnog nabora kapka. Tijekom operacije treba strogo voditi računa o hemostazi, odnosno zaustavljanju čak i najmanjeg krvarenja unutar masnog tkiva kako bi se izbjeglo nakupljanje krvi unutar orbite. Također treba biti oprezan pri uklanjanju viška kože kako bi se izbjegla nemogućnost potpunog zatvaranja kapaka. Ako nemate višak kože donjeg kapka, moguće je učiniti transkonjunktivalnu blefaroplastiku kod koje je rez s unutarnje, sluzničke strane donjeg kapka. U istom zahvatu možemo kroz isti rez lagano podignuti i fiksirati vanjski kut oka, korigirati opušteni jastučić obraza ili ispuniti duboku brazdu između kapka i nosa. Tako postižemo učinak pomlađivanja srednje trećine lica. Zbog rahlosti potkožnog tkiva kapka poslije operacije možete očekivati oteklinu i hematome, koji će proći tijekom dva tjedna. Konačni učinak operacije vidljiv je nakon tri do šest mjeseci. Operacija se može izvesti u lokalnoj anesteziji.

HPV infekcija

[caption id="attachment_1505" align="alignleft" width="300"] Humani papiloma virus može se javiti na
bilo kojem dijelu kože ili sluznice.[/caption]Bradavice spadaju u najčešće zarazne bolesti, ima ih deset posto populacije, a postotak je vjerojatno i veći jer mogu nestati spontano i bez terapije. Gotovo svaki čovjek do 20. godine ima najmanje jednu bradavicu na koži. Uzrokuje ih humani papiloma virus (HPV), a mogu se javiti na bilo kojem dijelu kože ili sluznice. Najčešće su posljedica izravnog kontakta među ljudima, ali i posljedica kontakta sa zaraženim predmetima ili površinama. Vrlo česta pojava je i samoprijenos, tj. prijenos s jednog na drugo mjesto na koži zaražene osobe, posebno često s ruku na perianalno područje. Inkubacija traje nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci i ovisi o brojnim čimbenicima, a najvažniji su imunosni status i stanje kože. Početno su bradavice najčešće na prstima i nadlanicama, rastu brzo uz razvoj hrapave površine. Bradavice na stopalima gotovo su uvijek u početku ravne, zbog jakog mehaničkog pritiska, a ako su brojne, mogu se spojiti čineći mozaik. Zaravnjene bradavice klinički su posve različite, a manifestiraju se kao male izbočine, glatke površine, promjera 1-4 mm, u boji kože. Najčešće su na licu, ali ima ih i na rukama i potkoljenicama. Male bradavice bez subjektivnih simptoma obično se ne liječe zbog mogućnosti spontanog nestanka. Kod oko dvije trećine djece nestaju unutar dvije godine pa ako bradavica nije bolna i ne smeta djetetu, dobro ju je ostaviti na miru i pustiti da sama prođe. Ako su brojne, bolne i smetaju djetetu, treba ih liječiti, a terapija ovisi o mjestu, broju i tipu bradavice te o djetetovoj dobi. Najčešće se uklanja mehanički - posebnim nožem ili skalpelom uklanja se rožnati dio kože, nakon čega se bradavica može tretirati terapijskim sredstvima: antralin pastom, glutaradehidom, podofilinom, 5-fluorouracilom, imikvimodom, tretinoinom, mravljom kiselinom, krioterapijom, laserskom terapijom. Sistemska terapija (antihistaminik cimetidine ili imunološki stimulator dimepranolinozin) uvodi se ako se lokalna ne može primijeniti jer je bradavica previše ili su na mjestima gdje ih nije lako ukloniti mehanički.

Herpes zoster

[caption id="attachment_1508" align="alignleft" width="300"] Herpes zoster je virusna bolest kože[/caption]Herpes zoster je virusna bolest kože manifestirana bolnim, jednostranim, grupiranim mjehurićima na crvenoj, uzdignutoj koži. U početku su ispunjeni bistrim, potom gnojnim sadržajem. Bolest prate bolovi različitog intenziteta i otekline regionalnih limfnih čvorova. Najčešće se javlja u starijim dobnim skupinama, kod osoba oslabljena imuniteta, zbog stresa, šećerne bolesti, HIV infekcije, maligne bolesti. Liječi se sistemskom antivirusnom terapijom. Lijek treba dati što prije, najbolje u prva 72 sata od pojave promjena. Time se smanjuje trajanje bolesti i intenzitet bolova u akutnoj fazi, potreba za analgeticima i moguće komplikacije. Lijek izbora je aciklovir, terapija traje sedam do deset dana, 5 x 800 mg na dan. Lokalno se primjenjuju hladni oblozi vode i losion s cinkovim oksidom ili cinkova pasta uz dodatak klorheksidina što pomaže sušenju mjehurića. U slučaju bakterijske infekcije primjenjuju se antibiotičke masti.

Atopijski dermatitis

Atopijski dermatitis nastaje zbog složenog međudjelovanja okolišnih i genetskih čimbenika, a mutacije epidermalnog proteina filagrina za posljedicu imaju suhu i osjetljivu kožu. U različitom intenzitetu javlja se kod 10 do 15 posto djece (do prve godine 60 posto, do pete godine 85 posto). Učestalost je u stalnom porastu, posebno u urbanim sredinama zapadnih zemalja. Intenzitet atopijskog dermatitisa slabi s odrastanjem pa nakon desete godine oko 90 posto djece više nema smetnje. Uz suhoću kože karakteristična je pojava ekcema, crvenih, suhih, ljuskavih žarišta praćenih svrbežom. U dojenačko doba ekcemi su u akutnom obliku najčešće vlažni, javljaju se u predjelu vlasišta, obraza, trupa i pregiba koljena i laktova. U dječjoj dobi obilježen je ekcematoidnim, suhim promjenama s manje vlaženja u predjelu vrata, koljenskih i lakatnih jama, ručnih zglobova i gležnjeva. Kod odraslih »atopijski dermatitis« sliči dječjem obliku. Cilj liječenja je ukloniti simptome, svrabež i ekceme i spriječiti ponovnu pojavu bolesti uz minimalni terapijski rizik, a ključne su u njezi kupke i "zamašćivanje" suhe kože preparatima. Kupke u mlakoj vodi na 30°C do 32°C (ako su toplije, dodatno će isušiti kožu) traju tri do pet minuta. Za kupanje se preporučuje koristiti uljne kupke koje pomažu zamašćivanju suhe kože, a tijekom tri minute nakon kupanja preporučuje se nanijeti emolijentno sredstvo za njegu. Ono znatno ublažava svrbež i djeluje protuupalno, a u blažim oblicima dovoljno je za potpun terapijski učinak i prevenciju recidiva. U težim oblicima primjenjuju se lokalni kortikosteroidi i antibiotici. Kalcineurinski inhibitori/tacrolimus (Protopic) i pimecrolimus (Elidel) novija su sredstva za liječenje rezistentnih oblika atopijskog dermatitisa. Najčešće se koriste za tretiranje promjena na koži lica kod djece jer su u tim regijama izraženije nuspojave kortikosteroida. Ne postoji, međutim, jedinstvena, sigurna i pouzdana metoda koja bi u svakom trenutku mogla kontrolirati simptome bolesti. Naglasak treba biti na odgovarajućoj higijeni i njezi kože uz redovitu uporabu emolijentnih sredstava. Kod kupnje odjeće treba paziti da ne iritira kožu, preporučuje se izbjegavati vunu i sintetiku te nositi pamučnu odjeću, a na tržištu postoji i posebna odjeća i posteljina za djecu s atopijskim dermatitisom.

Psorijaza

Psorijaza se može pojaviti u bilo kojoj dobi, vrlo često je nasljedna. Riječ je o autoimunoj bolesti, ali kod psorijaze dječje dobi čest okidač je streptokokna infekcija. Bolest se manifestira malim, crvenim i ljuskavim promjenama, neke osobe mogu imati samo nekoliko promjena na karakterističnim mjestima kao što su koljena, laktovi, donji dio leđa, vlasište, dok je kod težih oblika promjenama zahvaćen veći dio tijela. Može zahvatiti nokte, dlanove, tabane, anogenitalno područje, ponekad ih prati svrbež, a promjene mogu biti i gnojne. Tijek psorijaze najčešće je kroničan. Budući da suhoća kože i iritacija potiču ponovnu pojavu psorijatičnih promjena, njega kože je vrlo važna, a temelj održavanja je primjena uljnih kupki i krema (losiona). Kako bi kožne promjene bilo lakše liječiti, potrebno je ukloniti ljuske koje se nalaze na površini psorijatičnih žarišta. Za uklanjanje najčešće se koristi 3-5% salicilna mast koja se primjenjuje jednom ili dva puta dnevno tijekom tri dana. Ne preporučuje se za veće površine niti za djecu mlađu od tri godine. Dobar učinak u uklanjanju ljuski imaju i preparati koji sadrže visok postotak ureje (10-50%). [color-box]

PREPARATI ZA LIJEČENJE PSORIJAZE

Antralin Najučinkovitiji preparat za liječenje psorijaze je antralin. Ima citostatski učinak kojim se postiže brz i dugotrajan terapijski odgovor. S druge strane, zbog moguće iritacije važno je terapiju provoditi pod nadzorom dermatologa koji ima iskustvo u radu s antralinom. Zbog iritacije antralin se često primjenjuje kao kratkotrajna terapija - psorijatična promjena namaže se antralinom, ostavi najviše pola sata i ispere. Analozi D-vitamina, lokalni kortikosteroidi, fototerapija Analozi D-vitamina primijenjeni lokalno koriste se za liječenje ranih psorijatičnih promjena, dok se primjena lokalnih kortikosteroida ograničava za liječenje malih površina kože, najčešće vlasišta, noktiju, dlanova i tabana. Ne preporučuje se dugotrajna primjena lokalnih kortikosteroida na licu, pazuhu i anogenitalnom području. Ako lokalna terapija nije učinkovita, preporučuje se primjena UV svjetla (fototerapije), a obično se kombinira s antralinom ili analozima D-vitamina. Novost u lokalnom liječenju je primjena kombiniranih preparata kortikosteroida i derivata vitamina D. Calcipotriene/betametasone dipropionat u obliku gela već je na našem tržištu, a svjetska novost je ista kombinacija u obliku aerosola koja je iznimno učinkovita i kod tvrdokornih psorijatičnih lezija. Biološki lijekovi su nov izbor u liječenju pacijenata s teškim oblikom psorijaze i oboljelih od psorijatičnog artritisa.[/color-box]

Numularni ekcem

Numularni ekcem može se javiti u bilo kojoj dobi, ali najčešći je kod osoba između 50 i 70 godina. Karakteristične su simetrično smještene ekcematoidne promjene veličine kovanice, blago izbočene, na početku prekrivene mjehurićima, a kasnije krastama. Subjektivno ih prati svrbež. Uzrok nije posve jasan, no smatra se da nastaje kao kožna reakcija na cirkulirajuće dijelove bakterijske, žarišne infekcije. Kod većine oboljelih postoji osobna ili obiteljska sklonost alergijskim reakcijama: astmi ili atopijskom dermatitisu. Osobe s numularnim ekcemom često imaju osjetljivu kožu koja se lako iritira. Simptome mogu pogoršati promjene temperature, stres, suha koža, sapuni, deterdženti, metali, formaldehid, otečenost potkoljenica zbog oštećene venske cirkulacije. Početna terapija uključuje kratkotrajnu primjenu lokalnih kortikosteroida ili kombinacije kortikosteroida s antibiotikom, jer su promjene kod numularnog ekcema nerijetko sekundarno inficirane. Paralelno s terapijom koriste se uljne kupke za pranje i emolijentne losione za njegu. Kod intenzivnog svrbeža preporučuje se kratkotrajna primjena antihistaminika peroralno. Fototerapija se preporučuje kod terapijski rezistentnih oblika. Treba izbjegavati kupanje vrućom vodom, upotrebu komercijalnih sapuna, nošenje vune i sintetike.

Vitiligo

[caption id="attachment_1514" align="alignleft" width="300"] Vitiligo je stanje u kojem dolazi do gubitka
pigmenta (melanina) u koži.[/caption]Vitiligo je stanje u kojem dolazi do gubitka pigmenta (melanina) u koži. Bolest pogađa 0,5 do 1 posto populacije. Pravi uzrok nije poznat, smatra se da je to autoimuna bolest u kojoj dolazi do autodestrukcije melanocita. Dokazana je povezanost s drugim autoimunim bolestima kao što su alopecija areata, hipertireoza, pemiciozna anemija, Adisonova bolest, dijabetes. U oko 30 posto slučajeva je nasljedna. Glavni znak je depigmentirana mrlja koja je u početku izrazito bijela, oštro ograničena od okolne kože, bez ljuštenja. Može zahvatiti manje područje kože, jednu stranu tijela, ali i simetrično obje strane. Promjene su najčešće na licu (perioralno, na vjeđama), na vršcima prstiju, ponad na laktovima i koljenima, u preponama, na spolovilu. Moguća je pojava depigmentiranog pramena kose (poliosis) ili depigmentacija obrva i trepavica. Cilj liječenja promjena je postići repigmentaciju žarišta bolesti. Žarišta nemaju melanocite, čija je funkcija zaštita od sunca, pa ih treba posebno zaštititi od sunca odjećom ili preparatima koji štite od UVA i UVB zraka. Za liječenje vitiliga i kod djece i kod odraslih primjenjuju se lokalni kortikosteroidi, svakodnevno tijekom najmanje tri mjeseca kako bi se postigao željeni rezultat. Primjena kortikosteroida mora biti dobro liječnički vođena kako bi se izbjegli neželjeni učinci kao što su stanjenje kože, nastanak strija i proširenje kapilara. U liječenju promjena na licu i vratu koriste se i imunomodulatori, preparati koji kao aktivnu tvar sadrže kalcineurinske inhibitore tacrolimus ili pimecrolimus, a repigmentaciju može potaknuti i tretman fototerapijom. Ako se liječenjem ne uspije postići repigmentacija žarišta, druga je opcija izbjeljivanje ostalih dijelova kože. Preporučuje se pacijentima kojima vitiligo zahvaća više od 50 posto površine tijela. Žarišta se zbog kozmetskih razloga mogu prekriti preparatima za kamuflažu.

Ponekad za neugodan miris tijela nisu krivi očiti raziozi poput intenzivnog znojenja na treningu ili večere s obiljem češnjaka, nego nešto posve neočekivano.

Ne brišete se ručnikom nakon tuširanja

Brzo i površno brisanje nakon tuširanja može stvoriti nezgodne probleme jer se vlaga može zadržati u pregibima i naborima kože (primjerice ispod grudi, ispod pazuha ili između prstiju). Na tim mjestima nema dovoljno zraka pa se bakterijama i gljivicama lakše razmnožiti i pomiješati sa znojem te izazvati neugodan miris tijela i nadraženost kože.

Volite jako začinjenu hranu

Jela s pikantnim začinima i intenzivnim okusom i mirisom, poput curryja ili češnjaka, mogu uzrokovati ne samo loš zadah nego i neugodan miris tijela. Nakon probavljanja takve namirnice proizvode plinove koji sadrže sumpor i imaju neugodan miris. Većina tih nusprodukata metabolizira se u crijevima i jetri, no neki od njih, poput alil metil sulfida, apsorbiraju se u krvotok i zatim izlučuju kroz pluća i pore. Taj učinak može trajati nekoliko sati i više.

Četkicom perete samo zube

Zanemarujete li prilikom pranja zuba jezik, moguće je da vam zadah tijekom dana i nije najsvježiji. Jezik je prekriven tisućama malih izraslina nalik na dlačice koje se nazivaju papile, među kojima se mogu zadržati sićušni ostaci hrane. Na tim se ostacima hrane, unatoč tome što redovito čistite zube četkicom i koncem, razvijaju bakterije koje izlučuju pare koje sadrže hidrogen sulfid i imaju neugodan miris.

Pod jakim ste stresom

Kad se na vašem stolu pojavi neki hitan projekt ili zadatak, znojenje je jedan od načina na koji vaše tijelo reagira na pritisak. Taje reakcija dio tzv. fight or flight (bori se ili bježi) mehanizma koji je naše pretke pojačanim znojenjem štitio od pregrijavanja tijela za vrijeme borbe. Danas, tisućama godina kasnije, naporan dan na poslu može proizvesti isti učinak: znojne dlanove i pazuhe te širenje neugodnog mirisa.

Jedete puno vlakana

Hrana bogata vlaknima dobra je za zdravlje, no izaziva plinove u trbuhu. Topiva vlakna, kakva su u namirnicama poput voća, povrća, cjelovitih žitarica i mahunarki, ne probavljaju se sve dok ne dođu u debelo crijevo, gdje ih bakterije razgrađuju. Pritom se stvaraju hidrogen, ugljikov dioksid, čak i metan, a ti plinovi moraju negdje izaći i to se događa u obliku vjetrova.

Imate ovulaciju

Vaš menstrualni ciklus može utjecati na intenzitet kojim se znojite. Sredinom ciklusa tjelesna temperatura podiže se za oko pola Celzijevog stupnja, što je dovoljno da se potakne pojačano znojenje, kao i lučenje vaginalnog sekreta te širenje neugodnog mirisa u gornjem i u donjem dijelu tijela.

Nosite isti grudnjak danima

Jeste li ikad osjetili neugodan miris znoja i pitali se odakle dolazi? Mnoge žene prerijetko peru grudnjake i nose ih danima prije nego što ih operu, pa i to može biti jedan od uzroka neugodnog mirisa koji se širi oko vas. Grudnjaci leže na dijelu kože koji je sklon znojenju (na leđima, ispod ruku, oko dojki) i često su izrađeni od materijala koji zadržavaju mirise te višednevno nošenje istog grudnjaka može izazvati prilično neugodan miris tijela.

Izbacili ste ugljikohidrate iz prehrane

Ako ste zbog nastojanja da smršavite izbacili ugljikohidrate iz prehrane ili znatno smanjili njihov unos, to se može neugodno odraziti na vaš zadah. Ugljikohidrati su normalan izvor energije za tijelo, a kad ih unosite premalo u organizam, tijelo počinje trošiti vlastite naslage masnoće uslijed čega dolazi do otpuštanja ketona u krvotok. Oni mogu izazvati neugodan zadah i miris cijelog tijela.

Koliko ste puta pocrvenjeli kad vam je bilo neugodno? Ili problijedili kad vas je obuzeo strah? To su samo dva od gomile primjera koji dokazuju da emocije direktno utječu na kožu. Znanstvenici zapravo tek počinju otkrivati koliko je duboka povezanost uma i kože, a neka od prvih istraživanja pokazala su da ono što osjećamo može utjecati na to kako koža izgleda i kako se ponaša te da može čak utjecati i na to koje će nas kožne bolesti i problemi pratiti u životu ili u određenim periodima. No, to je individualno pa se kod jedne osobe stres može očitovati prištićima, kod druge "razbuktavanjem" rozaceje, a kod treće urtikarijom.

