Terapija zloćudnih bolesti: što donosi budućnost?

Tumori! Od svih bolesti koje nas pogađaju, od njih najviše strahujemo. I to s dobrim razlogom jer je kroz veći dio povijesti dijagnoza raka značila smrtnu presudu. Čak i danas rak je u mnogim zemljama ubojica broj jedan ili je na drugom mjestu. Ipak, valja podsjetiti da je u liječenju niza tumora postignut veliki uspjeh. Primjerice, stopa izlječenja raka testisa u posljednja dva desetljeća popela se na čak 90 posto, dok se dječji tumori u 80 posto slučajeva uspješno liječe. Nažalost, kada je riječ o raku pluća, želuca i gušterače, prognoze i dalje nisu dobre. I što se bolest kasnije otkrije, to su šanse za izlječenje lošije.

Tri glavna načina liječenja tumora – kirurški zahvat, zračenje i kemoterapija – pokazali su se okrutni i brutalni. Iako su u nizu slučajeva učinkoviti, zračenje i kemoterapija često su praćeni neizbježnim nuspojavama. I spektakularno najavljivani molekularno ciljani lijekovi u mnogim se slučajevima pokazuju tek kao skupa terapija koja produžava život samo za nekoliko mjeseci.

Ugledni britanski popularno-znanstveni časopis New Scientist u jednom od posljednjih brojeva razmotrio je neke od novih terapija protiv raka koje bi u budućnosti mogle imati važnu ulogu u borbi sa zloćudnom bolešću.

– Vjerujem da smo na putu novih tretmana protiv raka koji su manje toksični i istodobno mnogo učinkovitiji od postojećih terapija – poručuje dr. Christian Ottensmeier, istraživač raka sa Sveučilišta Southampton, koji se bavi istraživanjem imunoterapije.

Puno se očekuje od imunoterapije

Ideja imunoterapije ima dugu povijest. Naime oko 1890. godine američki kirurg Wiiliam Coley otkrio je kako se pacijentica s tumorom vrata čudesno oporavila nakon što je dobila ružno bakterijsko oboljenje kože. Coley je zatim namjerno bolesnicima u tumore injektirao bakterije, što je kod nekih usporilo rast tumora ili čak dovelo do izlječenja. No rezultati su bili nepredvidivi, a bilo je i nuspojava.

Iako to Coley tada nije znao, naš imunosni sustav stalno motri nastanak tumorskih stanica. Kada se nekome otkrije tumorski čvor, to samo pokazuje da je njegov imunosni sustav zakazao. Znanstvenici sada razvijaju terapeutski pristup koji bi doveo do stvaranja “antitumorskog imuniteta”. Jedan od vodećih znanstvenika na tom području jest dr. Stephen Rosenberg s Nacionalnog instituta za tumore u Bethesdi koji je postao poznat početkom 90-ih godina kao jedan od pionira genske terapije. Rosenberg je iz tumorskog tkiva pacijenata oboljelih od melanoma, najzloćudnijeg tumora kože, izolirao T-stanice imunosnog sustava. Zatim ih je genetski modificirao kako bi napadale stanice melanoma. Kada su vraćene u organizam pacijenata, modificirane T-stanice počele su uništavati tumor. U Rosenbergov klinički pokus bilo je uključeno 17 pacijenata u uznapredovanoj fazi melanoma, a kod dvojice se tretman pokazao uspješnim. Jedan od njih bio je Mark Origer kome početkom 2005. godine liječnici nisu predviđali više od tri do šest mjeseci života. No zahvaljujući Rosenbergovu eksperimentalnom tretmanu koji kombinira gensku terapiju i imunoterapiju, Origer se oporavio i poživio do prošle godine. Rosenberg je sličan tretman prošle godine primijenio i na tri pacijenta oboljela od leukemije. Kod dvojice od njih tumori su iščezli, dok se kod trećeg broj tumorskih stanica smanjio za 70 posto.

– To su mali klinički pokusi u eksperimentalnoj fazi, ali izazvali su veliko uzbuđenje – izjavio je Rosenberg za New Scientist. Doista, nakon godina skepticizma, mnogi farmaceutski divovi, uključujući GlaxoSmithKline, Pfizer i Merck, u svom programu imaju imunoterapiju.

– Moj osobni stav je da je sadašnji trenutak u medicini sličan vremenu kada je otkriven antibiotik. Imunoterapija predstavlja nove antibiotike – ustvrdio je Christian Ottensmeier.

