Tetanus prijeti svima

Banalna posjekotina ili ubod, ugriz kućnog ljubimca… Znate li da su male i zatvorene rane opasnije nego one veće? Sjećate li se jeste li cijepljeni i docijepljeni protiv tetanusa?

Tetanus je po život opasna zarazna bolest od koje godišnje u svijetu oboli više od milijun ljudi. Čak polovina ukupnog broja oboljelih obolijeva od neonatalnog oblika tetanusa, s visokom smrtnošću od čak 90%. Uzročnik tetanusa je toksin bakterije Clostridium tetani koja živi u zemlji, glini i blatu, ali i u probavnom traktu nekih životinja.

Koje su najopasnije ozljede?

Prebolijevanjem tetanusa ne stiče se imunitet. Od tetanusa obolijevaju osobe koje nisu cijepljene ili nisu docijepljene protiv te bolesti.

Banalna posjekotina ili ogrebotina ponekad je dovoljna za ulazak bakterije u ljudski organizam. Jednom kad dospije u ljudski organizam bakterija postaje aktivna i izlučuje snažan otrov koji se nakuplja na završecima živaca u mišićima te blokira kontrakcije mišića – dovodi do paralize.

Najopasnije su rane onečišćene zemljom ili glinom, ali ponekad je za infekciju dovoljno ubosti se na trn ruže ili neke druge biljke. Bakterija C. tetani preživljava u okolišu bez kisika zbog čega su male, zatvorene rane, uzrokovane ubodom čavla ili trna, daleko opasnije od većih, otvorenih rana poput primjerice porezotina staklom pri kojima trenutno dolazi do kontakta ozlijeđenog tkiva s kisikom. Opasan je i ugriz životinje, posebno ugriz psa jer psi neprestano njuškaju tlo, a u svom probavnom traktu mogu nositi bakteriju C. tetani. Stoga je u slučaju ugriza neophodna profi laksa cijepljenjem.

Simptomi se javljaju odmah?

Ne. Infekcija se očituje od dva do deset dana nakon kontakta s uzročnikom. Paraliza najprije zahvaća mišiće žvakanja zbog čega usne zahvaća nevoljan i bolan grč. Potom dolazi do paralize mišića potiljka, vrata, poprsja, ruku i nogu, da bi na kraju došlo do paralize mišića disanja, što može imati kobne posljedice.

Kliničke simptome (povišen tonus i grčevi poprečnoprugastih mišića) uzrokuje otrov tetanospazmin, jedan od najjačih neurotoksina.

Je li moguće spriječiti?

Da, cijepljenje je obavezno za djecu do 6. godine života. No valja podsjetiti na to da zaštita cijepljenjem ima ograničeno trajanje te da se za stjecanje trajnog imuniteta savjetuje docjepljivanje. U svakom slučaju, svaku ranu, pa čak i one najsitnije, treba dobro dezinficirati antibakterijskim sredstvom. Osim toga korisno je znati koliko je vremena proteklo od posljednjeg cijepljenja do trenutka ozljede.

Kako se provodi docjepljivanje?

Ako se posljednje cijepljenje zbilo pet godina prije ozljeđivanja te ako je u djetinjstvu proveden potpuni ciklus cijepljenja (tri doze u prvoj godini života, jedna u 6. i jedna nakon 10. godine života), nije potrebno docjepljivanje. No ako je od posljednjeg cijepljenja prošlo više od deset godina, potrebno je potražiti savjet liječnika ili hitnu liječničku pomoć unutar 48 – 72 sata. Liječnik će naime ovisno o ozljedi i provedenom cijepljenju procijeniti kakvo je liječenje potrebno.

Cijepljenje djece provodi se s 5 doza raspoređenih u određenim vremenskim razmacima od 2. mjeseca do 4. godine života. Odrasli i djeca starija od sedam godina cijepe se u 7., 14. i 19. godini te svakih deset godina. Ako je u trenutku ozljede prošlo više od deset godina od cijepljenja, tada se prva doza cjepiva daje neposredno nakon ozljede, druga doza daje se 30 – 90 dana nakon prve, a treća 12 mjeseci nakon druge doze. Time se osigurava zaštita od tetanusa na deset godina. Ako do ozljede dođe 5 – 10 godina nakon cijepljenja, dovoljna je jedna doza cjepiva za zaštitu sljedećih deset godina.