Upalni hormoni

[caption id="attachment_1524" align="alignleft" width="300"] Svaka osoba može imati različit kožni problem
kao reakciju na psihološke probleme.[/caption] Mnoštvo je dokaza da se stres i negativne emocije mogu očitovati kao kožni problemi. Primjerice, revizija studija koje su se bavile povezanošću kože i emocija iz 2014. utvrdila je da stres, mentalni, fizički ili emocionalni, nepobitno utječe na kožu. Kad je osoba pod stresom, tijelo počinje lučiti hormone koji potiču upalu i smanjuju dotok krvi u kožu. Živci u koži postaju nadraženi te mogu intenzivirati upalu ili potaknuti alergijsku reakciju. Koža pokreće obrambeni mehanizam na reakciju, što također može izazvati upalu. Sve to dovodi do pogoršanja stanja kod rozaceje, akni ili psorijaze, no može dovesti i do oštećenja vanjskog sloja kože te prekomjerne isušenosti jer se smanjuje količina vode i masti u koži i odgođeni su njezini prirodni procesi cijeljenja i obnavljanja. U stručnoj publikaciji Harvard Women's Health Watch znanstvenici su iznijeli i tezu da korijeni povezanosti uma i kože sežu sve do prvog kontakta kožom o kožu majke i novorođenčeta. Nije rijetkost da se kod majki, primjerice, pojavi osip ono jutro kad trebaju dijete prvi put ostaviti u vrtiću ili moraju otići na put i prvi put se razdvojiti od djeteta. Tinejdžeri se pak često žale da im prištići izbijaju uoči važnog ispita ili uslijed ljubavnih problema. Nije drugačije ni s odraslim ženama, kod kojih su bračni problemi često povezani sa suhom kožom i intenzivnim svrbežom.

Znanstveno područje

Toliko čvrsta i duboka povezanost uma i kože dovela je do stvaranja novog znanstvenog područja - psihodermatologije. Dermatolozi su, naime, otkrili da ljudi koji odlaze liječnicima zbog nekog kožnog problema često imaju i neki psihološki problem povezan s kožnim, zbog čega standardni dermatološki tretmani ne djeluju uvijek. Svaka osoba može imati različit kožni problem kao reakciju na psihološke probleme. Ipak, kod nekih emocija vrlo je česta i čvrsta povezanost sa specifičnim kožnim reakcijama. [color-box]• EKSTREMNI BIJES ILI TJESKOBA: urtikarije, alergijske reakcije, svrbež, upala • TJESKOBA: crvenilo i osip • POVEĆANI STRES: akne, pogoršanje ekcema ili psorijaze • TRAUMATIČNI DOGAĐAJ: osip i upala • POVIŠENE EMOCIJE: (pozitivne, negativne) crvenilo, rozaceja • DEPRESIJA, TUGA: suha koža • KRONIČNI, DUGOTRAJNI STRES: osjetljivost, dehidracija, suhoća • POTISNUTI BIJES ILI PODSVJESNA OGORČENOST: suha koža[/color-box]

Manjak željeza u krvi dovodi do bolesti anemije, vrlo čestog stanja koje, ako se ne prepozna i ne liječi, uzrokuje ozbiljne zdravstvene probleme poput prekomjerne sklonosti infekcijama, srčane, neurološke i kožne bolesti, spontane pobačaje pa čak i tumore. Manjak željeza ima svatko tijekom života, a kao najčešći uzroci navode se neadekvatna prehrana, poremećaj apsorpcije željeza iz probavnog sustava, kronični gubitak krvi zbog bolesti urogenitalnog, probavnog i dišnog sustava, jaka menstrualna krvarenja, bolesti maternice, ulkusi, upalne bolesti crijeva, šećerna bolest, hemoroidi, karcinomi, ali i iznimni sportski napori, trudnoća i dojenje, intenzivan rast i razvoj u pubertetu ... Baš kao ni manjak željeza, nije dobar ni njegov višak u krvi (što se naziva hemokromatoza). Željezo se u tijelu nalazi u stanicama i ima nekoliko vitalnih funkcija: nositelj je kisika u tkiva, služi kao transportni medij za elektrone u stanicama i sudionik je važnih enzimskih i imunoloških reakcija u tijelu. Žene i djeca mnogo su više ugroženi zbog manjka željeza. Također, željezo se više troši noću nego danju. Manjak željeza u organizmu često je glavni uzrok umora i bržeg zamaranja. Kada iscrpimo i zalihe, dolazi do nemogućnosti sinteze normalnih količina hemoglobina - transportnog proteina za kisik, koji daje crvenu boju krvi, a tada nastupaju i klasični simptomi anemije: umor, slabost, nesanica, gubitak apetita, glavobolja i bljedilo kože. Željezo u organizam unosimo hranom, najbolji izvor su nemasno crveno meso, iznutrice (teleća i kokošja jetrica), riba (srdele), jaja, žitarice (kvinoja), orašasto voća i sjemenke (bučine sjemenke, sezam, chia sjemenke), voće, zeleno lisnato povrće (špinat, blitva, kelj, brokula, prokulica, kupus) i mahunarke (grah, grašak). Za apsorpciju je nužan vitamin C, a dokazano je i da na oslabljenu apsorpciju željeza, osim vitamina C, utječe i manjak vitamina A, osobito kod žena. Za dobru apsorpciju nužan je i bakar. No, nikako se ne preporučuje uzimati vitaminske i mineralne dodatke prehrani na svoju ruku, već isključivo u dogovoru s liječnikom. Jednom godišnje preporučuje se provjeriti »krvnu sliku«. U početnom stadiju smanjene su zalihe željeza u prirodnim skladištima stanica jetre, slezene i koštane srži, a vrijednosti željeza u krvi i hemoglobina uglavnom su normalne. U uznapredovaloj slabokrvnosti vrijednosti su snižene i u serumu i u zalihama (feritin u jetri) kao i vrijednosti hemoglobina, hematokrita, MCV-a (krvnog volumena eritrocita), MCHC-a (sadržaj hemoglobina u eritrocitima). Povišenje UIBC (kapacitet vezanja željeza u serumu) i snižen feritin. Terapiju nadoknade željeza treba provoditi najmanje tri mjeseca.

Poremećaji zgrušavanja krvi

[color-box]Tromboza je zgrušavanje krvi unutar krvne žile (vene, ponekad i arterije) što dovodi do prekida protoka krvi kroz žilu. Stvaranje ugruška (tromba) rezultira oticanjem i bolom, a putujući krvlju po tijelu, ugrušak može biti smrtonosan ako dođe u mozak ili srce. Začepi li krvnu žilu, dovest će do moždanog, odnosno srčanog udara.[/color-box] Tromboza najčešće zahtijeva bolničko liječenje i uzimanje lijekova protiv zgrušavanja krvi, a kod površnih upala vena s trombozom (tromboflebitisi) daju se antiupalni lijekovi (nesteroidni antireumatici). I kod duboke i površne venske tromboze preporučuje se nošenje elastične čarape. Kretanje, a manje sjedilački način života, pijenje puno tekućine, uravnotežena prehrana, redoviti liječnički pregledi zbog kontrole faktora rizika uglavnom su dobra prevencija tromboze. Među rizičnim faktorima su pušenje, dugotrajno sjedenje, oralni kontraceptivi, ali i oštećenja endotela (unutarnji sloj stijenke krvne žile) kateterom, zastoj krvi nakon operativnih zahvata ...

Sklonost krvarenju

Hemofilija je nasljedna rijetka bolest kod koje je glavna karakteristika sklonost krvarenju, a nastaje zbog nedostatka pojedinih prirodnih faktora zgrušavanja krvi. Ipak, oko 30 posto ljudi s hemofilijom nema obiteljsku povijest bolesti. Kod tih ljudi je hemofilija uzrokovana spontanim mutacijama gena. Bolest zahvaća uglavnom muškarce, ali je prenose žene. Prema podacima ima je jedan na 50.000 muškaraca. Ne postoji lijek za hemofiliju, a terapija je intravenozna primjena faktora zgrušavanja. Simptomi su najčešće neobjašnjivo krvarenje iz posjekotine ili nakon ozljede, nakon operacije ili posjeta stomatologu, velike i duboke masnice, bol, otekline, krv u mokraći ili stolici, krvarenje iz nosa bez poznatog uzroka ...

Leukemije

Dijagnoza se postavlja pomoću dva testa - analizom krvi i punkcijom koštane srži. Iako se leukemija naziva i rak krvi, to je zapravo rak koštane srži - "tvornice" u kostima gdje se stvaraju krvne stanice. Kad se uzme uzorak krvi i analizira, izbroje se bijela krvna zrnca i krvne pločice. Posumnjat će se ako je broj krvnih stanica izvan normalnih vrijednosti. Moguće je da primijetimo nizak broj krvnih pločica, nizak broj crvenih krvnih zrnaca, nizak broj zrelih bijelih krvnih zrnaca; ili češće visok broj bijelih krvnih zrnaca od kojih su većina nezrela ili prerano ispuštena bijela krvna zrnca (tzv. blasti). Tada se obavlja punkcija koštane srži. Simptomi leukemije su čest umor, gubitak apetita i tjelesne mase, povišena tjelesna temperatura, učestala znojenja, sklonost krvarenju i pojavljivanju modrica (posljedica znatno smanjenog broja trombocita), bol u kostima. Terapija ovisi o tipu leukemije, dobi pacijenta, stupnju bolesti i općem stanju organizma. Akutne leukemije potrebno je početi liječiti što prije, dok kronične ne zahtijevaju brz postupak liječenja. Osnovni lijekovi su kortikosteroidi i citostatici. Akutna limfocitna leukemija odgovorna je za 80% akutnih leukemija kod djece. Javlja se i kod odraslih, gdje obuhvaća oko 20 posto svih leukemija. Učestalost pojave leukemije je 6 bolesnika na 100.000 ljudi. Kronična limfocitna leukemija pojavljuje se kod starijih osoba. Mnogi se slučajevi otkriju nakon rutinskih pretraga krvi kod ljudi koji nemaju nikakvih simptoma. Uzrok nije poznat. Nije utvrđena povezanost sa zračenjem, kancerogenim kemikalijama ili virusima, ali povećana incidencija primijećena je kod ljudi s određenim autoimunim bolestima.

Čukljevi, deformacije mišićnokoštanog sustava na početku nožnog palca koje izgledaju kao izbočene koščate izrasline, sve su češća pojava. U nekim slučajevima izraslina može biti toliko izražena da se prsti počnu preklapati jedan preko drugog i s vremenom - budući da su praćeni snažnim osjećajem nelagode i bolovima - čukljevi nisu samo estetski nego i sve veći zdravstveni problem. Nema određene dobi koja se veže uz pojavu čukljeva, od njih mogu patiti i mlađe i starije osobe, no obično se smatraju deformitetom suvremenog doba jer najčešće nastaju kao posljedica nošenja cipela s visokim petama, odnosno neudobne i uske obuće u špic koja prejako pritišće nožne prste. Istraživanja pokazuju da više od 50 posto žena ima problema s deformacijom na nožnim prstima te da su čukljevi kod žena 15 puta češći nego kod muškaraca. Uske cipele i "špičoke" snažno pritišću na nožne prste pa se oni pomalo počinju deformirati, a posljedično dolazi do stvaranja debelih kožnih zadebljanja. S vremenom zglob na dijelu nožnog prsta postaje sve prošireniji dobivajući oblik kugle, a "gužva" između palca i ostalih nožnih prstiju postaje sve izraženija stvarajući osjećaj nelagode i boli zbog kontinuirane preopterećenosti stopala. Iako se vodećim uzrokom ovog deformiteta smatra neadekvatna obuća, uzroci mogu biti i nasljedne prirode te se procjenjuje da oko 60 pacijenata s čukljevima ima člana obitelji s istom deformacijom, a može ih uzrokovati i artritis.

Udobne cipele

Za početak najbolji tretman za bolne čukljeve je nošenje udobnih i dovoljno širokih cipela koje neće stiskati i opterećivati stopalo i prste. Preporučljive su ravne cipele ili one s vrlo malom potpeticom, a treba paziti i da su napravljene od prirodnih, ugodnih materijala kao što je mekana koža. Tijesne cipele treba spremiti u ormar i obuti ih samo u posebnim i rijetkim prigodama.

Lijekovi protiv bolnih čukljeva

Čukljevi, posebno ako se uporno nose neadekvatne cipele, znaju biti vrlo bolni i izazivati nelagodu. Ponekad se bol može pretvoriti u akutnu i postati toliko nepodnošljiva da je potrebno posegnuti za lijekovima protiv bolova. Za smanjivanje boli može poslužiti ibuprofen ili paracetamol, ali nemojte ih uzimati prečesto i na svoju ruku, već se kod takvog problema obavezno posavjetujte s liječnikom. Lijek će samo privremeno umanjiti boli, ali neće eliminirati čukalj.

Neoperativni i operativni tretmani

Postoje razne metode tretiranja čukljeva, no generalno se dijele u dvije grupe: liječenje neoperativnim metodama i operativnim, kirurškim putem. Neoperativno liječenje obuhvaća široku lepezu pripravaka i postupaka kojima je svrha umanjivanje subjektivnih tegoba i usporavanje napredovanja deformiteta. Uz promjenu obuće i nošenje one sa širim prednjim dijelom jedna od prirodnih i jednostavnih metoda je stavljanje leda na bolno mjesto jer će on ublažiti bol. Led ne smije biti u direktnom dodiru s kožom, već ga prije tretmana i hlađenja čuklja omotajte u tkaninu.

Oblozi od gaveza

Oblozi od gaveza vrlo su cijenjeni prirodni lijek protiv čukljeva i mnogima su se pokazali vrlo učinkoviti, ali metoda je dugotrajna i liječenje može potrajati i do godinu dana. I treba imati vremena, jer da bi imali učinka, oblozi se trebaju stavljati svakodnevno, svakih nekoliko sati. Naime, gavez sadrži važan sastojak alantoin, koji potiče rast stanica u kostima, potkožnom i vezivnom tkivu i tako utječe na liječenje čuklja. Da bi se dobila pasta od gaveza, treba pomiješati nekoliko žličica osušenog mljevenog korijena gaveza s vrućom vodom i pastu mazati na bolno mjesto. Treba biti vrlo uporan, a oni koji su isprobali postupak kažu da djeluje i da se bol smanjuje.

Operacije

Bol uzrokovana čukljem može se ublažiti, no oblik stopala može se promijeniti samo operacijom. Međutim, operacija se izvodi samo kad je bol neizdrživa, a deformacija vidljiva. Postoji više od stotinu kirurških metoda za rješavanje ovog problema, a o njihovu izboru treba se posavjetovati s liječnikom koji procjenjuje koji je postupak najprikladniji jer to prije svega ovisi o opsegu deformacije. Cilj operacije je ublažavanje bolova i vraćanje prvobitnog izgleda i širine stopala. Osteotomija se najčešće koristi kao zahvat kod čuklja, a ona uglavnom uključuje rezanje i uklanjanje kosti iz zgloba. Tijekom postupka uklanja se koštunjava kvržica, namješta se palac, a to može značiti i da treba ukloniti dijelove kosti iz susjednih prstiju. Česte operacije su i artrodeza, a ona se uglavnom izvodi kod ljudi koji imaju veći stupanj deformiteta palca i zgloba palca, te artroplastika, vrsta zahvata u kojem se oblikuje zglob, a izvodi se kod najproblematičnijih slučajeva.

Jastučići i silikonski separatori za nožne prste

[caption id="attachment_1543" align="alignleft" width="300"] Jastučići za čukljeve[/caption]Jastučići za čukljeve preporučljivi su osobama s čukljevima jer razdvajaju prste i tako smanjuju bolove u području palčane kosti smanjujući pritisak na palac. Na tržištu postoje i silikonski separatori za deformirane nožne prste. Pomoću silikonskog umetka koji se stavlja između palca i drugog prsta ili na deformirani dio koji je zahvaćen čukljem stvara se zaštita i tako se smanjuje trenje i iritacija i umanjuje bol u području palčane kosti.

Minimalno invazivni zahvati

Danas se izvode i minimalno invazivni zahvati, u kojima se ne koristi fiksacija vijcima, pločicama ni žicama, a boravak u bolnici sveden je na minimum. Operacija se izvodi bez velikih rezova, tek kroz otvor od dva milimetra, a vidljivost operativnog polja ortoped postiže indirektno, putem rendgena ili ultrazvuka, te nema potrebe za još jednom operacijom kojom bi se uklonio fiksacijski materijal.

Ortopedski ulošci

Specijalni ortopedski ulošci u cipeli umanjit će bol uzrokovanu čukljem jer su napravljeni tako da raspoređuju pritisak na stopalo, pravilno podupiru i rasterećuju stopalo i umanjuju bol. Naravno, uvjet je da se nose adekvatne cipele jer ulošci u preuskim cipelama nisu ni od kakve pomoći.

Kada je bol u trbuhu znak za uzbunu i kada se treba požuriti liječniku

Bol u trbuhu je općenito jedan od najčešćih kliničkih simptoma, no treba naglasiti da ona ne mora isključivo biti vezana uz probavni trakt, već se i bolesti drugih organskih sustava mogu očitovati bolovima u trbuhu. Kad govorimo o ovom simptomu, treba uzeti u obzir niz parametara, poput karakteristika boli (je li ona režuća, grčevita, tupa ...), lokalizacije i širenja bolova u trbuhu, trajanja bolova (je li riječ o akutnim ili kroničnim tegobama), intenziteta boli te pojave drugih simptoma uz bolove kao što su temperatura, proljev ili povraćanje. Iako je većina bolova u trbuhu prolaznog i beznačajnog karaktera (primjerice prolazne dispeptične tegobe, gastritisi, infektivni gastroenteritisi i slično), kod pojave takozvanih alarmantnih simptoma treba što prije potražiti liječničku pomoć. Takvi zabrinjavajući simptomi su kronična bol koja se pojačava, posebno ako je praćena gubitkom apetita i mršavljenjem te promjenom karakteristika stolice ili krvlju u stolici. Također, bilo kakva akutna, nagla bol koja se pojačava, posebno ako je povezana s pojavom temperature, zimice, tresavice ili "tvrdog" trbuha, zahtijeva hitnu konzultaciju s liječnikom. Bolje je ne uzimati napamet lijekove prije nego što liječnik pregleda pacijenta te procijeni situaciju i eventualno zatraži daljnju obradu bolova u trbuhu. Nakon konzultacija s liječnikom može se početi propisana terapija koja ovisi o procjeni liječnika što je uzrok bolova. Ako je zaključeno da su bolovi u trbuhu posljedica neke prolazne gastroenterološke problematike, nema potrebe uzimati posebnu terapiju, već će nekoliko dana dijete u većini slučajeva biti dovoljno.

Što učiniti kad se javi mučnina (a nije riječ o trudnoći). Treba li odmah otići liječniku ili se može pokušati s nekim mjerama samopomoći

Mučnina kao simptom također može biti posljedica niza gastroenteroloških i negastroenteroloških uzroka. Posebno treba naglasiti mučninu kao simptom neuroloških bolesti (naročito ako je povezana s glavoboljom i smetnjama vida). Što se tiče gastroenteroloških bolesti, mučnina je najčešće dio takozvanog sindroma dispepsije koji je praćen nelagodom u žličici (epigastrij - područje gornjeg i središnjeg dijela trbušne šupljine), mučninom i nadutošću, a ti simptomi većinom su provocirani određenom hranom. U tom slučaju kratkotrajne dijetne mjere od najveće su pomoći, ali ako tegobe ne prolaze ili ako su praćene značajnijim mršavljenjem, potrebno je otići liječniku radi procjene je li potrebna daljnja obrada (ultrazvuk abdomena, testiranje na Helicobacter pylori ili gastroskopija).

