Temperatura i bol: Što nam tijelo poručuje

Bolom i povišenom temperaturom tijelo nas upozorava na različite tegobe i bolesti. Prepoznate li značenje tih upozorenja, lakše ćete ih prevladati.

Povišena tjelesna temperatura jest porast tjelesne temperature iznad uobičajenih 37 °C, no često se zaboravlja da su i normalne vrijednosti individualne. Različiti su i brojni uzroci povišene tjelesne temperature: neki su bezopasni poput primjerice banalne prehlade, no nekada su to teške bolesti.

U svakom slučaju, povišena tjelesna temperatura nije zasebna bolest nego simptom koji predstavlja odgovor tijela na neki štetni utjecaj.

Kako bi lakše donijeli ispravnu odluku, pročitajte što nam to tijelo poručuje povišenjem temperature i zašto uopće raste tjelesna temperatura.

Kad zakaže termostat

Temperatura i bol: Što nam tijelo poručuje
Bolom i povišenom temperaturom tijelo nas
upozorava na različite tegobe i bolesti.
Ljudsko tijelo ima sofisticiran centar za regulaciju topline, smješten u hipotalamusu, koji ima zadatak da poput termostata održava toplinu ljudskog tijela na oko 37 °C. I to s razlogom – to je temperatura na kojoj su mogući kemijski procesi u ljudskom tijelu. Taj centar nazivamo hipotalamički termostat. Ljudsko tijelo ima i receptore topline, centralne i periferne, koji su smješteni u koži, u leđnoj moždini, u hipotalamusu. Ti receptori signaliziraju eventualne promjene temperature kako bi se aktivirali mehanizmi obrane od promjena, odnosno pokreću mehanizam oslobađanja suvišne topline. Do porasta tjelesne temperature dolazi kad se poremete procesi koji upozoravaju hipotalamički termostat, a to se događa zbog djelovanja vanjskih pirogenih čimbenika (bakterija, virusa, toksina…) ili unutarnjih čimbenika, odnosno promjena na stanicama imunosnog sustava koje su zadužene za suzbijanje vanjskih pirogenih čimbenika.

Neznatan, umjeren ili ekstreman porast?

Normalna tjelesna temperatura iznosi 37 °C, no tolerira se povišenje i/ili sniženje za 0,4 °C; ti mali pomaci zapravo su uobičajene individualne razlike. Osim toga uobičajeno je da se tjelesna temperatura mijenja tokom dana, najniža je ujutro oko 4 sata, a najviša oko 18 sati, a te dnevne promjene povezane su s nekim supstancijama koje naše tijelo izlučuje tokom dana. Promjene temperature povezane su i s nekim fiziološkim procesima kao što su probava, menstruacija i tjelesna aktivnost.

Vezani članak:  Tajna zdrave probave

Tjelesnu temperaturu 36 – 37 °C nazivamo afebrilnom, temperaturu 37,1 – 38 °C subfebrilnom ili malo povišenom, temperaturu 38,1 – 39 °C nazivamo febrilnom ili umjereno povišenom, a visokofebrilnom se smatra tjelesna temperatura od 39 °C ili viša.

Snižavati ili ne?

Odgovor glasi: ovisno. S obzirom na to da je riječ o obrambenom odgovoru organizma na infekcije, u nekim slučajevima uzimanje lijekova može biti kontraproduktivno. Najbolje bi bilo da odluku o tome donese liječnik, no ipak postoje neka opća pravila. Povišenu tjelesnu temperaturu preporučuje se snižavati tek kad dosegne i prijeđe određene vrijednosti: u odraslih, izuzev posebnih slučajeva, ako je temperatura prešla 39 °C, u djece 38,5 °C, pod uvjetom da je osoba “zdrava”. No u slučaju starijih osoba i kroničnih bolesnika ili djeteta koje ima neke zdravstvene smetnje (kronične bolesti ili neurološke smetnje) temperaturu treba snižavati čim dosegne vrijednost 37,5 °C.

Bol, simptom i zasebna tegoba

Međunarodna udruga za proučavanje bola (IASP) bol definira kao osjetilni i emotivni doživljaj povezan sa stvarnim ili potencijalnim oštećenjem nekog tkiva. Prema toj definiciji jasno je da je bol subjektivan doživljaj koji je još uvijek nemoguće objektivno ocijeniti. Razumijevanju, a potom i liječenju bola uvelike je pridonijelo otkriće staro otprilike 150 godina, kojim su Müller i Weber otkrili postojanje receptora bola, bioloških struktura razmještenih u ljudskom tijelu koje imaju sposobnost pretvaranja nekih vanjskih podražaja u živčane impulse koje percipira naš središnji živčani sustav. Bol se nakon tog otkrića više ne tretira kao isključivo psihička, već kao tjelesna tegoba i/ili simptom usko povezan s emocijama.

Mehanizam bola izravno je povezan s centrom za emocije u ljudskom mozgu. U stanjima depresije, ljutnje ili tjeskobe osjećat ćemo bol jače, dok ćemo uz pozitivne emocije bol osjećati slabije i lakše ga podnositi. Dakle nikad ne boli “samo um” ili “samo tijelo” – boli cijeli naš organizam, a osjet bola ovisi o tome kako signale tumači naš mozak.

Vezani članak:  Što jezik govori o zdravlju

Ponekad će bol koji osjećamo jačati vrlo brzo, ponekad će spontano slabjeti i prestati. O tome odlučuju neuroprijenosnici, odnosno količina kemijskih supstancija koje organizam otpušta, među kojima razlikujemo “dobre i loše”. Dobri neuroprijenosnici pomažu u suzbijanju bola, a njihovu aktivnost potičemo pozitivnim razmišljanjem i tjelesnom aktivnošću; one pak koji bol pogoršavaju potičemo “crnim” tjeskobnim mislima i neaktivnošću, čime “hranimo” vlastiti bol. Na sličan način djeluju i analgetici – lijekovi protiv bola, oni “hrane” dobre, a suzbijaju “loše” neuroprijenosnike.