Neprijatelj moga neprijatelja je moj prijatelj, stara je poslovica koja se može primijeniti i u borbi s tumorima pomoću bakterija i virusa. Naime mnogi sojevi bakterija, uključujući Salmonellu i E. coli, pokazuju tendenciju da se nakupljaju u tumorskim stanicama kako bi se “sakrile” od stanica imunosnog sustava.

– Ideja je genetski modificirati bakterije tako da oslobađaju toksine u tumorskom tkivu – rekao je dr. Mark Tangeney iz Centra za istraživanje raka u Corku (Irska). U
eksperimentima na miševima izvedenim 2010. godine Tangeney je pokazao kako se jedan soj bezopasne bakterije iz crijeva može koristiti ciljano protiv tumora.

– Korištenje mikroba koji obično ne uzrokuju bolest jest uzbudljivo jer ih naše tijelo ne doživljava kao toksične. Stoga im dozvoljava da rade svoj posao: u ovom slučaju to znači da te bakterije u tumorima proizvode antitumorske lijekove – pojasnio je Tangeney, jedan od najistaknutijih pobornika viroterapije, korištenja virusa u borbi protiv raka.

Ideja o korištenju destruktivne strane virusa u ratu s malignim stanicama pojavila se pedesetih godina. Znanstvenici su zatim injektirali različite vrste virusa u tumore, no ponekad su rezultati bili fatalni jer se virusna zaraza s tumorskih proširila i na zdrave stanice. Sada je u fokusu korištenje virusa koji su genetski modificirani za uništavanje isključivo tumorskih stanica.

– Omogućavate im da se divlje razmnožavaju unutar tumora i tako ih uništavaju – rekao je Tangeney.

Ohrabrujući rezultati viroterapije

Trenutačno se istražuje deset različitih skupina virusa različitih genetskih modifikacija koji bi mogli uništavati tumorsko tkivo. Najbolji dosadašnji rezultati postignuti su korištenjem virusa herpesa. On je modificiran tako da nosi moćnu imunološku tvar GM-CCF u pacijente s metastatiziranim melanomom. Nakon viroterapije tumori su nestali u osam od 50 pacijenata uključenih u klinički pokus.

Posljednjih godina mnogo se raspravlja o korištenju RNK interferencije u liječenju raka.

Kada su 1998. godine Andrew Fire i Craig Mello otkrili RNK interferenciju (RNKi), mnogi su to prozvali najvećim otkrićem u biologiji nakon 1953. godine kada je otkrivena struktura molekule života DNK-a. Fire i Mello su u međuvremenu 2006. godine dobili Nobelovu nagradu za medicinu, a znanstvenici diljem svijeta počeli su razmišljati kako RNK interferenciju, kojom se omogućuje blokiranje određenih vrsta gena, primijeniti u razvoju antitumorskih lijekova.

Na RNK interferenciji zasniva se eksperimentalni lijek ALN-VSP koji utišava dva gena tijekom razvoja raka jetre. U jednom pokusu taj je lijek blokirao rast tumora u sedam od 37 pacijenata. Judy Lieberman, stručnjakinja za rak s Harvarda, predviđa da će prvi lijekovi za rak zasnovani na RNK interferenciji biti dostupni u idućih deset godina.

NANOTEHNOLOGIJA POD LUPOM:

Koliko je doista snažna čestica veličine milijarditog dijela metra?

Kako bi prevladali problem kemoterapije, koja učinkovito ubija tumorske stanice, ali nažalost uništava i one zdrave, znanstvenici su došli na ideju primjene nanoterapije (prefiks nano označava milijarditi dio metra). U sklopu nanoterapije pacijentima se ubrizgavaju nanočestice, promjera oko 1000 puta manjeg od debljine vlasi kose, koje na sebi nose već postojeće citostatike. Te molekule citostatika “zapakirane” su u specijalni biorazgradivi kalup koji se u tijelu razgrađuje nakon nekoliko dana oslobadajući postupno lijek koji ciljano ubija tumorske stanice. Nanočestice s nekoliko konvencionalnih citostatika sada se iskušavaju u kliničkim pokusima. – Nanotehnologija ne može pretvoriti loš lijek u dobar. No može dobar lijek pretvoriti u sjajan – zaključio je Omid Farofhzad iz bostonske bolnice Brigham and Women’s Hospital.