Zašto dolazi do nadimanja i je li to razlog za zabrinutost

Nadutost kao tegoba prilično je čest simptom koji navode pacijenti u gastroenterološkoj ambulanti. I to je najčešće dio sindroma dispepsije, to jest dio poremećaja u pasaži crijeva te većinom nije razlog za veliku zabrinutost. Međutim, nadimanje rijetko može biti i dio organskih gastroenteroloških bolesti, primjerice celijakije, ali i uzrokovano ginekološkim problemima. U svakom slučaju, nadutost koja se pogoršava bez obzira na dijetne mjere prehrane i koja je praćena gubitkom apetita zahtijeva konzultaciju s liječnikom.

Koliko prehrana utječe na zdravlje i je li ona glavni krivac za većinu tegoba i bolesti želuca

Prehrana sigurno nije uzrok organskih gastroenteroloških bolesti. Postoje određene, dobro definirane bolesti probavnog trakta kod kojih je potrebno apsolutno izbjegavati određenu hranu (na primjer gluten kod celijakije, mlijeko i mliječne proizvode kod intolerancije laktoze i slično) te posebne vrste dijete kod bolesti gušterače, jetre i upalnih bolesti crijeva. Važno je naglasiti da sama prehrana nije uzrok bolesti, već određene namirnice samo mogu pogoršati simptome postojećih bolesti. Također, prehrana i tegobe koje ona može izazvati dosta su individualne pa tako određenim pacijentima s gastritisom tegobe može provocirati veća količina slatkiša, dok drugima smeta masna i pržena hrana, a trećima mlijeko i mliječni proizvodi. Općenito je potrebno izbjegavati masnu hranu, teške i začinjene umake, gazirana pića, alkohol i pušenje. Prehrana bi se trebala bazirati na mediteranskom tipu s unosom više bijelog mesa nego crvenog i s dominantno kuhanom, a ne prženom hranom.

Postoje li namirnice za koje se može reći da su melem za želudac

Nema ni jedne namirnice koja bi se mogla nazvati "melemom za želudac". Pristup prehrani kod pacijenata s gastritisom i dispeptičnim tegobama je individualan, odnosno pacijentima savjetujemo da uzimaju onu hranu koja im ne izaziva tegobe.

Što se u posljednjih desetak godina promijenilo u spoznajama o zdravlju želuca i načinima liječenja bolesti želuca

Uz korekciju stila života i prehrambenih navika koje bi trebale biti prva metoda liječenja, na tržištu se pojavila nova skupina lijekova (takozvani inhibitori protonske pumpe) koji redukcijom lučenja želučane kiseline poboljšavaju tegobe pacijenta. No, ti se lijekovi ne bi smjeli uzimati bez prethodnog razgovora s liječnikom obiteljske medicine ili gastroenterologom, to jest tek na njihovu indikaciju. Također treba reći da pacijenti sa simptomima koji bi se mogli uklopiti u dijagnozu dispepsije ili blažih gastritičnih tegoba ne trebaju nužno odmah gastroskopiju. Gastroskopija se danas preporučuje pacijentima starijim od 45 godina ili mlađima ako imaju ranije spomenute alarmantne simptome ili kod dugotrajnih, tvrdokornih tegoba koje često recidiviraju. Kod pacijenata kod kojih nije potrebna gastroskopija bilo bi uputno napraviti test na prisutnost Helicobacter pylori (urea izdisajni test ili antigen u stolici) jer je prisutnost te bakterije jedan od najčešćih uzorka kroničnog gastritisa i povećava rizik za razvoj karcinoma želuca. Ako je nalaz bakterije pozitivan, potrebno je provesti liječenje bakterije (takozvana eradikacija koja uključuje dva antibiotika uz inhibitor protonske pumpe), a ako se nije utvrdila prisutnost Helicobacter pylori, može se započeti isključivo s terapijom inhibitorom protonske pumpe 2-3 mjeseca. Lijek se uzima natašte, ujutro pola sata prije jela, ali uz liječenje navedenim lijekom nužno se pridržavati i svih spomenutih mjera prehrane i promjene stila života.

Koje su navike neprijatelji zdravlja želuca

Bilo bi bolje govoriti o nekim općim mjerama za očuvanje zdravlja želuca. Prestanak pušenja, redukcija uzimanja alkohola, uzimanje češćih, ali manjih obroka (bolje je jesti 5 puta dnevno manju količinu hrane nego se naglo najesti 1 ili 2 puta dnevno) te izbjegavanje kasnovečernjih obroka i jedenja prije spavanja mjere su koje će blagotvorno djelovati na želudac.

Bolesti želuca su među najčešćim bolestima današnjice, stoga je izuzetno važna njihova pravodobna i točna dijagnostika. Najvažnije dijagnostičke metode koje se primjenjuju u bolestima želuca su gastroskopija s uzimanjem ili bez uzimanja tkiva za analizu te endoskopski ultrazvuk, kompjutorizirana tomografija (CT) i rendgenski (RTG) pregled želuca kontrastom. No, bez obzira na suvremene dijagnostičke metode, uvijek treba imati na umu da su još uvijek na prvom mjestu dobra analiza i rano prepoznavanje simptoma te dobar pregled bolesnika. Upravo su poznavanje simptoma i dobar pregled bolesnika preduvjet za odabir najboljih dijagnostičkih metoda.

Gastroskopija

[caption id="attachment_1553" align="alignleft" width="300"] Gastroskopija za pregled, uzorkovanje i
otkrivanje bolesti[/caption]Pretraga koja se sastoji od direktnog gledanja sluznice želuca savitljivim aparatom koji ima izgled tanke gumene cijevi, takozvanim gastroskopom koji ima vlastito svjetlo i mogućnost da prenese sliku sluznice želuca na veliki ekran, što ogućuje detaljan pregled svakog dijela sluznice želuca uz vrlo velika povećanja. Gastroskopom se kroz usta ili nos ulazi u jednjak, a potom i u želudac. Tijekom gastroskopije u svakom trenutku moguće je uzeti i uzorak tkiva za analizu. Zahvat kojim se pomoću posebno konstruiranih sitnih kliješta koja se uvode kroz zaseban mali kanal gastroskopa uzima uzorak sluznice naziva se biopsija. Uzorci tkiva se potom, nakon odgovarajuće obrade, detaljno analiziraju pod mikroskopom, pri čemu je istodobno moguće odrediti i prisutnost bakterije Helicobacter pylori. [color-box]Česta komplikacija koja prati gotovo svaku gastroskopiju je nelagoda koja nastaje zbog uvođenja aparata i prolaska u jednjak. Moguće ju je ublažiti lokalnim anestetikom.[/color-box]

Endoskopski ultrazvuk

Pregled pomoću posebno konstruiranog aparata koji izgleda poput gastroskopa, s tim što je cijev nešto deblja te na vrhu ima ultrazvučnu sondu. Pregled u pravilu traje nešto dulje od gastroskopije te se provodi kao dodatna metoda u razjašnjavanju promjena želučane sluznice koje su u pravilu prethodno otkrivene tijekom gastroskopije. Endoskopskim ultrazvukom moguće je prikazati slojeve stijenke želuca, što omogućava, ponajprije u slučajevima zloćudnih tumora želuca, procjenu stupnja lokalne proširenosti tumora. Prednost pretrage je u tome što se bilo koja promjena može pomoću tanke igle, koja se uvodi kroz posebno konstruiran radni kanal aparata, ubosti, pri čemu se uzimaju uzorci tkiva, odnosno nakupine stanica koje se potom pod mikroskopom detaljno analiziraju (citološka analiza). Komplikacije gastroskopije i endoskopskog ultrazvuka su gotovo identične i premda su jako rijetke (u 0,1 do 0,2% slučajeva), mogu biti jako ozbiljne pa i fatalne. Ako se postupak ne radi u anesteziji, gdje postoje i rizici anestezije, najčešća komplikacija koja prati gotovo svaku gastroskopiju je nelagoda koja nastaje kod uvođenja aparata i prolaska aparata u jednjak. Spomenutu nelagodu moguće je barem dijelom ublažiti primjenom lokalnog anestetika koji izaziva prolaznu utmulost ždrijela. Komplikacije primjene lokalne anestezije su izuzetno rijetke i posebno treba izdvojiti methemoglobinemiju - poremećaj koji je praćen većom količinom methemoglobina u krvi koji ima smanjenu sposobnost prijenosa kisika, što uzrokuje otežano disanje. Druga komplikacija lokalne anestezije je ulazak sadržaja želuca u dišne putove (aspiracija), što može dovesti do zatajenja disanja ili upale pluća. Spomenuta stanja mogu rezultirati i smrtnim ishodom. Komplikacije gastroskopije i endoskopskog ultrazvuka mogu biti sistemske, koje uključuju poremećaj srčanog ritma i poremećaje krvnog tlaka, i lokalne, koje podrazumijevaju krvarenja iz stijenke želuca (stoga je potreban poseban oprez u bolesnika koji uzimaju lijekove za smanjenje zgrušavanja krvi), infekcije i probijanje stijenke ždrijela, jednjaka ili želuca (takozvana perforacija koja se javlja izuzetno rijetko).

Kompjutorizirana tomografija (CT)

Pretraga koja pomoću rendgenskih zraka stvara slike slojeva pojedinih organa. Pregled traje relativno kratko i premda nije bolna, ova pretraga je invazivna jer postoji izloženost bolesnika zračenju uz moguću alergijsku reakciju na kon-trastno sredstvo koje se primjenjuje tijekom pregleda. Doza zračenja kod pregleda CT-om ovisi o dijelu tijela koji se pregledava, kojom debljinom i kojim brojem slojeva, primjenjuje li se pritom kontrastno sredstvo te o samom uređaju. O kojim dozama zračenja se radi najbolje govori podatak da je doza zračenja 100 puta veća u odnosu na obično rendgensko snimanje. Upravo stoga CT u dijagnostici bolesti želuca zasigurno nije rutinska metoda i rezervirana je samo za određene slučajeve.

Rendgenski (RTG) pregled želuca kontrastom

Radiološko-kontrastna pretraga prilikom koje bolesnici progutaju kontrastno sredstvo koje se potom prikazuje unutar želuca pomoću rendgenskih zraka. S obzirom na zračenje i ova metoda se sve manje koristi kao dijagnostička metoda u bolestima želuca i također je rezervirana samo za pojedina strogo određena stanja. Komplikacije rendgenskog pregleda želuca kontrastom uključuju alergijsku reakciju na kontrast te, rijetko, ulazak kontrasta u dišne puteve i smetnje disanja.

Gastritis, odnosno upala sluznice želuca, može se javiti u bilo kojoj životnoj dobi, a s obzirom na trajanje simptoma i tegoba može se podijeliti na akutni, koji karakterizira kratko trajanje, te kronični, koji može trajati mjesecima ili godinama. - Najčešći uzrok gastritisa je infekcija bakterijom Helicobacter pylori, koja je prisutna u gotovo polovice ljudi, a ostali mogući uzroci su lijekovi (salicilati i nesteroidni protuupalni lijekovi), alkohol, kronično povraćanje, pretjerano izlučivanje želučane kiseline kao odgovor organizma na velik stres (primjerice kod operacija, teške upale, opeklina ili ozljeda) te uzimanje korozivnih tvari (kiseline, lužine i si.) i povrat žučne kiseline ako postoji slabost kružnog mišića koji u normalnim uvjetima to sprečava. I dob je rizični čimbenik, jer sa starenjem dolazi do stanjenja želučane stijenke koja postaje osjetljivija, a i zastupljenost infekcijom H. pylori je veća.

Kada simptomi postaju alarmantni

Simptomi su raznoliki, a obuhvaćaju bol ili nelagodu u gornjem dijelu trbuha, podrigivanje, napuhavanje, osjećaj vraćanja želučane kiseline i nemogućnost probavljanja hrane, mučninu, povraćanje, odnosno osjećaj punoće nakon obroka i brzo zasićenje. Alarmantni simptomi koji ukazuju na razvoj komplikacija su gubitak apetita, povraćanje krvi ili sadržaja sličnog crnoj kavi te tamna stolica. No unatoč tome što bolesnici često vjeruju da izraženiji simptomi znače težu bolest, to ne mora biti uvijek tako. U svakom slučaju, ako bolesnik ima opisane simptome, a posebice ako su prisutni i rizični čimbenici, postavlja se sumnja na kronični gastritis i provodi odgovarajuća terapija nakon utvrđivanja infekcije H. pylori. [color-box]Ako se gastritis liječi pravodobno, prognoza je najčešće povoljna. U suprotnom može doći do razvoja ulkusa i tumora.[/color-box]

Invazivna dijagnostika samo kod težih slučajeva

Infekcija H. pylori može se dokazati invazivnim i neinvazivnim metodama. - Neinvazivne dijagnostičke metode uključuju urea izdisajni test, pregled krvi na prisutnost specifičnih protutijela te stolice na antigen H. pylori. Urea izdisajni test i pregled stolice na antigen H. pylori testovi su koji nisu ni bolni ni neugodni za bolesnika te se najčešće koriste za dokazivanje infekcije H. pylori i ocjenu provedene terapije. S druge strane, pregledom krvi ili sline dokazuje se samo kontakt s H. pylori, ali ne i prisutnost bakterije te se ova metoda rjeđe koristi. Ako pak bolesnici imaju alarmantne simptome, ne reagiraju na provedenu terapiju ili su stariji od 50 godina, treba učiniti invazivnu dijagnostiku, tj. ezofagogastroduodenoskopiju (EGD) kod koje se endoskopski uzima komadić tkiva sluznice želuca. Krvne pretrage ne koriste se u dijagnostici gastritisa, već samo za isključivanje drugih bolesti.

Ignoriranje problema vodi u opasne komplikacije

Ono što je dobro jest da sami, promjenom nekih životnih navika, u prvom redu prehrane i stila života, možemo u velikoj mjeri utjecati na simptome i ublažiti ih. Treba uzimati manje obroke više puta dnevno, izbjegavati hranu koja potiče razvoj simptoma (voćne sokove od agruma, masnu, prženu, začinjenu i kiselu hranu, suhomesnate proizvode, punomasne i začinjene sireve), smanjiti ili potpuno prestati konzumirati alkohol, lijekove koji štete sluznici želuca zamijeniti drugom skupinom u konzultaciji s liječnikom te pokušati smanjiti ili izbjegavati stresne situacije. S druge strane, ako se ne promijeni način života i ne provede odgovarajuća terapija, može doći do razvoja opasnih komplikacija kao što su ulkus, tumor ili MALT limfom. - Postoje dvije skupine preparata za smanjivanje želučane kiselosti: H2-antagonisti (ranitidin, cimetidin, famotidin) i inhibitori protonske pumpe (omeprazol, pantoprazol, lansoprazol). Ako se dokaže infekcija H. pylori, mora se provesti antibiotička terapija, a ako se utvrdi vanjski uzrok simptoma, primjerice lijekovi, potrebno ih je ukinuti i zamijeniti drugom skupinom. U novije vrijeme u suzbijanju simptoma dodatno se mogu koristiti i probiotici. U svakom slučaju, može se zaključiti da je, ako je gastritis tretiran pravodobno i odgovarajućim preparatima, prognoza dobra.

Ulkus - komplikacija gastritisa

Jedna od mogućih komplikacija gastritisa je oštećenje sluznice probavnih organa, tj. ulkusna bolest. Ako se oštećenje sluznice nalazi u želucu, zovemo ga želučani, gastrični ili ventrikularni ulkus, a ako se nalazi u dvanaesniku, duodenalni ulkus, dok je jedinstveni naziv za oba peptički ulkus. Ulkusi želuca najčešći su u ljudi starijih od 60 godina, dok se ulkusi dvanaesnika obično javljaju u dobi između 30 i 50 godina. Čak 80% bolesnika koji imaju ulkus dvanaesnika i oko 60% bolesnika sa želučanim ulkusom imaju infekciju bakterijom H. pylori. Drugi najčešći uzrok su nesteroidni protuupalni lijekovi pa tako 10 do 20 posto ljudi koji redovito uzimaju ili acetilsalicilnu kiselinu ili nesteroidne upalne lijekove tijekom života dobiju ulkusnu bolest. [color-box]Ako vas muči gastritis, izbjegavajte: • sokove od agruma • masnu, prženu, začinjenu i kiselu hranu • suhomesnate proizvode • punomasne i začinjene sireve • alkohol[/color-box]

[caption id="attachment_1572" align="alignleft" width="300"] Imunitet na udaru zime[/caption]Prehlada, kašalj, hunjavica? Ako su vas mučili prošle i pretprošle zime, znači da ste propustili poraditi na svom imunitetu. Neke male promjene u svakodnevnim navikama mogu vam pomoći da ovu zimu provedete zdravi.

Može li se i kako ojačati obrambeni sustav?

Stres, umor, kronične bolesti iscrpljuju organizam, smanjuju otpornost na viruse, bakterije i ostale štetne mikroorganizme. Takav učinak imaju i nečist zrak, pušenje, nedostatak spavanja, konzumiranje alkohola. Oslabljenom organizmu potrebno je pomoći da se suoči s mikroorganizmima i svim štetnim utjecajima, da se odupre njihovu štetnom djelovanju. Ako u svakodnevnoj prehrani naše tijelo ne dobiva sve potrebne nutrijente (vitamine, minerale i oligoelemente), dolazi do promjena, pored ostalog i u crijevnoj flori, čime se povećava "ranjivost" organizma i otvara put raznim štetnim djelovanjima. Naš obrambeni sustav je narušen i javljaju se tegobe.

Jesu li djelotvorni dodaci prehrani?

Raznovrsna i uravnotežena prehrana najbolja je prevencija. No bilo zbog nedostatka vremena bilo zbog toga što nam zdrave namirnice nisu dostupne, posežemo za "brzim zalogajima", za gotovom, industrijski pripremljenom hranom. Bilo bi poželjno uvijek kada je to moguće prednost dati svježim namirnicama i svježe pripremljenim jelima, u prvom redu svježem voću i povrću. No kad nismo u mogućnosti prehranom osigurati tijelu sve nutrijente, tada su dodaci prehrani itekako korisna pomoć. Korisni su i u slučaju nekih bolesti, oporavka nakon bolesti, i u svim stanjima oslabljena imuniteta. No iako korisni, dodaci prehrani nisu trajno rješenje.

Pomoć iz prirode

Pozitivno djelovanje »bilja i prirodnih supstancija« na »imunitet« poznato je i koristi se stoljećima. Tim se svojstvom ističu: »Matična mliječ«, hrana "kraljice pčela". Bogata je vitaminima, aminokiselinama, mineralima i esencijalnim masnim kiselinama. Upravo zbog toga preporučuje se uzimati je zimi, kako u prevenciji, tako za vrijeme oporavka od bolesti. Posebno se preporučuje osobama starije životne dobi koje se slabije hrane i manje jedu. »Pelud« je odličan izvor beta-karotena, vitamina B, bjelančevina i minerala. Ovaj prirodni tonik poboljšava apetit. »Propolis« ima antiseptičko djelovanje i odlična je pomoć u sprečavanju infekcija dišnih puteva.

Jesu li korisni probiotici?

Korisni su za održavanje prirodne ravnoteže crijevne flore. Potiču obnavljanje stanica koje sudjeluju u obrani organizma.

Što odabrati?

Dodaci prehrani sadrže različite nutrijente u različitim omjerima i svaki ima svoje odlike. Najbolje rezultate daju ako su odabrani u skladu s trenutačnim stanjem organizma, s eventualnim tegobama, načinom života i navikama, životnom dobi, spolom. O odabiru dodatka prehrani najbolje je savjet potražiti od ljekarnika ili liječnika.

