Što je zapravo mjesečarenje

Mjesečarenje ili hodanje u snu (somnabulizam) javlja se u školskoj dobi, najčešće od 11. do 12. godine, ali može se zadržati i u odrasloj dobi. To nije opasan poremećaj ako se izuzme potencijalna opasnost od ozljede tijekom noćnog hodanja. Uzrok nije poznat, vjeruje se da je nasljedan. Mjesečarenje mogu izazvati neki vanjski čimbenici: nesanica ili umor, prekinuti san, bolest ili vrućica te neki lijekovi.

Mjesečarenje obuhvaća sjedenje u krevetu, izlaženje iz kuće ili, primjerice, situaciju kada djeca otvore vrata ormara i pomokre se. Djeca najčešće hodaju u snu sat ili dva nakon što zaspu, obično hodaju uokolo od 5 do 20 minuta. Hodači u snu noćne aktivnosti izvode otvorenih očiju, ali oni ne vide kao kada su budni. Pogled im je prazan i na postavljena pitanja vrlo sporo odgovaraju, nerijetko potpuno besmisleno ili nerazumljivo. Ranije se smatralo da mjesečari prorađuju, odigravaju sadržaj sna koji sanjaju u tom trenutku, no polisomnografsko EEG snimanje je pokazalo da se hodanje u snu javlja prije početka REM faze u kojoj se sanja.

Kao i većinu drugih poremećaja spavanja, djeca prerastu mjesečarenje.
U filmovima se mjesečari obično prikazuju da
hodaju zatvorenih očiju i ispruženih ruku.
Neke složenije aktivnosti kao što su odijevanje, šetnja dvorištem ili uzimanje hrane iz hladnjaka nisu rijetke, ali ako je ponašanje dobro organizirano i kompleksno, poput vožnje biciklom niz put, najvjerojatnije nije riječ o somnabulizmu, već o konfuznom budnom stanju koje se također može javiti u dubokim stadijima spavanja (non-REM 4. stadij). Ovakva stanja, koja se ne smatraju mjesečarskim epizodama, obično traju po nekoliko sati i najčešće se javljaju izmedu desete godine i puberteta. U filmovima se mjesečari obično prikazuju da hodaju zatvorenih očiju i ispruženih ruku, a to je pogrešno.

Kao i većinu drugih poremećaja spavanja, djeca prerastu mjesečarenje. Ako mjesečarenje nije učestalo i dijete ne dolazi u opasne situacije tijekom epizoda mjesečarenja, nema razloga za nekim posebnim tretmanom. Međutim, ako je učestalo ili se nastavlja i nakon puberteta, potreban
je liječnički pregled te eventualno snimanje EEG-a kako bi se isključila epilepsija. Potrebno je malom hodaču u snu prilagoditi okolinu (pospremljene igračke s poda, adekvatno osigurana vrata i prozori) te izbjegavanje spomenutih čimbenika koji mogu provocirati hodanje u snu. Kao i kod drugih poremećaja spavanja, važno je da je roditelj smiren i da svojim toplim zagrljajem mirno usmjeri dijete natrag u krevet.

Vezani članak:  Tanoreksija - ovisnost u suncu