Napadaj panike: Što učiniti kad nas strah nadjača

Danas nerijetko čujemo “imao je ili imala je napadaj panike“. To je vrlo neugodno stanje u kojem obično dolazi do jakog i ubrzanog lupanja srca uz otežano disanje, a popraćeno je hladnim znojem ili osjećajem slabosti. Snižen je prag podražljivosti na stres i javlja se intenzivna reakcija straha – panika.

Pravi uzrok paničnog napadaja do danas nije u potpunosti razjašnjen. Znamo da su za to odgovorni neurobiološki faktori i da dolazi do prenadraženosti autonomnoga živčanog sustava, a u pozadini te pojačane podražljivosti najčešće su emocionalni razlozi, koji u tom trenutku nisu osviješteni.

Najčešći simptomi napadaja panike su:
• ubrzan puls, lupanje ili preskakanje srca
• znojenje ili drhtavica
• navala topline
• zadihanost, ponekad uz osjećaj gušenja
• bolovi u prsima
• mučnina
• vrtoglavica, nesvjestica
• obamrlost ili trnci
• osjećaj “gubljenja razuma”

Skriveni okidači

Panični napadaj, iako vrlo neugodan i za osobu u koje se javi i za okolinu, srećom nije opasan po život i naše tjelesno zdravlje. Iako se za vrijeme napadaja javlja upravo smrtni strah, treba imati na umu da se u tom napadaju neće umrijeti od zatajenja srca, ugušenja i nečeg tomu sličnog.

Te smetnje danas su doista vrlo česte. Sigurno je da stresan način života pridonosi pojavi paničnih napadaja u određenih ljudi. Naime, ovisno o funkcioniranju psihičkog aparata i mehanizmima obrane javljaju se različite manifestacije stresa. Ali ne radi se samo o stresu zbog ubrzana načina života već i o mnogim faktorima emocionalne prirode koji imaju ishodište u našim željama, fantazijama, nemogućnostima i u svemu onom što čini naš intimni emotivni svijet. Znači, psihički su uzroci „okidači“ paničnog napadaja. Pa zato mjesta ili situacije u kojima nam se dogodila neka neugoda ili koja nas podsjećaju na nešto neugodno obično provociraju napadaj. Ponekad okidač mogu biti i misli ili sjećanja koja i ne možemo direktno povezati s nezgodom, ali neka asocijativna veza ipak postoji.

Vezani članak:  Pet porcija voća i povrća

Napadaj panike: Što učiniti kad nas strah nadjača
Panični napadaj, iako vrlo neugodan,
srećom nije opasan po život
i naše tjelesno zdravlje.
U početku osoba ne prepoznaje da se radi o psihički uzrokovanom napadaju panike, već smatra da nešto nije u redu sa srcem, plućima ili uopće s fizičkim zdravljem – ovisno o simptomima koji su se javili, i traži hitnu medicinsku pomoć. S obzirom na to da se simptomi najčešće javljaju u kardiološkom, dišnom ili probavnom sustavu, potrebno je isključiti postojanje neke od tjelesnih bolesti prije negoli se potraži psihološka pomoć.

Učestalost pojave napadaja varira od osobe do osobe, kao i vremenski. Netko može imati napadaje svakodnevno, pa i više njih u jednom danu, a kasnije se mogu smanjiti na jednom tjedno, mjesečno ili na tek par godišnje. Netko je doživio samo par napadaja u razdoblju od par mjeseci, ali je i to dovoljno da se zatraži stručna pomoć. Dok god postoji uzrok koji pokreće napadaje panike i dok se taj uzrok ne osvijesti, a zatim se na njemu i ne radi, napadaji panike će se ponavljati.

Neki su ljudi podložniji napadajima panike, a to su obično oni koji teže uspostavljaju svoju unutarnju emocionalnu ravnotežu. Njima je potrebna druga osoba da bi se osjećali sigurno i ta druga, bliska osoba važna je za osjećaj njihove vlastite sigurnosti. Ipak, teško je to tako pojednostavniti jer i osoba koja je psihički jaka i stabilna može doći u životne situacije u kojima će razina emocionalne frustracije rezultirati reakcijom paničnog napadaja.

Što učiniti pri napadaju?

Uhvati li vas panični napadaj, dišite što polaganije i dublje. Važna je svjesnost o tome da zbog napadaja panike niste životno ugroženi te da vas taj napadaj neće ubiti niti će vam oštetiti srce zbog jakog lupanja. Pogrešno je mišljenje da je potrebno uspostaviti kontrolu nad situacijom, odnosno nad tim strahom. Dok to pokušavate, panika raste. Treba se postaviti upravo obrnuto – pokušati se opustiti s mišlju o prepuštanju, pa ako se mora dogoditi „nešto strašno“, neka se i dogodi. To obično pomaže. Nakon jednog doživljenog napadaja panike javlja se i strah, uvijek pomalo prisutan, da će se napadaj ponoviti. Zaokupljenost tim drugim strahom povećava se mogućnost da će se to i dogoditi. Zato se nastojte ponovno prepustiti – jer znate da će napadaj proći, da on dostiže svoj vrhunac najduže unutar deset minuta i da će prestati. U samom napadaju trudite se zaokupiti svoje misli nečim banalnim kao što je listanje časopisa, razmišljanje o sutrašnjim planovima i slično. Jednostavno, prihvatite da napadaj može doći, ali i da će proći. Pokušajte umanjiti njegov značaj.

Psihijatri se često susreću s problemom paničnih napadaja. Ponekad se radi samo o paničnim napadajima ili o paničnom poremećaju, a ponekad je taj simptom povezan i s drugim psihičkim smetnjama kao što su depresija, razne vrste fobija i drugo. Ovisno o kliničkoj slici donosi se odluka o načinu liječenja. Često je u početku potrebna i medikamentna terapija kojom se osoba osposobljava za svakodnevno funkcioniranje, ali ono što vodi prema pravoj promjeni jest psihoterapija.