Navike sunčanja i ponašanje na suncu mijenjali su se kroz povijest, a mijenjao se i stav stručnjaka o važnosti i potrebi sunca za ljudsko zdravlje. Nekada je preplanula koža, dakle izlaganje kože suncu, bila nepoželjna. Žene su posezale za svim i svačim kako bi svom tenu dale željenu boju, u 18. stoljeću koristile su čak i arsen. Potom dolazi 19. stoljeće kada je svijetla put bila iznimno poželjna jer se smatrala znakom aristokracije, da bi u 20. stoljeću preplanuli ten postao sinonim ljepote i zdravlja. Sunčanje na suncu i u solarijima uzelo je toliko maha da je u nekim europskim zemljama maloljetnim osobama zabranjena uporaba solarija. S novim navikama pojavio se i novi pojam tanoreksija - ovisnost u suncu.

Opsjednuti izgledom

Tanoreksija je sindrom psihičke i/ili fiziološke ovisnost o izlaganju UV zrakama, nevezano od toga radi li se o izlaganju suncu ili boravku u solariju, kako ljeti, tako i zimi. Tanoreksične osobe najčešće su opterećene bljedilom i stalno pokušavaju još malo potamnjeti, a i kada dovoljno potamne, stalno se boje da će njihova koža izblijedjeti. Slično kao što osobe koje boluju od anoreksije smatraju da nikada nisu dovoljno mršave. U ekstremnim slučajevima tanoreksije u podlozi se zapravo radi o poremećaju percepcije vlastita tijela - dizmorfofobiji, poremećaju pretjerane opterećenosti vlastitim izgledom i najčešće s fokusiranjem na jednu isključivo subjektivnu manu koja se objektivno ne uočava.

Odakle ovisnost o suncu

Sunce je zdravo, bez sunca nema sinteze vitamina D, no u osnovi ovisnosti o suncu nije ništa od toga, već činjenica da sunce utječe na proizvodnju endorfina u mozgu koji uzrokuje osjećaje zadovoljstva i sreće, pa čak i euforije. Endorfin se naziva i prirodnim morfijem budući da smanjuje osjećaj boli. U istraživanju iz 2005. god. na Sveučilištu u Sjevernoj Karolini provedeno je istraživanje o važnosti UV zraka pri sunčanju. U istraživanju su korištene dvije vrste solarija - jedna koja je emitirala UV zrake i jedna koja nije, no ispitanici nisu znali da se koriste dvije vrste solarija. Iako nisu znali za razliku, rezultati su pokazali da su je ispitanici uočili i da su počeli tražiti upravo onaj solarij koji emitira UV zrake. 2006. godine isti istraživački tim pokušao je ispitati važnost endorfina u ovom procesu. Ispitivali su dvije skupine studenata: ovisnike o solariju i one koji su tek povremeno koristili solarij. Polovica svih ispitanika primala je blokator endorfina prije izlaganja solariju. Rezultati su pokazali da ovisnici o solariju (ali ne i ostali ispitanici) koji su primali blokator endorfina počinju doživljavati simptome "apstinencijske krize" poput mučnine, vrtoglavice i treskavice unatoč činjenici da idu u solarij.

Oprez i sa zimskim suncem

Tanoreksija može biti iznimno opasna ovisnost jer UV zrake imaju štetan utjecaj na kožu. Sunce ima i pozitivnih učinaka: pomaže sintezu vitamina D u koži te lučenje hormona melatonina koji regulira biološki sat. Kada u zimskim mjesecima nema dovoljno sunca, melatonin se nedovoljno luči, posljedica čega je tzv. zimska depresija i osjećaj malaksalosti. Upravo stoga zimi tražimo više sunca i nerijetko se izlažemo suncu bez zaštite vjerujući da je "sunce štetno samo na plaži i ljeti". Sunčamo li se pri tome na visinama, gdje smo izloženi jačoj radijaciji, uz to i na snijegu, o čiju se površinu UV zrake odbijaju, dobivamo višestruku dozu UV zračenja, zimsko sunce itekako je štetno. UV zrake imaju puno više negativnih učinaka na organizam te treba biti izrazito oprezan pri izlaganju. [color-box]Kod neumjerena sunčanja, bilo na prirodnom suncu ili u solariju, javljaju se neželjene posljedice na koži kao što su crvenilo, plikovi i opekline, a dugoročno, poremećaji u pigmentaciji, pjege, mrlje, prerano starenje, bore te rak kože. Dugotrajno izlaganje UV zrakama dovodi do oštećenja kože te ona gubi sposobnost obnavljanja.[/color-box] Starenje kože uzrokovano suncem jest proces prerana starenja kože izazvan pretjeranim izlaganjem bilo prirodnim, bilo umjetnim UV zrakama. Negativan utjecaj UV zraka je toliko izražen da dermatolozi čak 90 posto znakova starenja kože pripisuju isključivo njihovu utjecaju. U nekim slučajevima raskorak između svojstava kože i životne dobi može iznositi i do 20 godina, a ta prerano stara koža postaje gruba, izborana i suha, te su moguće i promjene pigmentacije kože u obliku žutih ili smeđih pjega po licu. Osim starenja kože izlaganje UV zrakama može uzrokovati i neki od oblika raka kože. [color-box]Bazocelularni tumori, koji se u pravilu javljaju na licu i vratu, povezani su sa stalnim izlaganjem suncu. Najčešće imaju oblik tvrdih kvržica, prozirni su i skloni krvarenju. Oni su, nasreću, najbezazleniji jer ne metastaziraju. Mnogo je opasniji spinocelularni ili planocelularni tip raka kože jer daje metastaze. Najčešće se pojavljuje na licu, posebice na donjoj usni koja je više izložena zrakama. Takvi se karcinomi najčešće razvijaju iz aktiničke keratoze, orožnjene tvorbe veličine leće do kovanog novca koja se ljušti. Ukloni li se kirurški na vrijeme, uz zračenje, to je dovoljna terapija.[/color-box] Nažalost, UV zrake mogu utjecati i na pojavu jednog od najmalignijih tumora kože - melanoma. Melanom je zloćudni tumor, a karakterizira ga izrazita sklonost ranom metastaziranju. Melanom najčešće nastaje u pedesetim godinama života, a posljednjih se godina sve češće pojavljuje i u mlađoj životnoj dobi, između 25. i 44. godine života. Incidencija melanoma stalno raste. Ključni čimbenik bolje prognoze jest rano otkrivanje melanoma. Unatoč brojnim upozorenjima o opasnostima UV zračenja osobe koje pate od tanoreksije, ali nažalost ne samo one, uporno se izlažu njegovu štetnom djelovanju. Negativne posljedice sunčanja često se pojave tek godinama nakon što započnemo s tom nezdravom navikom.

[caption id="attachment_1590" align="alignleft" width="300"] Perut može ukazivati na neke bolesti
kože vlasišta.[/caption]Pityriasis Capitis, u svakodnevnom govoru perut, problem je s kojim se mnogi susretnu barem jednom u životu, a neki čak i više puta godišnje. U osnovi problema je prekomjerno ljuštenje kože vlasišta. Tanke i male ljuskice kože opažaju se najprije kao "posip" na koži uz korijen kose, potom ih opažamo uzduž vlasi i na odjeći. Ljuskice odljuštene kože obično su sivkasto-bijele boje. Osim što je neugodna zbog estetskih razloga, perut je simptom i posljedica poremećaja kože vlasišta. Obnavljanje stanica kože prirodni je proces koji ne opažamo sve dok se ne poremeti njegov ritam. No kad ljuštenje i otpadanje odumrlih stanica površinskog sloja kože postane ubrzano, a posebno kad je popraćeno pojačanim izlučivanjem sebuma, svrbežom i crvenilom, potrebno je potražiti primjerenu pomoć i poremećaj liječiti, otkloniti uzroke, a ne samo pokušavati riješiti se viška neugodnih ljuskica kože. Perut može ukazivati na neke bolesti kože vlasišta, među kojima je i »seborejički dermatitis«, a može biti povezana s prekomjernim lučenjem sebuma, tj. javiti se na masnoj kosi.

Više vrsta

Ovisno o problemu i vrsti ljuskica razlikujemo dva tipa peruti: - Masna perut. Ljuskice kože ne padaju na ramena, ostaju priljubljene uz kožu vlasišta, "zalijepljene" su viškom sebuma na koži i vlasima. Ova vrsta peruti popraćena je jakim svrbežom i crvenilom, u velikom broju slučajeva uzrokuje pojačano ispadanje kose. Ako se zanemari, masna perut može potaknuti pojavu seborejičkog dermatitisa. Može se javljati više puta u životu ili u nekim određenim životnim razdobljima. - Suha perut. Javlja se na dehidriranoj koži vlasišta s koje se odvajaju ljuskice. Svrbež u ovom slučaju najčešće izostaje, kosa ne ispada više no uobičajeno, ali ljuskice na kosi i odjeći predstavljaju veliki estetski problem. Ovaj oblik peruti najčešće se javlja sezonski, više zimi, dok u proljeće i ljeto nestaje. Jedan od najčešćih uzroka suhe peruti jest stres koji djeluje na probavu i za posljedicu ima ubrzano odvajanje odumrlih stanica kože vlasišta.

Zašto se javlja

Pojavljivanje peruti može se povezati s više čimbenika: - Prehrana - Metabolizam masnoća - Poremećaji probave - Psihički problemi Potaknuta jednim od navedenih čimbenika ili s više njih perut se može javiti u bilo kojem dijelu godine i u svakoj životnoj dobi.

Kako prevladati problem

Na tržištu je poprilično šampona i losiona protiv peruti. Neki sadrže sredstva koja sprečavaju razmnožavanje mikroorganizama ili supstancije keratolitičkog djelovanja koje potiču odvajanje odumrlih stanica kože i uspostavljaju normalan ritam obnavljanja kože. Važno je odabrati sredstvo koje uspješno suzbija prekomjerno ljuštenje, ali ne nadražuje i ne isušuje kožu i kosu. No osim što je potrebno pronaći primjereno sredstvo za suzbijanje peruti, pomoći će i promjena nekih navika.

Na što obratiti pažnju

- Uravnotežena prehrana s dosta voća i povrća, ribe i bjelančevina. Savjetuje se izbjegavanje masne hrane i alkohola. Aminokiseline i vitamin B pomažu uspostavljanju ravnoteže vlasišta. - Pretjerivanje s uporabom proizvoda za njegu kose može donijeti više štete nego koristi. Previše gela, pjene ili laka nakon pranja dodatno će pogoršati stanje. Proizvode za njegu kose i oblikovanje frizure valja koristiti s mjerom, a izbjegavati one masne koji često izazivaju svrbež. - Svakodnevno pranje. Preporučuje se samo ako je neophodno, ali uvijek s blagim sredstvima. Šamponi agresivna djelovanja oštećuju površinski hidrolipidni sloj kože vlasišta, dovode do pretjerane suhoće. Pri odabiru šampona treba voditi računa da sadrži sredstva blaga djelovanja, ali i da odgovara tipu kose. - Kape i šeširi prijatelji su peruti, znači neprijatelji zdrava vlasišta. Nosite ih samo kad doista morate, kad vas na to prisili hladnoća. Predugo i previše često nošenje kape ili šešira remeti prirodni proces znojenja, a time i prirodni proces pročišćavanja kože vlasišta. - Cjeloviti tretman u pravom trenutku. Odaberite primjereno sredstvo protiv peruti, upotrebljavajte ga prema priloženim uputama, no ne očekujte čuda ako istovremeno ne učinite ništa protiv stresa ili ne promijenite navike prehrane. Ako poduzmete sve mjere i ne uočite poboljšanje, obratite se dermatologu koji će vam propisati terapiju primjerenu vašem problemu.

Hladno je i nema sunca, no to nije razlog da se prepustite tugovanju i proljeće dočekate s viškom kilograma. Ove zime sastavite svoj mali program "obrane od hladnoće". Više obaveza, manje sunca, kraći dani i niže temperature. Za većinu nas zima je sinonim slabljenja tjelesne kondicije i forme. No ne i nužno, nekoliko savjeta pomoći će vam da se oduprete nedaćama zime, ne podlegnete umoru i stresu, sačuvate dobro raspoloženje i formu.

Kad zima zaprijeti kondiciji

S prvim hladnim danima neki zapadaju u istinsku tjeskobu i depresiju koja je posljedica nedostatka prirodnog svjetla i sunca. To je posebno često u sjevernim zemljama gdje sunca ima doista malo (ili ga uopće nema). No osim te vrste depresije, koju nazivamo sezonskom, većina nas već s prvim danima jeseni osjeća slabljenje tjelesne forme. Svake godine 53 posto muškaraca i 70 posto žena pogađa zimska tjeskoba. Taj prirodni fenomen moguće je lakše prevladati uz jednostavne promjene načina života.

Sve je lakše nakon dobro prospavane noći

Zimski dani kratki su, a ustajanje dok još nema dnevnog svjetla nikako ne pridonosi dobrom raspoloženju. Pokušajte si olakšati te trenutke primjerice zvukovima ugodne glazbe ili ugodnim svijetloplavim svjetlom koje će vas razbuditi, ali nježno. Navečer prije spavanja izbjegavajte neugodne razgovore i sve što vas uznemiruje. Pripremite se za odlazak na spavanje nekim smirujućim aktivnostima - čitanjem, toplom kupkom ... Otiđite na počinak čim se jave prvi znaci pospanosti (zijevanje, peckanje u očima, slabljenje koncentracije). Unatoč niskim vanjskim temperaturama ne zagrijavajte spavaću sobu. Suh i zagrijan zrak otežava spavanje jednako kao i jutarnje razbuđivanje (imat ćete suho grlo i kožu). Puno bolje rješenje je dodatni pokrivač. Ali ne spavajte ni u previše hladnoj sobi, istraživanja su dokazala da na hladnoći sanjamo ružne snove. Dakle najbolja je zlatna sredina.

Tijelo voli

Ne samo da voli već mu i trebaju voće i povrće. Većina nas ljetne jelovnike sastavlja od salata, svježeg voća i laganih jela. Ali u jesen i zimi, zbog nedostatka vremena i hladnoće, posežemo za kaloričnijim jelima, a često i za gotovom, industrijski pripremljenom hranom. No i zimi su nam dostupne mahunarke i žitarice, neke vrste povrća i voća: jabuke, kruške, orasi, gljive, poriluk, kelj, brokula ... Tim namirnicama obogatite jelovnik jer sadrže sastojke koji jačaju imunitet i pomažu vam da se obranite od sezonskih tegoba.

Vitka linija unatoč zimi

Jedete li zdravo, održat ćete dobro raspoloženje, ali i vitku liniju, izbjeći ćete "zimsko" nakupljanje kilograma ili «jo-jo» učinak dijeta kojima nakon zime želite skinuti višak kilograma. Naime česte promjene tjelesne težine, tvrde stručnjaci, povećavaju opasnost od pretilosti. No nemojte gladovati zbog straha od viška kilograma, unos određene kalorijske vrijednosti neophodan je za dobru formu i dobro raspoloženje.

Zadovoljstvo prije svega

Tjelesna aktivnost korisna je za vitkost i za raspoloženje. Nemojte zimu i hladnoću uzimati kao izliku. Dapače, malo sporta pomoći će vam da se riješite stresa i bolje promatrate svoje tijelo, inače prekriveno slojevima zimske odjeće. Tjelesnu aktivnost ili sport provodite umjereno, ali redovito, jer aktivnost pogoduje imunosnom sustavu koji će biti spreman odgovoriti na sve zamke zimskih virusa i bakterija. Odaberete li aktivnost koja vam predstavlja zadovoljstvo, učinak će biti višestruko bolji.

Iskoristite i najslabiji tračak sunca

Iskoristite svaki sunčani dan i prošećite po svježem zraku. Osim što će vam kretanje poboljšati raspoloženje, sunce će pridonijeti sintezi »vitamina D« koji je osim za kosti koristan protiv tjeskobe, snažan je antidepresiv.

Slatki učinci gorkog kakaa

Gorki prah kakaa ima tisuće pozitivnih učinaka, poboljšava raspoloženje i pomaže spriječiti srčanožilne bolesti. To posljednje djelovanje potvrdila su neka istraživanja prema kojima kakao snižava razinu štetnog LDL kolesterola istovremeno podižući razinu korisnog HDL kolesterola. Najbolje ga je konzumirati u prahu, bez termičke obrade, primjerice dodajte ga u jogurt, bez šećera. Dobar je izbor i čokolada za kuhanje s najmanje 70 % kakaa ili više jer što je veći postotak kakaa, u čokoladi je manje šećera, a upravo šećer smanjuje blagotvorno djelovanje kakaa. [color-box]Ovih savjeta posebno se pridržavajte ako ste žena. Utvrđeno je da, za razliku od muškaraca, žene sporije sagorijevaju masnoće (kalorije!), a tome je razlog, kažu znanstvenici, reproduktivna uloga žena. Ta razlika nije bezazlena - čak 500 kcal u jednom danu![/color-box]

Žestina i broj glavobolja s godinama se obično smanjuju pa mlade žene i muškarci češće pate od glavobolja nego stariji. Glavni razlog tome je stres izazvan brojnim obavezama na poslu i u porodici. Nije onda čudno što se o stresu govori kao negativnoj energiji te zašto akupunktura postaje sve popularnije liječenje glavobolje u našim krajevima. Neke američke studije pokazuju da upravo akupunktura najdjelotvornije smiruje svaku tjelesnu bol, pa tako i glavobolju. World Health Organization čak navodi akupunkturu kao prvu metoda izbora za liječenje migrene.

Prečica prema cilju

[caption id="attachment_1603" align="alignleft" width="300"] Akupunktura najdjelotvornije smiruje svaku
tjelesnu bol, pa tako i glavobolju.[/caption]Objašnjenja samog principa djelovanja akupunkture su različita. Kinezi smatraju da sve naše zdravstvene tegobe nastaju kada se u tijelu poremeti, odnosno blokira slobodna cirkulacija krvi i energije (chi) - pa stoga i nestaju kada tu blokadu uklonimo stimulacijom (ubodom) na određene točke tijela. Zapadni, a to znači i naši medicinski akupunkturolozi navode da akupunktura potiče otpuštanje tvari u našem organizmu (serotonina, dopamina, epinerfina) koje pomažu smirivanju boli. Istočni ili Zapadni princip? Sasvim je svejedno, važno je tek da se akupunktura pouzdano obračunava s glavoboljom.

Pritisni me nježno

Ova je metoda pogodna za sve koji ne žele ili iz nekog razloga ne smiju koristiti tablete: jer su na njih alergični, ili ih ne smiju uzimati zbog lijekova koje koriste radi drugih bolesti, ili nastoje sačuvati jetru itd. U hrvatskoj je uz klasičnu akupunkturu dostupna i laserska. Tako možete birati između tretmana iglicama i laserom. U oba slučaja morat ćete akupunkturologa posjetiti šest do 10 puta, ovisno o vrsti i jačini glavobolje. Tretmani se obično rade svaki drugi dan, a onaj s iglicama može izazvati blagu bol na mjestu uboda. Poznate su kao akupunkturne točke, a u tretmanu glavobolje "koristi" se njih 20-ak: nalaze se na vratu, glavi, rukama, nogama, leđima. Nasuprot klasičnoj, laserska akupunktura je potpuno bezbolna. U oba slučaja jedan tretman obično traje 20-ak minuta. Za sam tretman akupunkturom ne morate se posebno pripremiti, niti se nakon njega pridržavati posebnih pravila.

Kako vam može pomoći kućna akupresura

[caption id="attachment_1604" align="alignleft" width="300"] U svega minutu-dvije možete sami ublažiti
glavobolju tzv. kućnom akupunkturom.[/caption]U svega minutu-dvije možete sami ublažiti glavobolju tzv. kućnom akupunkturom. Pritiskom ili masažom određene akupunkturne točke. Svega su dvije. Prva akupunkturna točka se nalazi na stražnjoj strani vrata, na pola puta između uha i vrata. Pod prstima se osjeća kao "mekana udubina". Čvrsto masirajte tu točku jednu do dvije minute - ako vas muči tenzijska glavobolja. Druga akupunkturna točka točka je smještena na šaci, mekom tkivu između palca i kažiprsta. Čvrsto uhvatite i pritisnite tu točku palcem i kažiprstom druge ruke. Ostanite tako pola minute. Pomaže kod svih vrsta glavobolja.

Baš kao i u žena, i u muškaraca se u određenim godinama života snižava proizvodnja spolnih hormona - androgena. Međutim, andropauza se ne mora dogoditi svim muškarcima. Puno se piše i raspravlja o problemima koji pogađaju žene koje ulaze u razdoblje menopauze, klimakterija ili “promjene”. No, događaju li se slične promjene i u muškaraca? Odgovor je potvrdan, no suprotni ih spol u većini slučajeva ne želi priznati kao nešto što se zove “muška menopauza ili klimakterij”, odnosno životno razdoblje u kojem se proizvodnja muških spolnih hormona - androgena progresivno snižava. Zanemarivši muški ego, osvrnut ćemo se na stvarne probleme koji pogađaju muškarce starije dobi, a vezani su uz njihovu spolnost i smanjeno djelovanje muškog spolnog hormona testosterona. Najprije ćemo definirati pojam andropauze ili muškog klimakterija.

Što je to andropauza

Andropauza označava somatske (tjelesne) i psihičke promjene u muškaraca između 50. i 70. godine života, koje nastaju kao posljedica smanjenog lučenja testosterona. Važno je, međutim, napomenuti da se andropauza ne mora dogoditi svim muškarcima, a neki mogu ući u razdoblje andropauze s 40 godina ili čak poslije 80. godine života. Za stvaranje muških spolnih hormona odgovorne su stanice u testisima koje se nazivaju Leydigovim stanicama, a nalaze se između sjemenih kanalića u kojima sazrijevaju spermiji. Muški spolni hormon koji se luči iz Leydigovih stanica i ulazi u krvotok naziva se testosteron. Najviše hormona testosterona stvara se u razdoblju adolescencije. Muškarci koji u svojim četrdesetima uđu u razdoblje andropauze mogu imati svega 50 posto proizvodnje testosterona od one u adolescentno doba. S druge pak strane, neki 80-godišnjaci imaju proizvodnju testosterona tek malo manju od one s 20 godina starosti. Po tome se vidi da je proizvodnja testosterona individualna i razlikuje se od muškarca do muškarca. Treba isto tako napomenuti da i u nekih muškaraca s normalnom vrijednosti razine testosterona postoje simptomi andropauze. Zbog toga se postavlja i pitanje postoji li neki drugi čimbenik osim testosterona koji je odgovoran za ulazak muškaraca u razdoblje andropauze, no to nadilazi okvire ovog prikaza.

Uzroci andropauze

U objašnjenju promjena i uzroka nastanka andropauze možda je najjednostavnije krenuti od procesa starenja organizma pa tako i zakazivanja pojedinih funkcija u organizmu. Starenjem organizma mnoge funkcije se postupno gase pa se tako smanjuje i broj Leydigovih stanica koje proizvode testosteron. Nadbubrežna žlijezda koja proizvodi drugu vrstu spolnih hormona također starenjem smanjuje njihovu produkciju. Kao treći razlog mogućeg nastanka andropauze treba spomenuti ženski spolni hormon estrogen, kojeg u muškaraca starije dobi može biti u većoj količini nego u žena iste dobi. Tako će muškarac s normalnom razinom testosterona, ali s većom razinom estrogena, ipak imati simptome andropauze uzrokovane relativnim manjkom testosterona.

Koji su simptomi

Može se reći da su glavni simptomi andropauze vezani uz seksualnu disfunkciju, npr. smanjeni libido i izostanak erekcije. Muškarci s niskom razinom testosterona govore o smanjenoj želji za spolnim odnosima i nedostatku seksualnog razmišljanja te gubitku erekcije, koja najvjerojatnije ovisi o poremećaju na cirkulatornom planu, a nije izravno ovisna o hormonima. Valovi vrućine i znojenja (popularno “valunzi”) često prate ženski klimakterij, a mogu se naći i u muškaraca u andropauzi, ali puno rjeđe. Kod muškaraca se sa starenjem smanjuje mišićna masa, a količina masnog tkiva se povećava gomilajući se prvenstveno na trbuhu (centralna debljina). Od drugih simptoma andropauze trebamo spomenuti smanjenje energije i fizičke aktivnosti, nesanicu, gubitak kose i njenu slabiju kvalitetu, te gubitak pazušne i genitalne dlakavosti. No, osim tih tjelesnih simptoma javljaju se i psihičke smetnje koje uključuju ponajprije depresiju koja se javlja kao reakcija na životne probleme i situacije. Muškarci u andropauzi osjećaju se osamljeno, neodlučno, bez interesa i samopouzdanja, postaju zaboravljivi, teško se koncentriraju, a lakše postaju razdražljivi. Slijedi pitanje kako se istodobno nositi s problemima koje nosi menopauza u žene i smetnjama od strane suprugove andropauze, koju on najčešće ne želi priznati?

Kako se liječiti

Uvriježen je stav da se samo muškarci koji imaju simptome andropauze i nisku razinu testosterona liječe hormonima. Slično kao u žena, takvo se liječenje u muškaraca naziva androgeno nadomjesno liječenje. Smatra se da liječenje androgenima nije potrebno muškarcima koji nemaju simptome, ali imaju nisku razinu testosterona. U sklopu androgenog nadomjesnog liječenja primjenjuju se različiti pripravci testosterona koji se mogu uzimati na usta u obliku tableta, ali i u formi flastera koji se lijepe na kožu tijela ili na skrotum (transdermalni pripravci). Prednost je ovih posljednjih što lijek ne prolazi kroz jetru pa se izbjegava njihovo moguće štetno djelovanje (hepatotoksičnost). Testosteron se može primjenjivati i u obliku injekcija koje se daju u debelo meso svaka dva tjedna te ih liječnici u tom obliku najčešće preporučuju. Rjeđe se testosteronski preparati implantiraju pod kožu u obliku kristala, koji se potom postupno otpuštaju u krvotok čak i do šest mjeseci.

Potreban je oprez

S primjenom testosterona u androgenom nadomjesnom liječenju valja ipak postupati oprezno. Terapija testosteronom kod starijih muškaraca može izazvati zadržavanje prekomjerne tekućine u tijelu i time opteretiti srčanu funkciju, dovesti do hipertenzije i nastanka edema. Prethodno smo spomenuli moguću hepatotoksičnost testosterona u obliku oralnih pripravaka, dok drugi pripravci nisu pokazali da oštećuju jetrenu funkciju. Testosteronska terapija ne smije se davati muškarcima s karcinomom prostate, karcinomom dojke, te onima s odstupanjem laboratorijskih krvnih nalaza (npr. policitemija). Ako je dijagnosticirana dobroćudna hipertrofija prostate, testosteronska se terapija može primjenjivati uz redovitu kontrolu. Pacijentima koji primaju androgenu nadomjesnu terapiju preporučuje se kontrola svakih šest mjeseci, koja uključuje digitorektalni pregled i određivanje razine prostatičnog specifičnog antigena u krvi. U zaključku je važno napomenuti da je i muška populacija “pogođena” starenjem organizma uz koje je vezana i smanjena produkcija muških spolnih hormona. Pad produkcije hormona testosterona nije strmovit nego se odvija postupno. Simptomi nedostatka mogu biti tjelesni, psihički i seksualni, a osteoporozu valja spomenuti kao važan javnozdravstveni problem, kako u žena tako i u muškaraca. [color-box]

Osteoporoza u andropauzi

Vrlo je dobro poznata činjenica da su žene u menopauzi sa sniženom razinom estrogenih hormona sklone osteoporozi i posljedičnim prijelomima kostiju zbog smanjene koštane mase i njezine gustoće. Posljednjih se godina počelo puno govoriti o problemu osteoporoze kod muškaraca u andropauzi. Iako je osteoporoza rjeđe zastupljena u muškaraca nego u žena, smrtnost od posljedica prijeloma vrata bedrene kosti veća je u muškaraca. Stanice koje su odgovorne za izgradnju kosti (osteoblasti) imaju na svojim membranama primače za testosteron, pa se njegovim nedostatkom može objasniti i povećana sklonost osteoporozi u muškaraca.[/color-box]

Kako razlikovati anksioznost od straha te “normalnu” anksioznost od patološke? Pojam anksioznosti, strepnje, tjeskobe ili nelagode poznat je svima i javlja se u različitim životnim situacijama, različitog je intenziteta i učestalosti. Anksioznost je intrapsihičkog podrijetla i nastaje kao reakcija kod očekivanja opasnosti različitog tipa i izvora, no koji su osobi na konkretnoj razini uglavnom nepoznati ili neprepoznatljivi. Ona je sastavni dio odrastanja, življenja i sazrijevanja, suočavanja s novim i nepoznatim, te se ne smatra patološkom ako intenzitetom i učestalošću ne onesposobljava osobu u svakodnevnom osobnom i profesionalnom životu. [caption id="attachment_1626" align="alignleft" width="300"] Anksioznost nastaje kao reakcija kod
očekivanja opasnosti različitog tipa i izvora.[/caption]U kliničkoj slici anksioznosti dominantna je difuzna nelagoda, uz niz tjelesnih simptoma ponajprije vezanih uz autonomni živčani sustav (glavobolja, znojenje, osjećaj pritiska u prsima, nelagode u želucu i crijevima...). Anksioznost je odgovor čovjeka na prijetnju iz nepoznatog izvora, za razliku od straha koji ima uzrok u konkretnom, prepoznatljivom i znanom izvoru. Anksiozna osoba svjesna je fizioloških senzacija koje su prisutne, kao i napetosti i nelagode, tj. svjesna je svoje anksiozne reakcije. Intenzitet anksioznosti ima sposobnost “rasta”. Anksiozna reakcija dovodi do blaže konfuzije i blaže distorzije percepcije, blagih smetnji u orijentaciji i promjena u tumačenju činjenica, smanjuje se koncentracija, te je osoba nesposobna povezati određene činjenice i podatke. Ne postoji značajna razlika između simptoma straha i anksioznosti, no strah je odgovor na konkretan problem dok anksiozna reakcija nastaje kao disbalans vanjskih i unutarnjih impulsa unutar ličnosti, ona je rezultat intrapsihičkog konflikta. Razlikovanje normalne, uobičajene anksioznosti od patološke temelji se na detaljnoj evaluaciji postojećih simptoma. Kod postavljanja dijagnoze anksioznog poremećaja valja, osim s bolesnikom, razgovarati i s osobama s kojima živi, te uvidjeti koliko navedene smetnje onesposobljavaju osobu u svakodnevnom životu i funkcioniranju. Svakako treba provesti somatsku obradu kako bi se isključio tjelesni uzrok nastanka anksioznosti te primarno tretirala tjelesna bolest. Ako se isključi tjelesna bolest, treba provesti psihijatrijsku dijagnostičku obradu kako bi se uvidjelo podrijetlo anksioznosti te da li je u relaciji s drugim simptomima koji mogu zajedno stvoriti mozaik koji će dovesti do ispravne dijagnoze. Postoje tjelesni poremećaji koji su češće udruženi s anksioznošću, koja se uz tjelesnu bolest može smatrati poremećajem koji valja zasebno tretirati. Tako je anksioznost češće prisutna u hipoglikemiji kod oboljelih od šećerne bolesti, hipotireozi, hipertireozi, hipoparatiroidizmu, deficitu vitamina B12, feoktomocitomu, lezijama mozga, srčanoj aritmiji (vrlo često klinička slika panične atake)... Česta je i u osoba koje uzimaju određena sredstva, prvenstveno simpatomimetike (amfetamini, kokain i kofein). Anksioznost je često sastavni dio velikog broja duševnih smetnji. Smetnje kod kojih se javlja kreću se od nivoa neurotskih reakcija ili poremećaja do psihotičnih poremećaja, i to najčešće kod poremećaja raspoloženja, posebno depresivnog poremećaja. Anksioznost je sastavni dio paničnog poremećaja te agorafobije (straha od boravka na otvorenom prostoru s kojeg je bijeg nemoguć). Vrlo je često sastavni dio kliničke slike anksioznog poremećaja koji se javlja kao strah od separacije, a taj poremećaj ima svoj početak još u djetinjstvu. Vrlo često postoji anksioznost u situacijama kada je osobu strah poniženja ili nelagode u socijalnim situacijama ili javnim nastupima, što se dijagnosticira kao socijalna fobija. Susrećemo je i u specifičnim fobijama kada se javlja strah ili nelagoda od određenih situacija, stvari ili objekata (strah od zatvorenog prostora, pauka i sl.). Često anksiozni poremećaj vidimo kod osoba s opsesivno kompulsivnim poremećajem. Nakon provedene korektne dijagnostičke obrade te postavljanja dijagnoze, bolesniku je prvenstveno potrebno smanjiti ili suzbiti osjećaj anksioznosti. Postoji niz psihofarmakoloških preparata, ponajprije iz benzodiazepinske skupine, koji imaju anksiolitički učinak. Intenzitet anksiolitičkog učinka im je različit, no odabir pravog lijeka je u rukama psihijatra jer, osim anksiolitičkog učinka, treba procijeniti i druge elemente prisutne u kliničkoj slici te samu osobu. Osim psihofarmakološkog tretmana indiciran je psihoterapijski i socioterapijski pristup koji se zasniva na principu individualnog ili grupnog rada.

Hladni znoj, drhtanje, bljedilo, nesvjestica, osjećaj gladi i lupanja srca, simptomi su hipoglikemije, do koje dolazi kad se naglo smanji količina glukoze u krvi. Glikemija je količina šećera odnosno glukoze u krvi. Kod odraslih zdravih osoba normalne su vrijednosti od 3,5 do 6,4 milimola (mmol) na litru krvi. Šećeri, odnosno ugljikohidrati koje s hranom unosimo u organizam pretvaraju se u glukozu, koja onda hrani naše stanice i tkiva i osigurava im energiju. Ponekad se, međutim, dogodi da se razina šećera naglo snizi - tada govorimo o hipoglikemiji, odnosno nedostatku šećera u krvi. Nedovoljan unos šećera odnosno ugljikohidrata (primjerice tijekom gladovanja), povećana potrošnja glukoze (tijekom intenzivne tjelesne aktivnosti) te uporaba lijekova i tvari koje razgrađuju šećere, tri su glavna i najčešća uzroka hipoglikemije Hipoglikemija je stanje u kojem je razina šećera u krvi ispod 2,5 mmol/l. Što se događa kad su razine šećera tako niske, i koje su posljedice? Kad se koncentracija glukoze u krvi smanji, smanjuje se ukupna glukoza prisutna u organizmu, dakle ona unutar i ona izvan stanica. Prije nego se jave simptomi hipoglikemije, organizam sam nastoji brzo popraviti stanje aktiviranjem metaboličkih procesa koji djeluju poticajno na povećanje razine glukoze u krvi. Simptomi hipoglikemije su hladni znoj, drhtanje, bljedilo, nesvjestica te osjećaj gladi i lupanja srca. Nakon konzumiranja, ugljikohidrati (slatkiši, kruh, tijesto, riža, mahunarke) postupno se rastavljaju na sve jednostavnije dijelove i pohranjuju u jetri i mišićima u obliku glikogena, rezervnog šećera. U trenutku kada je organizmu potrebna energija, glikogen se rastavlja na glukozu (glikogenoliza) koja iz jetre ulazi u krv da bi se rasporedila tijelom. Ako glikogenoliza nije dovoljna da se uspostavi normalna razina šećera u krvi, uključuje se još jedan biokemijski proces, glukoneogeneza. To je proces metabolizma koji se zbiva u jetri i sastoji se od stvaranja nove glukoze iz različitih sastojaka poput aminokiselina ili masnih kiselina koje smo unijeli hranom. Oba procesa reguliraju hormoni: inzulin snizuje šećer u krvi, dok ga glukagon (hormon također proizveden u gušterači) i kortizol (kojeg proizvode nadbubrežne žlijezde) povećavaju. Ako se, dakle, u gušterači proizvodi previše inzulina, koncentracija glukoze u krvi se smanjuje i javlja se hipoglikemija. Ona stoga može biti uzrokovana zdravstvenim problemima uslijed kojih gušterača proizvodi previše inzulina.

Kod pretjerane nervoze

Neke prenervozne osobe mogu završiti s hipoglikemijom nakon obroka s puno rafiniranih ugljikohidrata kada njihovo emocionalno stanje utječe na gušteraču da proizvodi previše inzulina. To je tzv. postprandijalna ili reaktivna hipoglikemija. Općenito, prvi se simptomi javljaju dva do četiri sata nakon obroka bogatog rafiniranim šećerima (slatkišima, voćem, šećerima kojima zasladujemo pića).

Nakon operacije probavnog sustava

Hipoglikemija može nastupiti i u osoba koje su jedanput ili više puta bile podvrgnute kirurškim intervencijama na probavnom sustavu, kao i u bolesnika s peptičkim ulkusom (čirom). Ubrzano pražnjenje želuca uzrokuje brzu apsorpciju glukoze i porast količine šećera u krvi. Zatim slijedi nagli porast lučenja inzulina iz gušterače pa se koncentracija glukoze smanji brže od koncentracije inzulina, zbog čega hipoglikemična kriza slijedi dva sata nakon konzumiranja hrane.

Zbog bolesti žlijezda s unutrašnjim lučenjem

Vrlo rijetko, hipoglikemija može nastati i zbog nedostatnog lučenja hormona, primjerice kortizola koji je važan u održavanju ravnoteže glukoze u krvi. To se zbiva u tzv. Addisonovoj bolesti, koja je obilježena i brončano tamnom bojom kože. Zbog smanjenog izlučivanja adrenokortikotropnog hormona (ACTH) ili hormona rasta iz hipofize također može doći do hipoglikemije.

Zbog bolesti jetre

U nekim slučajevima hipoglikemiju uzrokuje smanjena zaliha glikogena u jetri, što može biti posljedica ozbiljne bolesti jetre. U tih se bolesnika ravnoteža šećera u krvi ne može održati na normalnoj razini, pa se javlja hipoglikemija.

Zbog uporabe lijekova

U dijabetičara koji koriste inzulin ili lijekove u obliku tableta (posebno sulfonilureju) koji uzrokuju smanjenje razine šećera u krvi, također se može javiti hipoglikemija. To se događa kad se uzimaju prevelike doze lijekova ili kod međudjelovanja tih lijekova s drugim lijekovima ili tvarima koje utječu na metabolizam to jest razgradnju šećera.

Zbog inzulinoma

U nekim, doduše vrlo rijetkim slučajevima, hipoglikemija je posljedica tumora gušterače, posebno beta stanica koje tada proizvode pretjerane količine inzulina. Taj se tumor naziva inzulinom i, osim u gušterači, može biti smješten u slezeni, u stijenci dvanaesnika ili bilo gdje u trbušnoj ili prsnoj šupljini. U 85 do 90 posto slučajeva riječ je o dobroćudnim tumorima, iako se, srećom rijetko, može raditi i o zloćudnom tumoru. Na početku se hipoglikemična kriza javlja dugo vremena nakon obroka, a poslije su hipoglikemije sve češće. Ako do pada glukoze u krvi dolazi postupno, razvijaju se metabolički i hormonski procesi koji to ublažavaju, pa se u tim slučajevima ne moraju javiti teži simptomi. No kod brzog smanjenja razine šećera u krvi javlja se niz tegoba jer organizam nije u stanju upotrijebiti druge izvore energije da bi zadovoljio vlastite energijske potrebe, a hormonski procesi koji reguliraju ravnotežu šećera u organizmu ne mogu tako brzo ispraviti nisku razinu šećera u krvi. Većinom se simptomi javljaju postupno: bolesnik osjeti uznemirenost, drhtavicu, zamućenje vida, hladno znojenje i smanjenje koncentracije. Ako se odmah ne reagira (u tim je slučajevima dovoljno pojesti žličicu šećera ili malo čokolade), stanje se sve više pogoršava pa nastupa neusklađenost pokreta, nesvjestica i mentalna konfuzija, a može nastupiti i koma. Najveće su pak posljedice hipoglikemije na središnji živčani sustav, odnosno mozak. Mozgu treba 120 grama glukoze na dan, pa svaki znatniji manjak glukoze uzrokuje ozbiljna oštećenja stanica mozga. [color-box]ALKOHOL I ŠEĆER U KRVI - I pretjerano konzumiranje alkohola može uzrokovati hipoglikemiju. Do toga dolazi najčešće 12-36 sati nakon konzumiranja alkohola, i to zbog sukobljavanja metabolizma alkohola s glukoneogenezom. Ipak, hipoglikemija najčešće nastupa onda kad je konzumiranje alkohola udruženo s višesatnim gladovanjem, jer se tada iscrpe zalihe glikogena u jetri. Kombinacija uzimanja inzulina ili lijekova za smanjenje šećera s konzumiranjem alkohola pogoršava stanje i često uzrokuje hipoglikemiju.[/color-box]

Pretraga krvi i OGTT

Ako ste imali znakove hipoglikemije, trebate potražiti pomoć liječnika specijalista koji će najprije utvrditi jesu li vaši simptomi uistinu posljedica preniske razine šećera u krvi. Najjednostavnija je pretraga uzimanje malo krvi iz vene i određivanje količine glukoze u krvi natašte. Ako je ta vrijednost niža od 2,5 mmol/l, to je znak da se uistinu radi o hipoglikemiji. Zahtjevnija je pretraga kojom se utvrđuje da li se u tijelu pravilno iskorištava glukoza i da li je možda riječ o šećernoj bolesti (dijabetesu). Pri tome se određuje količina šećera u krvi natašte i uspoređuje ta vrijednost s onima dobivenim sat-dva pa čak i četiri ili pet sati nakon što je bolesnik popio 75 grama glukoze otopljene u vodi. Pretraga se naziva peroralni test opterećenja glukozom, no češće se rabi engleska kratica OGTT.

Liječenje i prevencija

Budući da hipoglikemija može biti posljedica različitih bolesti, potrebno je liječiti osnovnu bolest. No, dobro je pridržavati se i sljedećih pravila: • ograničiti unos jednostavnih šećera poput onog rafiniranog (uključujući slatkiše) te slatkih pića i voćnih sokova, koji svi uzrokuju brzo lučenje inzulina • prestati piti alkoholna pića, posebno ona koja sadrže rafinirani šećer (likeri, džin ...) • izbjegavati sve tvari koje potiču lučenje inzulina poput kave i čaja, posebice kad se uzimaju na prazan želudac • jesti vlakna poput pektina ili guara, koja pomažu da se produlji vrijeme probave hrane • podijeliti dnevnu prehranu na barem pet manjih obroka, povećati količine integralnog kruha i tjestenine te žitarica u prehrani

Upute za uporabu lijekova često razumiju samo liječnici, iako su namijenjene ponajprije bolesnicima. Kako rastumačiti brojne složene nazive i zašto je to važno? Upute za uporabu lijeka dragocjena su pomoć i upravo su stoga priložene u svakoj kutijici lijeka, bez obzira da li ga dobivamo uz liječnički recept ili je u slobodnoj prodaji. Te su upute zapravo službeni dokument kojeg je proizvođač lijeka obvezan sastaviti i priložiti lijeku. Sastavljaju se po obrascu koji je propisan zakonom i posebno odobren u postupku registracije lijeka pri Ministarstvu zdravstva i moraju biti na hrvatskom jeziku. [caption id="attachment_1643" align="alignleft" width="300"] Kako odgonetnuti upute za uporabu lijeka[/caption]No, iako su propisi vrlo precizni a upute temeljito objašnjavaju sve sastojke i njihov učinak, često odustanemo od čitanja uputa jer ni uz najbolju volju velik dio teksta jednostavno ne razumijemo. Tako smo, unatoč vrlo opsežnim uputama, prisiljeni tumačenje potražiti od liječnika ili ljekarnika. Prosječno obrazovan građanin u nekim će slučajevima uspjeti shvatiti sve, no ponekad će mu biti jasan tek dio uputa, a može se čak dogoditi da bolesnik pogrešno protumači neke nazive i izraze, i pobrka potpuno suprotne pojmove. Posljedice takve greške mogu biti vrlo pogibeljne i bolje ih je i ne spominjati.

Što piše na listiću

Sastav Na početku svakog listića s uputama najprije su navedeni sastojci lijeka. Osim naziva aktivnih sastojaka, ponekad se tu navodi i podrijetlo tih tvari, tj. da li su dobivene kemijskim putem ili su prirodnog podrijetla. Količine pojedinog sastojka izražene su većinom u miligramima (mg). Svojstva i djelovanje Uz osnovne i najvažnije učinke lijeka, taj dio uputa sadrži i opširnije objašnjenje o učincima pojedinih aktivnih sastojaka te načinu na koji se lijek razgrađuje u organizmu. Indikacije To je popis bolesti i tegoba za koje se određeni lijek propisuje nakon što je proizvođač izvršio cijeli niz ispitivanja i dobio suglasnost ministarstva zdravstva za puštanje lijeka u proizvodnju. Navedene su, dakle, bolesti za liječenje kojih se lijek propisuje odnosno pri kojima pomaže (što mora biti znanstveno dokazano), vodeći računa o uzročniku i vrsti te bolesti. Kontraindikacije Navedena su stanja ili tegobe uz koje je zabranjeno uzimanje lijeka, primjerice bolesti što bi ih uzimanje tog lijeka moglo čak pogoršati i alergije tj. preosjetljivosti koje su moguće kao reakcija na sastojke lijeka. U nekim je slučajevima navedeno i kada se određene reakcije mogu javiti. Doza i način primjene U uputi mora biti navedeno koliku količinu tj. dozu lijeka valja uzimati, te kako, odnosno koliko često se lijek uzima u određenim bolestima. Posebno je navedeno kako se lijek uzima ovisno o životnoj dobi bolesnika (djeca, odrasli). Ovisno o sastavu i načinu razgradnje lijeka u organizmu, naveden je i način uzimanja lijeka (primjerice: “progutati cijelu tabletu” ili “staviti pod jezik”, uzimati nakon jela, prije jela i sl.). Takve su upute liječniku i ljekarniku dragocjena pomoć, a bolesniku dodatni podsjetnik. Nuspojave To su neželjeni popratni učinci lijeka ili smetnje koje lijek može uzrokovati. Zakonom je propisano navođenje apsolutno svih nuspojava koje su se bilo kada uočile tijekom ispitivanja lijeka. Dužnost je liječnika da, ovisno o stanju bolesnika i vodeći računa o mogućim nuspojavama, propiše najbolji lijek. Upravo taj dio upute u bolesnika često izaziva nedoumice jer bolesnik zbog neopravdanog straha od težih nuspojava može na svoju ruku odlučiti da ne uzima propisani lijek. Budući da se teže nuspojave javljaju u pravilu tek u vrlo malom broju slučajeva (neke od njih budu tijekom ispitivanja lijeka zabilježene samo u jednog ili dva bolesnika, a proizvođač ih ipak mora navesti u uputi), bilo bi korisno kad bi se svaka navedena nuspojava popratila postotkom u kojem je zabilježena tijekom ispitivanja. To, međutim, nije slučaj gotovo ni u jednoj zemlji, pa ni u našoj. Upozorenje Riječ je o situacijama u kojima se lijek ne preporučuje davati, ili pak može biti propisan ali uz uvjet da se obrati posebna pozornost na sve učinke i priptemi na pravodobnu reakciju na neželjene nuspojave. Primjerice, neke se lijekove ne preporučuje davati djeci, trudnicama i dojiljama. U drugom pak slučaju neki sastojak lijeka može uzrokovati sporije zgrušavanje krvi. Tada se bolesniku preporučuje da izbjegava sve situacije u kojima postoji mogućnost ozljede, a u slučaju ozljede treba liječnika u hitnoj službi obavijestiti o uzimanju lijeka. Rok valjanosti U većini je slučajeva to posljednja u nizu informacija, ali ne i najmanje važna. Rok valjanosti lijeka većinom je naznačen na pakiranju i prije početka uporabe lijeka treba ga provjeriti kako se ne bi uzalud uzimao lijek čiji su sastojci izgubili učinkovitost. Treba međutim reći da se većina lijekova može mirno koristiti i do godinu dana po isteku roka trajanja, osim ako nisu promijenili boju, miris ili bili neodgovarajuće uskladišteni.

Za bolje razumijevanje

Iskusnih tumača uputa za uporabu lijekova vjerojatno je velik broj, no ipak je mnogo i onih kod kojih neki izrazi mogu izazvati zabunu. Većinom je riječ o nazivima pojedinih skupina lijekova koji se ne koriste u svakodnevnom govoru: Antihipertenzivi Lijekovi za snižavanje povišenog krvnog tlaka. Povišeni krvni tlak nije isto što i povećana živčana napetost ili nervoza pa o tome vodite računa. Antagonisti kalcija Antagonisti su tvari koje sprječavaju učinak određenih tvari. No u ovom slučaju nije riječ o sastojku koji smanjuje količinu kalcija u organizmu već o lijeku koji utječe samo na kalcij u staničnim membranama potreban za određene stanične funkcije. Antagonisti kalcija koriste se ponajprije za snižavanje »povišenog krvnog tlaka«. Simpatikomimetici To su sredstva koja imaju ulogu fizioloških prenositelja podražaja u simpatičkom dijelu živčanog sustava, primjerice oponašaju učinak određenih hormona na receptorima bronha i koriste se u liječenju astme. Uzimaju se isključivo pod liječničkim nadzorom. Protuupalna nesteroidna sredstva Najrašireniji protuupalni nesteroidni lijek je acetilsalicilna kiselina (Aspirin). Trebalo bi ih sve uzimati isključivo pod liječničkim nadzorom, iako je u praksi drukčije i ti se lijekovi mogu kupiti bez recepta. U svakom slučaju, ne preporučuje se uzimati ih na prazan želudac niti u većim količinama, jer mogu potaknuti nastanak čira (ulkusa) želuca i dvanaesnika te krvarenje iz njega. Potreban je oprez i s dozama lijeka: veće doze mogu imati i neželjene učinke na krvožilni sustav te na bubrege. Laksativ Lijek koji potiče stolicu i rješava problem začepa. Iako izgleda bezazlen, laksativ se ne preporučuje uzimati dulje vrijeme bez liječničke kontrole jer može uzrokovati teže poremećaje. Antihistaminici Smanjuju lučenje histamina, jedne od tvari koja je u podlozi alergijskih reakcija, pa služe u liječenju alergija (crvenilo očiju, iscjedak iz nosa, urtikarija ...). Oprez se preporučuje posebice onima koji voze automobil, jer neki histaminici uzrokuju pospanost i usporavaju reflekse.

Različiti oblici lijekova

Kapsule, tablete, kapi... Oblik lijeka ne odabire se slučajno već ovisno o tome u kojem obliku određena tvar najbolje i najbrže djeluje. Neki se lijekovi proizvode u više oblika, koji se propisuju ovisno o situaciji i stanju bolesnika te ovisno o brzini kojom se želi postići učinak. Tablete Sastojci lijeka su u obliku praha od kojega se izrađuju tvrde tablete. Neke tablete obavijene su caklinom koja služi da bi zaštitila želudac od izravnog učinka aktivne tvari. Neke ovojnice lijekova načinjene su tako da se postupno razgrađuju kako bi se i sastojci lijeka postupno oslobađali i imali tzv. odgođeno djelovanje (što se često obilježava oznakom “retard”). Kapsule Sastojci lijeka su u maloj želatinoznoj kapsuli koja se otapa u dodiru sa želučanim i crijevnim sokovima. Želatinozna ovojnica neophodna je kako ne bi došlo do uništenja aktivne tvari u gornjim dijelovima probavnog sustava. Suspenzija Lijek je pomiješan s tekućinom, zaslađivačima, konzervansima i sl. Ampule Aktivna je tvar otopljena u prikladnom otapalu. Ovisno o slučaju, daju se u obliku intramuskularnih (u mišić), potkožnih ili intravenskih (u venu) injekcija. Čepići (supozitoriji) Lijek se uvodi u čmar i odatle apsorbira odnosno dolazi u krv putem sluznice, koja je dobro prokrvljena. To je vrlo prikladan oblik lijeka ako bolesnik ne može ili ne smije lijek uzeti oralno (na usta). Kreme Koriste se za lokalno liječenje određene i ograničene površine kože. Većinom sadrže veliki postotak vode. Masti Sadrže manji postotak vode nego kreme. Koriste se samo na neozlijeđenoj koži. Tinkture Otopine lijeka - biljne, hlapljive ili alkoholne. Vrlo se često koriste za dezinfekciju. Potreban je oprez jer je aktivna tvar često u visokoj koncentraciji.

Rječnik

Strane riječi i nazivi koji se ne rabe u svakodnevnom govoru, ali se često se nađu na uputama za uporabu lijekova: • Acidorezistentna ovojnica - ovojnica lijeka koja se otapa tek u crijevu jer je otporna na djelovanje želučane kiseline • Anafilaksija - teža reakcija preosjetljivosti • Analgetik - sredstvo protiv bolova • Antiflogistik - sredstvo koje smanjuje upalnu reakciju • Antipiretik - lijek koji snizuje povišenu tjelesnu temperaturu • Diuretik - sredstvo koje potiče mokrenje • Hipnotik - sredstvo koje olakšava odnosno potiče spavanje • itis - riječ koja završava tim nastavkom označava upalu (rinitis, bronhitis ...) • Idiosinkrazija - nepodnošenje lijeka • Teratogenost - sposobnost neke tvari da uzrokuje nakaznosti (malformacije) čeda ako je uzima trudnica.

Ljudi se tijekom godine mogu prehladiti i više puta, no važno je na odgovarajući način ublažavati simptome te čuvati druge od zaraze. Prehlada je akutna bolest dišnog sustava uzrokovana virusima. Postoji više od 200 različitih virusa koji mogu prouzročiti prehladu. Ljudi obolijevaju tijekom cijele godine, no ipak nešto češće u hladnije doba godine, odnosno u jesen, zimu i rano proljeće. Prehlada zahvaća gornji dio dišnog sustava (nos, grlo i sinusi) te se očituje curenjem nosa, kihanjem, kašljem, smanjenim osjetom za mirise i okuse, grebanjem u grlu i osjećajem "začepljenosti" gornjeg dišnog sustava. Od prehlade mogu oboljeti svi, neovisno o dobi, no dojenčad i mala djeca obolijevaju češće - godišnje u prosjeku mogu biti prehlađeni čak šest do osam puta, a odrasli dva do četiri puta. Prehlada se jednostavno prenosi sa zaražene osobe na drugu, dotad zdravu, i to najčešće udisanjem kapljica koje zaraženi čovjek izbacuje u okolinu pri govoru, kihanju i kašljanju. Prehladu je moguće dobiti i dodirivanjem površina u okolini (držači u tramvaju, tipkovnica, kvaka) inficiranih kapljicama zaraženih osoba.

Prepoznajte prehladu

Vrijeme od ulaska virusa u organizam do pojave prvih simptoma prehlade (inkubacija) u prosjeku iznosi jedan do tri dana, nakon čega se razvijaju simptomi prehlade. Oni ne moraju biti jednako izraženi kod svih zaraženih osoba, no pušači, osobe oboljele od kroničnih bolesti te one s oslabljenim imunosnim sustavom imaju češće izraženije i teže simptome. [caption id="attachment_1653" align="alignleft" width="300"] Prehlade nestaju za nekoliko dana,
najčešće bez komplikacija.[/caption]Bolest najčešće počinje začepljenjem i curenjem nosa te kihanjem, uz suhoću i grebanje grla, najčešće bez znatnije povišene temperature. Potom dominiraju simptomi curenja nosa i suzenja očiju, a često je smanjen i osjet okusa i mirisa. Prehlade nestaju za nekoliko dana, najčešće bez komplikacija. Ako se simptomi prehlade pogoršavaju te se razviju visoka temperatura, bolovi u uhu i/ili u sinusima, kašalj i otežano disanje, riječ je o komplikaciji prehlade zbog koje se treba javiti liječniku.

Ublažavanje simptoma

Specifičnog liječenja za prehladu nema. Začepljenje nosa može se ublažiti nosnim dekongestivima (kapljicama za nos), no koriste li se tijekom duljeg razdoblja, mogu prouzročiti krvarenje iz sluznice nosa, pogoršanje osnovne bolesti kod kroničnih bolesnika (npr. astme) i slično. Stoga se svaki lijek ili sredstvo za olakšavanje simptoma prehlade (lijekovi protiv bolova, za snižavanje temperature, sirupi za kašalj, pastile za grlo) moraju uzimati u skladu s uputama liječnika, kao i uputama proizvođača preparata. Preporučuje se dobra hidracija organizma (unošenje dovoljne količine tekućine) kako bi se sluznice održale vlažnima, a sekret lakše uklanjao iz nosa. Antibiotici se ne koriste za liječenje prehlade, osim u slučaju razvitka komplikacija u obliku bakterijske upale, no isključivo prema preporuci liječnika.

Kako zaštititi sebe i druge

Prehladu je nemoguće u potpunosti izbjeći, no slijedeći ove preporuke može se umanjiti mogućnost zaraze: • izbjegavati kontakt s osobama oboljelima od prehlade, posebno prvih dana prehlade • redovito prati ruke, posebno nakon doticanja potencijalno kontaminiranih površina u okolini zaražene osobe, ali i općenito • oprati ruke ako ste brisali nos svome djetetu ili sebi • ako je dijete prehlađeno, preporučuje se oprati njegove igračke • staviti zaseban ručnik za ruke za oboljelu osobu (u kućanstvu) • izbjegavati dodirivanje rukama vlastitih usta, nosa i očiju tijekom boravka izvan kuće, odnosno izbjegavati kontaktno zaražavanje • što manje i kraće boraviti u zatvorenom, neprozračenom prostoru jer je lakši prijenos uzročnika bolesti s jedne osobe na drugu Prehlađena bi osoba trebala izbjegavati kontakt s onima koje su sklonije razviti teži oblik prehlade (oboljeli od kroničnih bolesti, osobe s oslabljenim imunosnim sustavom, mala djeca). Pri brisanju nosa, kašljanju i kihanju potrebno je prekriti nos i usta jednokratnom maramicom koju nakon toga odmah treba baciti u smeće, a ne ostavljati na raznim površinama, u džepovima i sličnim mjestima te oprati ruke.

Na koju biljku najprije pomislite kada kažemo - kim? Često zbog naziva dolazi do zabune između biljaka kim (Carvum carvi L), kumin (Cuminum cyminum L.) i crni kim (Nigela sativa L.) te ih je potrebno razlikovati. Kada je riječ o njihovoj ljekovitosti, sve tri biljne vrste imaju svoje kvalitete, a osvrnut ćemo se na one koje se češće koriste - crni i "obični" kim. Kumin se uglavnom koristi samo kao začin, i to u indijskoj kuhinji. Dakle, ako je već o kulinarstvu riječ, kim koji na ovim prostorima volimo koristiti je Cavum carvi L.

Čudesni crni kim

[caption id="attachment_1657" align="alignleft" width="300"] Dio biljke koji se koristi u ljekovite svrhe su
sjemenke.[/caption]Primjena ulja crnoga kima (Nigela sativa L.) iz porodice Ranunculaceae ima vrlo dugu povijest. Hrvatski naziv biljke je crnjika ili crnika, a naziv crni kim preveden je s drugih jezika. Još su drevni Egipćani koristili to ulje kao sredstvo za održavanje mladosti. Kasnije se u povijesti kim koristio i kao začin i lijek protiv glavobolje, zubobolje, crijevnih parazita ... Širok spektar djelovanja doveo je danas do proizvodnje široke palete proizvoda od crnoga kima. Dio biljke koji se koristi u ljekovite svrhe su sjemenke. Općenito, crni se kim smatra lijekom za sve tegobe. To su potvrdile razne studije, a ono što je dokazano i opisano u stručnoj literaturi njegovo je antihistaminsko, antihipertenzivno, antitumorsko, protuupalno, antidijabetičko, antimikrobno i antipiretsko djelovanje. Ulje crnoga kima ipak se najčešće koristi kad je riječ o slabom imunitetu, astmi i alergijskom dermatitisu, a možemo ga primjenjivati i oralno i lokalno na koži. Vanjska primjena crnoga kima preporučuje se kod upala, ekcema, podljeva krvi, tupih udaraca, svraba, kožnih gljivica, neurodermatitisa, akni i psorijaze. Crni kim je jednogodišnja biljka koja naraste oko pola metra u vis. Stabljika je obrasla sitnim dlakama te ima bijelo-plavi cvijet. U čahurama se nalaze sjemenke koje koristimo u ljekovite svrhe. Pradomovina mu je Egipat, u prirodi raste u Aziji i jugoistočnoj Europi, a kasnije je kultiviran u cijelome svijetu. Crni kim ima bogat sastav te sadrži 21% bjelančevina, 35% biljnih masnoća (koje sadrže eterična ulja), 38% ugljikohidrata i 6% drugih sastojaka. Eterično ulje kima ima velik broj spojeva, a odgovornim za biološku aktivnost smatra se timokinon prema kojem se određuje i kvaliteta ulja. Može ga biti od 20 do 57% u eteričnom ulju, što ovisi o mjestu i uvjetima uzgoja. Zato je iznimno važno da se u eteričnim uljima odredi točna koncentracija aktivne supstancije, no kako se u ulju crnoga kima ne može točno odrediti minimalni sadržaj timokinona, ono se često patvori. U eteričnom ulju najzastupljenija masna kiselina je linolna kiselina, zatim oleinska i palmitinska. Uobičajena doza u pripravcima koji se nalaze na tržištu je 500 mg. Ne postoji jasan dogovor oko doze nego se samo navodi 50 mg ulja/kg tjelesne mase na dan. Preporučene doze crnoga kima ovise o namjeni i obliku pripravka. Budući da nema standardizacije na timokinone, točna doza je neprecizna pa je pri kupnji tih proizvoda potrebno zatražiti stručno mišljenje ljekarnika. Na tržištu preparati crnoga kima dolaze kao kapsule ili kao otopine za unutarnju i vanjsku primjenu. Nuspojave nisu zabilježene ako se preparat koristi prema uputama. Rijetko se navode alergijske reakcije, i to kod primjene preparata lokalno na koži. Ako postoji alergijska reakcija na kim, potrebno ga je izbjegavati.

Kim - s polja do stola

Kim (Carum carvi L.) iz porodice Apiaceae kod nas uspijeva kao samostalna biljka na poljima i livadama. Smatra se da je kim najstariji začin jer se koristi dulje od 5000 godina, dodaje se kruhu i raznim jelima. U ljekovite svrhe od biljke se koristi kimov plod (Carvi fructus) te kimovo eterično ulje. Plodovi kima i ljekoviti oblici koriste se za tegobe želučano-probavnog trakta kao karminativ. Smanjuje nadutost i meteorizam te poboljšava probavu masti jer djeluje na bolje lučenje žuči. Eterično ulje kima dobiva se destilacijom pomoću vodene pare iz zrelih plodova. Kim je dvogodišnja biljka s razgranatom stabljikom visokom do metra. Cvjetovi su bijeli, složeni u štitove, a počinju cvasti već u travnju. Plod je smeđi kalavac koji se raspada na dva uska poluploda. Sadrži 3-7% eteričnog ulja u kojem prevladavaju karvon i limonen, zatim sadrži i flavonoide, fenolkarbonske kiseline, masno ulje, proteine i ugljikohidrate. Glavne sastavnice kimova eteričnog ulja su karvon i limonen.

Pubertet, razdoblje u kojem hormoni počinju divljati te intenzivno mijenjati dječje tijelo u obrise mlade žene ili muškarca, ne podnosi se jednostavno. Osim što je to životno doba nadaleko poznato po eksplozivnim i "nemogućim" raspoloženjima, nije rijedak slučaj probuditi se s ružnom bubuljicom nasred čela. Akne mogu mučiti i odrasle, a borba protiv te kožne bolesti naporna je, dugotrajna te traži puno strpljenja i upornosti. [caption id="attachment_1665" align="alignleft" width="300"] Akne su najčešća kožna bolest.[/caption]Akne, točnije Acnevulgaris ili obične akne, jedna su od najčešćih kožnih bolesti koja se uobičajeno javlja između 11. i 18. godine, i to nešto češće kod dječaka, no nije rijetkost da se jave i u kasnijoj dobi. Aknama su zahvaćena "masnija" područja kože, osobito lice, gornji dio vrata (ispod brade), ramena, ponekad i cijela leđa, područje dekoltea i nadlaktica. U njihovu razvoju važnu ulogu igraju čimbenici kao što su nasljeđe masne kože, utjecaj spolnih hormona (prije svega muških), prisutnost bakterija na koži, način života (nepravilna prehrana, izloženost stresu, pušenju), nepravilna njega kože, upotreba neprimjerene kozmetike i drugi.

Najčešći krivac - hormoni

Dakle, zbog udruženog djelovanja većeg broja čimbenika žlijezde lojnice počinju pojačano lučiti sebum (loj). U tom procesu može nastati "čep" sastavljen od mrtvih stanica, sebuma i dlake koji se inficira bakterijom Propionibacterium acnes, a u trenutku njegova raspada nastaje prišt. Miteseri predstavljaju neupalni oblik akni koji gotovo redovito uzrokuje razvoj upale, odnosno stvaranje prištića ili akne. Ovisno o dubini, položaju i trajanju upale, povećava se mogućnost za razvoj ožiljaka. Kao osnovni uzrok ove kožne bolesti ističu se razine androgenih hormona koje počinju rasti početkom puberteta te utječu na pojačan rad žlijezda lojnica. Kod žena, uz pomoć enzima, iz androgena nastaju estrogeni.

Raznih veličina i boja

Akne se razlikuju i po veličini, boji, jesu li upaljene ili nisu te prema bolu. Spominju se komedoni (poznatiji kao miteseri), papule, pustule, noduli i cistične akne. Miteseri najčešće nastaju na čelu i bradi, a prepoznajemo ih kao bijele ili crne bezbolne točkice. Osim što nam predstavljaju estetski problem, komedoni ne izazivaju druge tegobe, a često se znaju pogoršati zbog vlažnog vremena, korištenja masnih krema poput onih za sunčanje ili, primjerice, tijekom PMS-a. Nešto teži oblik su papule kod kojih se razvio blagi upalni proces. To su one (ne)popularne crvene bubuljice koje nemaju bijelu, odnosno žutu "kapicu" Pustule ćemo pak prepoznati po žućkastom sadržaju jer su ispunjene gnojem, a noduli su veći, krući i smješteni dublje u koži. Ciste su gnojni noduli, a dugotrajne cistične akne poznate su po tome što za posljedicu imaju prepoznatljive, "rupičaste" ožiljke. Najteži oblik običnih akni je Acneconglobata koji se najčešće viđa kod mladića, a kod kojeg upalni proces zahvaća i tkivo oko folikula. Gnojni čvorovi koji nastaju su veliki, kruti i bolni, mogu se spojiti u veće cjeline, a promjene mogu zahvatiti gotovo cijelo tijelo. U liječenju akni iznimno je važno pravodobno početi primjerenu terapiju kako bi se spriječilo stvaranje ožiljaka. Svi oblici akni zahtijevaju liječenje, no pritom ne postoji univerzalan pristup nego ga treba prilagoditi pacijentu. U liječenju akni savjetujemo različite lokalne te sistemske lijekove. Lokalni pripravci najčešće sadrže aktivne tvari poput benzoil peroksida, azelatne kiseline, derivata vitamina A, voćnih kiselina ... Prema potrebi možemo ih kombinirati sa lokalnim ili sistemskim antibioticima. Ako se antibioticima ne postižu zadovoljavajući rezultati, u terapiju se mogu uključiti i retinoidi (derivati vitamina A). O terapiji svakako odlučuje liječnik.

Ne stišate prištiće!

Za kućnu upotrebu preporučuju se preparati s aktivnim tvarima koje će "otopiti" mitesere te ublažiti upalu, a neke od njih će istodobno utjecati i na ublažavanje ožiljaka. U tom kontekstu učestalo se spominju voćne kiseline. AHA kiseline dobivaju se iz voćnih ili mliječnih šećera, a djeluju tako da otpuštaju veze koje spajaju mrtve stanice površinskog sloja kože te tako stvaraju prostor za tvorbu nove, mlade kože istodobno potičući i tvorbu novih, kvalitetnih kolagenih i elastičnih vlakana. Među tzv. BHA kiseline spada salicilna kiselina koja pokazuje protuupalni učinak. U kombinaciji se ove kiseline često koriste u profesionalnim tretmanima. Iznimno je važno redovito i stručno (nikako vlastoručno!) mehaničko čišćenje komedona, često i pomoću novih tehnika poput hidroder-moabrazije, odnosno bezbolnog uklanjanja mitesera ultrazvučnim "mlazom". Tu su i razni pilinzi, korištenje "plavog svjetla" (LED lampe) kojim se vrlo učinkovito ubija bakterija P.acnes i slične terapije. Za razvijene nepravilnosti kože, odnosno ožiljke postoje terapije kojima ih možemo znatno ublažiti ili čak u potpunosti ukloniti: kemijski pilinzi, mikrodermoabrazija, laseri, punjenje hijaluronskom kiselinom i drugo. Najvažnije je zapamtiti da je u njezi kože zahvaćene aknama stručno mišljenje od neprocjenjive važnosti te ga je potrebno tražiti pravodobno. I ne treba zaboraviti da mladi mogu biti iznimno osjetljivi kad je riječ o izgledu, posebice promjenama na vidljivim dijelovima tijela, što može imati i psihičke posljedice te rješavanje problema akni doista ne treba odgađati.

Upala, otok i bol u zglobovima, mišićima i tetivama, smanjena i bolna pokretljivost simptomi su reumatskih bolesti koje po učestalosti zauzimaju drugo mjesto, odmah poslije bolesti krvožilnog sustava. Prema mišljenju stručnjaka reumatske bolesti najskuplje su bolesti: svaka druga žena i svaki šesti muškarac obolijevaju od neke reumatske bolesti. Zbog tih bolesti godišnje se propisuje 14-16 milijuna dana bolovanja, a polovina reumatičara mora otići u prijevremenu mirovinu. Prema podjeli Svjetske zdravstvene organizacije pojam reuma obuhvaća 450 različitih bolesti koje se očituju na sustavu za kretanje i koje su povezane s bolovima i ograničenim kretanjem. Sve te bolesti skoro su uvijek kronične, a kako je u većini slučajeva uzrok bolesti nepoznat, nisu ni izlječive. Dijelimo ih u četiri glavne skupine: • upalne reumatske bolesti - artritis • degenerativne promjene na zglobovima • artroza • reumatizam mekanog tkiva - fibromialgija • bolesti metabolizma koje utječu na zglobove - giht

Tihe i podmukle bolesti

Upalne reumatske bolesti razvijaju se tiho, u početku bez simptoma, i postupno poprimaju kroničan oblik. Mišljenje da je riječ o bolestima starijih samo je djelomično točno, s obzirom na to da se razvijaju bez simptoma, ove bolesti se zapravo očituju tek u zreloj životnoj dobi. Upalne reumatske bolesti pogađaju zglobove, ligamente i mišiće, no neki oblici bolesti zahvaćaju i druge tjelesne sustave, organe i strukture. U većem broju slučajeva uzrok bolesti nije poznat, no veliki broj istraživanja pomogao je da se upozna tijek bolesti, poboljša dijagnosticiranje i prepoznavanje simptoma. To je velika pomoć u držanju bolesti pod nadzorom, u liječenju i ublažavanju tegoba, ujedno u poboljšanju kvalitete života oboljelih. Upotreba lijekova, izbalansirana prehrana, određene tjelesne aktivnosti i metode opuštanja mogu bolest držati pod kontrolom i poboljšati kvalitetu života. Na kronični, intermitentni tijek bolesti klimatski uvjeti ne utječu, no klimatske promjene mogu utjecati na bolne simptome. Dok intenzivna hladnoća djeluje gotovo kao anestetik, hladna vlažna klima utječe na osjetljivost receptora bola, zbog čega jača bol upaljenog zgloba.

Najčešće bolesti

[caption id="attachment_1675" align="alignleft" width="300"] Upala, otok i bol u zglobovima, mišićima i
tetivama, smanjena i bolna pokretljivost
simptomi su reumatskih bolesti.[/caption]Artritis je kronična oboljelost zglobova, kostiju i mišića, a postoji preko sto njegovih tipova. Neki od najčešćih tipova artritisa su: ankilozantni spondilitis, fibromialgija, giht, juvenilni idiopatski artritis, lupus, osteoartritis, reumatska polimialgija, psorijatični artritis, reaktivni artritis, reumatoidni artritis, sklerodermija. Artritis je naziv koji se koristi za skupinu od stotinjak reumatskih stanja. Ta stanja mogu zahvaćati zglobove, mišiće, ligamente, kao i unutrašnje organe. Crvenilo, oticanje, povećana temperatura i bol u zglobu znakovi su koji upućuju na bolest. Osteoartritis (artroza). Osim zbog starenja bolest se javlja i zbog pretjerana trošenja hrskavice uslijed prekomjerne tjelesne težine, tjelesnih napora i opterećenja (primjerice na radnom mjestu). Zbog istrošenosti hrskavice pri kretanju dolazi do trenja kostiju zgloba što uzrokuje bol, ali i daljnje oštećenje kostiju i upalu. Zahvaća uglavnom koljena, kukove, vrat, prste, donji dio leđa. Simptomi su, osim bolova, oticanje i osjetljivost zglobova, koji mogu biti topli na dodir, slabost mišića, bolovi pri hodu, teškoće pri oblačenju, češljanju, sjedenju ili hodanju uzbrdo. Reumatoidni artritis. Čak 75% oboljelih su žene, i to najčešće žene u plodnom razdoblju života, a može se javiti i u dječjoj dobi. Kod ove bolesti imunosni sustav napada tkiva vlastitog organizma izazivajući bolove u zglobovima, otok i ukočenost. U težim slučajevima može doći i do trajna oštećenja zglobova i deformiteta. Pored bolova, otoka i ukočenosti zglobova (zahvaćeno je više simetričnih zglobova), koja je naročito izražena ujutro, simptomi uključuju i umor, groznicu i izrasline koje se često nazivaju reumatoidni čvorići. Sustavni eritemski lupus (SLE). To je još jedna autoimuna bolest. Imunosni sustav napada i oštećuje zglobove, kožu, bubrege, srce, pluća, krvne žile, mozak. Simptomi su bolovi i ukočenost zglobova, umor, osip koji se širi od nosa prema obrazima u formi leptira, zatim blago povišena temperatura, opadanje kose, anemija, bolovi u grudima, nervoza, a mogu ga pratiti i embolije. Žene su u usporedbi s muškarcima izložene devet puta većem riziku od ove bolesti. Giht (ulozi). Naziva se još i kraljevski artritis. Bolni napadaji javljaju se kad se poveća razina mokraćne kiseline u krvi, uslijed čega se u zglobu stvaraju igličasti kristali koji uzrokuju bolove i upalu, najčešće u zglobu nožnog palca, ali i u koljenu ili zglobovima prstiju. Psorijatični artritis. Simptomima podsjeća na reumatoidni artritis, a napada približno deset posto osoba koje boluju od psorijaze. Psorijatični artritis može se javiti u svakom razdoblju života, no najčešće se javlja između 30. i 50. godine Polimiozitis. To je kronična bolest vezivnog tkiva, karakterizirana bolnom upalom i propadanjem mišića. Javlja se u odraslih, najčešće između 40. i 60. godine, ali i u djece od 5. do 15. godine. Reiterov sindrom. Kronična je upalna bolest, javlja se povremeno, osim zglobova (najčešće stopala, gležnjeva ili koljena) napada i ostale dijelove tijela (posebice mokraćnu cijev i oči s posljedicom pojave konjunktivitisa). Najčešće se javlja u muškaraca mlađih od 40 godina, nakon infekcije spolno prenosivom bolešću. Fibromialgija. Oboljeli od fibromialgije pri kretanju osjećaju raširene bolove u tkivima i mišićima koji podržavaju kosti i zglobove. Bol, ukočenost i osjetljivost u području mišića i tetiva, naročito u predjelu vrata, kralježnice, ramena, kukova, neki su od simptoma bolesti. Često se uz te simptome javlja i zamor i poremećaj pri spavanju. [color-box]Bolesti sustava za kretanje, reumatske bolesti, najskuplje su bolesti zbog kojih se godišnje u svijetu propisuje 14-16 milijuna dana bolovanja. Pravovremenom dijagnozom i liječenjem moguće ih je držati pod kontrolom i poboljšati kvalitetu života.[/color-box] 10 SIMPTOMA: Prepoznavanje simptoma olakšat će vam pronalaženje najboljeg sredstva koje će ublažiti bolove i spriječiti napredovanje bolesti: • bol i otečenost zglobova ruke i/ili zapešća koja traje dulje od tri tjedna • krutost zglobova koja traje dulje od jednog sata ujutro nakon buđenja • iznenadna oteklina jednog ili više zglobova, s lokalnim crvenilom ili bez njega, a da pritom nije bilo ozljede • u mladih ljudi: bol u križima koji se širi do koljena, javlja se i nestaje, javlja se najprije na jednoj, potom na drugoj strani tijela, jače noću, a smanjuje se pri tjelesnoj aktivnosti • bijela boja prstiju na ruci na hladnoći ili pri klimatskim promjenama ili pri uzbuđenju • osjećaj suhoće i pijeska u očima povezana sa suhoćom usta i bolovima zglobova i mišića • crvenilo lica, nosa i obraza ili oko očiju koje se pogoršava pri izlaganju suncu i povezano je s bolovima zglobova • nakon 50. godine života: iznenadna bolnost oba ramena tako da češljanje ili zakopčavanje grudnjaka postaje nemoguće, otežano ustajanje iz naslonjača posebno ako je popraćeno s glavoboljom i gubitkom tjelesne težine • u žena u postmenopauzi i u osoba koji uzimaju pripravke kortizona: iznenadan bol u leđima, posebno nakon tjelesnog napora ili podizanja tereta • u oboljelih od psorijaze ili u osoba u čijim je obiteljima bilo slučajeva psorijaze: bol u zglobovima ili u kralježnici ili u peti.

Povezanost rizika za bolesti srca i bolesti krvnih žila s načinom prehrane, tjelesnom težinom i životnim navikama potvrdila su brojna istraživanja. Previše šećera i škroba, zasićenih masti i transmasnih kiselina, uz istovremeni nedovoljan unos antioksidanata (iz voća i povrća), kao i nedovoljno vlakana u prehrani, povisuju rizik od pojave čimbenika rizika za nastanak bolesti srca i krvnih žila. Čimbenik rizika za nastanak bolesti je i povećana tjelesna težina. Dakle držanje tjelesne težine pod nadzorom pomoći će i održanju preporučenih vrijednosti razine kolesterola. Da bismo razinu ukupnog kolesterola, a posebno LDL kolesterola, tzv. lošeg kolesterola, držali pod nadzorom, potrebno je pripaziti na unos zasićenih masti, transmasnih kiselina i kolesterola. Uz prosječnu dnevnu potrošnju energije odrasla osoba ne bi smjela konzumirati više od 70 g masti, a količina dnevno konzumiranih zasićenih masnoća trebalo bi svesti na manje od 20 g.

8 zdravih navika

Kako bi se smanjili čimbenici rizika, ali i recidivi u slučaju već postojećih srčanih i žilnih bolesti, dovoljno je promijeniti navike prehrane. Zdrava dijeta ne znači gladovanje, pravo značenje riječi dijeta glasi: način prehrane koji se zasniva na umjerenosti ili na odricanju od pojedinih tvari ovisno o svrsi dijete, u prvom redu masnoća. A svrha zdrave dijete jest očuvanje zdravlja, osim kolesterola takva dijeta pod kontrolom drži i tjelesnu težinu: 1. Manje masti, a više jednostruko i višestruko nezasićenih masti i omega-3 masnih kiselina • ograničite unos punomasnog mlijeka, maslaca, masnih sireva i žumanjaka • smanjite unos crvenog mesa, a prednost dajte peradi i ribi • uklanjajte vidljivu masnoću s mesa • prženje zamijenite pečenjem u pećnici ili na grilu, kuhanjem na pari ili u vodi • izbjegavajte zasićene masti, sadrže ih janjetina, govedina, svinjetina, masnoće životinjskog porijekla, suhomesnati proizvodi, punomasni mliječni proizvodi (dakle i kolači) • prednost dajte jednostruko i višestruko nezasićenim mastima, sadrži ih maslinovo ulje, neke vrste margarina, orasi, avokado, ulje suncokreta i soje, sjemenke i riblje ulje • izbjegavajte transmasne kiseline koje nastaju postupcima industrijske prerade namirnica 2. Smanjite unos soli Zdrava osoba dnevno ne bi smjela prekoračiti unos od 3 g soli, a osobama s problemima srca i povišenog krvnog tlaka dopušteno je najviše 2 grama soli dnevno. Prema nekim statistikama dnevno unosimo čak 30 g soli! 3. Oprezno s kavom Zrna kave sadrže kafestol, supstanciju koja može povisiti razinu kolesterola. No načinom pripreme moguće je izbjeći takav učinak. Filtar kava ne sadrži kafestol, a najviše ga ima u „turskoj“ kavi. 4. Alkohol je štetan, iako može biti i koristan Jedno piće dnevno za žene i dva pića za muškarce, tj. 1,25 dl vina ili 0,3 dl žestokog alkoholnog pića, ali i 2,5 dl piva, može pomoći u smanjenju rizika od srčano-žilnih bolesti tako što povećava razinu „dobrog“ HDL kolesterola i smanjuje stvaranje krvnih ugrušaka. No alkohol je štetan, posebno u većim količinama, pa čak i povremeno. 5. Osigurajte unos: [caption id="attachment_1682" align="alignleft" width="300"] Plavu ribu u jelovnik uvrstite 2-3 puta tjedno.[/caption]• Esencijalnih masnih kiselina kao što su omega-3 masne kiseline koje snizuju trigliceride, smanjuju stvaranje krvnih ugrušaka i reguliraju srčani ritam. Naći ćete ih u plavoj ribi koju u jelovnik uvrstite 2-3 puta tjedno. • Voća i povrća jer su izvor prehrambenih vlakana i vitamina te beta-karotena koji djeluju kao antioksidanti. Dnevno se preporučuje pet porcija voća i povrća (jedna porcija je jedna jabuka, jedna naranča ili zdjelica salate, ali i sok jedne naranče). • Proizvoda od punog zrna i prehrambenih vlakana koji djeluju na smanjenje ukupnog kolesterola. Jedite kruh i tjesteninu od punog zrna, nerafiniranu rižu, grah, mahunarke. 6. Fitosteroli i flavonoidi Taj prirodni proizvod biljaka naći ćete i u nekim jogurtima, namazima. Flavonoide sadrže luk, jabuke, djeluju na smanjenje kolesterola. 7. Soja Djeluje na smanjenje LDL kolesterola uz uvjet da dnevno konzumirate 25 grama. Izoflavoni iz soje smanjuju rast stanica koje dovode do formiranja aterosklerotskih naslaga. Bjelančevine iz soje dobra su zamjena za meso. 8. Orašasti plodovi Bademi, orasi, lješnjaci, konzumirajte ih 30 g dnevno. Djeluju na smanjenje masnoća u krvi.

10 neopravdano podcijenjenih

Neke namirnice kao da su ustuknule pred najezdom popularnih. Šteta, jer uvelike pridonose zdravlju, a neke izravno djeluju na razinu kolesterola. Ukusne su, lako dostupne (neke cijele godine) i mogu se jednostavno pripremiti: • Srdele je potisnula „finija“ riba. Ova plava riba prepuna je korisnih masnoća i vitamina B skupine. • Blitva sadrži folnu kiselinu, željezo i karotene. • Mahunarke kao što su slanutak, bob i leća bogate su bjelančevinama, brzo daju osjećaj sitosti, odlične su za dijabetičare i osobe koje imaju visoku razinu kolesterola. • Kupus ima nisku kalorijsku vrijednost i prema nekim istraživanja pomaže u prevenciji raka. • Cikla sadrži veliku količinu vitamina C, fosfora i kalija, osim toga sadrži i folnu kiselinu i folate, korisne u prevenciji tumora. • Cimet je jedna od najzdravijih mirodija, ima antiseptička i dezinfekcijska svojstva. Snizuje razinu kolesterola u krvi i pod kontrolom drži šećere. • Šipak sadrži dosta ugljikohidrata, pomaže sniziti razinu kolesterola. • Sjemenke buće sadrže priličnu količinu magnezija. • Suhe šljive poboljšavaju rad crijeva. • Borovnice sadrže velike količine vitamina A i C, osim toga sadrže tanine, korisne za optok krvi.

Povišeni krvni tlak (hipertenzija) podmukla je bolest koja godinama ne mora pokazivati nikakve simptome, no oboljelog izlaže velikom riziku od razvoja bolesti srca, moždanog udara, bolesti bubrega i iznenadne srčane smrti. U Hrvatskoj je oko 37% osoba s hipertenzijom - znači svaki treći odrasli ima vrijednosti arterijskog tlaka 140/90 mmHg i više. Nažalost, gotovo 50% osoba s hipertenzijom ne zna da ima povišeni krvni tlak, a polovica onih koji znaju za svoj povišeni tlak ne liječe se niti mijenjaju štetne životne navike. U brojkama: u Hrvatskoj je samo 58,6% stanovnika svjesno svoje arterijske hipertenzije, od njih se liječi 48,4%, a samo 14,8% ima kontrolirani krvni tlak. Mjerenje tlaka osnova je u postavljanju dijagnoze i praćenju učinka terapije. U ordinacijama obiteljske medicine izmjerit će tlak, a dijagnozu postaviti nakon najmanje tri mjerenja u dva tjedna. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je nepravilna prehrana odgovorna za oko 50%, tjelesna neaktivnost za oko 20% i »pretilost« za oko 30% svih hipertenzija. Isto je tako važno redovito kontrolirati krvni tlak, a kod povišenog tlaka redovito uzimati lijekove prema preporuci liječnika. No nije ih dovoljno samo piti, oni moraju i djelovati. U većini slučajeva jedan lijek nije dovoljan, već se kombiniraju dva ili tri. Lijekovi, zdrava prehrana i obavezno svakodnevno kretanje moraju biti doživotni. Ako su lijekovi snizili povišeni tlak, to znači da djeluju. Prestankom njihova uzimanja dolazi do ponovnog porasta tlaka (ponekad tako naglo da može doći do srčanog ili moždanog udara). Idealno je da je krvni tlak 120 ili 110/80 mmHg, jer se pokazalo da drastičnije snižavanje krvnog tlaka ispod preporučene granice od 140/90 znatno smanjuje rizik od zatajenja srca i rizik od smrti kod osoba starijih od 50 godina. [color-box]

Mijenjajte životne navike

Pet savjeta za zaštitu srca: • smanjiti unos soli, jer sol znatno povećava rizik za hipertenziju (5 grama dnevno je maksimum, a to je jedna čajna žličica); • uravnotežena prehrana - smanjite unos šećera, jedite barem 4-5 porcija voća i povrća dnevno, izbjegavajte masno i crveno meso, mliječne masnoće, koristite maslinovo ulje, pijte vodu • prestanite pušiti i izbjegavajte prekomjerno pijenje alkohola • redovito se krećite • održavajte normalnu tjelesnu težinu, indeks tjelesne mase (svoje kilograme podijelite s kvadratom visine u metrima) treba biti između 18,5 i 24,9.[/color-box]

Problemi i rješenja za učinkovitije liječenje hipertenzije

1. Velika učestalost pretilosti, premalo tjelesne aktivnosti, prekomjeran unos kuhinjske soli, neobuzdano korištenje alkohola i pušenje temelj su poremećaja i početak hipertenzije. Za smanjivanje prekomjernog unosa kuhinjske soli, prehrambena industrija, primarno pekarska, ali i mesna, smanuju količinu soli u svojim proizvodima. Naime, više od 75% kuhinjske soli koju dnevno unesemo u organizam dolazi iz gotove i polugotove hrane, napose iz kruha i pekarskih proizvoda. 2. Drugi razlog loše kontrole hipertenzije je slaba ustrajnost. Gotovo jedna trećina hipertoničara nikada ne uzme ni jedan propisani lijek, a oni koji počnu s liječenjem, kako vrijeme odmiče, sve češće propuštaju uzeti terapiju. To se može objasniti samom naravi bolesti koja je uglavnom bez tegoba, bolova, smetnji. Pokrenuto je niz aktivnosti kako bi se ustrajnost povećala - od razrade edukativne aplikacije s podsjetnikom za mobilne telefone do uključivanja ljekarnika. 3. Sljedeći problem je nevoljkost liječnika da se doza lijeka povisi zbog, najvećim dijelom, neopravdanog straha od nuspojava, ustrajnost propisivanja iste terapije uz nedovoljnu učinkovitost, rijetko korištenje fiksnih kombinacija, ali i neprovođenje trajne edukacije bolesnika o nužnosti redovitog uzimanja lijekova i pridržavanja preporuka o zdravom načinu života. U Hrvatskoj su dostupni svi lijekovi za liječenje arterijske hipertenzije, pa i suvremene intervencijske metode kao što je npr. renalna denervacija. 4. Arterijsku hipertenziju nije lako liječiti. Potrebno je razmotriti sve čimbenike rizika, već prisutna oštećenja ciljnih organa i onda individualno odrediti terapijski pristup. Nužan je multidisciplinarni i timski rad.

Za pravilno funkcioniranje organizma neophodni su »vitamini i minerali«, u proljeće su nam posebno potrebni vitamini B skupine. Proljetno buđenje prirode jedva smo dočekali. Okruženi smo svježim bojama i mirisima, pa ipak u ljepoti za kojom smo čeznuli tokom tmurnih zimskih dana ne možemo u potpunosti uživati. Naše tijelo nas izdaje, iako ne patimo od alergija ili nekih tegoba, tijelo kao da nema snage pratiti to proljetno buđenje. Dani su dulji, tople zrake sunca pozivaju nas da više vremena provodimo na otvorenom, a mnogi od nas umjesto proljetnog poleta osjećaju tjeskobu, nemir, umor, teškoće spavanja i neugodne promjene raspoloženja. Ti simptomi uobičajeni su ne samo za početak proljeća, mogu se javiti i nakon ljeta, s prvim danima jeseni. Među proljetnim simptomima posebno je česta nesanica. Ta prolazna smetnja povezana je s promjenom dnevnog ritma, tj. ritma spavanja i budnosti. Treba vremena da se naše tijelo privikne na promjenu sata, na pomicanje kazaljke za jedan sat unaprijed, a treba mu vremena da se privikne i na dulje dane. Dnevni umor stoga je razumljiva posljedica, onaj tko kvalitetno ne prospava noć teško će tokom sutraš-njeg dana biti poletan i aktivan. Toplina je dodatni razlog, s toplinom tijelo postaje usporenije, tromije. Dakle nema razloga za paniku, dovoljno je uobičajene aktivnosti malo prilagoditi novim okolnostima i pričekati da se tijelo privikne. Tjelesna energija postupno će se vratiti nakon perioda prilagodbe zahvaljujući proizvodnji melatonina koju potiče sunčevo svjetlo. Pomoći će i svakodnevna umjerena tjelesna aktivnost, mora biti redovita, ali ne previše intenzivna, kako se organizam ne bi dodatno iscrpio te kako bi se izbjegao dodatni umor i eventualni bolovi mišića. Kad tijelo savlada "proljetni umor", počinje istinsko uživanje u toplini sunca i ljepoti prirode.

Proljetni vitamini

Uravnotežena prehrana s unosom esencijalnih nutrijenata, vitamina i minerala neophodna je za pravilno funkcioniranje organizma, no postoje vitamini koji doista zaslužuju naziv „proljetni“. Riječ je o vitaminima B skupine koji su, pored ostalog, neophodni za pravilno funkcioniranje jetre i živčanog sustava, ali i za pretvaranje ugljikohidrata u glukozu, kao i za metabolizam masti i bjelančevina. U vitamine B skupine ili vitamine B kompleksa, kako ih često nazivamo, ubrajamo osam vitamina, pojedinačno poznatih kao: B1 - tiamin, B2 - riboflavin, B3 - niacin, B5 - pantotenska kiselina, B6 - piridoksin, B9 - folna kiselina ili folati, B12 - cijanokobalamin te vitamin H - biotin.

Protiv umora i nedostatka apetita - vitamin B1

Ako osjećate umor, bolove u mišićima, nemate apetita, otežano dišete, vjerojatno vam nedostaje vitamin B1 - tiamin. Sadrži ga pivski kvasac, ulje pšeničnih klica, »matična mliječ« i »pelud«, »soja«, »integralne žitarice«, alga spirulina, lješnjaci, bademi, orasi, sjemenke suncokreta. Vitamin B1 ubrzano se troši konzumiranjem alkohola, pušenjem, ali i konzumiranjem slatkiša i šećera.

Imate problema s kožom - vitamin B2

Ako vam se često javljaju afte, upale zubnog mesa, na usnama izbija "groznica", ako vas koža svrbi i pecka, a posebno ako vam smeta sunčevo svjetlo, pri čemu imate osjećaj pijeska u očima, vjerojatno vam nedostaje vitamin B2. Sadrži ga pivski kvasac, žumance, ulje pšeničnih klica, kelj, grašak i jogurt. Zapamtite da se sunčanjem uvelike troše zalihe ovog vitamina.

Imate smetnje probave - vitamin B3

Ako teško probavljate hranu, povremeno osjećate mučninu, imate neugodan zadah iz usta, imate neredovitu stolicu i osjećate umor, koža vam je suha i/ili posuta crvenim mrljama, potreban vam je vitamin B3. Naći ćete ga u pivskom kvascu, jetri i ostalim iznutricama, ribi i cikli. Vitamin B1 djeluje “ruku pod ruku” s vitaminima B2 i B3 te ga se stoga savjetuje uzimati kao dio multivitaminskih proizvoda ili proizvoda koji sadrže sve vitamine B skupine.

Za bolji imunitet - vitamin B4

Ako imate zdravstvenih tegoba, podložni ste virusnim infekcijama, a nalazom krvi utvrđena je niska razina bijelih krvnih stanica, vjerojatno vam nedostaje vitamin B4. Sadrži ga pivski kvasac, riža, cikla, krumpir, rajčica, neobrano mlijeko.

Za bolje raspoloženje - vitamin B5

Ako se lako razbolite, patite od alergija i podložni ste stresu, osjećate tjeskobu, imate napadaje glavobolje, ako ste opazili da vam se ubrzano stvara karijes na zubima ili su vam se iznenada pojavile sijede vlasi, potreban vam je vitamin B5. Sadrže ga matična mliječ i pelud, pivski kvasac, žumance.

Protiv akna, za reguliranje razine kolesterola - vitamin B6

Ako su vam se iznenada pojavile akne ili se stanje već postojećih akna pogoršalo, ispada vam kosa, a pretragom krvi utvrđena je povišena razina kolesterola, ako često mokrite, vjerojatno vam nedostaje vitamin B6. Naći ćete ga u riži, tunjevini, ulju suncokreta, integralnom brašnu, u povrću zelenih listova, grašku, šljivama i bananama.

Za zdravlje jetre i visoki krvni tlak - vitamin B7

Ako imate visoki krvni tlak, neke bubrežne tegobe, jedete dosta masnoća, podložni ste stresu, sve će se to odraziti na funkcije vaše jetre (povećana je opasnost od masne jetre), može vam pomoći vitamin B7. Sadrže ga pšenične klice, pivski kvasac, iznutrice i kelj.

Povećan umor i slabokrvnost - vitamin B9

Vitamin B9 ili folna kiselina jedan je od najpoznatijih predstavnika iz skupine B vitamina. Poznato je da je folna kiselina važna za sintezu DNK te rast i diobu stanica. Možemo je naći u gotovo svim tkivima, a veće količine skladište se uglavnom u jetri. Pričuve folne kiseline relativno su male, a dnevne potrebe za njom velike. Primjena folne kiseline primarno se veže uz trudnoću zbog njena učinka na sprečavanje razvoja defekata neuralne cijevi djeteta. Iz tog je se razloga osobito savjetuje uzimati u prvom tromjesečju trudnoće, no brojni stručnjaci savjetuju povećati unos folne kiseline za vrijeme čitave trudnoće i dojenja. Povećane potrebe za folnom kiselinom izražene su i kod prekomjerna konzumiranja alkohola, anemija, hemodijalize te različitih crijevnih bolesti i malapsorpcijskog sindroma.

Nepravilna prehrana i/ili starija životan dob - vitamin B12

Vegetarijanska prehrana, ali i starija životna dob, povećava opasnost od nedostatka vitamina B12. U slučaju dugotrajna nedostatka ovog vitamina može se razviti perniciozna anemija. Vitamin B12 prolazi kroz posteljicu i izlučuje se u majčinu mlijeku.